Koncepcija izložbe: Boris Mašić
Oblikovanje izložbe: Boris Mašić, Miljenko Gregl
Oblikovanje plakata: Miljenko Gregl
Izvedbeno rješenje postava izložbe: Ivica Živko, Damir Živko, Tihomir Stančec, Mate Stipandžija, Martin Duilo
>Link
>Galerija fotografija [autor: VJB]
>CD [osvrt VJB]
>Razgovor s gospodinom Borisom Mašićem, muzejskim savjetnikom u Muzeju grada Zagreba
MGZ – Izložba ‘Sveta mjesta starih Zagrepčana / Hodočasnička odredišta Zagrepčana u 17. i 18. stoljeću’. Foto: VJB.
U razdoblju od početka prosinca 2015. do kraja siječnja 2016. godine u Muzeju grada Zagreba bila je postavljena izložba ‘Sveta mjesta starih Zagrepčana / Hodočasnička odredišta Zagrepčana u 17. i 18. stoljeću’, kao prezentacija rezultata trogodišnjeg projekta Hodočašća – europske poveznice. Autor izložbe je arheolog Boris Mašić, muzejski savjetnik MGZ-a i voditelj arheološkog istraživanja na zagrebalkom lokalitetu Remete (2007. – 2009.), s kojeg potječe velik broj izloženih artefakata – medaljica. Sveobuhvatan uvid u koncept izložbe dobila sam tijekom njezinog razgleda, uz vodstvo Autora osobno, na čemu mu zahvaljujem.
Uz one s lokaliteta u Remetama, na kojem su se medaljice žitelja tadašnjeg pavlinskog samostana i njegovih dobročinitelja nalazile u kosturnim grobovima uz crkvu 17. i 18. st., veći broj medaljica potječe s lokaliteta Dolac, gdje su početkom 20. st. pronađene u kripti crkve sv. Marije. Sveukupno je izloženo 210 religijskih medaljica, koje su u Zagreb donešene iz 21 europska hodočasnička odredišta. Ove medaljice, s prikazom sveca, milosnog kupa ili slike čašćene u određenom svetištu na licu ili naličju, kojima je bila iskazivana pobožnost, izrađene su za pojedina svetišta radi čega se nazivaju hodočasničkim medaljicama.
Prema riječima Autora
‘…izložbom se, tako, pokušalo dočarati kulturološku sliku vremena u kojemu je hodočašćenje bilo dio svakodnevice i u kojem su putovanja u svetišta diljem Europe rezultirala fenomenološkom pojavom čiji su umjetnički, gospodarski i društveni učinci nemjerljivi te su i danas predmet pročavanja povjesničara i teologa, ali i strateških promišljanja turističkih djelatnika…’.
Za realizaciju specifičnog koncepta izložbe medaljice su poslužile kao izvor informacija o širem povijesno-arheološkom kontekstu.
Hodočasnička odredišta većinom su, njih 17, marijanska svetišta što je simbolično istaknuto odabranom nijansom marijansko plave boje koja dominira vizualnim identitetom postava. Karta s pozicijama hodočasničkih mjesta i tekstom – sukusom izloženog materijala, uvodna je ili zaključna pozicija. Početnu poziciju za razgled izložbe označava valjakasti postament koji simbolizira polaznu točku hodočašća – grad Zagreb, površine podijeljene na tri dijela s informacijama o fenomenu hodočašća te arheoškom kontekstu nalaza medaljica na lokalitetima Remete i Dolac. Od ovog valjka, prema visokim valjkastim postamentima, usmjerene su podne naljepnice u obliku stopala s informacijama o nazivu svetišta i države u kojoj se nalazi, njegova udaljenost od Zagreba izražena u kilometrima i, radi vremenskog dojma, danima pješačenja.
Autor pojašnjava:
‘Tako se posjetitelju omogućuje samostalan odabir svetišta koje će pogledati, ali mu je time omogućeno i stvaranje slike o državama koje su hodočasnici najčešće posjećivali. Upravo iz toga iščitava se koncept izložbe koji korespondira s novomedijskom paradigmom nudeći, nelinearni i fragmentirani pristup sadržajima, prema vlastitom nahođenju i interesu posjetitelja’.
Na spomenutim postamentima, koji se mogu okretati kako bi se u kontinuitetu mogao pratiti njihov saržaj, prezentirane su informacije o mjestima hodočašća – povijesni pregled, lokacija na karti, fotografije, zanimljivosti i sl. Medaljice su izložene u posebnim vitrinama s vlastitim izvorom napajanja rasvjetnih tijela te su uz njih izložene fotografije likovnog prikaza koji se na njima nalazi u minijaturi.
Autor navodi:
‘Ovaj izlagački pristup odabran je s ciljem da se ukaže na interpretativan potencijal muzejskih predmeta čija muzealnost neprijeporno ovisi o količini znanja koje, pak, umnogostručuje mogućnost njihove tematske kontekstualizacije.’
Brojnost medaljica upućuje na posjećenost određenog hodočasničkog mjesta te se može zaključiti da su u vrijeme 17. i 18. st. Zagrepčani najčešće hodočastili u Mariazell i Sonntagberg u Austriji te Loreto u Italiji.
Uz izložbu je objavljen i dvostruki CD s katalogom i člancima sudionika stručnog skupa održanog na dan otvorenja izložbe te .pdf doktorske disertacije Ane Azinović Bebek ‘Novovjekovni nabožni predmeti nađeni prigodom arheoloških istraživanja na lokalitetima sjeverozapadne Hrvatske’ te ranije tijekom 2014. godine publikacija Religijske medaljice autora Borisa Mašića s katalogom medaljica koje se čuvaju u Muzeju grada zagreba.
Vendi Jukić Buča
U Zagrebu, 26. 1. 2016.
