Povodom Dana Arheološkog muzeja u Zagrebu u utorak, 10. veljače ulaz u muzej na Zrinjevcu bit će besplatan tijekom cijelog dana.
10. velječe obilježava obljetnicu rođenja Josipa Brunšmida, slavnog ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu i prvog profesora arheologije u Hrvatskoj.
Posjetitelji mogu razgledati stalni postav u koji je vraćen portret carice Plautile -popularne Solinjanke, jedan od najljepših ženskih portreta rimske kamene plastike. U posebnoj sobi egipatske zbirke može se pogledati i glasovita Zagrebačka mumija sa Lanenom knjigom – najdužim natpisom na etruščanskom jeziku, a svega nekoliko prostorija dalje posjetitelje očekuje Vučedolska golubica, vjerojatno najpoznatiji pojedinačni arheološki nalaz u Hrvatskoj. Uz nju je za ovu prigodu postavljen 3D pisač na kojem posjetitelji mogu vidjeti ispis malog 3D modela u boji kojeg mogu besplatno uzeti sa sobom.
Izložbom Frankopanski kaštel javnosti se predstavlja stari grad Novigrad na Dobri, značajan arheološki i kulturno-povijesni spomenik, koji je provedbom arheoloških i konzervatorsko-restauratorskih radova tijekom posljednjih desetak godina ponovno došao u središte pažnje stručne javnosti. Naglasak na izložbi stavljen je na arheološka istraživanja u unutrašnjem dvorištu kaštela, koje je Arheološki muzej u Zagrebu proveo između 2009. i 2012. godine.
Izložbenim projektom Zlato i srebro srednjeg vijeka mogu se razgledati neki od najvrednijih predmeta hrvatske kulturno-povijesne baštine pohranjene u srednjovjekovnoj zbirci.
Josip Brunšmid
( Vinkovci, 10. 2. 1858. – Zagreb, 29 .10. 1929.)
Brunšmid naime, nikada nije bio činovnik! Za njega je arheologija bila strast, životni put, opredjeljenje, put iskonskog tragača za spoznajama o nepoznatim prostorima, zrak svjetla koji ponire u dubinu prošlosti… U vremenu u kojemu danas živimo, kada u svim pozivima postoji gotovo isključivo činovnički odnos prema radu, čovjek poput Brunšmida nešto je nezamislivo: zvijezda betlehemska koja vodi k putevima kojima nitko neće poći.
Stojan Dimitrijević
Odlaskom Šime Ljubića u mirovinu došlo je novo vrijeme za Arheološki odjel Narodnog muzeja. Muzej je toliko napredovao i narastao da je postalo potrebno da na njegovo čelo stupi čovjek koji je obrazovan u novom duhu, a dosta mlad da se energično primi posla. Novi duh prepoznao je Isidor Kršnjavi u mladom gimnazijskom profesoru iz Vinkovaca, Josipu Brunšmidu.
Josip Brunšmid rođen je u Vinkovcima, gradu bogate povijesti, gdje je polazio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Godine 1876. upisao je u Beču povijest i zemljopis, ali je slušao i tek osnovani arheološko-epigrafski seminar Bečkog univerziteta. Iz Beča se vraća u Vinkovce, gdje predaje u Velikoj gimnaziji od 1882. do 1892. Za svog desetogodišnjeg rada u gimnaziji intenzivno se bavi sabiranjem starina i numizmatike na području Vinkovaca, Srijema i istočne Slavonije i objavljuje devet znanstvenih radova. Ti radovi skreću pažnju Isidora Kršnjavog koji Brunšmida vidi kao zamjenu već ostarjelom Šimi Ljubiću.
Brunšmid je 1892. godine dobio premještaj u Zagreb. Jedan semestar je radio kao učitelj na Gornjogradskoj gimnaziji prije nego što je poslan u Beč nalogom Hrvatske zemaljske vlade na daljnje usavršavanje kako bi napisao svoju doktorsku disertaciju: „Zur Geschichte der griechischen in Colonien in Dalmatien“. Nakon jednogodišnjeg boravka u Beču vraća se u Zagreb i 1893. godine preuzima dužnost kustosa Arheološkog odjela.
Iste godine kada je Brunšmid postao kustosom, Kršnjavi osniva Arheološki zavod Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i objedinjava dužnost ravnatelja Arheološkog odjela Narodnog muzeja i šefa katedre. Čim je obranio disertaciju Brunšmid je imenovan ravnateljem Arheološkog odjela Narodnog muzeja, a 1896. godine postaje i prvim profesorom arheologije u Hrvatskoj, u zvanju izvanrednog profesora. Nakon gotovo pedeset godina postojanja Muzeja, po prvi put njime upravlja stručnjak – arheolog. Počelo je novo doba, a Brunšmida je čekao veliki posao.
Za muzejske poslove odlazio bi mu cijeli dan, a za pripremanje predavanja ostala bi mu noć. Kada bi iza 8 sati uvečer odlazio iz Muzeja kući, sa sobom bi nosio knjige i radio bi do sitnih sati. U Muzeju je „službeno“ proveo 31 godinu, iako nakon umirovljenja 1924. dolazi i dalje raditi sve dok ga bolest nije posve spriječila. Za to vrijeme je napisao više od sto rasprava, sinteza, kataloga… Inventirao je više od 67.000 komada novca (samo za to bi mu trebalo 16.927 sati, tj. sedam godina), napisao stotine pisama muzejskim povjerenicima, putovao po zemlji i vodio bilješke, inventirao predmete u svim zbirkama, držao nastavu i ispite, vodio arheološka iskopavanja, sam restaurirao arheološku građu, bio član različitih odbora i komisija… Danas to ne bi učinilo deset ljudi.
Brunšmid, iako u mirovini, dolazio je u muzej sve dok ga teška bolest nije u tome spriječila. Snaga kojoj su mnogi zavidjeli naposljetku ga je napustila 29. listopada 1929. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je dr. Josip Brunšmid do danas nenadmašno ime hrvatske arheologije, a Brunšmidova era najsjajnija u povijesti Muzeja. Napredak, koji je bio očigledan, bila mu je dovoljna nagrada za onaj veliki trud, koji je tijekom tolikih godina uz teške prilike žrtvovao za stvaranje Arheološkog muzeja.
Izvor
AMZ PRESS
