Monografija ‘Starohrvatsko groblje na Ždrijacu u Ninu’ dr. sc. Janka Beloševića, professora emeritusa Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Zadru te nekadašnjeg ravnatelja Arheološkog muzeja Zadar, objavljena je 2007. godine, trideset godina od završetka arheoloških istraživanja ovoga groblja. Izuzetnog opsega, monografija sadrži iscrpnu dokumentaciju vezanu uz tijek istraživanja i nalaze te znanstvenu interpretaciju, statističke podatke, fotografije i crteže.

Već u Predgovoru  autor objašnjava razloge naknadne objave i zahvaljuje svima koji su pridonijeli realizaciji ovoga rada.

Groblje na Ždrijacu u Ninu, do sada je najveće sustavno istraživano starohrvatsko groblje na području Hrvatske. U uvodnom dijelu autor se osvrće na razvoj istraživanja starohrvatskih grobalja koje započinje potkraj 19. st., preciznije 1855. godine kada pokretač hrvatske arheologije u Dalmaciji, fra Lujo Marun, osniva u Kninu Odbor za istraživanje hrvatskih starina u kninskoj okolici (kasnije Kninsko starinarsko društvo, te naposlijetku Hrvatsko starinarsko društvo). Brojna istraživanja u okolici Knina potaknula su osnivanje Prvog muzeja hrvatskih starina u Kninu te tiskanje časopisa Starohrvatska prosvjeta. Autor navodi relevatna nalazišta i zaslužne arheologe te kritički sagledava probleme ranijih istraživanja, među kojima je pitanje objavljivanja rezultata te svojedobni manjak interpretacije i novih saznanja. Autor nastavlja poviješću istraživanja te poglavlje završava pregledom istraživanja Nina i opisom arheološke situacije područja groblja, koja svoje početke ima još u prapovijesnom dobu.

‘Opsežnija arheološka iskapanja u Ninu vršena su na površini okoliša crkve sv. Križa, od godine 1968. do 1970. i od 1977. do 2000. Na istraženoj površini od oko 2000 m2 otkriveni su ostatci antičke stambene arhitekture koju je većim dijelom u ranom srednjem vijeku starohrvatsko pučanstvo Nina, suhozidnim dogradnjama i pregradnjama, iskoristilo u stambene svrhe. U okolišu crkve sv. Križa, koja je sagrađena na jednoj antičkoj stambenoj insuli, otkriveno je i višeslojno ranosrednjovjekovno groblje s preko 300 grobova, od kojih 50 pripada autohtonom kasnoantičkom življu 7. – 8. stoljeća, a ostali grobovi starohrvatskom pučanstvu 9. – 17. stoljeća. Uz ostatke antičke i srednjovjekovne arhitekture, na dijelu terena bili su otkriveni i skromni tragovi prapovijesne (liburnske) arhitekture. Osim toga, u slojevima otkopa otkriveno je obilje sitne pokretne arheološke građe prapovijesne, antičke i srednjovjekovne provinijencije, bitne za praćenje kontinuiteta života u Ninu kroz puna dva milenija.’

Slijedi poglavlje s opisom topografskog smještaja groblja i podacima o tijeku istraživanja. Prve nalaze djelomice uništenih kosturnih grobova prvi je uočio 1967. godine Zdenko Brusić, kustos Područne arheološke zbirke u Ninu, koji je o tome obavijestio djelatnike Arheološkog muzeja u Zadru. Nakon rekognosciranja položaja, odredila se pokusna sonda da bi se prikupilo više podataka o groblju. Sustavna istraživanja započela su 1969. godine pod stručnim vodstvom Autora, u to vrijeme voditelja Srednjovjekovnog odjela Arheološkog muzeja Zadar. Daljnji tekst knjige odnosi se ne tijek i metode istraživanja po kampanjama, uz prisustvo tehničkih i, povremeno, antopoloških stručnjaka iz Ljubljane te studenata arheologije.

‘Dakle, na Ždrijacu u Ninu u šest provedenih istraživačkih kampanja (1969., 1970., 1971., 1974., 1957. i 1977.) istražena je površina terena od oko pola hektara i otkriveno sveukupno 337 starohrvatskih grobova: 278 na zapadnom dijelu i 56 grobova na istočnom dijelu groblja.’. Kako dalje navodi Autor, grobova je bilo više, ali su tijekom vremena uništeni.

Sljedeće poglavlje sadrži opis arheoloških karakteristika groblja (Opće značajke groblja, Oblik i vrsta grobova, Način pokapanja, pogrebni običaji i grobni prilozi, Problem naselja uz groblje na Ždrijacu). Reproducirano je nekoliko zračnih fotografija.

Slijedi Katalog grobova i grobnih nalaza. Opis grobova i nalaza uključuje podatke o dimenziji, orijentaciji, detaljan opis samoga groba, odnosno rake, njezin sadržaj, antropološki određeni podaci o kosturu te popis priloga, ukoliko ih je bilo. Svakom grobu, kao i svakoj grupi priloga, pripada odgovarajući crtež na numeriranoj tabli (ukupno 107 tabli crteža te 51 tabla s fotografijama nalaza u boji).

U poglavlju ‘Analiza grobnih nalaza’ nalazi su grupirani prema funkciji: Nakit i ukrasni dijelovi nošnje (Naušnice, Prsteni, Ogrlice, pojedinačni nalazi – Torkves i Medaljon, Praporci, Ukrasne aplike), Oružje i oprema konjanika (Mač (spatha), Koplja, Bojni noževi, Vršci strijela, Ostruge s garniturom za zakopčavanje), Oruđe i pribor – predmeti dnevne uporabe (Noževi, Sklopivi noževi (britve), Kresiva i kremenje, Srp, Šila, Kameni brusovi, Željezni ključevi, Pršljeni (utezi vretena za predenje), Koštani češljevi, Koštani iglenici i željezne šivaće igle, Brončane i željezne kopče i pređice, Brončana dugmad, Cijevasti okovi remena), Predmeti kultne namijene (Grobna keramika, Željezni okovi drvene vedrice, Stakleni predmeti – boca, čaše i ulomci stakla, Puževe kućice, Posude (recipijenti) od jelenjih parožaka, Novac) te Ostali nalazi (Ostatci tekstila i kože, Rimski brončani čavli, Željezni čavli za spajanje drvena lijesa i kovinski ulomci od neutvrđenih predmeta, Lančić od tordirane brončane žice, Ulomci brončanog lima s čavlićima od obuće). Za određene grupe nalaza izrađene su i karte rasprostranjenosti, kako bi se zemljopisno mogli pratiti njihovi položaji.

Slijedi cjelina ‘Statistički pregled grobnih nalaza’ za svaki grob u odnosu na spol pokojnika i nalaze u grobu.

U Zaključnom razmatranju Autor sumira zaključke na osnovi datog pregleda.

‘Izneseni podatci o arheološkim značajkama starohrvatskog groblja na Ždrijacu u Ninu dokazuju, na temelju dosadašnjih razmatranja, a prije svega provedene analize grobnih nalaza, da se groblje može sa sigurnošću okvirno datirati u 8. i prvu polovicu 9. stoljeća. To je dosada najveće sustavno istraženo starohrvatsko groblje s 337 otkrivenih grobova s poganskim načinom pokapanja, ne samo na području Dalmatinske Hrvatske, već i Republike Hrvatske uopće. To groblje arheološki je veoma značajno jer nas rezultati istraživanja upoznavaju s načinom pokapanja, s pogrebnim običajima, s tipologijom grobova, s brojnošću i raznolikošću kulturnog grobnog inventara. A to su sve bitni podatci za osvjetljavanje duhovne i materijalne kulture Hrvata nedugo nakon njihova doseljenja u novu postojbinu na obalu i šire zaleđe istočnog Jadrana’.

Slijede brojne fotografije ninskog područja, samog lokaliteta, arheološkog istraživanja, sudionika, grobova, nalaza te karte rasprostranjenosti.

Sažeci su napisani na njemačkom i engleskom jeziku.

Uključeno je šest priloga crteža pozicije grobova, Popis nalazišta na arheološkim kartama, Popis priloga te Popis kratica i Literatura, a na samom kraju i Bilješka o piscu.

 

Knjigu sam dobila kao sudionica znanstvenog skupa >‘Hrvatska arheologija i Aachenski mir 812. – 2012.’.

 

U Ljubljani, 12. 12. 2012. , Vendi Jukić Buča

 

 

Naslovnica monografije 'Starohrvatsko groblje na Ždrijacu u Ninu'. Foto: VJB.
Naslovnica monografije ‘Starohrvatsko groblje na Ždrijacu u Ninu’. Foto: VJB.