AMZ – Izložba ‘Mumije: znanost i mit’ [Osvrt Robert Tabula]

Naša fascinacija s mumijama i drevnim Egiptom gotovo se može mjeriti s tadašnjom fascinacijom svega što se tiče smrti: od pripreme tijela za putovanje na drugu stranu, do kompleksnih religijskih vjerovanja i uvjerenja. U sklopu ove izložbe fokus je usmjeren na dva različita aspekta gledanja na mumije.

Upoznavanje s kemikalijama, ritualima, složenim procesom mumificiranja i vjerovanja koja su tada imali se u jednom trenutku  pretvara u znanstveno uplitanje u samu materiju onoga što povoji skrivaju. U suradnji s KB Dubrava, mumije koje su izložene bile su podvrgnute zračenjima. Ovaj dualistički i osvježavajući pristup pokazivanja i istraživanja mumija uspješno spaja dvije različite struje u jednu veću i kompleksniju cjelinu. Zbog relativno malog opsega dostupne građe, ideja da se mumije skeniraju je tako dobila višestruku ulogu – da oplemeni izložbu i da iz jednog novog rakursa predstavi nešto što je odavno poznato, ali i dalje fascinantno i enigmatično velikom broju ljudi. Mumificiranje nije, u tadašnjem Egiptu, bilo samo nešto kompliciranije pokapanje pokojnika.

Vjerovalo se da bez mumifikacije i svih postupaka u obradi tijela pokojnika duša nije mogla otići ‘na drugu stranu’. Bez propisne obrade, duša je bila osuđena na ništavilo i smrt bez drugog života. Jedan tako kompleksni i važni dio egipatskog društva je u prošlom stoljeću dobio novi vid života, kada je mit narastao, nadograđujući se kroz žanrovske filmove, horore koji su utisnuli u svijest ljudi ideju o mumijama koje su oživjele zbog raznih zaštitnih ograda koje su stavljane u najbogatije i najznačajnije grobnice faraona, vladara drevnog Egipta.

Posebno zanimljive mumije na izložbi su one od životinja. Mali, pažljivo zamotani paketi pokazuju da se u zagrobnom životu nisu izostavljale životinje, a da je ideja o ‘onoj strani’ bila sazdana od kompleksne i bogate materije koja nije gurala samo i jedino čovjeka u tu novu dimenziju. I dok se polako uplovljava u mitske dubine egipatskih pogrebnih rituala, izložbeni prostor preuzima konture sadašnjeg vremena – virtualni prikaz CT i RTG snimaka mumija se vrte na zidovima i improviziranim digitalnim stupovima.

Zanimljive praznine u ljudskim tijelima predstavljaju uobličenje onoga što je poznato i apsorbirano. Organi su vađeni iz pokojnika, stavljani u posude, koje su polagane uz tijelo pokojnika. U jednom od prostorija možemo vidjeti što se sve moglo naći uz pokojnika, ali jedan od nedostataka je svakako taj što neki od artefakata nemaju uz sebe ni najšturiji opis o čemu se radi i otkada potječe. Pored tolikih panoa i tekstova koji se šire zajedno s izloženim predmetima, nije teško zamisliti da bi uz svaku, pa i najmanju stvarčicu, trebalo biti i mali opisni papir. Ovo nije pravilo za sve eksponate, stoga zamjerka blijedi s protokom izložbe, unutar koje se može pogledati i video o samom procesu snimanja i obrađivanja mumija.

Znanstveni aspekt izložbe je zanimljiv i jednostavan. Mumije se otvaraju novim pristupima, a uz to dobivaju još jednu dimenziju. Otkriven nam je još jedan kut iz kojeg ih možemo promatrati i doživljavati. One su puno toga za mnoge ljude, a na kraju dana, one ispod svih tih slojeva štite i skrivaju ljude. Tako se stvarni i simbolični slojevi koji ih okružuju isprepliću u jedinstvenoj i kompleksnoj konstrukciji koju sami nadograđujemo i nadopunjujemo već tisućljećima.

 

Tekst: Robert Tabula

Fotografije: Vendi Jukić Buča

Zagreb, 18. siječnja 2013.