Arheološka građa iz drugih institucija koja se nalazi na konzervatorsko-restauratorskoj obradi u Arheološkom muzeju Zagrebu nije oštećena u potresu

Arheološka građa koja potječe iz muzejskih i znanstvenih ustanova iz cijele Hrvatske, a nalazi se na konzervatorsko-restauratorskoj obradi u Arheološkom muzeju Zagrebu nije oštećena u potresu. U konzervatorsko-restauratorskim specijaliziranim laboratorijima Arheološkog muzeja u Zagrebu trenutno se nalaze predmeti izrađeni od različitih materijala iz 20-tak hrvatskih institucija koji potječu iz raznih perioda – od pretpovijesti pa sve do novog vijeka.

Arheološki muzej u Zagrebu ima izuzetno dugu tradiciju konzerviranja i restauriranja arheološke baštine koja traje praktično od samog njegovog osnutka pa sve do danas. Iako se konzervatorsko-restauratorska djelatnost primarno povezuje sa zaštitom i vraćanjem izvornog sjaja predmetima arheološke baštine, razvojem metoda obrade te raznih dijagnostičkih metoda, muzejski laboratorij sve više postaje i mjesto raznih analitičkih i arheometrijskih istraživanja.

Danas je konzervatorsko-restauratorski odjel muzeja sa svojim specijaliziranim laboratorijima nezaobilazna karika kako u zaštiti, tako i u proučavanju i interpretaciji arheološke baštine. Naime, arheološki predmeti pronađeni tijekom terenskog istraživanja u pravilu moraju proći adekvatnu konzervatorsko-restauratorsku obradu kako bi ih se zaštitilo od daljnjeg propadanja te, vraćanjem izvornog oblika, omogućila njihova daljnja stručna odnosno znanstvena determinacija i prezentiranje javnosti.

S obzirom na specifičnost arheološke građe, proces konzervatorsko-restauratorske obrade je svojevrsni nastavak arheoloških terenskih istraživanja u kontroliranim laboratorijskim uvjetima što se naročito odnosi na tzv. in situ blokove u kojima se izrazito krhki i fragmentirani predmeti ili skupina njih dopremaju u muzejski laboratorij zajedno s okolnom zemljom gdje se pažljivo obrađuju uz pomoć specijalnih alata i opreme.

Kako bi se prikupilo što je moguće više informacija o predmetima, tijekom konzervatorsko-restauratorske obrade uobičajeno se koriste razne dijagnostičke metode poput makroskopskog i mikroskopskog pregleda, radiografije te istražnog čišćenja, a u pojedinim slučajevima provode se i kompleksnija multidisciplinarna arheotehnološka istraživanja s ciljem determinacije izvornih arheoloških materijala i određenih tehnoloških procesa. Dio navedenih istraživanja provodi se u laboratorijima unutar odjela, posebice u muzejskom analitičkom SEM-EDS laboratoriju, dok se kompleksnija istraživanja poput utvrđivanja porijekla sirovina, analiza organskih materijala, metalografije i sl. provode u suradnji s brojnim drugim specijaliziranim ustanovama u zemlji i inozemstvu.


Arheološki muzej u Zagrebu i veliki potres 1880. godine

U utorak, 9. studenoga 1880. godine u 7 sati i 3 minute, Arheološki muzej tada smješten u palači Akademije u Zrinjevcu, dočekao je tzv. Veliki potres u Zagrebu pri kojem je nastala šteta na predmetima. Obližnja palača Vranyczany-Dobrinović, u kojoj je Arheološki muzej smješten danas, također je pretrpjela štetu te joj se nakon potresa promijenio izgled pročelja.


Foto: Palača Vranyczany-Dobrinović, prije potresa 1880., Zrinjevac 19 (1879.; HR DAZG 857, Zbirka Ivan Ulčnik, sig. 138)

U zimi 1880. godine, nedugo nakon preseljenja u palaču Akademije na Zrinjevcu 11, iz Narodnog doma u Opatičkoj ulici, Arheološki muzej je stradao u velikom potresu. Na očevid je u 9 sati došao inženjer Lenuci te je zabranio ulazak u zgradu zbog velike opasnosti od urušavanja. U potresu su najviše stradali predmeti od keramike i stakla. „Mnogo je toga u drobne komade otišlo, tako da se popraviti nikako neda. Sbirka starogrčkih posuda ovom nesrećom lišena je najboljih komada, te tim je njena znanstvena vrijednost, ako se oni ne nadomjeste, silno pala“… napisao je Šime Ljubić, tadašnji ravnatelj, u konceptu dopisa Vladi koji se čuva u dokumentaciji Arheološkog muzeja u Zagrebu. Nakon saniranja štete, pri čemu su najveći trošak bile promjene staklenih stijenki ormara, Muzej je u svibnju 1881. godine ponovno otvoren za posjetitelje.

Palača baruna Dragana Vranyczany-Dobrinovića, izgrađena 1879. godine, a u kojoj je od 1945. godine smješten Arheološki muzej u Zagrebu, također je stradala u velikom potresu 1880. godine. Ostalo je zabilježeno kako je prije potresa kompozicija pročelja zgrade završavala balustradom s kipovima, koji su uklonjeni nakon velikog potresa. Sačuvana fotografija iz zbirke Ivana Ulčnika, snimljena 1879. godine, prikazuje izgled pročelja palače Vranyczany-Dobrinović, prije potresa 1880. godine.


Par keramičkih askosa i šalica iz Dalja iz vremena starijega željeznog doba pretrpjeli velika oštećenja u potresu

Tijekom niza potresa 22. ožujka 2020. godine, stradao je par keramičkih askosa s ručkama u obliku ovnova i dvije keramičke šalice s dršcima u obliku glava ptica iz Dalja iz vremena starijega željeznog doba, odnosno 7. st. pr. Kr., koji su bili izloženi u stalnom postavu Pretpovijesnih zbirki na trećem katu Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Konzervatorsko-restauratorski laboratorij pregledao je predmete i ustanovio velika oštećenja. Predmeti su restaurirani sredinom prošlog stoljeća, što je vidljivo i prema materijalima i tehnikama koji su u to vrijeme korišteni za rekonstrukciju (vosak i bojanje gipsa). Prema preliminarnim procjenama konzervatorsko-restauratorski zahvati trajat će minimalno tri mjeseca, vjerojatnije i duže zbog izuzetno tankih stijenki posuda.


Osiguran tzv. Branimirov natpis, spomenik koji se smatra kamenom temeljcem nacionalne arheologije

U Arheološkom muzeju u Zagrebu osiguran je ulomak oltarne grede s natpisom u kojem se spominje knez Branimir i 888. godina. Tijekom potresa ovaj spomenik koji se smatra kamenom temeljcem nacionalne arheologije, nije oštećen, no zbog daljnjih potresa i mogućih naknadnih oštećenja prostora, pohranjen je u zaštitnu ambalažu.

Arheološki muzej u Zagrebu 2018. godine obilježio je obljetnicu, 1130 godina od godine 888. koja je uklesana uz ime kneza Branimira na ulomku oltarne pregrade pronađene u Gornjem Muću kraj Splita, dijelu nekadašnje crkve izgrađene u vrijeme kneza Branimira.

Cjelogodišnji program pod nazivom „Hrvatska u vrijeme kneza Branimira – 1130. obljetnica od godine uklesane uz ime kneza Branimira na oltarnu gredu iz Gornjeg Muća“ prepoznat je od strane Hrvatskog arheološkog društva, krovne nacionalne udruge arheologa, koje je autoricama, kustosicama Maji Bunčić i Aniti Dugonjić, dodijelilo godišnju nagradu „Josip Brunšmid“ u kategoriji popularizacije baštine. Program o Hrvatskoj u vrijeme kneza Branimira, periodu koji često nazivamo „Branimirovom renesansom” jer u njemu izgradnja crkvi i klesarska aktivnost dosežu značajan procvat, obuhvaćao je niz znanstveno-popularnih predavanja, radionice i kamp za djecu, tri izložbe i izradu rekonstrukcije oltarne pregrade u stalnom postavu Srednjovjekovne zbirke u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Izdan je i e-zbornik „Zbornik predavanja održanih tijekom Branimirove godine u Arheološkom muzeju u Zagrebu“ koji sadrži deset zanimljivih priloga o političkoj povijesti i nekim aspektima materijalne kulture te o svakodnevnom životu ljudi u srednjem vijeku, kojima su arheolozi i povjesničari obogatili program.


Lumbardska psefizma, jedinstveni dokument o osnivanju grčke naseobine, nije oštećen u potresu

Dekret o osnivanju grčkog, točnije isejskog naselja na srednjodalmatinskom otoku Korčuli (Korkyra Melaina), tzv. Lumbardska psefizma, jedinstven je dokument o osnivanju grčke agrarne naseobine, i kao takav rijedak epigrafski spomenik takvog sadržaja u cijelome helenskom svijetu. Inače izložen na drugom katu Arheološkog muzeja u Zagrebu, unutar stalnog postava Antičke zbirke, nije oštećen tijekom potresa 22. ožujka 2020. godine.

Foto: Lumbardska psefizma u stalnom postavu nakon potresa

Na terasi pri samom vrhu poluotočića Koludrt u Lumbardi, u sjeveroistočnom dijelu otoka Korčule (Korkyra Melaina), tijekom posljednjih desetljeća 19. stoljeća, počevši od 1877. godine, u nekoliko su navrata otkriveni kameni ulomci jedinstvenoga grčkog natpisa, svojevrsne uredbe o osnivanju grčke (isejsko-dorske) naseobine  agrarnog tipa. Dragocjeni natpis, poznat pod nazivom Lumbardska psefizma, prvi je detaljnije objavio i interpretirao Josip Brunšmid, koji je i sam 1895. godine posjetio Lumbardu, nadajući se da će pronaći i preostale dijelove natpisa. U tom naumu nije uspio, no nekoliko ulomaka psefizme je ipak naknadno pronađeno. Posljednji, petnaesti ulomak, koji je očigledno pripadao gornjem dijelu natpisa, tek je nedavno pronađen tijekom arheoloških istraživanja, te mu uskoro slijedi znanstvena valorizacija. Preliminarno se ipak može reći da taj novi fragment, otkriven u svibnju 2018. godine, donosi niz uzbudljivih novih spoznaja.

Više o Lumbardskoj psefizmi


Osiguran portret mlade djevojke iz Solina tzv. Solinjanka

Osiguran je portret mlade djevojke iz Solina, tzv. Solinjanka, koji nije oštećen tijekom potresa 22. ožujka 2020. godine, iako su neki predmeti iz prostorije stalnog postava Antičkih zbirki u kojoj je bila izložena, pretrpjeli štetu. Solinjanka je osigurana na isti dan kada su se dogodili potresi i premještena iz izložbenog u znatno sigurniji prostor muzeja, čuvaonicu Antičkog odjela.

Arheološki muzej u Zagrebu od 1869. godine čuva portret djevojke izveden u bijelom mramoru. Karakterizira ga frizura detaljno urezanih vlasi, podijeljena u dvanaest pramenova u obliku krišaka dinje koji se od tjemena pružaju prema ušima, a na zatiljku su isprepletene u detaljno izvedenu punđu. Oval lica oblikovan je u širokim potezima, usne su blago otvorene i stvaraju privid pokreta facijalne muskulature na prilično ukočenom licu. Duboko urezane očne šupljine sada su prazne, ali su zasigurno nekoć bile ispunjene obojenom staklenom pastom. Sjajan koloristički efekt postignut je kontrastiranjem puti lica uglačanog do svjetline slonovače i tamne kose, čija se boja u tragovima očuvala do danas.

Pogledajte 3D model i pročitajte više o interpretacijama portreta mlade djevojke iz Solina


Fotografije ustupio AMZ

Info:
AMZ PRESS