Lokaliteti – Rimska nekropola u Šempetru [Osvrt Vendi Jukić Buča]

Na području današnjeg mjesta Šempeter u središnjoj Sloveniji, uz rimsku cestu koja je prije 2000 godina preko Ljubljane (Emona) i Celja (Celeia) spajala današnju Akvileju (Aquileia) i Ptuj (Poetovio), nalazila se nekropola rimskih stanovnika.

Nekropola je otkrivena slučajno. Prilikom obrađivanja voćnjaka koji se nalazio na ovom području 1952. godine, pronađen je kip žene koja sjedi. Pod vodstvom Josipa Klemenca, Slovenska akademija znanosti i umjetnosti sa suradnicima iz Pokrajinskog muzeja Celje i Sveučilišta u Ljubljani započela je zaštitno arheološko istraživanje.

Istraženo je područje nekadašnjeg kanala rijeke Savinje, u kojem su ležali dijelovi srušenih grobnica. Istraživanja su se provodila do 1956. godine, ali su nastavljena 1964. na istočnoj strani naselja, gdje je otkriven još jedan dio područja nekropole. Pronađeni su temelji grobnica i grobnih parcela zidanih od riječnog šljunka i vapnenca, grobovi obloženi kamenjem i jednostavni, u zemlju ukopani, grobovi. Uz nabrojano, u profilu su se pokazali  ostaci rimskih zidova, odlomci keramike, stakla i ostaci paljevine te se pristupilo daljnjem istraživanju. Na dva se mjesta očuvalo područje spaljivanja pokojnika (ustrinum). Južno od nekropole otkriven je dio rimske ceste, koja je zajedno s jarcima na obje strane bila široka devet metara, a koja je dijelila nekropolu od rijeke Savinje.

Posebnost šempeterske nekropole su kosturni grobovi novorođenčadi kojih je otkriveno pet. Djeca su polagana u grobove pokrivene keramičkim pokrovom, a u jednom grobu bila je pronađena i keramička posuda. Grobni prilozi sačuvani su samo u najskromnijim grobovima. Nekropola je uništena krajem 3. st. kada je Savinja poplavila cijelo područje.

Arheološki park otvoren je 1960. godine. Obuhvaća četiri u cjelosti obnovljene grobnice, umjetnički, konceptualno i izvedbeno impozantne te brojne manje nadgrobne spomenike. Obnovljena je i zaštićena rimska cesta s očišćenim i konzerviranim temeljima grobnica.

Arheološki park rimske nekropole u Šempetru nalazi se u samom centru mjesta, ograđen visokom i gustom, autohtonom, zelenom i prirodnom ogradom (živim zidom), koja čuva vrijedne spomenike u svom okrilju i omogućuje nesmetano razgledavanje, proučavanje uz doživljaj i impresiju prošlosti.

Na samom ulazu u nekropolu nalazi se pravokutna grobnica in situ, izgrađena od riječnog šljunka. Grobnica je naknadno natkrivena drvenim krovom kako bi se dodatno zaštitila.

Iskopano je više od sto obiteljskih grobnica, a najipozantnije su četiri velike rekonstruirane grobnice izrađene od pohorskog mramora – vidljive su male rupice iz koji se uzeo uzorak kamena za analizu.

Jedan od najstarijih spomenika nekropole u Šempetru, Vindonijeva grobnica, ima oblik nadgrobne are. Natpis govori da ju je podignuo Gaj Vindonij Sukces, edil Klaudije Celeje, sebi i Juliji, Sekstovoj kćeri, staroj pedeset godina kada je umrla. J. Šašel smatra da je Gaj Vindonij bio prvi ili jedan od prvih edila u mjestu nakon osnutka provincije Norik i osnivanja municipija (Municipium Claudium Celeia) oko 45. godine. Prema novijim analizam, grobnica je datirana na kraj 1. i početak 2. st. Na stepeničastom postolju postavljen je pravokutni zatvoreni prostor u kojem bio pohranjen pepeo pokojnika (pepelnica). Reljefi na prednjoj strani prikazuju Herkula i Alkestidu, sa strane se nalaze lovac, koji oko vrata drži zeca, te satir s ptičjim gnijezdom na ramenu. Iznad pepelnice se nalazi ploča s kraticom D M [dis manibus] te pravokutni blok s natpisom.

U sredinu 2. st. datirana je grobnica Enijevaca. Građena je u obliku kapelice i smatra se najljepšim spomenikom u Šempetru. Reljef na prednjem dijelu prikazuje Europu, koju Zeus u obliku bika prenosi preko mora. Na desnoj strani nalazi se reljef Ganimeda, a na lijevoj satira i nimfe. Poklopac pepelnice nosi uklesan natpis. Grobnicu su postavili Kvint Enije Liberal i Enija Opidana, sebi i sedamnaestogodišnjoj kćerki Kalendini. Prikazani su portreti članova obitelji ispod baldahina – otac, obučen u tuniku i togu drži u rukama povelju, majka je obučena u keltsku nošnju s nakitom, a oko kćeri, koja je prikazana ispod roditelja, prikazani su geniji s ugaslim bakljama. Na stropu grobnice se nalaze kasete ispunjene rozetama, a sljeme krova na dvije vode ukrašeno je Meduzinom glavom.

Grobnica Spektacijevaca visoka je preko osam metara. Reljefi na donjoj strani, s lijeva prema desno, prikazuju mit o Ifigenji. Na lijevoj i desnoj strani reljefi prikazuju Kastora i Poluksa s ljuskama na glavi. Na svakom uglu nalazi se uprizorenje jednog godišnjeg doba. Na ploči koja zatvara pepelnicu se nalazi natpis u kojem je navedeno da je Gaj Spektacij Finit postavio grobnicu za sebe i sina Gaja Spektacija Priscijana. Dio natpisa nedostaje, a pretpostavlja se da je u njemu spomenuta Finitova žena. Oba su bila na visokoj političkoj poziciji (duoviri) u Celeji. Reljefi desno i lijevo od natpisa prikazuju susret satira i nimfe, na unutrašnjim stranicama nalaze se prizori sportskih igara i reljefi junaka. Drugi natpis spominje Gaju Septimiju Justu, ženu Spektacija Priscijana. U gornjem dijelu grobnice se nalaze kipovi u sjedećem položaju. Isprva je bila namijenjena Spektaciju Finitu i njegovoj ženi, ali s obzirom da je sin umro prije njih, izrađen je i njegov kip, a kipovi Finita i žene su stanjeni, kako bi sva tri stala u prostor namijenjen njihovom postavljanju. Grobnica je datirana u razdoblje druge polovice 2. i početak 3. stoljeća.

Jednim od najmlađih spomenika nekropole smatra se gobnica Sekundinaca građena u obliku kapelice, znantno skromnijeg ukrasa. Grobnicu je postavio Gaj Spektacije Sekundin sebi, ženi Tutoriji Aviti, sinu Spektaciju Cerviju, nećaku Rusticiju Tutoriju i sinu Rusticiju Albinu. Portreti iznad natpisa su vjerojatno prikazivali bračni par i nećaka od dvanaest godina. Imena nekih članova obitelji su doklesana kasnije. Spomenik je datiran u prvu polovicu 3. st.

Ostali spomenici izloženi na nekropoli su skromniji, a obuhvaćaju kamene urne s poklopcem u obliku krova na dvije vode i uzdugnutim akroterijima, simbolima četiri vjetra. Oni su sadržavali keramičke urne s pepelom pokojnika. Nadgrobna stela Statucija Sekundijana ima reljef s prikazom priprema za sedminu (sedam dana tokom koji se obitelj i poznanici moraju obavijestiti o smrti).

Velike grobnice bile su ograđene, a dimenzije ostataka jedne od njih sugeriraju njezinu vjerojatnu visinu od 12 metara.

Spomenici nisu postavljeni in situ (osim grobnice građene od šljunka spomenute na početku), ali svi potječu s ovog područja. Rekonstrukciji se pristupilo izuzetno stručno i s pažnjom. Rekonstruirani su dijelovi koji nedostaju radi prikaza cjeline ali nisu rekonstruirani reljefi. Na mnogim mjestima vidljiva su oštećenja nastala od dugogodišnjeg abrazivnog utjecanja vode, a najučljiviji su u nedostacima nekih natpisa. Na nekim kamenim ulomcima jasno se vide željezni klinovi kojima su bili pričvršćivani jedni za druge, te olovo koje se ulijevalo kako bi zapunilo preostali prostor i time ih dodano učvrstilo.

Simbolički prikaz provincije Norik, u vidu dvije nasuprotne spirale, jedino je očuvan na grobnim spomenicima nekropole u Šempetru.

Zahvaljujem gospođama Alenki Doler iz Razvojne agencije Savinja i Ivici Čretnik, predsjednici Turističkog društva Šempeter, na organizaciji našeg posjeta Nekropoli te Ireni Zimmermann na vodstvu.

U Ljubljani, 23 6 2013

Vendi Jukić Buča

 

Izvor

Web

Brošure

Usmena priopćenja