MGZ – Izložba ‘U službi arheologije’ [Osvrt Robert Tabula | Fotografije Vendi Jukić Buča]

Već od prvih zabilježenih tragova arheološkog djelovanja Muzeja grada Zagreba iz 1911. godine, kada je u promemoriji tadašnjeg direktora Emilija pl. Laszovskog pronađeno osam arheoloških predmeta prilikom dogradnje gradske vijećnice u Vijećničkoj, danas Kuševićevoj ulici, arheološko djelovanje je postalo vitalan dio djelatnosti Muzeja grada Zagreba, brojni lokaliteti grada Zagreba su se pokazali plodnim tlom za istraživačke napore arheoloških djelatnika MGZ-a. Postavljanje arheologije u jedan širi spektar interdisciplinarne potrage za istinom, koja nudi više od obične atraktivnosti zlatnih nalaza ili nekog srednjovjekovnog potopljenog broda, pretvorena je u zanimljivu izložbu u konceptualnom i smislenom iskorištavanju predvorja samoga Muzeja.

Ono što Aleksandra Bugar i Boris Mašić predstavljaju kroz ovu izložbu nudi čistu, izravnu i neoborivu preciznost prirodnih znanosti koje arheologija koristi, i s kojima se služi kako bi otvorila nove spoznajne procese i pridonijela sveobuhvatnoj analizi struktura koje sačinjavaju zagrebačku prošlost.

Na izložbi su predstavljeni rezultati mnogobrojnih znanstvenih analiza izvršenih na arheološkom materijalu pronađenom u brojnim istraživanjima koje su arheolozi MGZ-a vodili kroz desetak i više godina na područja grada Zagreba i šire okolice. I da cijela stvar ne bude tu samo kao prikaz pojedinih metoda koje jednom prosječnom posjetitelju možda nisu nimalo poznate, svaka od upotrjebljenih metoda, točnije svaka od znanosti koje ‘služe’ i  pomažu arheologiji, predstavljena je kroz informativne i opsežne tekstove, a kroz likovnu upečatljivost narančasto-bijelih plakata. I nakon što se upoznajemo s osnovama geodezije, geologije, geofizike, radiografije i drugih znanosti, dobivamo uvid u same načine primjene tih metoda – saznajemo dijetalne reference srednjovjekovnih ljudi, istrošenost tla i kako je korišteno, određene bolesti i ozljede vidljive na kostima pokojnika, izgled lica Gospođe NN iz groba 33 pored crkve sv. Marka. Ti vrlo važni detalji, bogatstvo informacija te brzina i točnost pojedinih metoda, stvaraju kompleksniju i slojevitiju sliku prošlosti koja nije sačinjena od jedne uske, jednotračne informacijske makadamske cestice, nego od čitavog spleta cesta, puteva i puteljaka koji vijugaju i protežu se kroz mjesta koja su nam bila nevidljiva, a koja tako jasno i detaljno približavaju prošlost sadašnjosti. Sinergija arheologije i arheometrije postavlja u prvi plan znanosti i metode koje se koriste u okviru istih, naglašavajući važnost i svrhovitost tih procesa i analiza.

Kao što je pokazano na primjeru impozantnog miljokaza iz Ježdovca, jedinog istaknutog arheološkog nalaza na izložbi, čiji se natpis, iako slabo vidljiv kroz obično promatranje, vrlo jasno iščitava uz pomoć laserskog skeniranja u visokoj rezoluciji. Bogatstvo otkrića i vrlo jednostavan pristup realizaciji same izložbe ne ostavljaju puno mjesta za dosadu i prazan hod, ali u isto vrijeme zahtijevaju određeno unašanje u koncept izložbe od strane posjetitelja. Iako je najlakše prelaziti okom preko različitih oblika i predmeta, ne postavljajući previše pitanja, niti zahtijevajući nekakav poseban uvid u pozadinu svih tih priča kod izložbi koje prilaze prezentaciji arheologije na jedan ‘laki’ način, ovdje se informacija nosi kroz cijelu izložbu kao najvažnija, najsigurnija i najjasnija jedinica na putu prema otkrićima koja pokazuju da arheološki posao nije usamljeno pustošenje grobnica punih zlata, nego mukotrpno i značajno putovanje po naizgled izblijedjelim stopama naših predaka i prethodnika.

Forenzički pristup istraživanju i analizi nejasnih i nepotpunih tragova je svakako postao popularan kroz čitavu nisku tematski sličnih serija, ali ono što bi trebalo potpuno nadmašiti fikciju je činjenica da su nalazi i tragovi s lokaliteta prezentirani kroz ovu izložbu stari i do nekoliko tisuća godina. Nijedna serija ne dolazi ni blizu ovim iznenađujućim, kompleksnim i posebnim iscrtavanjima onoga što je bilo prije nas. Bez jasnije i kompletnije slike prošlosti nikada nećemo nadići ono što je došlo prije nas, niti ćemo pokazati zahvalnosti i svijest o tome da stojimo na leđima i temeljima bezbrojnih generacija koje su, iako promatrane izdaleka, dio nas, i na onoj najmanjoj, atomskoj razini. Izvrsna izložba koja iskorištava inače relativno praznjikavi predprostor Muzeja, potiče dijalog između vanjskog svijeta i konkretnih aktivnost samih djelatnika Muzeja.

Istežući se kroz konceptualno meandriranje glavne izložbene instalacije, koja u podsvijest priziva vitrine ranih humanista, postajemo sudionici u kontinuiranoj potrazi za znanjem i osvjetljavanjem mračnih i neistraženih teritorija. Ono što je posebno važno i vidljivo na ovoj izložbi je razvoj tehnologije kroz različite znanosti, koje u službi arheologije sa svakom novom generacijom donose svjetlo dalje i dublje, u svijet koji govori – i koji iz godine u godinu postaje sve jasniji i razgovjetniji.

Zahvaljujemo višim kustosima i autorima izložbe, Aleksandri Bugar i Borisu Mašiću na razgledu izložbe i vodstvu.

U Zagrebu, 14 6 2013

Robert Tabula