U Arheološkom muzeju u Splitu, u nedjelju 23. rujna 2012. u 11 sati, otvorit će se izložba ‘Tragovi Eniona i Aristeje u rimskoj provinciji Dalmaciji’.
Izvor
AMS PRESS
AMS - Poziv na otvorenje izložbe 'Tragovi Eniona i Aristeje u rimskoj provinciji Dalmaciji'. Izvor: AMS PRESS.
Povodom Međunarodnog dana muzeja, u petak 18. svibnja 2012. godine u 11 sati u Arheološkom muzeju u Splitu, predstavit će se 104. broj časopisa Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku i knjiga dr. sc. Domagoja Tončinića Spomenici VII. legije na području rimske provincije Dalmacije, u izdanju Arheološkog muzeja u Splitu.
Časopis će predstaviti dr. sc. Dino Demicheli, a knjigu akademik Nenad Cambj i prof. dr. sc. Mirjana Sanader.
Izvor
AMS PRESS
Starohrvatska prosvjeta hrvatski je znanstveni časopis isključivo nacionalne tematike osnovan 1895. godine.
Kontinuirano izlazi do danas.
Brojevi iz razdoblja od 1895. – 1900. godine digitalizirani su i dostupni na ->linku.
Predstavljamo sadržaj sveska 38/2011, serije III.
Zahvaljujemo Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika na ustupljenom primjerku.
str. 7 – 57
Anita RAPAN PAPEŠA
Sahranjivanje unutar granica antičkih Cibala
Zaštitna istraživanja u Vinkovcima, ponajprije na prostoru antičkih Cibala, iznjedrila su niz nalaza koji su bili u suprotnosti sa svim spoznajama o antičkom kulturnom naslijeđu. Riječ je o grobovima ukopanim unutar užega gradskog areala. U razdoblju od 1954. do 2007. godine na tom prostoru istražen je ukupno 51 grob na 13 lokacija. Nalazi su pronađeni u 18 grobova. Analizom mjesta i načina ukopa te grobnih priloga pokušat će se potvrditi gepidskti karakter sahranjivanja na užem prostoru antičkih Cibala.
str. 59 – 81
Tonči BURIĆ
Perunovo brdo (monte Borun) – prilog poznavanju poganske slavenske toponmije u Kaštelima
Autor obrađuje primjere očuvanoga toponimijskog naslijeđa iz ranog srednjeg vijeka na prostoru Kaštela koji su nastali u predkršćanskoj fazi, neposredno po doseobi Hrvata na istočnu obalu Jadrana u 7. i 8. st. Među njima ističe se sedam toponima slavenskog poganskog sakralnog izričaja na teritoriju sela Ostroga, koji, sagledani kroz prostorni razmještaj, dočaravaju mitološku predodžbu o kozmičkom sukobu slavenskih božanstava, Peruna i Volosa, koja je već temeljito razrađena na općoj razini u hrvatskoj znanstvenoj literaturi (filološkoj i etnološkoj). Ovdje je ona aplicirana na konkretni primjer starohrvatskog naselja Ostrog u današnjem Kaštel Lukšiću, nekada u sklopu Kliške županije. Ostroški toponimi analogni su već dobro poznatim sklopovima u Poljicama kod Splita i Mošćenicama u Istri. Perun je zastupljen u nazivu brda Borun (monte Borun), a Volosa krije potok Majurina (od major = blavor). Tu je još i obvezna Dubrava – sveti gaj, te znakoviti toponimi Bovan i Balavan (bolvan = poganski idol, kumir), Tribižine (treba = žrtva bogovima), te Baba pećina, također mitološkog sadržaja. Time je oslikan mitološki koncept sakralnog imenovanja prostora, imanentan arhajskim indoeuropskim zajednicama, pa tako i onima slavenskim, koji se skladno nadopunjuje s ‘poganskim horizontom’ starohrvatskih grobalja na prostoru ranosrednjovjekovne Hrvatske, a koji je u svojoj završnoj fazi otkriven i u Kaštelima.
str. 83 – 109
Goran BILOGRIVIĆ
O mačevima posebnog tipa u Hrvatskoj
U domaćoj i stranoj literaturi već se dugo raspravlja o mačevima Petersenovog posebnog tipa 1 iz Hrvatske – dva mača iz Podravine i tri iz Dalmacije. Konsenzus oko njihove tipološke pripadnosti ne postoji pa su tako pripisivani ili isključivo tome tipu, ili određenim prijelaznim tipovima, ili pak novim tipološkim podskupinama. U ovome se radu iznose dosadašnje spoznaje o posebnome tipu 1 i razmišlja o navedenim mačevima iz Hrvatske. Na temelju njihovog pobližeg proučavanja predlaže se drugačije tipološko određenje, prema tipologiji A. Geibiga. Na kraju se dodatno razmatraju ostruge iz Morpolače te u tom svjetlu i datacija mačeva.
str. 111 – 145
Ante JURČEVIĆ
Nalazi ranokarolinškog oružja i konjaničke opreme u doba formiranja Krvatske Kneževine
Analizirajući motive na karolinškim nalazima (ponajprije na ostrugama) autor pretpostavlja da su sve ostruge karolinškog tipa iste radionice. Također razmatra u kakvom su međusobnom odnosu lokaliteti na kojima su pronađeni s antičkim cestovnim pravcima. Razmatra i stratigrafske odnose među nalazima.
str. 149 – 184
Ivan BASIĆ, Miljenko JURKOVIĆ
Prilog opusu Splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljeća
U prilogu se odavno poznatim djelima Splitske klesarske radionice definiranim ponavljajućim motivom ukriženih ljiljana pridružuju nove skulpture, sve iz splitskog episkopalnog kompleksa. Taj prošireni opus s posve novim kompozicijama i motivima omogućio je pridruživanje radionici i glasovitoga sućuračkog luka. Taj se korpus smješta u politički i crkveni kompleks širega jadranskog prostora i datira u doba nadbiskupa Ivana, predstavnika političke i crkvene elite karolinških vlastodržaca.
str. 187 – 213
Ivan MUŽIĆ
Svetojurjevska problematika u Hrvata i sveti Juraj na reljefu crkve u Žrnovnici
U raspravi se obrazlaže da je na reljefu crkve u Žrnovici prikazan kršćanski svetac Juraj koji ubija sotonsku zvijer i kako ni najmanja pojedinost ne upućuje na to da je na reljefu prikazan Perun. Autor posebno zaključuje da zamišljanje nekih jezikoslovaca o postojanju ‘božnskog boja’ Peruna s Velesom stvarno prerasta u mitotvorstvo.
str. 215 – 230
Tomislav ŠEPAROVIĆ
Skupni nalaz novca četrnaestog stoljeća s Bribirske glavice
U radu su kataloški obrađeni novci četrnaestog stoljeća iz skupnog nalaza otkrivenog godine 1961. na Bribirskoj glavici kod crkve sv. Marije na Dolu. Nalaz se sastoji od 68 primjeraka srebrnog novca. Od toga, 63 primjerka su venecijanski kovovi, jedan je novac grada Ankone, dok su četiri primjerka slavonski banovci. Na osnovi najmlađeg novca nalaz se datira vremenskim okvirom 1345. – 1347. godine, kada u borbi za prevlast nad gradom Zadrom i posjedima u njegovu zaleđu dolazi do sukoba dviju velikih sila, Venecije i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.
str. 231 – 244
Iva PAPIĆ
Romanička crkva Rođenja Presvete Bogorodici u Koprivni
U članku je prikazana graditeljska slojevitost izvorno romaničke, a naknadno barokizirane crkve Rođenja Presvete Bogorodice u selu Koprivna, nedaleko od Osijeka. Analizirani su netom otkriveni elementi romaničke arhitekture: ponajprije arhitektonski tip i izgled romaničke crkve, zatim južni portal, fresco ciklusi u svetištu i brodu crkve te tzv. gospodska ili zapadna empora na zapadnom zidu broad crkve. Crkva je datirana u vrijeme oko godine 1300. te stilski svrstana u razdoblje kasne romanike. Utvrđeno je da crkva pripada najraširenijem tipu romaničke arhitekture – koji karakterizira gotovo kvadratni brod te uže i niže svetište – raširenom na srednjoeuropskom području. Osobitost crkve u Koprivni je zapadna ili ‘gospodska’ empora te do danas sačuvano njezino stubište unutar sjevernog zida broad crkve.
str. 245 – 281
Vinicije B. LUPIS
Srednjovjekovna raspela iz Stona i okolice
Autor u svom radu obrađuje skupinu kovinskih ophodnih raspela i jedan križ – pacifikal iz Stona, Malog Stona i Dube Stonske, koji potječu iz XIX. i XV. stoljeća. Na osnovi povijesnih izvora i komparativnog materijala problematizira odnos dubrovačkog zlatarstva XIV. i XV. stoljeća i onodobne Europe. Ophodno raspelo iz crkve sv. Ane u Malom Stonu pripada iznimno zanimljivoj skupini raspela dubrovačkog kraja i povezuje se s paralelnim primjerima u Hrvatskoj i Italiji i oltarnom palom iz Caorlea u Italiji. U Malom se Stonu u župnoj crkvi sv. Antuna Opata čuva ophodno raspelo iz sredine XIV. st., koje najbližu likovnu paralelu ima u mjestu Basseglia. Iz crkve sv. Nikole u Dubi Stonskoj potječe ophodno raspelo koje se povezuje sa skupinom raspela na hrvatskoj obali i s dvije regionalne skupine u Italiji (lombardskom i venetsko-furlanskom), i datira se u kraj XIV. stoljeća. Dva ophodna raspela koja se čuvaju u Župnom uredu u Stonu, a pripadali su po svemu sudeći stonskoj prvostolnici sv. Vlaha, iznimno su vrijedna ostvarenja dubrovačkih zlatara XIV. i XV. stoljeća. Mali pacifikal – raspelo iz bivše župne crkve Stonskog Polja – Gospe Luncijate, kvalitetan je primjer gotičkog zlatarstva u stilu internacionalne gotike. Stonska skupina raspela iznimno je zanimljiva, jer je najbrojnija skupina srednjovjekovnih raspela na hrvatskom jugu.
str. 283 – 295
Ivana PEŠKAN, Vesna PASCUTTINI-JURAGA
‘Vinica i Pranger’
Ovaj članak istražuje srednjovjekovne kulturne slojeve na području viničkoga kraja te obrađuje najznačajnije povijesne građevine i njihov kontinuitet u vremenu od najranije prošlosti do današnjih dana. Također je prikazan kontinuitet naseljavanja ovoga kraja te su opisani povijesni putovi. Osobita je pozornost pridana poznatom viničkom stupu srama – Prangeru, čije porijeklo i točna starost još nisu sa sigurnošću prihvaćeni.
str. 297 – 327
Branka MILOŠEVIĆ, Nikolina TOPIĆ
Keramičke lule s lokaliteta Kula Gornji ugao u Dubrovniku
U radu se obrađuju nalazi keramičkih lula pronađeni na lokalitetu Kula Gornji ugao u povijesnoj jezgri Dubrovnika. Radi se o istočnim ili mediteranskim tipovima lula tj. austrijsko-mađarskom, turskom, talijanskom i zelovskom tipu. Zastupljene su raznovrsne radionice austrijsko-mađarskih i turskih lula, dok su talijanska i zelovska produkcija predstavljene jednim primjerom. Sve lule datiraju se od kraja 17. do početka 20. stoljeća, a svjedoče o popularnosti konzumacije duhana pomoću keramičkih lula.
str. 329 – 353
Željana BAŠIĆ, Ivana ANTERIĆ, Ela ŠKORIĆ, Katarina VILOVIĆ, Šimun ANĐELINOVIĆ
Pogled na Split u razdoblju od 16. do 19. stoljeća kroz prizmu antropoloških istraživanja
U članku su prikazani rezultati antropološke analize koštanog materijala pronađenog u sondi 9 dominikanskog samostana sv. Katarine u Splitu. Kako se radi o zajedničkoj grobnoj komori s većim brojem pokojnika, primijenjene su forenzično-antropološke metode s ciljem utvrđivanja minimalnog broja osoba. Također su prikazana antropološka obilježja populacije, demografska struktura, kvaliteta i uvjeti života kasnosrednjovjekovne/novovjekovne populacije. Rezultati su uspoređeni s rezultatima lokaliteta iz Hrvatske i svijeta.
str. 355
Uredništvo
Upute za predaju tekstova za časopis Starohrvatska prosvjeta
Naslovnica časopisa Starohrvatska prosvjeta III. serija - svezak 38/2011.
Djelo Maje Petrinec ‘Groblja od 8. do 11. stoljeća na području ranosrednjovjekovne hrvatske države’ treća je u nizu publikacija u okviru serije MONUMENTA MEDII AEVI CROATIAE, koju izdaje Muzej hrvatskih areheoloških spomenika (MHAS) u Splitu. Serija je koncipirana u vidu monografskih izdanja koja kataloški sveobuhvatno i znanstveno temeljito obrađuje pojedine grupe starohrvatskih spomenika. Prva monografija izdana unutar ove serije, ‘Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj’ autorice Vedrane Delonge, realizirana je 1996. godine, u vrijeme obilježavanja 125. obljetnice rođenja starohrvatske arheologije.
Dr. sc. Maja Petrinec radi u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu na poziciji muzejske savjetnice, a uže područje interesa su joj grobovi i groblja, koje je katalogizirala i podrobno interpretirala u ovom opsežnom pregledu.
Ono što omogućuje interpretaciju pojedinačnih grobova, odnosno grobalja, upravo su okolnosti koje ih definiraju, prilozi ukoliko su u njih položeni te preostali dijelovi nošnje pokojnika. Groblja o kojima je podatke Maja Petrinec objedinila u ovoj publikaciji, rasprostranjena su na cjelokupnom području ranosrednjovjekovne hrvatske države i istraživana od kraja 19. st., kada su arheološka istraživanja bila zapravo ‘amaterska’, pa nije vođena potrebna dokumentacija. Stoga je bilo potrebno napraviti ‘reviziju’ ostavštine i sintezu cjelokupnog materijala na jednom mjestu, a taj zahtjevan posao obavila je Maja Petrinec.
U Uvodu Autorica definira vremensko razdoblje kojemu pripadaju groblja, odnosno razdoblje ‘u koje tradicionalna historiografija smješta dolazak Hrvata na ove prostore, te razdoblje neposredno nakon toga, odnosno vrijeme prve hrvatske države na ovim prostorima, u doba vladavine Trpimirovića’. Definiran je i prostorni okvir ‘teritorija Hrvatske Kneževine određenim u De administrando imperio Konstantina VII. Porfirogeneta, s najvećom koncentracijom nalaza na području omeđenom vodenim tkovima Zrmanje i Cetine’. Autorica detaljizira i arheološki potkrepljuje ove podatke te iznosi određenu problematiku vezanu uz njih. Navodi se terminologija korištenu u publikaciji, donosi kratak pregled dosadašnjih istraživanja srednjovjekovnih grobalja. Na kraju, opisuju se postojeće tipološke podjele grobalja s obzirom na problem periodizacije i kronologije te izdvaja podjela korištena u publikaciji: paljevinska groblja (I), groblja s poganskim značajkama pokapanja (II) te groblja s kršćanskim značajkama pokapanja (III). Autorica upozorava da ‘poganski’ i ‘kršćanski’ horizont ne treba shvatiti doslovno jer je proces kristijanizacije dugotrajan, različitog stupnja, na različitim područjima).
Katalog je koncipiran prema užoj podjeli grobalja; navedena je glavna skupina (I, II ili III), naziv mjesta te točna lokacija. Opisano je nalazište, opisani su nalazi te institucija (muzej) koja čuva nalaze. Navedena je literatura (ukoliko je nalaz objavljen) te reproducirana fotografija nalazišta ili njegove lokacije.
Nakon Kataloga slijedi analiza grobalja s obzirom na položaj, veličinu, oblik i orjentaciju, način obilježavanja, položaj i broj pokojnika u grobu, oblik i vrstu grobova te pogrebne običaje. Opširna analiza grobnih nalaza prvo obuhvaća groblja s poganskim načinom pokapanja (u pogansko vrijeme u groblja su se prilagali uz nošnju i predmeti svakodnevne upotrebe, koji su pokojniku život na drugom svijetu trebali činiti ugodnijim, poput glinenih posuda kojih u kršćanskim grobovima nema), prema tipologiji nakita, metalnih predmeta s odjeće i pojasa, oružja i konjaničke opreme, oruđa i predmeta iz dnevne uporabe te novca. Slijedi analiza nalaza iz grobalja s kršćanskim načinom pokapanja koja su sadržavala nakit, metalne dijelove odjeće, oruđe i predmete dnevne upotrebe te oružje i konjaničku opremu.
Detaljna kronologija i zaključak objedinjuju sve izneseno u završnu konciznu sintezu.
U drugoj polovici knjige publicirane su tabele s crtežima nalaza iz grobova. Crteži Silvane Jurage precizno su i pregledno izvedeni, a dimenzije nalaza navedene su u Katalogu.
Slijede Tipološko – kronološke tablice u kojima su nalazi, s obzirom na tip, pregledno vremenski (na svakih 50 godina) određeni unutar tablica.
Na kraju Knjige, na zadnjim koricama, priložene su karte rasprostanjenosti grobalja.
Knjiga Maje Petrinec nezaobilazna je za proučavanje najranije povijesti Hrvata na području prve hrvatske države. Nalazi iz ovih u grobalja svjedoče o vremenu iz kojeg potječu, a koje je obilježila postupna preobrazba antike u srednji vijek, stapanje starosjedilačkog antičkog stanovništva s novopridošlim slavenskim supstratom, izmjena običaja i tradicija, trgovina predmetima, miješanje običaja te prodiranje i prožimanje kršćanstva na ovom području.
O važnosti ovog djela mišljenje su, kao recenzenti, iznijela dva hrvatska stučnjaka, medievista, prof. emeritus Janko Belošević te prof. dr. sc. Željko Tomičić.
Izdvajamo pokoju rečenicu od svakog.
‘… Maja Petrinec znanstvenom metodom temeljito, pregledno i na visokoj stučnoj i znanstvenoj razini obradila opsežan arheološki fundus grobne ostavštine starohrvatskih grobalja od 8. do 11. stoljeća. Knjiga Maje Petrinec vješto je sročena sinteza, pregledno napisana i popraćena brojnim ilustracijama o starohrvatskoj grobnoj ostavštini od 8. do 11. stoljeća i predstavlja doista vrijedan prinos hrvatskoj nacionalnoj arheologiji…’ Janko Belošević
‘…Ocjenjujemo da je rukopis knjige dr. sc. Maje Petrinec kako po važnosti teme, tako i po podrobnom i sveobuhvatnom načinu prezentacije, doista izvorni znanstveni rad koji ispunjava sve uvjete i zahtjeve jednog monografskog rada, te predstavlja nezaobilazan i posebice vrijedan prinos hrvatskoj arheološkoj znanosti, posebno proučavanju arheologije ranoga srednjeg vijeka. (…) Zasluga je autorice da je to raštrkano blago okupila i pokušala usustaviti u logičnu cjelinu, što je svakako prvi pokušaj takove vrste kad je govora o ozemlju rane hrvatske države…’ Željko Tomičić.
Potrebno je osvrnuti se i na izgled same Knjige, reprezentativnih dimenzija poput ostalih knjiga iz serije MONUMENTA MEDII AEVI CROATIAE, kvalitetno tiskana i tvrdo ukoričena, uočljivo grafički oblikovana, s preglednim stranicama i potrebnim informacijama, velikim brojem reproduciranih fotografija nalazišta i samih nalaza te tablicama crteža.
Zahvaljujemo Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika na ustupljenom primjerku.
Maja Petrinec - naslovnica knjige ‘Groblja od 8. do 11. stoljeća na području ranosrednjovjekovne hrvatske države’.
‘Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj’ autorice Vedrane Delonge prva je knjiga iz serije MONUMENTA MEDII AEVI CROATIAE, koju izdaje Muzej hrvatskih areheoloških spomenika (MHAS) u Splitu. Serija je koncipirana u vidu monografskih izdanja koja kataloški sveobuhvatno i znanstveno temeljito obrađuje pojedine grupe starohrvatskih spomenika. Prva monografija realizirana je 1996. godine, u vrijeme obilježavanja 125. obljetnice rođenja starohrvatske arheologije.
Vedrana Delonga diplomirala je studij arheologije i engleskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 1992. godine magistrirala je s temom ‘Latinski epigrafički spomenici na tlu ranosrednjovjekovne hrvatske države’ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru, na poslijediplomskom studiju ‘Pomoćne povijesne znanosti’. Od 1974. godine radi kao kustos u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, u kojem danas djeluje u zvanju muzejskog savjetnika, a područje stručnog i znanstvenog interesa usmjerava na proučavanje ranosrednjovjekovne latinske epigrafike u Hrvatskoj I Dalmaciji, bizantske I srednjovjekovne numizmatike te srednjovjekovne keramike i stakla.
Opsežan magistarski rad objavljen u formi monografije tematikom obuhvaća veliki (vjerojatno do danas nepromijenjen) broj kamenih spomenika s latinskim natpisima pronađenih na području Hrvatske države, koja je u ranosrednjovjekovnom radoblju (9. – 12. st.) obuhvaćala područje srednje i sjeverne Dalmacije te jugozapadne Bosne. Skulptura je prema ovoj regionalnoj podjeli katalogizirana i u monografiji. Spomenici se čuvaju najvećim dijelom u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika, a ostali su pohranjeni u manjim muzejima i područnim zbirkama.
Monografija počinje pregledom istraživanja srednjovjekovne latinske epigrafike. Nakon poglavlja Pristupna razmatranja, u kojima se epigrafika određuje kao društveni i duhovni instrumentarij te se ranosrednjovjekovna Hrvatska smješta u povijesni okvir, slijedi spomenuti katalog spomenika s podjelom po regijama te mjestu, uz opis, u kojemu je nađen natpis. Nadalje, natpis je određen po vrsti, crtežom je prikazan njegov sadržaj, koji je posebno prepisan, te opisan (vrsta spomenika, smještaj, okolnosti nalaza, material, dimenzije, datacija, opis i literatura, ukoliko je natpis ranije objavljen). Naveden je broj tabele s kraja Monografije, na kojoj se nalazi fotografija spomenika. U trećem poglavlju diskutira se kronološko-stiska klasifilkacija, epigrafičko-sadržajna kategorizacija, prostorna raspoređenost epigrafičkog materijala te se opisuju pojedine vrste natpisa i njihovo značenje. Posebna poglavlja posvećena su posvetnim natpisima u procesu darivanja i zavjetovanja u ranom srednjem vijeku te ranoromanički natpisi u starijoj hrvatskoj epigrafici. Kao dodatak navedeni su Index epigraphicus i Index paleographicus.
Monografija je objavljena 1996. godine, što gledajući s arheološkog aspekta i nije tako davno, i odmah bila uvrštena u popis obavezne literature na studiju arheologije, kao nezamjenjiv izvor upoznavanja situacije u ranoj hrvatskoj državi. Natpisi isklesani u kamenu (otpornom i dugotrajnom materijalu) arheološki su dokaz postojanja povijesnih činjenica, a ponekad su jedini izvor poznavanja povijesnih situacija određenog područja. Izrazito kompleksan material prikupljen i pregledno i sistematično obrađen u Monografiji, omogućuje čitatelju, laiku i stručnjaku, kompletan uvid u zanimljiva materijalna svjedočanstva hrvatske prošlosti.
Knjigu su recenzirala tri eminentna stručnjaka na području srednjovjekovne hrvatske arheologije i povijesti umjetnosti – akademik Ivo Petricioli, prof. dr. sc. Željko Rapanić i prof. dr. sc. Nikola Jakšić.
Iz recenzija izdvajamo rečenice koje znakovito opisuju značaj ove monografije za hrvatsku arheologiju i arheologiju općenito.
‘…Općenito ocjenjujući smatram da je Katalog Vedrane Delonge vrlo vrijedno znanstveno djelo. Ona je, poznavajući literaturu koja se bavila srednjovjekovnim latinskim kršćanskim tekstovima i liturgijom i stekavši dugogodišnjom praksom u muzeju dar zapažanja u analizi skulptorskih detalja i paleografksih osobina natpisa, uobličila vrijednu knjigu, koja nije samo katalog, nego i monografija o kulturi svećenstva i pripadnika višeg društvenog sloja u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj – naručilaca gradnje crkvi i crkvenog namještaja…’ Ivo Petricioli.
‘…Važnosti obrađene epigrafičke građe i postignuti rezultat od izuzetne su vrijednosti za ranosrednjovjekovnu arheologiju i povijesti Hrvata, a napisana knjiga u svakome je pogledu i na razini značaja i značenja teme pa je zato i velik doprinos hrvatskoj arheološkoj znanosti…’ Željko Rapanić.
‘…Ni jedno djelo koje fragmentarno obrađuje ovu tematiku kod nas nije do sada dostiglo ovdje predočenu razinu analize i sistematičnosti na jednoj strani, te ponuđenih rezultata i rješenja na drugoj…’ Nikola Jakšić.
Potrebno je osvrnuti se i na izgled same knjige, reprezentativnih dimenzija, kvalitetno tiskana i tvrdo ukoričena, izrazito prigodno grafički oblikovana, s preglednim stranicama i potrebnim informacijama.
Zahvaljujemo Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika na ustupljenom recenzentskom primjerku.
U sastavu Arheološkog muzeja u Splitu
ARHEOLOŠKI KOMPLEKS SALONA I TUSCULUM arheološki je kompleks o kojem skrbi Arheološki muzej u Splitu.
Tusculum, Salona. Fotografiju ustupio: AMS.
TUSCULUM
Tusculum je područna zgrada Arheološkog muzeja sagrađena 1898. godine u Solinu pokraj ostataka starokršćanske bazilike na Manastirinama. Gradnju je naručio don Frane Bulić za potrebe arheologa i njihova istraživačkog rada. Fasada je ukrašena brojnim spolijama: kapitelima, natpisima i skulpturama, manjim dijelom iz Salone, a većim dijelom sa starog zvonika splitske katedrale.
U prizemlju je 1984. g. uređena spomen-soba don Frane Bulića s autentičnim namještajem iz Bulićeva vremena. U vitrinama su njegovi osobni predmeti, a na zidu fotografije vezane za njegov rad. Na južnoj strani zgrade je vrt s uređenom šetnicom od kamenih stupova ukrašenih stilski različitim kapitelima koji potječu iz Salone. Danas su u toj zgradi smještene prostorije kustosa, priručna biblioteka, dio radionice (crtačko-arhitektonski odjel) i čuvaonica spomenika.
SALONA
Salona je najznačajniji antički grad na teritoriju Hrvatske, na mjestu današnjeg Solina. Ona je, ujedno, jedan od najvažnijih urbanih kompleksa u Europi za proučavanje ranog kršćanstva.
Salona je prvotno bila obalno uporište i luka ilirskih Delmata. U1. st. pr. n.e. zauzimaju je Rimljani. Cezar promiče grad u koloniju pod nazivom Colonia Martia Julia Salona, glavni grad rimske provincije Dalmacije. Salona se širi prema istoku i zapadu te dobiva dva nova dijela: pokraj starijega Salona se razvijala iz manjeg početnog središta utvrđenog zidinama i širila se prema istoku i zapadu stvarajući privodno izduženi oblik zbog kojega je rimski pisac Lukan naziva longae Salonae.
Nagli razvoj grada u vrijeme Augusta i tijekom cijeloga prvog vijeka pratila je gradnja javnih objekata. Monumentalna istočna gradska vrata (Porta Cesarea) datiraju iz Augustova vremena. Važni su gradski sadržaji forum, hramovi, teatar, terme i monumentalni amfiteatar, koji je mogao primiti oko 19 000 gledatelja. U Saloni je otkriven i veći broj privatnih i javnih termi, a najbolje su očuvane Velike gradske terme s kraja 2. st. u istočnom dijelu grada.
Najvažniji ranokršćanski lokaliteti u Saloni su: katedralni kompleks i tri velika groblja, Manastirine, Marusinac i Kapljuč. Katedralni kompleks se razvio na mjestu ranijih javnih termi. Dio kompleksa su i tzv. ‘dvojne bazilike’ tj. dvije trobrodne longitudinalne bazilike koje se nalaze jedna uz drugu, s baptisterijem i nizom kultnih prostorija. Sjeverna bazilika je bila posvećena Kristu, a poslije i Mariji, te je imala je kongregacijsku funkciju, dok je južna kao memorijalna crkva bila posvećena lokalnim zaštitnicima.
U doba bizantske vlasti u 6. st. na mjestu južne bazilike nastaje crkva s tlocrtom u obliku grčkog križa, a krstionica dobiva oblik monumentalne osmerokutne građevine. Sredinom 7. st. Salona ne odolijeva napadima Avara i Slavena. Na rubovima antičkoga grada u ranom se srednjem vijeku rađa hrvatski Solin – jedno od najpoznatijih središta srednjovjekovne hrvatske države. Iz tog su vremena ostaci mauzoleja hrvatskih vladara na Otoku (crkva sv. Stjepana iz 10. st.) te ruševine crkve sv. Petra i Mojsija (tzv. Šuplja crkva), u kojoj je u 11. st. okrunjen kralj Zvonimir.
Izvor
PRESS AMS
Čestitka 2024.
Riječ Urednika – ‘Summa summarum aktivnosti 6 godina poslije osnivanja Ususret 7. godini ‘arheološke ere’ avec les bonnes résolutions pour 2016′
Projekt: ArheoKalendar© 2018. 'Kitten Pritten in Great Britain - Maca Oxfordaca - Pulci predstavlja Oxford'
Pratite nas i na Facebooku.
Radujemo se podršci!
Brings the ancient to life
