Kazališna predstava I L I JA D A

Autori priredbe: Jernej Lorenci, Matic Starina i Eva Mahkovic

Redatelj: Jernej Lorenci

Ostali podaci o Predstavi: na dnu teksta

 

Ilijada je temeljno djelo europske književnosti i svojim opsegom i stilom čini začudnom mogućnost da ju je ispjevao jedan čovjek. Gotovo šesnaest tisuća stihova o padu Ilija (Troje) i poslije gotovo tri milenija predstavlja takvu ultimativnu jedinicu humanističkog znanja, da bi na nekom zamišljenom kvizu kandidat prije priznao da ne zna tablicu množenja nego da ne poznaje Homerove junake. Čitanje Homera ostavlja mogućnosti za različite interpretacije, a poetska sloboda kazališne interpretacije ima i odgovornost prema onima koji poznaju ep, a napose onima koji prvu predodžbu o epu (koji će tek pročitati) stječu na predstavi.

Najpoznatiji grčki ep, u rasponu dvadeset i četiri pjevanja, uobličen pjesničkom formom heksametra, predstavlja zahtjevan predložak za predstavu. Težak zadatak za prevoditelja, dramaturga, kostimografa, za glumce… A najteži zadatak za redatelja.

DRAMA | CD | MG - Homerova Iliada u režiji Jerneja Lorencija. Autor: Peter Uhan. Ustupili: DRAMA PRESS.

DRAMA | CD | MG – Homerova Iliada u režiji Jerneja Lorencija. Autor: Peter Uhan. Ustupili: DRAMA PRESS.

A odnos predstave prema književnom predlošku može biti u rasponu od potpunog slijeda do potpune autonomije. Prvi otklon Lorencijeve Ilijade u odnosu na Homerovu je odnos prema zaraćenim stranama. Povijest suprostavljenih naroda nije crno-bijela, a Homer nije otvoreno pristran. Nisu Trojanci zli, a Ahejci dobri. Obje strane mole se istim bogovima, brane ono na što misle da imaju pravo, žele pobijediti i žele živjeti. Redatelj je zauzeo stranu Danajaca i izvještava u skladu sa svojim odabirom, a na kraju se predomišlja i zaključuje kako će ionako svi umrijeti (to poništava motivaciju za borbu i relativizira ispravnost stajališta). Za poznavatelje Ilijade ovo se može činiti kao osebujna autorska (re)interpretacija teksta, ali nisu svi gledatelji poznavatelji Homera. Na predstavi u našem terminu bilo je dosta srednjoškolaca, koji su upućeni vjerojatno u okviru nastave. Pitanje je koliko je njih pročitalo Ilijadu ili je bar upoznalo iz skraćenih verzija.

DRAMA | CD | MG - Homerova Iliada u režiji Jerneja Lorencija. Autor: Peter Uhan. Ustupili: DRAMA PRESS.

DRAMA | CD | MG – Homerova Iliada u režiji Jerneja Lorencija. Autor: Peter Uhan. Ustupili: DRAMA PRESS.

Predstava je namijenjena izvođenju u najvećoj dvorani Cankarjevog doma, pa je bilo logično očekivati da će se iskoristiti komparativna prednost veličine prostora u funkciji scenografije. Suprotno očekivanjima, predstava se održala na području prostora ispred same pozornice i spuštenih zastora kao pozadinom. Samo u jednoj sceni podiže se zastor radi prikaza pjevne dionice na kupu sijena, koja traje nekoliko minuta, nakon čega se zastor spušta.

Kostimografija se povela maksimom ‘s crnim se ne može pogriješiti’ ali taj je koncept više sugerira nedostatak sredstava nego kreativni stav. Minimalna scenografija u vidu nekoliko glazbenih instrumenata, stolica te ogledala za uljepšavanje te neupotrebljeni oklop na muškom torzu nalazili su se na ovom reduciranom prostoru pozornice, a rekvizite su činili dva koplja i jedna grčka kaciga te brojne boce s vodom.

DRAMA | CD | MG - Homerova Iliada u režiji Jerneja Lorencija. Autor: Peter Uhan. Ustupili: DRAMA PRESS.

DRAMA | CD | MG – Homerova Iliada u režiji Jerneja Lorencija. Autor: Peter Uhan. Ustupili: DRAMA PRESS.

Trosatni recitativ prekidan je rijetkim glumačkim scenama, uglavnom scenama razodijevanja ili vizualizacije sumanutog seksa, što je u suprotnosti s Homerovim suzdržanim načinom pripovijedanja, stilom i porukom. Iako se zna da Grci, kao ni Rimljani (osobito ratnici) nisu bili čedni u tom pogledu, Homer ne opisuje, već samo naznačuje erotske pojedinosti. Čak je i Johann Joachim Winkelmann, kao poznavatelj i poštovalac Homera i klasične grčke književnosti, bio osupnut lascivnim scenama fresaka u Pompejima. Pitanje je da li se u našem vremenu može koga šokirati erotskim scenama, a i tom slučaju, efektniji bi bio u cjelosti radikaliziran pristup od uobičajenih performansa ‘starleta’ u usponu.

Podjela uloga nije jednoznačna. Prvi nastupajući glumac dugo recitira uvod Ilijade te dijaloške dionice Agamemnona i Ahileja, a nakon njega Agamemnon preuzima uloge i pripovjedača i Ahileja i svoju vlastitu ulogu i tako dalje. Glumačka izražajnost usmjerena je u crescendo visine glasa, što eskalira korištenjem  mikrofona.

Broj i karaterizacija likova osciliraju u odnosu na izvornik. Ahilej je nezainteresiran i do posljednje scene sporedan lik. Hera je prikazana kao nebitna ‘napirlitana’ Zausova žena, dok je sam Zeus neugodan i napasan. Jedan jedini glumac odigrao je uloge svih ‘neprijatelja’ – ubijen nekoliko puta, na kraju sam sebi zabije koplje u trbuh. Helena je specijalni efekt uloge ostvarila scenom potpunog razodijevanja, uz redundantnu pjevačku dionicu (postavlja se pitanje koji je cilj brojnih pjevačkih dionica, kojih  ipak nema u dovoljnoj količini da bi se predstava razvila u mjuzikl :), a nije se radilo ni o pokušaju rekonstrukcije izvorne glazbe). Riječi su uglazbljene suvremenim melodijama, neke su podsjećala na etno glazbu, a posljednja pjesma sadrži tekst na engleskom jeziku.

DRAMA | CD | MG - Homerova Iliada u režiji Jerneja Lorencija. Autor: Peter Uhan. Ustupili: DRAMA PRESS.

DRAMA | CD | MG – Homerova Iliada u režiji Jerneja Lorencija. Autor: Peter Uhan. Ustupili: DRAMA PRESS.

Ni u duga tri sata nije mogao biti izrecitiran cjelokupni ep od 500 stranica, ali izostavljene su neke scene krucijalne za razumijevanje toka radnje, a istovremeno izazovne za uprizorenje. Nije prikazana kulminirajuća scena Ilijade – ulaz Danajaca u Troju drvenim konjem, a izbačena je uloga Andromahe, Hektorove žene, i njezin poznati govor majke i supruge pune ljubavi upućen mužu koji ide u borbu za obranu rodnog grada. Hektor je prikazan kao krvožedan, pomahnitali ubojica s epileptičkim napadima. Njegov leš predstavljen je svinjskom polovicom koju Ahilej udara do raspadnuća (komadi svinjskog mesa pršte po prvim redovima partera).

U nastojanju da redateljskom autonomijom razgradi determinizam ‘kultnog teksta’ i izloži ga originalnim, neočekivanim, ‘kubističkim’ zahvatima interpretacije, Jernej Lorenci nas refleksijom upućuje originalu, to jest Homeru (čak i kad nam je dostupan samo u prijevodu).

Vendi Jukić Buča

Ljubljana, 27. 1. 2015.

Ostali podaci o predstavi:

Mjesto održavanja: Ljubljana, Cankarjev dom, Gallusova dvorana

Vrijeme: ponedjeljak 26. 1. 2015., prva repriza nakon premijere

Trajanje: 3 sata

 

Podjela uloga:

Ahil: Jure Henigman

Tetida: Nina Ivanišin

Paris: Aljaž Jovanović

Hefest: GregorLuštek

Hektor: Marko Mandić

Briseida: Zvezdana Novaković

Hera: Jette Ostan Vejrup

Helena: Tina Potočnik

Zeus: Matej Puc

Patroklo: Blaž Setnikar

Priam: Janez Škof

Agamemnon: Jernej Šugman

 

Prevoditelj: Anton Sovrè

Dramaturzi: Matic Starina i Eva Mahkovic

Scenograf: Branko Hojnik

Kostimografkinja: Belinda Radulović

Autor glazbe: Branko Rožman

Koreograf: Gregor Luštek

Lektorica: Tatjana Stanič