Izložba ‘Odsevi kamniških tisočletij’ autorica mag. Zore Torkar i Janje Železnikar nagrađena je ovogodišnjom Valvasorovom nagradom – najvišim priznanjem muzejske struke u Sloveniji, koju dodjeljuje Slovensko muzejsko društvo za posebne i jedinstvene izložbe.
Izložba postavljena u prizemlju dvorca Zaprice obuhvaća veliki broj izložaka iz svih razdoblja kamniške povijesti predstavljene na zanimljiv način uz širi kontekst, a prate ih kratki dvojezični tekstovi. Izlošcima je prezentiran politički, društveni i gospodarski aspekt bivanja te kultura, umjetnost, tradicija i svakodnevni život na ovom području.
Velika pažnja posvećena je pedagoškom apsektu izložbe. Posebna područja namjenjena djeci obilježena maskotom Kam’nček predviđaju mogućnost interakcije i slobodan pristup izlošcima, njihovoj upotrebi i istraživanju.
Razgled započinje najstarijim izlošcima koji obuhvaćaju paleontološke nalaze i aheološke artefakte. Uvećani stilizirani prikaz mamuta simbolizira nalaz mamutovog kostura starog 20 000 godina, pronađenog na podnožju Kamniških Alpa. >Kostur 40-godišnjeg mamuta danas se čuva u depou Prirodoslovnog muzeja Slovenije. Na ovom mjestu postavljeni su pramenovi grive mongolskih konja, kako bi se najbliže ‘opisalo’ mamutovo krzno. Ostale pedagoške aktivnosti obuhvaćaju iskopavanje u pijesku ‘zakopanih’ predmeta. Djeci je predloženo da ih razvrstaju po materijalu i starosti, a mogu se isprobati i replike sjekira. U vitrinama su izloženi arheološki nalazi od kosti (životinjske kosti), kamena (oruđe), metala (nakit, oruđe, oružje) i keramike (posude). Na panoima se nalaze slikovni prikazi neolitičkih (sitnjavanja žitarica) i željeznodobnih aktivnosti (izrada predmeta od metala). U slijedećoj prostoriji izložena je arheološka građa iz razdoblja antike – rimsko posuđe, nakitni oblici, novac, oruđe i oružje, a ponuđeno je i igranje rimske društvene igre latrunculi. Prikazana je rimska kuhinja, lararij i triklinij te bačvarska radionica 4. st. Slijedi prezentacija života u gradu i njegovih sadržaja te lokalnog plemstva i legendi. Izloženi su arheološki artefakti datirani u srednji vijek, na panoima su uprizorene viteške scene uz brojne fotografije dvorca i slikovnih prikaza junaka. U Kamniku je u razdoblju 12. i 13. st. djelovala kovnica novca Henrika IV. Andeškog i Friderika II. Babenberškog. Dva pečata omogućuju posjetiteljima izradu kopija motiva. Prikazana je kuhinja, kapela, palacij te zatvor. Lokalni povijesni specifikum bili su banditi Rokovnjači. Rokovnjači su većinom bili vojni dezerteri 18. i 19. st., koji su prekinuli dugogodišnju vojnu službu. Preživljavali su krađama po selima i putevima. Središte im se nalazilo na području kranjsko-štajersko-koroške drzavne granice, iznad izvora Savinje i Kamniške Bistrice. Ime su dobili jer su odrezane ruke djece (koje bi konzervirali dimom i sušenjem) privezali oko pasa i na taj način zastrašivali građane i seljake. Razvili su poseban jezik, koji su morali poznavati suci, ukoliko bi im željeli suditi. Iz vremena kasnog srednjeg vijeka izloženi su brojni relikvijari, male orgulje, djela baroknih majstora te Sveto pismo u prijevodu Jurija Dalmatina iz 1584. godine. Izložbu upotpunjuju i video filmovi te zasloni osjetljivi na dodir s dodatnim informacijama o najznačajnijim izlošcima.
Na prvom katu postavljena je stalna izložba ‘Mesto – podeželje’ (‘Grad – zemlja’), koja prikazuje način svakidašnjeg života u prošlosti na širem kamniškom području. Velika planina u Kamniškim Alpama najveća je visokogroska planina za ispašu u Sloveniji s više od sto pastirskih koliba, koje su tradicionalno bile izrađivane ovalnog oblika. Za uređenje i očuvanje planine zauzimao se Vlasto Kopač, slovenski arhitekt, grafički dizajner, ilustrator i planinar, koji je 1934. godine unajmio pastirsku koču na Velikoj planini. U vitrini na samom početku izloženi su njegovi osobni predmeti. Posebnost ovog kraja je tzv. trnič – mali sir s dodatkom vrhnja, u obliku kuglice kruškastog oblika, koji je na gornjoj strani koničan i ukrašen motivima drvenih pečatnjaka. Običaj je nalagao da mladići svojim izabranicama poklone po dva trniča (u paru, kao simbol ženskih grudi) te im na taj način dokažu svoju privrženost. Ako bi mladić bio zločest, poklonio bi dvjema djevojkama svakoj po jedan trnič, a one bi zatim istraživale koja ima drugi dio para. Izloženi izlošci obuhvaćaju oruđe potrebno za rad na selu, svjetiljke, opremu kuća, specifične drvene ovalne kutije i torile (drvene okrugne posude za cijeđenje i oblikovanje sira) te pipe u obliku pjetlića i psića.
U posebnoj prostoriji izloženo je Thonetovo pohištvo (pokućstvo). Michael Thonet, njemačko-austrijski izrađivač najmeštaja, uspio je metodu savijanja drveta prilagoditi industrijskoj proizvodnji. Nakon isteka patenta 1869. godine, otvarale su se tvornice ovog namještaja na cijelom području Austro-Ugarske, a jedna je otvorena i u Duplici kod Kamnika.
Očuvan je i prezentiran Grajski salon, u kojem se danas održavaju vjenčanja, predavanja, koncerti i druga društvena događanja. Restaurirane su freske i stariji arhitektonski elementi.
U dvorištu Muzeja nalazi se mali lapidarij koji sadrži kamene spomenike s područja Trojana, Mengša i Šentpavla. Jedan od spomenika ima najstariji prikaz kamiškog grba. Važani spomenici su i reljef sv. Florijana te nadgrobna ploča plemića Wiederkehra.
Ispred samog muzeja nalazi se muzej na otvorenom – ‘Kašče iz Tuhinjske doline’. Kašče su svojevrsne smočnice, ostave u kojima su se čuvale namirnice, a mogu biti jednosobne ili dvosobne. Nalazile su se odmah uz kolibu na strani kuhinje, kako bi domaćica imala efikasan pristup sirovinama. Rijetko koja kašča je imala prozor (radi životinja koje bi mogle ući u potrazi za hranom), a često su imale podrum ili viši kat do kojeg se dopiralo ljestvama. Gusto zbijena slama činila je krov. Na ovo područje prenesene su radi daljnjeg očuvanja. Najstarija potječe iz 1793. godine, a može se razgledati i njezina unutrašnjost – očuvani su pretinci za različite vrste namirnica, te autohtono keramičko posuđe. Prenesen je i gornji dio jednog bunara, te je na taj način uprizorena originalna lokacija.
Stalni postav prati interaktivni >Drugačiji vodič.
Zahvaljujem kustosici Janji Železnikar na informacijama i vodstvu te mogućnosti fotografiranja.
>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]
Ljubljana, 26 8 2013
Vendi Jukić Buča
