U Izraelskom muzeju u Jeruzalemu, od 13. veljače do 5. listopada 2013., posjetitelji imaju priliku razgledati izložbu o kralju Herodu Velikom, jednom od najvećih graditelja u povijesti Izraela, ali i jednoj od najkontroverznijih ličnosti svoga doba.

Ovo je prva izložba posvećena kralju Herodu Velikom. U prostorima Izraelskog muzeja, točnije u galeriji Bella and Harry Wexner, prezentirane su velike rekonstrukcije i nalazi iz Herodovih palača u kompleksu tvrđave Herodion, iz Jerihona, te drugih lokaliteta. Kao što je već spomenuto, ovi su nalazi i rekonstrukcije javnosti predstavljene po prvi puta te bacaju novo svjetlo na politički, arhitektonski i estetski utjecaj Heroda, u vrijeme njegove vladavine (37. – 4. god. pr. n. e.).

Herodova grobnica (Mauzolej), otkrivena u Herodionu, nakon 40 godina potrage pokojnog prof. Ehuda Netzera sa Hebrejskog sveučilišta, jedan je od najvažnijih eksponata izložbe. Zanimljivo je spomenuti da je prof. Ehud Netzer poginuo nakon fatalnog pada prilikom arheoloških istraživanja amfiteatra na lokalitetu Herodion 2010. godine. Izložba je posvećena upravo njemu i njegovom predanom radu u istraživanju Herodove ostavštine.

Na izložbi je prvenstveno prezentirana Herodova arhitektonska ostavština i nalazi vezani uz njegov hedonistički način života. Herod je podigao razna zdanja, a njegove ambicije nisu poznavale granice. Pronalazio je rješenja kako nadvladati svaku prirodnu, ekonomsku i političku prepreku svojim nevjerojatno kreativnim rješenjima. Svojim je arhitektonskim zdanjima slao jasne političke poruke, ali zadovoljavao i vlastite ambicije.

Zbog svega toga, Heroda se nerijetko naziva i najvećim graditeljem u povijesti zemlje Izrael. Sjaj njegovih građevina, i nakon 2000 godina, svojom veličinom i grandioznošću izaziva poštovanje i divljenje. Tim se pothvatima Herod nedvojbeno upisao u vječnost.

Na izložbi su prvenstveno istaknuti sljedeći graditeljski pothvati: obnova i ponovna izgradnja Hrama u Jeruzalemu, koji je u ono doba bio najveći hramski kompleks unutar Rimskog carstva, a da nije bio posvećen ni jednom rimskom božanstvu, arhitektonski pothvati u gradu Cezareji (Caesarea Maritima, koju je osnovao Herod) i izgradnja njene veličanstvene luke te brojnih javnih zgrada, opskrbljivanje vodom brojnih tvrđava u Judejskoj pustinji, kao npr. Masade i Herodiona, čime je bila omogućena njihova transformacija u luksuzne komplekse s kraljevskim palačama. U sklopu samog Herodiona, Herod je kasnije podigao i vlastiti Mauzolej u kojem je bio i sahranjen.

Značajno je i napomenuti da je Herod bio prvi vladar koji je u zemlji Izrael izgradio tradicionalna rimska zdanja javne zabave (teatre, amfiteatre, hipodrome). Time je, naravno, uvrijedio židovsko stanovništvo, no izbjegavao je reprezentacije i upodobljavanja likova u ljudskoj i životinjskoj formi koliko je god to bilo moguće, jer se takvo upodobljavanje protivi židovskom nauku. No ipak, izložba otkriva da je unutar svojih privatnih palača, ipak volio imati i poneki ‘komad’ takvih dekorativnih predmeta.

Sve u svemu, Herod je znao kako uživati u vlastitom položaju i bogatstvu i nije škrtario u ukrašavanju svojih zdanja. Često je prilikom dekoriranja vlastitih palača dovodio talentirane zanatlije i umjetnike iz inozemstva, koji su njegove prostore ukrasili brojnim mozaicima i freskama, koristivši se pritom najskupljim materijalima iz uvoza.

Adaptirao je mikveh (židovski ritualni bazen) te ga koristio kao frigidarium u svojim ‘rimskim’ kupeljima, a uveo je i sasvim novu kombinaciju palače i tvrđave, koju će u budućnosti koristiti mnogi vladari poslije njega.

Uz prezentaciju i rekonstrukciju arhitektonskih ostataka, na izložbi su prezentirani vrlo vrijedni ostaci fresaka pronađeni tijekom arheoloških istraživanja Herodovih palača, kojima se željela postići iluzija ‘prozora koji prikazuju vanjski okoliš’, te dokazi Herodovog hedonističkog načina života u vidu brojnih importa najfinije hrane i pića. Ukratko je prezentirano i samo političko okruženje u vrijeme njegove vladavine. Herodova arhitektura, način života i vladavine vrlo su očit odgovor na pitanje zašto je Herod uživao toliku naklonost vladajućeg Rima.

Ovo je nedvojbeno vrijedna i interesantna izložba za sve one koje interesira Herodova doba, ali i širu javnost, jer su nalazi prezentirani jednostavnim i svima razumljivim jezikom te postavljeni na način da grade priču koja završava samom Herodovom smrću i prezentacijom njegovog posljednjeg počivališta.

Unatoč više od 150 godina sustavnih arheoloških istraživanja provedenih u Jeruzalemu i njegovoj okolici, te monumentalnim dimenzijama građevina, mnoga Herodova zdanja još čekaju ponovno rođenje na svjetlo dana, pa će ova izložba nedvojbeno doživjeti nadopunjenja u, vjerujem, skoroj budućnosti.

Izraelski muzej u Jeruzalemu - Izložba 'Herod the Great: The King’s Final Journey' - Pogled na Jeruzalem. Foto: Kristina Dragčević.

Izraelski muzej u Jeruzalemu – Izložba ‘Herod the Great: The King’s Final Journey’ – Pogled na Jeruzalem. Foto: Kristina Dragčević.

Izraelski muzej u Jeruzalemu - Izložba 'Herod the Great: The King’s Final Journey' - Herodion. Foto: Kristina Dragčević.

Izraelski muzej u Jeruzalemu – Izložba ‘Herod the Great: The King’s Final Journey’ – Herodion. Foto: Kristina Dragčević.

Izraelski muzej u Jeruzalemu - Izložba 'Herod the Great: The King’s Final Journey' - Pogled s palače Herodion na dio kompleksa Herodove palaeče s bazenom. Foto: Kristina Dragčević.

Izraelski muzej u Jeruzalemu – Izložba ‘Herod the Great: The King’s Final Journey’ – Pogled s palače Herodion na dio kompleksa Herodove palaeče s bazenom. Foto: Kristina Dragčević.