Opera ‘Orfej’ Claudija Monteverdija u Slovenskom narodnom gledališču uprizorena je u suradnji triju umjetničkih akademija Univerze u Ljubljani – Akademije za glazbo, Akademije za gledališče, radio, film i televiziju te Akademije za likovnu umjetnost i oblikovanje. Ova okolnost, koja omogućuje sudjelovanje profesionalaca i onih koji su na putu da to postanu, pozitivna, ali neučestala, ne podrazumijeva savršenstvo izvedbe, koje, s obzirom na mladost i iskustvo sudionika, nije potrebno očekivati. Kompletnu produkciju opere, od orkestralne izvedbe, soličkih i dionica zbora, koreografije te scenografije i kostimografije do dizajna svjetla, organizacije, grafičkog uprizorenja i promocijskih elemenata, osmislili su i ostvarili studenti navedenih akademija, uz pomoć mentorstva slovenskih i stranih profesora, te doc. Egona Mihajlovića, umjetničkog vođe i dirigenta te režisera Detlefa Soeltera.
Opera je izvedena u ljubljanskoj operi, proporcijama i veličinom usklađenom arhitektonskom prostoru, sa sjedalima postavljenim na blagoj kosini koja se spušta prema pozornici. Ovakva organizacija gledališta omogućuje iz svih pozicija nesmetan pogled na scenu, tako i s našeg novinarskog mjesta u 11. redu lijevo, u gledalištu koje ima 13 redova.
Monteverdijev ‘Orfej’ smatra se najstarijom operom na svijetu koja se i danas izvodi. Skladana je 1607. godine. Nakon Monteverdijeve smrti opera se prestala prikazivati sve do 19. stoljeća, kada se počela izvoditi u suvremenim adaptacijama. Nastala u vremenu baroka, favola in musica (bajka u glazbi) L’Orpheus nosi sva obilježja svoga vremena. Caludio Monteverdi, majstor madrigala i sakralnih djela, prvi je barokni skladatelj koji je nekadašnji intermezzo talijanske renesanse, razvio u formu klasične opere. Lajtmotiv, koji se ponavlja u instrumentalnim dijelovima između pjevanja, izrazito je melodiozan i prepoznatljiv.
Grčka mitologija, i mitologija općenito (rimska, skandinavska), česta je inspiracija za glazbena djela opernih skladatelja, a jedna od najpoznatijih priča grčke mitologije, nesretna Orfejeva sudbina, prenesena je mnogim umjetničkim djelima i interpretacijama. Orfej je, kako se najčešće smatra, bio sin tračkog kralja Eagra i muze epske poezije, Kaliope, ali postoje i izvori koji navode Apolona kao Orfejevog oca te Selenu kao majku (Apolon je bio, uz ostalo, grčki bog Sunca, a Selena Mjeseca). Nakon godina provedenih u pohodima s Agronautima Orfej se zaljubi u lijepu nimfu Euridiku koju ugrize zmija, te ona umre. Orfej odluči moliti boga podzemlja Hada da mu vrati Euridiku. Lirom, koju mu je poklonio Apolon, uspavljuje troglavog psa Kerbera, čuvara podzemlja, i Haronovom lađom stupa u podzemlje. Hadovu ženu Perzefonu toliko gane Orfejeva tuga, te zamoli muža da mu vrati Euridiku. Had pristaje pod uvjetom da se na putu prema površini Orfej ni jednom ne okrene za Euridikom koja ga je trebala slijediti. Orfej se, mučen brigom i čežnjom, ipak okrene, a Euridika biva vraćena u podzemni svijet.
Klasična tragedija nastala u antičko doba u Grčkoj, izvođena je u službi boga. Prema grčkom filozofu Aristotelu, temeljna uloga tragedije je katarza, osjećaj sažaljenja koji tragedija mora izazvati kod gledatelja. U skladu s time, u originalnom libretu Alessandra Striggia mlađeg, peti čin završava tragičkom scenom u kojoj se pobješnjele bakantice okome na Orfeja, koji ne može izbjeći njihovom bijesu (prema Ovidijevim Metamorfozama). Ovaj kraj promijenjen je na način da Apolon, kao deux ex machina, spašava Orfeja i odvodi ga na Olimp.
Opera se sastoji od pet činova (Prolog, I-V čin), s pauzom nakon trećeg. Efektni kostimi obilježavaju početak (Prolog – Glazba) i kraj (5. čin – Apolon).
Prolog započinje instrumentalnom tokatom, nakon koje Glazba (Štefica Stipančević) pjeva o sebi i uvodi u radnju protagonista – Orfeja (Klemen Torkar), koji se nalazi na sredini piramide (scenografija koja simbolizira tračku livadu, prolaz u podzemlje i Hadove poljane) ispod njene produžene krinoline.
Prvi čin zaokupljuju ples i pjesma pastira i nimfi na livadama Trakije u slavu ljubavi i vjenčanja Orfeja i Euridike (Christina Thaler).
U drugom činu Orfej zaneseno pjeva o ljubavi, a prekida ga dolazak Glasnice (Nuška Rojko) koja ga obavještava o smrti Euridike. Solo dionica Nuške Rojko najbolje je otpjevana arija u cijeloj izvedbi. Njezin mezzosopran, iako je kao i ostali sudionici studentica, zvuči profesionalno, čvrsto i stabilno, a dionica je otpjevana s neophodnim emocijama. Na kraju je, zasluženo, dobila i najveći pljesak.
Nada (još jednom Nuška Rojko) dovodi Orfeja u trećem činu u podzemni svijet. Orfej ne uspijeva nagovoriti Harona (Matija Bizjan) da ga preveze preko rijeke Stiks (uz redundantnu eksplicitnost Haronovog kostima) te ga čarobnom lirom uspava. Pozadina scene prikazuje projekciju Kerbera.
Nakon pauze uslijedio je četvrti čin u kojem Perzefona (Ana Grasselli) moli Plutona/Hada (Darko Vidic) da vrati Euridiki život. Njezin povratak simboliziran je projekcijom krupnog kadra očiju uprtih u nebo, te izgorenim truplom nakon Orfejevog okreta. Podzemni svijet uprizoren je scenografskom i kostimografskom disonancijom – scenografija podsjeća na dizajn interijera kineskih restorana, dominantne zelene, žute i crvene boje, a ‘dronjci’ kojima su obučeni zombiji, odudaraju od futuristično-apokaliptičnih kostima Hada i Perzefone.
U petom činu, na Orfejeve žalopojke, pojavi se Apolon (Matija Bizjan) u odlično dizajniranom zlatnom kostimu Sunca i povede ga u nebo.
Zbog svoje melodioznosti, naoko nježnih i blagih arija, mogućnosti vizualizacije i poetičnosti priče, shvatljivo je zašto je Orfej izabran od strane mladih ljudi kao opera vrijedna truda uprizorenja, ali ne treba podcijeniti njezinu zahtjevnost čija izvedba podrazumijeva veliki angažman i trud u cilju perfektne artikulacije, što nije jednostavan zadatak ni priznatim profesionalcima.
Opera je titlovana prijevodom na slovenski i engleski jezik.
Uprizorena je u Ptuju, Mariboru, Ljubljani te na gostovanju u Veneciji, u Basilici Frari.
Vendi Jukić Buča
u Ljubljani, 07. 04. 2013.
Scena iz opere 'Orfej' (Basilica Frari, Venezia). Foto: SNG Opera in balet Ljubljana/Darja Štravs Tisu.
