Povijest Oxforda (o kojem ćemo pisati u zasebnom članku) započinje naseljavanjem Saxonaca i osnivanjem grada oko 900. godine.

Grad je oštećen i osvojen tijekom normanskog osvajanja Engleske pod vodstvom Williama Osvajača (1066.-1071./1088). Prema podacima iz Abingdon Chronicles (Historia Ecclesie Abbendonensis) napisanih u 12. stoljeću, na zapadnom dijelu grada Zamak je sagradio 1071. godine Williamov suborac normanski barun Robert D’Oyly, koji je po uspostavi vlasti imenovan višim šerifom Oxfordshirea (High Sheriff of Oxfordshire). Građen kao motte-and-bailey castle, odnosno zamak na umjetno podignutoj uzvisini s ograđenim dvorištem i zaštićen vodenim opkopom, nije bio namijenjen vojnom korištenju, već je u njemu D’Oyly organizirao monastičku zajednicu s kapelicom i stambenim odajama monaha. Ova zajednica jedan je od najstarijih britanskih obrazovnih centara – ovdje je 1139. godine Geoffrey of Monmouth napisao poznatu History of the Kings of Britain (najpoznatija je među ovim legendama ona o kralju Arturu).

Najstariji danas sačuvani dio zamka je St George’s tower, s čijeg vrha se prosire impresivan pogled na Oxford.

U podnožju se nalazi kapela s kriptom, rekonstruirana 1794. godine upotrebom normanskih stupova i kapitela, od kojih je jedan posebno zanimljiv jer sadrži ljudski prikaz. Od 13. stoljeća do 1577. godine Zamak je bio u funkciji administrativnog centra.

Organizacija muzejskog postava organizirana je u okviru zatvorske funkcije zamka. Zatvorom je postao nakon 3. engleskog građanskog rata (1649. – 1651.), a ova funkcija mu je ukinuta 1996.(!) godine.

Unutrašnjost zamka preuređena je u muzej koji je moguće obići u okviru organiziranih vodstava. Vodiči utjelovljuju pojedine osobe znamenite za povijest Oxforda i samog znamka: ranije spomenuti Robert D’Oyly i Geoffrey of Monmouth, Black Bess iz 18. stoljeća (uhićena i osuđena, pronašla je propust u zakonu kako bi izbjegla smrt), Daniel Harris (zaposlenih Zatvora – kao guverner je mijenjao zatvorsku politiku te je prvi poduzeo arheološka istraživanja na području Zamka tijekom kojih je otkrio nadsvođenu prostoriju prikrivenu uzvisinom i kriptu), Mary Blandy (optuženica za očevo ubojstvo iz višeg društvenog sloja radi čega je imala zatvorske privilegije – smatra se da je oca ubila zato što joj je preko oglasa tražio supruga nudeći svoje bogatstvo, a nakon čega nije prihvatio njezin odabir), Elizabeth Boswell (prva zatvorenica koja je uspjela pobjeći iz zatvora te jedina koja je uspjela pobjeći dvaput), Isaac Darkin (u najboljem odijelu obučen prilikom izvršenja smrtne kazne vješanjem nije čekao egzekutera da ga objesi) te Mr Barker (zatvorski čuvar – podržavao je izdržavanje kazne teškim fizičkim radom). Mene, i grupu s kojom sam obišla Muzej, vodio je Giles Freeman Covington, dvadesettrogodišnji pomorac osuđen za ubojstvo škotskog torbara, obješen 7. ožujka 1791. godine. Njegovo je tijelo, nakon izvršenja smrtne kazne, preuzeo ‘Dr Pegge’ kako bi ga prezentirao na javnom predavanju Škole anatonije (Anatomy Scool at Christ Church). Kasnije su njegove kosti očišćene i povezane žicom kako bi se koristile pri poučavanju idućih 70 godina. Danas je u muzejskom postavu prikazana njihova fotografija, a izložene su u Oxfordskom muzeju.

Vodstvo traje oko sat i pol i organiziarano je u malim grupama. Obilazi se prvo St George’s tower, a zatim se razgledavaju zatvorske prostorije. U pojedinim prostorijama prezentiran je onodobni interijer te scene iz života zatvorenika (primjerice soba Mary Blandy).

Izložene su fotografije zatvorenika, paneli s propisima, zatvorskim pravilima, tekstualnim opisima suđenja i služenja zatvorske kazne te egzekucija, popisima smaknutih i načinima njihovih smaknuća te zanimljivostima iz zatvorskog života.

U vitrinama su izloženi i artefakti koje su koristili zatvorski čuvari, ali i osobni predmeti zatvorenika. Samostojeće su rekonstrukcije naprava namijenjenih izvršenju smrtne kazne (sam čin prikazan je u crtežu).

Na posebnom aparatu može se iskusiti fizički napor uložen u guranje kola, čime se kažnjavalo zatvorenike.

Posjetiteljima je omogućeno fotografiranje (en face i u profilu) ispred linija koje obilježavaju visinu, kakvo je uobičajeno prilikom uhićenja (mug shot), a izrađena fotografija može se kupiti.

Umjetno podignuti brežuljak iz 11. stoljeća, koji se nalazi u neposrednoj blizini, posjetitelji obilaze sami. Na vrhu se nalazi rešetkama zatvoreni ulaz u komoru za vodu iz 13. stoljeća.

U okviru Muzeja djeluje i suvenirnica, a obližnji restoran/kafić nudi veliku kavu, a za dodatnu funtu uključen je i kolač (u našem slučaju sponge cake s double cream and jam) kao okrepljujući završetak opsežnog informativnog obilaska i jedinstvenog iskustva.

Zahvaljujem organizaciji ‘Oxford Castle Unlocked’ na mogućnosti obilaska i fotografiranja.

Vendi Jukić Buča

U Oxfordu, 3. 11. 2017.

*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.

Galerija fotografija (autor: VJB)

166 Total Views 2 Views Today