Arheološki muzej u Veneciji (Museo Archeologico Nazionale di Venezia) osnovao je 1523. godine talijanski plemić, teolog i kardinal Domenico Grimani (1461. – 1523). Danas djeluje u okviru institucije Soprintendenza Speciale per il Patrimonio storico, artistico ed etnoantropologico e per il Polo Museale della città di Venezia e dei comuni della Gronda lagunare  koja obuhvaća više muzeja na ovoj i drugim lokacijama pod zajedničkim imenom I Musei di Piazza San Marco (Palazzo Ducale, Museo Correr, Museo Archeologico Nazionale i Stanze Monumentali della Biblioteca Marciana). Svojim postavom Arheološki muzej zaokuplja jedno krilo prvog kata građevine Procuratie Nuove, koja s južne strane ograđuje Trg Svetog Marka (Piazza San Marco).

Najveći broj izložaka odnosi se na grčke i rimske kamene skulpture, a prezentirani su keramički i numizmatički artefakti, oružje, oruđe te artefakti egipatske provenijencije. Nalazi potječu iz nekadašnjih zbirki venecijanskih obitelji iz razdoblja od 16. stoljeća nadalje, a prezentirani su i arheološka zbirka Muzeja Correr te artefakti iz nekadašnjeg muzeja u crkvi sv. Donata u Zadru, koji su Arheološkom muzeju u Veneciji dodijeljeni poslijeratnim dogovorom između Italije i Jugoslavije 1961. godine.

Muzej obuhvaća sedamnaest izložbenih prostorija koje su međusobno povezane.

U prvoj prostoriji izloženi su kameni spomenici koji sadrže grčke inskripcije i dekrete sa spomenom kretskih gradova iz 2. st. pr. n. e. te rimski mramorni spomenici, među kojima se ističu grandiozno stopalo nekadašnje kolosalne skulpture kasnog rimskog razdoblja i reljef s prikazom Mitre koji ubija bika iz 2. stoljeća.

Druga i sedma prostorija su povezane, a sadrže dvije vitrine. U prvoj su izloženi nalazi iz brončanog i željeznog razdoblja, koji su pronađeni na području Treviza te etrušćanski i rimski artefakti datirani u razdoblje od 5. st. pr. n. e. do 3. stoljeća. Do nje nalazi se vitrina s rimskim i bizantskim dragocjenostima izrađenima od bjelokosti, geme i kameje te veći dio numizmatičke kolekcije koja obuhvaća grčki novac, novac iz spomenute zadarske zbirke, rimski republikanski i carski te barbarski i bizantski novac. Prezentiran je sadržaj ostava novca iz Martellaga i Meola, pronađenih 1916. i 1937. godine.

U trećoj prostoriji izložene su kopije grčkih originala iz prve polovice 5. st. pr. n. e. Ističu se glava Hermesa i Kore, skulptura hodajuće Artemide (1. st. pr. n. e.) te dvije karijatide.

U središtu velike četvrte prostorije postavljena je Ara Grimani, nekoć vjerojatno baza skulpture, ukrašena floralnim reljefima te prikazom nimfi i satira iz 1. st. pr. n. e. U prostoriji su također izloženi grčki portreti iz Anatolije (Asia Minor) i Egipta.

Peta prostorija sadrži rimske replike grčkih majstora, primjerice Praksitelovog tzv. Apollōna Lukeiosa, grčke originale iz Atike, među kojima se treba istaknuti dvije glave Atene te originalne grčke votivne i pogrebne reljefe iz 5. i 4. st. pr. n. e.

U šestoj prostoriji nalaze se originali grčkih ženskih skulptura datiranih u razdoblje od 5. do sredine 4. st. pr. n. e., Atena, Demetra, Perzefona, koje potječu s područja Anatolije i egejskih otoka. Od izloženih, najpoznatiji kip je tzv. Abbondanza Grimani, koju je prvi proučavao poznati njemački arheolog Adolf Furtwängler.

Osma prostorija sadrži rimske kopije helenističkih skulptura, a najznačajnije su skulpture Uliksa (Odiseja) i i tri Galatejca, kopije grčke škole u Pergamu (3. – 2. st. pr. n. e.) te kip muze, kopija grčkog originala s područja Anatolije iz 2. st. pr. n. e., nazvane Kleopatrom zbog renesansne restauracije koja se atribuira radionici Tullia Lombarda.

U devetoj prostoriji prezentirani su rimski portreti Augusta capite velato, Tiberija, Trajana, Hadrijana i Domicijana te renesansne kopije rimskih originala, od kojih se može izdvojiti tzv. Karakala Farnese, i moderni radovi koja nalikuju antičkim.

Prostorije deset i jedanaest su povezane, a sadrže muške i ženske rimske portrete (Karakala, Lucije Ver, dva ženska flavijevska portreta).

Na kraju jedanaeste sobe nalazi se posebno ograđen prostor u kojem je prezentiran relikvijar iz Samagera kod Pule iz 5. stoljeća (iz zadarske kolekcije). Relikvijar je od posebne važnosti jer, osim što je izrađen od srebra, sadrži reljefne prikaze kršćanskog života i važan je za proučavanje ranokršćanskog razdoblja na području Istre. Na zidovima ovih prostorija postavljeni su reljefi iz rimskog razdoblja, mramori koji su bili dijelom tzv. Saturnovog trona (1. st.) te ulomak sarkofaga s prikazom otmice Perzefone iz 2. stoljeća, ulomak reljefa s prikazom masakra Niobida (2. st.) i  ulomak atičkog sarkofaga s prikazom pomorske bitke.

Sobe trinaest i četrnaest također su povezane. U hodniku su prikazani pogrebni artefakti – reljefi te vaze, urne, oltari koji su sadržavali pepeo pokojnika. Uočavaju se urna bračnog para, pogrebni oltar s malim stupovima u uglovima i nadgrobna ploča s prikazom mita o Kleobisu i Bitonu (2. st.).

Petnaesta soba sadrži vitrine u kojima su izloženi grčki i rimski keramički artefakti datirani u razdoblje od 9. do 3. st. pr. n. e. Kao najvažniji mogu se istaknuti vilanovanska pogrebna urna, etrurska polirana crna bucchero keramika te crvenofiguralne atičke i južnoitalske vaze. Izložene posude uglavnom su se koristile za posluživanje pića i jela te za čuvanje parfemskih ulja, a postavljale su se unutar grobnica kao dio pogrebne opreme. U istoj prostoriji nalaze se rimski oltari i pogrebne ploče.

Posljednja cjelina odnosi se na tri povezane sobe – sedamnaestu, osamnaestu i dvadesetu. U njima se nalaze skulpture – rimske kopije grčkih originala, primjerice glava Hermesa (Hermes Propylaios) iz 5. st. pr. n. e., Aresa iz Leptis Magne (2. st.). Ističu se glave iz rimskog Egipta izrađene od bazalta te grčki originali iz 4. st. pr. n. e. – skulptura muze i Artemide iz kolekcije Francesca Morosinija (17. stoljeće). U prostorijama sedamnaest i dvadeset nalaze se egipatski i artefakti – skulpture, dvije mumije iz razdoblja 1./2. stoljeća, ulomci papirusa, kanope te asirski artefakti, koji se odnose na reljefe iz carskih palača Ninive i Kalhua (danas Nimrud) s prizorima procesije, rata i lova (9. – 6. st. pr. n. e.).

Osim stalnog postava, Muzej organizira povremene izložbe, koje ne moraju nužno biti arheološke tematike. U vrijeme našeg postava bila je postavljena izložba posvećena migrantima i ratnim izbjeglicama, koja je zaokupljala prostor između izložaka u nekoliko muzejskih prostorija.

Izlošci su u Muzeju organizirani na jednostavan i klasični način, a prezentacija koja se zasniva na zidnim panelima, kratkim opisima koji se nalaze uz izloške te višejezične opise A4 formata upotpunjena je LCD zaslonima uz pojedine grupe izložaka. Iako Muzej nije velik, njegove zbirke su izrazito sadržajne i potrebno je provesti nekoliko sati u detaljnom obilasku.

U atriju Muzeja nalaze se brojni ranokršćanski spomenici, pretežito sarkofazi i kamene ploče koje su mogle biti dijelom oltarne pregrade ili sarkofaga s prikazima križa, križa pod arkadama i kristograma, te jedan predromanički ulomak s kvalitetno klesanim prepletom, koji se može povezati s istarskim predromaničkim spomenicima – dekoriran je u stilu pluteja iz Bala te sadrži prikaz niza motiva kružića unutar kružnica (occhi di dado), za koje se smatra da simboliziraju drago kamenje na kamenim spomenicima, a kakvi se nalaze i na Mauricijevom ciboriju iz Novigrada te novootrkivenim predromaničkim kamenim spomenicima s područja Pule (koje sam analizirala u doktorskoj disertaciji, čija se objava planira iduće godine).

Zahvaljujem Arheološkom muzeju u Veneciji i direktorici muzeja, dr. sc. Annamariji Larese, na mogućnosti obilaska i fotografiranja Muzeja.

>Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča)

Vendi Jukić Buča

U Ljubljani, 24. 6. 2017.

341 Total Views 1 Views Today