Archaeopress Publishing Ltd, Oxford, 2017.
Web
Jezik: engleski, hrvatski
Stranica: 126
ISBN 978-1-78491-566-7
ISBN 978-1-78491-567-4 (e-Pdf)
Galerija fotografija [foto: VJB]
Publikacija je dostupna u print i e-verziji. Obje verzije moguće je kupiti online: http://www.archaeopress.com/Public/displayProductDetail.asp?id=%7B49B136AC-0BCA-4F29-B58F-3C6269F04F3E%7D
Naslovnica Pubikacije. Foto: VJB.
Publikacija ‘Saxa loquuntur – Roman Epitaphs from North-Western Croatia | Rimski epitafi iz sjeverozapadna Hrvatske’ predstavlja sukus rezultata istraživanja rimskih epitafa s područja sjeverozapadne Hrvatske namijen opularizaciji znanosti u okviru projekta ’Roman funerary monuments of south-western Pannonia in their material, social, and religious context’ (IP-2014-09-4632) voditeljice Branke Migotti.
Autorica je dr. sc. Branka Migotti, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju zaposlena na Odsjeku za arheologiju HAZU na poziciji upraviteljice Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Zagrebu, Odsjeka za arheologiju te vanjska suradnica na doktorskom studiju arheologije, na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Na početku Publikacije navedeni su dvojezični Popis slika te Zahvale, nakon čega je podijeljena na dva zasebna dijela. Prvi dio obuhvaća tekst na engleskom jeziku, a drugi na hrvatskom. Obje cjeline sadrže identične slikovne priloge i podjelu prema poglavljima: nakon Uvoda slijede Trgovina i rat, Veterani ili njihove sudbine, Panonska vojnička ‘elita’, Stogodišnjaci, Robovi, ‘Ženski svijet’ – rimska žena između samosvijesti i patrijarhata, Smrt i mitologija, Od mita prema kršćanstvu te Epilog. Kroz osam poglavlja predstavljeno je trinaest spomenika iz razdoblja od 1. do 4. stoljeća.
Fraza saxa loquuntur (kamenje govori) postala je kulturološka krilatica modernog doba zahvaljujući čuvenom austrijskom neurologu i psihoanalitičaru Sigmundu Freudu (1856.-1939.). Kažu da je taj strastveni i uspješni sabirač starina klasične antike sam sebe nazivao arheologom duše, a metoda arheološkog istraživanja nadahnula ga je za spomenutu frazu, jednu od najzvučnijih metafora u razrađivanju modela otkrivanja ljudske duše. Iza nje krila se znanstvena paradigma za koju se Freud nadao da će biti razumljiva njegovim čitateljima, a odnosila se na usporedbu slojeva zemlje i slojeva ljudskog duha: zemlju razgrće arheolog u potrazi za materijalnim ostatcima ljudske civilizacije, dok psihoanalitičar na sličan način prodire u slojeve ljudske duše i uma u potrazi za izvorima duševne patnje pojedinca.
Iz Uvoda
Publikacijom su predstavljeni grobni spomenici s epitafima koji potječu iz triju rimskih gradova sa prostora jugozapadnog dijela nekadašnje rimske provincije Panonije: Andautonije (Andautonia, Ščitarjevo kod Zagreba), Siscije (Siscia, Sisak) i Akva Balisa (Aquae Balissae, Daruvar). Ovi kameni grobni spomenici, s natpisima i reljefima, pridonose saznanjima o životu tijekom rimskog razdoblja na području današnje sjeverozapadne Hrvatske.
To obraćanje može sadržavati razne podatke o pokojniku, od kojih su neki jasni i nedvosmisleni i današnjem promatraču, dok druge treba iščitavati između redaka: jesu li ti ljudi bili domaći ili ‘pravi’ doseljeni Rimljani, kako su se uklopili u provincijalno-rimsko društvo, jesu li tragove svoje izvorne etničke pripadnosti sačuvali u imenima ili odjeći, kakav im je bio društveni položaj, čime su se bavili, kojim se bogovima ili Bogu obraćali, kako su izrazili odanost rimskim vrijednostima, kako su željeli biti zapamćeni na svojim spomenicima, kako su izražavali bol gubitka… Upravo radi naglaska na takvim sadržajima za naslov knjige izabrana je sintagma iz psihološke literature.’
Iz Uvoda
Analiza obuhvaća povijesni i arheološki kontekst uz prijedlog čitanja natpisa te njegovog prijevoda. Tumači se kontekst života pokojnika te namjena određene formulacije epitafa. Donose se usporedbe sa sličnim spomenicima s drugih (domaćih i inozemnih) lokaliteta te poznati primjeri u literaturi.
Publikacija sadrži brojne fotografije u boji, crteže i karte.
Zahvaljujem izdavaču Archaeopress-u na ustupljenom primjerku.
Vendi Jukić Buča
Oxford, 30. 1. 2018.
