Muzej hrvatskih arheoloških spomenika

MUZEJ HRVATSKIH ARHEOLOŠKIH SPOMENIKA (MHAS) osnovan je s ciljem sakupljanja, proučavanja i prezentiranja spomenika iz razdoblja hrvatskog ranog srednjeg vijeka, a posebno zanimanje usmjereno je na kamene reminiscencije rane hrvatske države od 9. do 12. stoljeća.

POVIJEST MUZEJA

Prvi Muzej hrvatskih spomenika (kasnije MHAS) osnovan je u Kninu 24. kolovoza 1893. godine (Jelovina, Vrsalović 1968: 1; Gunjača, Jelovina 1976: VIII). Godine 1895. počelo je izlaziti prvo glasilo hrvatske arheologije pod nazivom ‘Starohrvatska prosvjeta’, a koje izlazi do danas (Gunjača, Jelovina 1976: IX). Zbog sve većeg broja spomenika, Muzej je mijenjao lokaciju, koristeći najčešće adaptirane muzejske prostore, stoga dolazi do konkretnog projekta gradnje muzejske zgrade. Godine 1968. započeta je gradnja zgrade Muzeja na Mejama u Splitu, po projektu arhitekta M. Kauzlarića. Muzej je otvoren 05. 12. 1976., a stalni postav definiran je 1978. godine.

Opširnije o povijesti Muzeja

• Inicijative fra Luje Maruna
Otkriće župnika don Jerka Granića koji je, prilikom vršenja iskopa za sakistiju uz crkvu sv. Petra, naišao na apsidu ranije crkve potaklo je fra Luju Maruna (Stjepana Maruna, koji je postavši franjevac primio ime Lujo) na vlastite pothvate pokusnih iskopavanja u potrazi za spomenicima hrvatske prošlosti (Gunjača, Jelovina 1976: V, VI). Prva istraživanja obuhvaćala su utvrđenje Petrovac i položaj kod seoske crkve u Gracu (Gunjača, Jelovina 1976: VI). Uz skromne donacije, formirao je fra Lujo Marun ‘Odbor za istraživanje hrvatskih starina u kninskoj okolici’, te 1887. godine ‘Hrvatsko starinarsko društvo’ (Gunjača, Jelovina 1976: VIII). Ovo društvo, pod Marunovim vodstvom, skupilo je veliki dio spomenika za koje je bilo potrebno izgraditi adekvatnu zgradu. Inicijativa je također potekla od fra Luje Maruna, koji se na problem lokacije Muzeja, koji je ipak izgrađen u Kninu, izjasnio ovako:

”Cienimo da bismo smiešnim postali kad bi se u ovom stali cjepkati i kad bi svako mjesto htjelo za se starine zadržati, čime bi odmicali od obećanoga pravila i našim starinam važnost oduzimali, jer ju posamice ne bi imali onakovu kakovu u skupu, a strukovnjacima otežćali bi način proučavati ih; našim dušmanom nasuprot, koji baš od ujedinjenja naših starina zaziru dali bismo još jedan dokaz naše slaboće i nezdravosti…Radi se o narodnim svetinjama, narod bogme nešto vrijedi, a da ih pusti na milost i nemilost ma koga. Ako ćemo tako onda sve, šta se ma gdje nađe, sve je bezuvjetno svojina naroda. Ono pak tim većma stoji, što će narod poglaviti trošak namirivati. Moje je mnijenje, da se (spomenici) ne moraju cijepati, nego na okupu na jednom mjestu čuvati. Teško je upačiti prstom u najprikladnije mjesto Već se je povukla s nekih stanovitih krugova riječ o usredotočenju hrvatskih starina u Splitu, naravno središtu hrvatskog života” (Gunjača, Jelovina 1976: VIII).

• Zgrada Muzeja
Zbog sve većeg broja spomenika, Muzej je mijenjao lokaciju, koristeći najčešće adaptirane muzejske prostore, stoga dolazi do konkretnog projekta gradnje muzejske zgrade na splitskoj zapadnoj obali, dok su spomenici privremeno bili smješteni u barakama bivše tvornice cementa u sklopu Instituta za nacionalnu arheologiju Jugoslavenske akademije u Splitu, ali i taj se projekta napušta 1960. godine (Jelovina, Vrsalović: 1). 1968. godine započeta je gradnja zgrade Muzeja na Mejama u Splitu, po projektu arhitekta M. Kauzlarića. Muzej je otvoren 05. 12. 1976., a stalni postav definiran je 25. 07. 1978. godine.

MUZEJSKA DJELATNOST

• Zbirke
Muzej obuhvaća: Zbirku kamene skulpture, Epigrafičku zbirku, Zbirku nakita, Zbirku oruđa, oruža i opreme te Numizmatičku zbirku.

Ove zbirke obuhvaćaju oko 20 000 spomenika i artefakata, a izložena ih je četvrtina. Jedan dio čine primjerci materijalne kulture Hrvata: nakit, oružje te predmeti koji su se upotrebljavali svakodnevno. Drugi dio, oko 3000 kamenih spomenika, odnosi se na dijelove kamenog namještaja starohrvatskih crkvica koji obuhvaćaju spomenike pleterne i figuralne plastike. Većina ovih spomenika nosi obilježja predomaničkog razdoblja u vidu karakterističnih kompozicija i ornamenata u plitkom, plošnom reljefu. U Muzeju se nalazi i veliki broj starohrvatskih epigrafskih spomenika. Jednu grupu predstavljaju epigrafski spomenici iz razdoblja 9. do 12. stoljeća na kojima su uklesana imena hrvatskih vladara te važnih svjetovnih i crkvenih ljudi koji imaju izrazito arheološko i povijesno značenje. Postojanjem ove Zbirke, Muzej predstavlja

”naš najstariji arhiv i to ne samo hrvatski ni jugoslavenski već Slavena uopće” (Gunjača, Jelovina 1976: XV).

Iako je prošlo mnogo godina od koncipiranja stalnog postava Muzeja, vrlo dobre restauracije i rekonstrukcije spomenika te njihova pregledna organizacija u prostoru ostavljaju dojam nedavne realizacije. Interes stučnjaka i laika zadovoljila bi i prezentacija ulomaka koji su rezultat recentnijih istraživanja. Izvedbeni projekt novog stalnog postava Muzeja izradio je dipl. arh. Dinko Peračić. Za realizaciju projekta očekuje se potpora Ministarstva kulture.

• Istraživačka djelatnost
U brojna realizirana istraživanja koja je proveo Muzej, neka od recentnijih su na lokalitetima: Bribir, Crkvine, Utvrda Prozor, Kamenmost, Biskupija Crkvina, Uzdolje (crkva sv. Ivana), Utvrda Čačvina, Dikovača-Bublin (Zmijavci), Postranje (crkva kod sv. Mihovila), Crkvine (Cista Velika), Splitska Riva, tvrđava Sinjski grad, sv. Martin Lepuri, Gornji Koljani – Crkvina, Klapavice – Crkvine te Civljane – Brzica.

• Izdavačka djelatnost
Muzej izdaje znanstveni časopis Starohrvatska prosvjeta (A2), serije Monumenta Medii Aevi Croatiae, Katalozi i monografije, Katalozi izložbi, Kulturno-povijesni vodiči te Posebna izdanja, kao i biblioteku Scintillae Stephano Gunjaca Dicatae.
Knjižnica sadrži veliki broj knjiga, časopisa i raznih publikacija, pretežito srednjovjekovne tematike.

Muzej raspolaže i Restauratorskom radionicom.

Literatura
Jelovina, Vrsalović 1968. Jelovina, Dušan, Vrsalović, Dasen. Vodič kroz Muzej hrvatskih arheoloških spomenika. Izdano povodom Međunarodnog kolokvija historije umjetnosti u Splitu 22. – 26. 9. 1968. Split, 1968.
Gunjača, Jelovina 1976. Gunjača, Stjepan, Jelovina, Dušan. Starohrvatska baština. Zagreb, 1976.

Izdanja MHAS-apredstavljena na portalu Arheologija.hr

Monografija – Vedrana Delonga ‘Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj’

Knjiga – Maja Petrinec ‘Groblja od 8. do 11. stoljeća na području ranosrednjovjekovne hrvatske države’