17. veljače u 18 sati u Centru za kulturu grada Belog Manastira otvara se prva belomanastirska arheološka izložba.JASA – rezultati arheoloških istraživanja lokaliteta Novi Čeminac – Jauhov salaš.

Prva belomanastirska arheološka izložba

Arheološki lokalitet Novi Čeminac-Jauhov salaš otkriven je terenskim pregledom, a definiran probnim rovovima koji su prethodili radovima na trasi buduće autoceste A5, dionica Beli Manastir-Osijek. Istraživanja su na tom položaju provođena tokom 2014. i 2015. godine, a u njima je otkriven i definiran velik broj arheoloških struktura koje pripadaju različitim razdobljima i kuturama, od pretpovijesti do kasnog srednjeg vijeka. Posebno valja istaknuti grobove i naselje iz vremena seobe naroda, jer su to prvi takvi nalazi pronađeni in situ na prostoru Republike Hrvatske, a upravo su oni ponukali istraživače na proširenje istraživanog područja kako bi se dobio što bolji uvid u život populacije istočnih Germana koja je nastanjivala položaj Jauhov salaš u 5. stoljeću.

Ovom izložbom smo prvenstveno nastojali pokazati izuzetno bogatstvo i raznolikost arheološke baštine Baranje, s naglaskom na lokalitet Novi Čeminac-Jauhov salaš. Cilj nam je bio napraviti koncizni presjek svakodnevnog i zagrobnog života populacija koje su živjele na tom položaju kroz sva definirana arheološka razdoblja, i to kroz pedesetak predmeta, niz informativnih plakata, mnoštvo fotografija, 3D rekonstrukcije dvaju kuća i rekonstukciju nošnje srednjovjekovne žene koja prikazuje nalaze pronađene u jedom od grobova. U četiri vitrine javnosti će biti dostupan obrađeni i restaurirani arheološki materijal pronađen u pretpovijesnim i antičkim objektima te srednjevjekovnim kućama i grobovima.

Važno je istaknuti da se nalazi u vrlo kratkom vremenu od završetka istraživanja prezentiraju javnosti i to premijerno u Belom Manastiru, zbog čega nam je izuzetna čast izložiti ih gotovo na samom mjestu pronalaska i to u sklopu prve belomanastirske arheološke izložbe.

JASA – rezultati arheoloških istraživanja lokaliteta Novi Čeminac–Jauhov salaš

Organizator: Izložba je organizirana u suradnji Centra za kulturu Grada Belog Manastira i Arheološkog muzeja u Zagrebu
Mjesto održavanja: Centar za kulturu Grada Belog Manastira, Kralja Tomislava 2, Beli Manastir
Vrijeme održavanja: 17. veljače 2016. – 31. ožujka 2016.
Koordinacija izložbe: dr.sc. Jacqueline Balen (AMZ), Edo Jurić (Centar za kulturu Grada Belog Manastira)
Autori izložbe: Jacqueline Balen, Jelena Boras, Ana Đukić, Anita Ivanković, Marin Mađerić
Suradnici na izložbi: Denis Blažević, Ivan Drnić,Maja Grgurić,Vedrana Krištofić, Nenad Milić, Miroslav Nađ, Kristijan Salamaha, Biljana Smolčić, Goran Trninić, Ivan Valent, Josip Zorić
Grafički dizajn: Srećko Škrinjarić
Tehnička realizacija postava: Robert Vazdar, Ivan Troha (Tehnička služba AMZ-a), Siniša Blažić, Nenad Milić, Andrija Šmit
Opseg: 48 predmeta, informativni panoi
Web: www.amz.hr
Vrsta: arheološka, povremena
Korisnici: sve kategorije posjetitelja s naglaskom na lokalnu zajednicu

>Galerija fotografija [ustupio: AMZ PRESS]

 

JASAplakat

AMZ – Plakat izložbe ‘JASA’. Ustupio: AMZ PRESS.

Baranja je kroz prošlost bila zanimljiv prostor za trajniji boravak i naseljavanje zahvaljujući svojem rijekama zaštićenom položaju te obilju prirodnih resursa. Bogatstvo i raznolikost arheološke baštine ovoga prostora najbolje pokazuje broj zabilježenih lokaliteta kojih je do sad ukupno 114. Na manjem broju njih pronađen je materijal koji se datira samo u jedno razdoblje, no većina ipak sadrži arheološku građu iz različitih vremenskih razdoblja, što upućuje da su nastanjivani u više navrata. Najviše je zabilježeno pretpovijesnih nalazišta (81 lokalitet), zatim antičkih (51) te naposljetku srednjovjekovnih (50). Tijekom sustavnog pregleda područja kojim je predviđen prolazak dionice trase autoceste A5 Beli Manastir – Svilaj, na potezu između Osijeka i Belog Manastira, zabilježeno je tijekom 2014. i 2015. godine i istraženo 20 arheoloških nalazišta, među kojima je i ovdje predstavljeni lokalitet Novi Čeminac – Jauhov salaš.

Lokalitet Jauhov salaš (ili skraćeno: JASA) istraživan je na trasi buduće autoceste od 17.11. do 12.12.2014. te od 30.3. do 30.6.2015. Istraživanje je proveo Arheološki muzej u Zagrebu pod vodstvom Sanjina Mihelića (zamjenici voditelja: Jacqueline Balen, Ana Đukić, Ivan Valent) na ukupnoj površini od 67231,12 m2. Druga kampanja, proširenog istraživanja izvan trase buduće autoceste, započela je 22. 10. i trajala je do 25. 11. 2015. prilikom koje je otvorena površina od dodatnih 3000 m2, a pod vodstvom Anite Ivanković (zamjenice istraživanja: Jelena Boras, Ana Đukić, Maja Grgurić). Tijekom iskopavanja definirane su arheološke strukture koje pripadaju različitim vremenskim periodima i različitim kulturama na temelju čega možemo ustvrditi kako je Jauhov salaš nastanjivan u pretpovijesti, u nešto manjoj mjeri i u vrijeme antike te najviše kroz razdoblje srednjega vijeka.

Pretpovijesni materijalni ostaci datiraju se u razdoblje kasnog bakrenog i brončanog doba (4.-2. tisućljeće pr. Kr.) te u razdoblje prijelaza iz mlađeg željeznog doba u razdoblje rane antike (1. st. pr. Kr.). Najstarije nalaze preliminarnom analizom keramičke građe možemo pripisati kasnoeneolitičkoj kostolačkoj kulturi. Tijekom istraživanja u jesen 2015. ustanovljen je ukop pokojnice u zgrčenom položaju koji vjerojatno pripada razdoblju brončanoga doba te nekoliko jama u kojima je pronađen materijal iz starijeg željeznog doba (npr. grafitirana keramika). Materijal iz mlađeg željeznog doba pronađen je ispod naplavinskog sloja debljine i do 70 cm, a riječ je o otpadnim jamama, sustavima plitkih kanalića i/ili ograda koji su te jame okruživali te rupama od drvenih stupova koji su tvorili nadzemne konstrukcije. Sporadično su na nalazištu u nekoliko jama pronađeni nalazi koje možemo atribuirati u 2.-3. st., što nam sugerira postojanje antičkog naselja u blizini.

Srednjovjekovni materijal s Jauhovog salaša se može podijeliti u više faza. Najranija faza se može smjestiti u razdoblje seobe naroda i datira se u 5. stoljeće, a njoj se pripisuju 22 kuće i 11 grobova s bogatim nalazima i prilozima. Na temelju materijalnih ostataka pretpostavlja se da pripadaju istočnim Germanima. Naselje ranog, razvijenog i kasnog srednjeg vijeka se datira od 11. do 14. st., a uglavnom su pronađene otpadne jame s pretežito keramičkim materijalom. Ovom periodu pripada i nekoliko većih bunara sa sačuvanim tragovima drvene oplate.

Starije naselje s pripadajućim objektima (kućama, jamama, kanalićima, ogradama i rupama od stupova) prostiralo se središnjim i sjevernim dijelom lokaliteta koji je blago povišen. Ukupno su definirane 22 kuće nepravilnog četvrtastog oblika, dimenzija u prosjeku oko 3 x 3 m. Kuće većinom imaju ravno dno s po tri stupa na svakoj strani, no u nekim slučajevima stupovi su pronađeni i s vanjske strane (kuća 13 i 14). U četiri primjera (kuće 5, 9, 10, 11) nalazi se i po jedan centralni stup, a u kućama 3, 5, 6 i 11 uočeni su polukružni plitki ulazi, tzv. “ulazne rampe”. U sklopu jedne od kuća pronađena je kupolasta peć. Zapune kuća su, osim keramičkih posuda i životinjskih kostiju, sadržavale raznolike nalaze poput keramičkih utega, koštanih češljeva i igala te željeznih noževa. U kući 10 pronađena je alatka od roga kojom se žigosala keramika prilikom proizvodnje, što predstavlja izuzetno rijedak arheološki nalaz. Prema tipičnom obliku kuća i pripadajućem pokretnom materijalu, naselje se kulturno pripisuje istočno germanskoj populaciji koja je na ovom položaju kratko boravila u 5 st.

Svih 11 grobova pronađenih na Jauhovom salašu pripisuju se istočnim Germanima na temelju nalaza pronađenih uz pokojnike, kao i prakse izduživanja lubanja koja je ustanovljena u dva slučaja. Grobovi su grupirani u dvije skupine, sjevernu i južnu, svaka po pet grobova, dok je jedan grob bio izdvojen od ostalih i pokopan na drugačiji način od ostalih deset. Riječ je o muškarcu čijom je analizom kostiju ustanovljeno da je bolovao od raznih bakterijskih infekcija i zaraznih bolesti, a neki indikatori čak upućuju i na lepru. U sjevernoj skupini grobova (grobovi 2, 3, 4, 5, 6) sahranjene su odrasle osobe: tri muškarca i jedna žena, dok su u južnoj skupini (grobovi 7, 8, 9, 10, 11) pronađena dva dječja, dva ženska i jedan muški grob. Rake su pravokutnog oblika, dubine oko 1 m te orijentirane u smjeru istok – zapad. Od ovog standarda odudara grob 2 u kojemu nisu pronađeni kosturni ostaci pokojnika, orijentiran je u smjeru sjever – jug, a dubina rake je svega 8 cm. Po položaju tijela pokojnika, specifičan je grob 9 u kojem je kostur položen na trbuh, s rukama ispod zdjelice i odvojenom lubanjom. Svi ukopi su sadržavali grobne priloge koji su bogatiji u sjevernoj skupini grobova gdje su, između ostaloga, pronađeni željezni mač, brončana pinceta, srebrne ukrasne kopče (fibule), koštani češljevi, zlatne naušnice te staklene i jantarne perle.

Izvor

AMZ PRESS