Interview – Dr. sc. Ivo Fadić, ravnatelj Muzeja antičkog stakla u Zadru

U rubrici Arheolozi predstavljamo, u formi biografija i interviewa, poznate i zaslužne arheologe.

Povodom održavanja kongresa ‘Hrvatska i Aachenski mir’ u Zadru, kojemu sam prisustvovala kao jedan od izlagača, imala sam priliku upoznati dr. sc. Ivu Fadića, ravnatelja Muzeja antičkog stakla, ustanove koja privlači hrvatsku i svjetsku pažnju izloženim artefaktima i dojmljivim pratećim aktivnostima. Iako sam i ranije u nekoliko navrata posjetila Muzej, prošla sam kroz njega još jednom, ovoga puta u osobnoj pratnji dr. sc. Ive Fadića, na čemu mu, ovom prilikom, još jednom zahvaljujem. Muzej antičkog stakla posebna je ustanova u području kulture čije djelovanje nije samo uočljivo u stručnom kontekstu, već i u široj javnosti. Kako je voditi takvu ustanovu, saznat ćemo u nastavku.

Poštovani gospodine Fadić, zahvaljujem Vam na otvorenosti u stručnoj komunikaciji i spremnosti za razgovor, uz obveze koje imate kao angažirani arheolog i ravnatelj Muzeja atičkog stakla, jednog od specijaliziranih arheoloških muzeja  u Hrvatskoj. Muzej  pohranjuje dragocjenu  i krhku vrstu arheološke građe – antičko staklo. Kako je došlo do ideje i osnivanja  te razvoja koncepcije Muzeja?

Znanstveni interes za izučavanje antičkog stakla u Hrvatskoj započeo je tek pred tridesetak godina. Prva tematska izložba antičkog stakla pod naslovom „Antičko staklo Argyruntuma“ (Starigrad-Paklenica), priređena je dok sam još radio na antičkom odjelu  Arheološkog muzeja u Zadru. Mada se radilo o skromnoj kolekciji  od svega 145  staklenih izložaka, izložba je pobudila veliku pozornost stručne i šire javnosti. U deset godina (1986. – 1996.) obišla je preko pedeset gradova Hrvatske, Slovenije, Italije, Mađarske, Švicarske i Bosne i Hercegovine. Takav interes dao je povoda za realizaciju projekta izložbe i kataloga antičkog stakla iz cijele Hrvatske. Izložba „Antičko staklo Hrvatske“ (Transparenze imperiali – Vetri romani dala Croazia), bila je postavljena u Rimu, zatim u Lisabonu, Veneciji, Anconi i Torinu. Najveći broj eksponata na toj izložbi činila je kolekcija iz starog fundusa Arheološkog muzeja u Zadru.

Nakon te druge velike i međunarodne prezentacije antičke staklene građe iz cijele Hrvatske, zadivljujuće količine raznovrsnih oblika, provenijencije i kronološke pripadnosti (rano 1. do 5. stoljeće po Kristu), dodatno su obogatila zaštitna arheološka istraživanja, koja su, od 2004. do 2007. godine, provođena na nekoliko gradskih pozicija gdje je bila je smještena antička nekropola Zadra (Iader). Sa starim fundusom koji je bio pohranjen u depoima Arheološkog muzeja u Zadru, te s novim akvizicijama, kolekcija antičkog stakla sa zadarskog područja (Zadar – Iader, Nin – Aenona, Podgrađe kod Benkovca – Asseria, Starigrad – Argyruntum…) prerasla je u respektabilnu brojku od preko 5000 cjelovitih antičkih staklenih artefakata, što Zadar i zadarsko okruženje svrstava u najbogatija europska središta po nalazima antičke staklarske produkcije, posebno one od sredine 1. do kraja 3. stoljeća po Kristu.

Atraktivnost, posebnost i pravu kulturološku vrijednost brojnih nalaza antičkoga stakla sa šireg zadarskog područja, prepoznala je Vlada Republike Hrvatske, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, te gradsko i županijsko Poglavarstvo. Ta sretna okolnost rezultirala je odabirom i darovnicom zgrade za Muzej – palača Cosmacendi (građena 1877. godine na bastionu Moro). Slijedila je Uredba Vlade Republike Hrvatske o osnivanju  Muzeja antičkog stakla u Zadru – 9. lipnja 2006.  Registracija u Trgovačkom sudu u Zadru, odnosno upis u glavnu knjigu sudskog registra izvršen je 19. srpnja 2006. Upis u Očevidnik muzeja, te muzeja, galerija i zbirki unutar ustanova i drugih pravnih osoba obavljen je  3. kolovoza 2006., a izvršena je i registracija u Državnom zavodu za statistiku, odnosno dodijeljen je matični broj poslovnog subjekta. U manje od tri godine (od 09. lipnja 2006. godine do 05. svibnja 2009. godine) obnovljena je kuća Cosmacendi, dograđen aneks i završen stalni postav, odnosno Muzej je  otvoren za  javnosti.

 

Muzejski izlošci potječu s područja Zadarske županije u kojoj se sustavno provode arheološka istraživanja. Što staklo u arheološkom smislu govori o povezanosti zadarskog područja s antičkim svijetom?

Sustavnim stručnim i znanstvenim bavljenjem ovim segmentom materijalne kultutre antike, te analizama pojedinih kategorija staklenih proizvoda da se zaključiti da je staklena roba stizala iz gotovo svih krajeva Carstva. Na širem zadarskom području iznimno je zapažen import iz istočnog Sredozemlja, ali  i s Apeninskog poluotoka, odnosno posebno iz sjeverne Italije. Manje količine staklenih proizvoda na liburnskim nalazištima moguće je pripisati galskim, odnosno galsko-rajnskim staklarskim radionicama, a import staklene robe iz Panonije i s Crnog mora gotovo je neprimjetan. Ta činjenica ukazuje na to da se transport takve robe najvećim dijelom ipak odvijao morskim putem, iz pravaca većih  i „snažnijih“ staklarskih centara, koji su, osim za svoje tržište, staklo mogli plasirati širom Rimskog Carstva. U takva staklarska središta moguće je ubrojiti najprije ona na Istoku, u Egiptu i u Siriji, zatim na Cipru i u Grčkoj. Potom su se razvile prve staklarske radionice na Apeninskog poluotoka, a kasnije i poznatih galsko-rajnskih staklarskih radionica. Međutim, za proučavanje ovog segmenta materijalne kulture antike, kao i za proučavanje povijesti staklarstva, od iznimnog je značenja i spoznaja da je na zadarskom prostoru utvrđeno postojanje lokalne  staklarske radionice. Osim iznimno velike količine pronađene  staklene građe, postojanje staklarske ili staklarskih radionica potvrđuju i neki specifični oblici i reljefni žigovi.

 

Vodili ste i sudjelovali na brojnim arheološkim istraživanjima. Kada ste pažnju usmjerili na staklo kao arheološki sadržaj?

Pa, uz ostalo,  staklom se bavim od svog diplomskog rada kojeg sam branio kod prof. dr. Branimira Gabričevića, a na posebitost i potrebu izučavanja pažnju mi je usmjerio moj profesor Julijan Medini.  Već sam kao student arheologije i povijesti umjetnosti radio na starom fundusu antičkog stakla u Arheološkom muzeju u Zadru. Na posljetku, posebno sam bio fasciniran ljepotom i raznolikošću te građe kao voditelj  zaštitnih arheoloških istraživanja na nekropoli  antičkog Zadra (Iader).

 

Muzej ima stalni postav koji obuhvaća oko 2000 izložaka komponiranih u nekoliko tematskih cjelina. Kako se formirao ovaj koncept? Koliki je ukupni fundus Muzeja  kao potencijalni izložbeni materijal?

Da, stalni postav podjeljen je u 8 tematskih cjelina.  Muzeološku koncepciju sam načinio s obzirom na zadani prostor i građu, te na logičan sljed. Početak stalnog postava nalazi se u prvoj dvorani istočnog krila prizemlja obnovljene zgrade. U toj dvorani nalazi se uvodna tema – povijest staklarstva, s tri podteme: sirovine, alati, peći, te tehnike izrade i tehnike ukrašavanja. Na cijelom prvom katu muzeja (stara građevina + aneks) prostor je za stalni postav s uspostavljenom hodnom linijom udesno. Prva dvorana sadrži temu – trgovina i trgovački putovi. Tu je predstavljen: odabir importiranih staklenih artefakata; stakleni primjerci lokalne produkcije; reljefni žigovi. U sljedećoj dvorani je treća tema – staklo u kozmetici, farmaciji i medicini. Najveća dvorana u novom aneksu posvećena je nekropoli kao ishodištu brojne cjelovite staklene građe i uporabi stakla u obredu pokapanja (staklene urne, balzamariji, poklopci). Osim rekonstrukcije nekoliko antičkih načina ukapanja, u toj dvorani izloženo je niz skupina grobnih staklenih priloga, te dva liburnska nadgrobna spomenika i šest malih nadgrobnih titulusa. Mala izložbena dvorana na istočnom dijelu kuće Cosmacendi sadrži stakleni nakit. Tu je izloženo stakleno prstenje, ukosnice i staklene perle, odnosno ogrlice, narukvice i privjesci. Iz ove male dvorane ulazi se u veću s temom: staklo u kućanstvu i svakodnevnoj upotrebi (staklene boce, vrčevi, lijevci, zaimače, ole, zdjelice, šalice, plitice, žetoni … . Staklene minijature predstavljene su u sljedećoj temi. Stalni postav završava s raritetima.

Ukupni fundus Muzeja je preko 5000 primjeraka. Oko 3000 primjeraka pohranjeno je u suvremeno opremljenim depoima Muzeja. Od tog broja, dio se kontinuirano priprema i obrađuje u posebnom studijskom depou, za bazu podataka, povremeno izlaganje, restauraciju i za objavu.

 

Unutar Muzeja djeluje restauratorska radionica. Može li se u njoj  restaurirati staklo iz drugih područja Hrvatske ili inozemstva?

I prije otvaranja Muzeja za javnost pri Muzeju antičkog stakla djelovala je restauratorska radionica za staklo. Već se tada  za potrebe stalnog postava restauriralo skoro 200 staklenih  primjeraka. Osim što se u restauratorskoj radionici kontinuirano restaurira staklena građa iz čuvaonice, radionica vrši usluge (u koliko je to vremenski moguće) i za druge ustanove u Hrvatskoj. Tako smo do sada radili staklenu građu za Muzej u Lošinju, za Pomorski i povijesni muzej u Rijeci, za budući muzej u Novalji na Pagu … Naravno, nije isključeno da te usluge nećemo u budućnosti obavljati i za kolege izvan Hrvatske.

 

Jedna dvorana unutar Muzeja  posvećena je tematskim izložbama, koje ne moraju biti nužno arheološke. O kakvim se izložbama radi? Planiraju li se dodatna događanja u okviru Muzejske djelatnosti?

U Muzeju imamo dvije dvorane, od kojih je jedna polivalentna – za izložbe, predavanja, predstavljanje knjiga i časopisa, male kazališne predstave, tiskovne konferencije, tribine i manje kongrese. U velikog izložbenoj dvorani smo osim vlastitih ili gostujućih izložbi održavali i koncerte i modnu reviju.

Prva izložba Muzeja antičkog stakla otvorena je 25. prosinca 2008. u suradnji s Arheološkim muzejom u Zadru povodom manifestacije Noć muzeja 2008. Naziv izložbe je Asseria – deset godina istraživanja, a održana je u crkvi sv. Donata u Zadru. Druga izložba Antičko staklo: restauracija otvorena je u izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice u Zadru 23. rujna 2008., te je kasnije gostovala u Zavičajnom muzeju Obrovac (2010.), Arheološkom muzeju u Zagrebu (2010.), Arheološkom muzeju Narona (2011.) te na skupnoj izložbi Faszination Glas (2011.) u Muzeju stakla u Baernbachu u Austriji.

Prva izložba pri  otvorenju  Muzeja 2009. bila je „Antičko staklo Hrvatske – izbor“.  Od tada do danas održan je cijeli niz arheološki izložbi, te onih s tematikom stakla. Ovdje bih izdvojio samo neke značajnije:   „Hrvatski Apoksiomen“, „Stakleni sjaj – Zbirka stakla Muzeja Slavonije“, „Iz liburnskog svijeta mrtvih“, „Sa studentima arheologije – 10 godina terenske nastave“, „Staklo iz morskih dubina / Brodolom kod Gnalića“, „Staklena odiseja / Staklo u opremi i teretu broda“, „Suhopolje – Kliškovac / Od mjestopisa do arheološke spoznaje“, „Staklo Hrvatske – reljefni žigovi“ … Posebnu pažnju posvetili smo i suvremenim umjetnicima kojima je medij izražavanja staklo. Tako smo u našim prostorima ugostili: Antona Vrlića – „Stakleni gradovi“, Josipa Botterija Dinija „U susret božićnoj svjetlosti“, “Staklo / Art Glass“ Ljerke Njerš, Dražena Trogrlića „Zviježđa Mediterana“, zatim Raoula Goldonija –  „Staklene skulpture“, Zvonku Požun – „Zlatoslikarstvo na staklu – stare tehnike u novim interpretacijama“ … Zahvaljujući takvim i inim izložbama javnost je prepoznala važnost muzeja u novoj kulturno-umjetničkoj slici grada.  Trideset i pet izložaba važan je pokazatelj nezaobilaznosti MAS-a na izložbenoj mapi Hrvatske.  Brojni domaći i strani autori ili organizatori imaju mogućnost u Muzeju antičkog stakla predstaviti svoj kreativni, umjetnički ili znanstveni rad široj publici u atraktivnom i ugodnom muzejskom prostoru.

Osim brojnih izložaba, Muzej antičkog stakla u protekle tri godine ugostio je i 52 posebna događanja, što se odnosi na predavanja, kongrese, predstave, filmski festival, koncerte, radionice, tribine, prezentacije, tiskovne konferencije i razne dodjele. Na primjer od  predavanja koja su održana  u prostorima Muzeja možemo izdvojiti – Ville marittime pulskog agera, prof. dr. sc. Vesne Girardi Jurkić i Izbor antičkog stakla s nekropola pulskog agera, mr. sc. Kristine Džin, zatim Uporaba staklenih tesera u povijesti mozaika, Milun Garčević, Realizacije Muzeja antičkog stakla u Zadru i Arheološkog muzeja u Osijeku – dijalog suvremene i zaštićene povijesne arhitekture –  Branko Silađin, Tehnike i umjetnost stakla – Anton Vrlić, Falkuša od Palagruže do Atlantika, Joško Božanić … U suradnji s Gradskom knjižnicom Zadar, u muzejskom prostoru održane su predstave – Ćup (Aulularia), Tit Makcije Plaut i Adonijazuse ili Sirakužanke (Teokrit), zatim Dobro stablo (Shell Silverstein), te Iznad oblaka i Dobri princ.

Od koncerata moguće je izdvojiti koncert harfe i flaute – Diana Grubišić Ćiković i Tamara Coha Mandić, Gudački kvartet “Blagoje Bersa“,  Trio “Cobbler Renesta String” (koncert renesansne glazbe), Božićni koncert Hrvatskog pjevačko glazbenog društva “Zoranić”, te Božićni koncert mješovitog zbora Condura Croatica.

Naravno, u Muzeju su održane i brojne radionice otvorene za građanstvo: Matko Kezele –Radionica za izradu mozaika,  Umjetnička obrada stakla –  Anton Vrlić, Fuzija stakla – Ljerka Njerš, Radionica puhanja stakla – Bojan Podhraški i njegov tim …

Na pitanje da li se planiraju dodatna događanja u okviru Muzejske djelatnosti, mogu samo kazati da smo i do sada imali  puno dodatnih događanja i da u ovom trenutku imamo isplaniranu cijelu 2013. godinu. S glavnim i dodatnim događanjima.

 

U okviru Muzeja djeluje puhaonica stakla, u kojoj dvoje posebno educiranih djelatnika demonstrira izradu staklenih oblika, što je osobito dojmljivo za posjetitelje. Kako su mladi djelatnici ovladali ovom vještinom i da li Muzej podržava daljnju edukaciju na tom području, doprinoseći očuvanju starog obrta?

Da, u okviru Muzeja djeluje puhaonica stakla. Međutim, uz puhaonicu stakla u Muzeju je i radionica za izradu stakla u tehnici fuzije, te za izradu nakitnih predmeta na plamenicima. Dvoje mladih djelatnika u Muzeju su započeli kao volonteri uz staklo puhaća Bojana Podhraškog, koji se sa svojim majstorima dva ljeta gostovao u našoj radionici. Marko Štefanac osposobio se za staklopuhača, a Antonija Gospić za tehniku fuzije i tehniku obrade stakla na plamenicima. Antonija se dodatno obučavala i u Muranu. Osobno sam inzistirao da već u prvoj investiciji izgradnje Muzeja budu uključene peći za taljenje i hlađenje stakla, kao i peć za fuziju. Stoga je i razumljivo da podržavam daljnju edukaciju novih ljudi, a posebno i ovo dvoje mladih ljudi koji su u potpunosti savladali vještine ovog starog obrta. U tom pravcu  Antonija Gospić se ponovno priprema za jedan tečaj u Muranu, a u međuvremenu je u Muzeju u  suradnji s Udruženjem obrtnika održala dva tečaja za javnost, gdje se prijavilo 12 polaznika.

 

Stakleni proizvodi izrađeni u muzejskoj radionici, nakit i uporabni predmeti u kombinaciji s domaćim proizvodima poput lavandinog i maslinovog ulja, dostupni su u Suvenirnici Muzeja

U našoj suvenirnici imamo isključivo vlastite proizvode počev od kopija antičkih staklenih oblika, naušnica, narukvica, ogrlica, broševa, tanjura i zdjela u tehnici fuzije, do vlastitih publikacija, glazbenih CD-a, DVD-a, te elektroničkih izdanja u PDF formatu.  Građanstvo i šire okruženje i te kako prepoznaje  i cijeni autohtoni, a u ovom slučaju i autohtoni Muzejski suvenir. Veoma smo ponosni na činjenicu da mnogi građani redovito dolaze u našu suvenirnicu, a turisti iz cijelog svijeta nose naše suvenire svojim bližnjima ili kao ugodno sjećanje na svoj boravak u Hrvatskoj i u Zadru. Držimo da je ne samo  muzejska ponuda nego  i kvalitetan suvenir veoma  važan segment ‘kulturnog turizma’.

 

Muzej izdaje kataloge i publikacije vezane uz stalni postav i tematske izložbe te časopis Aseriju.  Koliko je interes stručne i šire javnosti?

Za sve, po našem sudu, važnije izložbe tiskamo prigodnu publikaciju. Već devetu godinu tiskamo i časopis „Asseria“. Upravo je u pripremi i broj 10. Nedavno smo tiskali i prvi korpus reljefnih žigova u Hrvatskoj. Sva izdanja su nam dvojezična (hrvatski/engleski), a sva tiskana izdanja radimo i na CD-u u PDF izdanju. Interes stručne i šire javnosti je veoma poticajan, što bi značilo da radimo „dobru stvar“.

 

Koliko se Vaš osobni interes kao arheologa i znanstvenika realizirao u okviru institucije kojoj ste na čelu od osnutka?

Mislim da sam kao arheolog i kao znanstvenik, a samim tim i kao osoba u potpunosti realiziran. Institucija kojoj sam na čelu zapošljava mlade, pametne i ambiciozne, ali ne i bolesno ambiciozne ljude. Dobro se slažu, vedri su i radišni u svakom pogledu. Svi zajedno shvaćamo Muzej antičkog stakla kao drugi dom. I na kraju, Muzej antičkog stakla doživljavam kao „krunu“ ili „kao točku na i“ u svojoj arheološkoj i znanstvenoj karijeri.

 

Još jednom zahvaljujem na razgovoru, uz najavu kontinuiranog zanimanja Redakcije i  posjetitelja portala Arheologija.hr za djelovanje Muzeja i Vaše stručne projekte.

Razgovor vodila: Vendi Jukić Buča.

 

Zadar-Ljubljana, 17. siječnja 2013.