U rubrici Arheolozi predstavljamo, u formi biografija i interviewa, poznate i zaslužne arheologe.

Razgovor je vođen s gospođom Marinom Šimek, prof., muzejskom savjetnicom i voditeljicom Arheološkog odjela u Gradskom muzeju Varaždin. Razgovarali smo o završetku sezone arheoloških istraživanja na brdu Humščak, zborniku radova Arheologija varaždinskog kraja i srednjeg Podravlja (izdanje Hrvatskog arheološkog društva) te o aktivnostima i budućim planovima u sklopu Arheološkog odjela GMV-a.


Koje se sve zbirke čuvaju u GMV? Mogu li se izdvojiti neki od značajnijih, posebno zanimljivih artefakata?

Fundus Arheološkog odjela razvrstan je u 8 zbirki, a  temeljni kriterij za podjelu građe je vremenska pripadnost, tj. datacija predmeta. Neke zbirke, međutim, uspostavljene su na drugačiji način: npr. Zbirka ostavštine Stjepana Vukovića te Zbirka egipatske građe. Možda je zanimljivo spomenuti da je trenutačno u nastajanju jedna nova zbirka; naime, veći broj arheoloških nalaza sa najnovijih istraživanja ne može se uklopiti u niti jednu od postojećih zbirki. Radi se o građi novoga vijeka, prikupljenoj istraživanjima kod Brezničkog Huma. Ovi arheološki predmeti ne mogu se uvrstiti u Zbirku gradske arheologije koja inače sadrži istovremene predmete kasnog srednjeg i novog vijeka, iz jednostavnog razloga  – oni ne potječu iz gradske jezgre. Dakle, stvorena je nova zbirka u koju će ući pokretna građa ovog relativno kasnog razdoblja, a ta je građa, usput rečeno, do najnovijeg vremena bila itekako zanemarivana. Ona nije pripadala povjesničarima, nije zanimala kulturne povjesničare, nije bila predmet istraživanja etnologa, pa su ju eto, „prigrlili“ arheolozi. Tako su sada sve češće objave predmeta koji, ako polazimo od stava arheološke struke, i nisu jako stari, ali su za razumijevanje i rekonstrukciju života u našim sredinama itekako važni.

Kad razmišljam o sveukupnoj arheološkoj građi pohranjenoj u našem muzeju, čini mi se da se iz velike količine materijala  neki nalazi ipak  ističu i izdvajaju – jer su rijetki, posebni, izuzetni. Tu bih stavila kalupe iz početka starijeg željeznog doba koji su služili  za odlijevanje, dakle proizvodnju raznih brončanih predmeta kao npr. noževa, šupljih sjekira, batova, šiljaka strelica, konjske opreme, oružja itd.

Kalupi su pronađeni na perifernom dijelu naselja u Sv. Petru Ludbreškom i potvrđuju ljevačku odnosno metaluršku djelatnost na ovome mjestu. Jednako je važan i materijal iz tumula kod Jalžabeta gdje smo otkrili veliku kamenu grobnu komoru s prilazom, razne brončane, željezne i keramičke nalaze stavljene u grob – ne čovjeka, kao što smo u vrijeme istraživanja mislili, već u grob spaljenog, kremiranog konja. Što je potaklo dugotrajnu i ne baš jednostavnu izgradnju grobne komore, nasipavanje tumula, kremiranje konja, pogrebni ritaul…ne znamo. Ovakvi su nalazi  u arheologiji tajne koje ponekad jako dugo čekaju da budu riješene, a mnoge nikad niti neće biti razotkrivene. Još se jedan nalaz iz našeg fundusa ističe po svojem značaju- doduše ne radi se o arheološkom već o paleontološkom nalazu: to je gotovo kompletno sačuvan skelet vunastog nosoroga pronađen nedaleko Ludbrega. Star je oko 20.000 godina – ili koju tisuću godina manje, a posebno je vrijedan zbog svoje dobre očuvanosti i cjelovitosti. Zanimljivi su i arheološki nalazi otkriveni tokom višegodišnjih istraživanja srednjovjekovne utvrde Paka južno od Varaždina – oni ocrtavaju skroman i jednostavan život posade koja je boravila u utvrdi krajem 13. i kroz 14. st., a pružaju nam podatke o naoružanju, konjskoj i vojničkoj opremi, predmetima svakodnevne upotrebe kao što su npr. ključevi, brave, noževi, posuđe, ali i o prehrani posade. Pokretni nalazi sa Pake i istražena te konzervirana arhitektura stvaraju lijepu, cjelovitu sliku manje srednjovjekovne fortifikacije, iako i među ovim materijalom ima nepoznanica i nedoumica, ali o tome drugi put.

Zasebnu cjelinu unutar zbirke gradske arheologije čine predmeti prikupljeni istraživanjem varaždinskog Starog grada – u okviru dvogodišnjeg projekta BASTION kojega smo ostvarili s kolegama iz Slovenije, odnosno iz Maribora, uz sufinanciranje EU. Istraživanjima bedema i opkopa naše renesansne utvrde prikupili smo ogromnu količinu građe, predmete različite namjene, izrađene od različitih materijala. Radi se uglavnom o odbačenim, nepotrebnim predmetima – ukratko o otpadu kasnog srednjeg i  novog vijeka, a poznato je da je, bez obzira na razdoblje kojem pripadao, otpad u arheologiji nepresušni izvor podataka.

 

Kako je nastala i kako je rasla arheološka zbirka GMV-a?

Današnji arheološki odjel nastao je 1938.g. otkupom bogate privatne zbirke Stjepana Vukovića, tada mladog učitelja u Ivancu. Vuković se arheologijom, ali i etnologijom, paleontologijom te geologijom počeo baviti još krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća, a od svih terena koje je propješačio, od svih nalazišta koja je otkrivao, najviše ga je zaokupila danas svjetski poznata špilja Vindija kod Donje Voće. Otkupom Vukovićeve zbirke Gradski muzej utemeljio je tada Prapovijesni odjel kojemu je prvi kustos postao – tko drugi nego Stjepan Vuković. Današnja arheologija varaždinskog područja ima vrlo čvrste temelje podizane od 50-tih do 70-tih godina prošlog stoljeća, u vrijeme istraživačke djelatnosti Stjepana Vukovića. Naravno, arheološka priča nastavlja se i nakon umirovljenja Vukovića; otkrivaju se novi lokaliteti, istraživanja se provode kontinuirano, prikupljaju se nalazi, broj predmeta u fundusu raste…

 

Koje se djelatnosti i aktivnosti provode na arheološkom odjelu?

Uvijek ističem činjenicu koja mora biti odlučujuća kod ekipiranja i zapošljavanja stručnjaka u našem muzeju, a on je kompleksnog tipa jer se sastoji od više različitih odjela, a oni različitu muzejsku građu prikupljaju na različite načine. Arheologija je u takvom „muzejskom okruženju“ specifična, jer je kod nje put od predmeta do vitrine – najduži. Zadatak arheologa je da otkrije arheološki lokalitet, da pribavi predmet arheološkim iskopavanjem nakon kojega slijedi dugotrajan proces preventivne obrade građe (čišćenje, signiranje, determiniranje, priprema za restauraciju i konzervaciju), a tek od ovoga trenutka izjednačuje se rad arheologa sa radom ostalih stručnjaka muzealaca jer slijedi inventarizacija, stručna obrada, priprema za izlaganje…Ako se sve ovo uzme u obzir, lako se može zaključiti da jedan arheolog na gotovo cijelom području naše županije nikako nije dovoljan. Unatoč ovim problemima, koji se provlače već desetljećima, arheologija uspijeva održavati korak, provode se redovita istraživanja, obrađuje se građa, objavljuju se stručni radovi vezani uz naš kraj i našu arheološku baštinu.

Provedeno je nekoliko većih, zahtjevnijih istraživanja od kojih bih mogla spomenuti jedno od prvih zaštitnih istraživanja kod nas – ono na autocesti Varaždin-Goričan kada je istražena antička vila rustica nedaleko Šemovca, a s vrlo dobrim rezultatima je proveden i dovršen već spomenuti  projekt Bastion; tu je i Paka – prva potpuno istražena, zaštićena i prezentirana srednjovjekovna utvrda kod nas – osim, naravno, Medvedgrada koji je – čist nekaj drugo – kako obično kažem. Nakon Pake provode se već više godina istraživanja na brdu Gradišče u novomarofskom kraju gdje istražujemo veći kasnoantički visinski kompleks – utvrđen sustavom obrambenih zidova. Treba spomenuti da je antička arhitektura „sjela“ na starije pretpovijesne slojeve jer je izuzetan strateški položaj na dva vrha brda privlačio pozornost i predantičkih zajednica. Pokretni antički nalazi su vrlo zanimljivi : pronašli smo mnogo antičkog stakla – dijelova kalotastih, odnosno poluloptastih čaša, jedan zanimljiv koštani češalj već je restauriran; životinjska zvona, komplet alata za obradu drva i žrvanj pričaju svoju priču o svakodnevnom životu i gospodarstvu; šuplje cigle pokazuju da su barem neki od objekata imali sustav podnog i zidnog grijanja itd…

Unatrag dvije godine istražuje se i brdo preko puta Gradišča – to je Humščak, položaj s mnogim arheološkim tragovima. Istraživanja su tek započela, istražena površina je obzirom na veličinu lokaliteta, za sada još mala, ali pronašli smo potvrde o životu u vrijeme eneolitika, kasnog brončanog i starijeg željeznog doba, u vrijeme antike. Posebno je zanimljivo mjesto na kojem smo, krenuvši tragom jedne bilješke iz povijesne publikacije, uspjeli pronaći mjesto gdje je stajao protututski čardak iz ranog novog vijeka tako da će na Humščaku nedaleko Brezničkog Huma biti istražen prvi čardak , odnosno straža iz vremena osmanlijskih upada – točnije biti će istraženi ostaci tog drvenog objekta. Eto, iako se radi o vremenu turskih ratova, a za nas arheologe to i nije  jako davna prošlost, arheologija je i tu  dala svoj doprinos. A poticaj je bio jedan prilično šturi arhivski podatak.

Osim istraživanja vezana uz projekte, provode se po potrebi arheološki nadzori, svake godine nastojimo određeno vrijeme posvetiti obilascima i pregledima terena, a tako se otkrivaju novi lokaliteti, kontrolira se stanje registriranih nalazišta, jako puno vremena posvećuje se obradi arheološke građe, a većina terenskih istraživanja rezultira velikom količinom novog materijala. Svaki iskopani objekt postaje muzejski predmet – tek nakon obrade, tek tada on dobiva svoju vrijednost. Metalni nalazi predaju se na konzervaciju, a odabiru se prema stupnju oštećenosti, važnosti, rijetkosti, tipu itd. Keramika se nakon preventivne obrade i grupiranja koji prethode sljedećoj fazi, restaurira ili u muzejskoj ili u vanjskim radionicama. Prioritetni zadatak svakog kustosa je čuvanje i obrada muzejske građe, pa zato posao arheologa ne završava dopremom iskopanog materijala u muzej, već zapravo tek od tog trenutka započinje jednako važan –   muzejski dio posla.

 

Nedavno su završile ovogodišnje aktivnosti na lokalitetu Humščak. Kako su se odvijala istraživanja na tome nalazištu?

Humščak je evidentiran kao arheološko nalazište još 2001. god. kada smo provodili rekognosciranje šireg područja Novog Marofa, znači južnog dijela naše županije. Površinski nalazi prikupljeni na Humščaku ukazivali su da se radi o novom arheološkom nalazištu, ali u tom trenutku posvetili smo se istraživanju fortifikacije Paka, pa je Humščak čekao bolja vremena. Na inicijativu načelnika općine Breznički Hum g. Zorana Hegedića započeli smo 2010.g.  sa  istraživanjima Humščaka – najprije sa temeljitim višednevnim pregledima terena, a nakon toga sa probnim sondiranjima na odabranim, arheološki zanimljivim pozicijama. Rezultati su bili vrlo dobri pa smo 2011. i  2012.g. započeli sa zaštitnim radovima.

U međuvremenu je i Ministarstvo kulture uvrstilo ovaj lokalitet u svoj program, tako da se iskopavanja financiraju od strane Ministarstva kulture, općine Breznički Hum i Gradskog muzeja, a dodatna sredstva nastojimo prikupiti sponzorstvima i donacijama.

 

Koja su vremenska razdoblja zastupljena u nalazima na Humščaku?

Humščak je, slično kao i obližnja Lonja, višeslojno nalazište s tragovima života od eneolitika preko ranog brončanog, kasnog brončanog, starijeg željeznog doba do antike i ranog novog vijeka. Oba su nalazišta slična po svojem geostrateškom položaju, oba su visinskog tipa, oba su posjećivana ili naseljavana kroz više vremenskih razdoblja. Njihovu sličnost i svijest o nečem vrlo starom na njihovim vrhovima potvrđuje i legenda očuvana kod okolnog stanovništva: ona govori da se i na Lonji, a domaći naziv je Gradišće, i na Humščaku gdje se pojedine parcele nazivaju Za gradom, Pod gradom, nalazio nekada davno GRAD – to su dakle bila dva grada na dva brda, odijeljena dolinom rijeke Lonje. Gradove na vrhovima brda spajao je viseći most napravljen od kože…zanimljiva legenda u kojoj se ogleda spoznaja domaćih ljudi da na oba brda postoji nešto vrlo staro, a takva je legenda dobar putokaz svakom arheologu.

 

Možete li izdvojiti najzanimljivije nalaze s tog lokaliteta?

Nalazi sa Humščaka su brojni, različitih starosti, pripadaju raznim kulturama, izrađeni su od raznih materijala a i funkcija im je dakako različita. Zanimljivi su predmeti pronađeni na zapadnom dijelu Humščaka, na mjestu već spomenutog čardaka: olovna municija, mala potkova za vojničku čizmu, karika za pričvršćivanje konjskog sedla, lovačka strelica, a posebno su zanimljivi pećnjaci – dijelovi od kojih je bila sagrađena peć. Od pretpovijesnih predmeta spominjem lijepi ulomak keramike vučedolske kulture zbog toga jer se još nedugo smatralo da vučedolska kultura nije zastupljena na varaždinskom području. Međutim nije se radilo o tome da tragovi vučedolske kulture u ovome kraju ne postoje – nego, kao što je to često slučaj, oni nisu bili otkriveni. Za sada još nije riješeno tumačenje antičkog novca pronađenog na drugoj istražnoj površini – čini se da se radi o novcu kojega je njegov vlasnik izgubio jer su svi primjerci otkriveni na relativno maloj površini, u jednom objektu koji još nije do kraja istražen. Uz ovaj nalaz, treba spomenuti još jedan vrlo važan antički predmet – izvrsno očuvan olovni uteg za tzv. brzu vagu, danas su takve vage poznate pod nazivom kantar. Ovaj nalaz, izuzetno vrijedan za našu antičku zbirku, pronađen je na površini terena, ispod lišća i bršljana, a ne u arheološkom sloju tako da i ovaj nalaz pokazuje da na Humščaku možemo očekivati još itekako zanimljivih nalaza. Za sada ostatke antičke arhitekture nismo ustanovili, no istraživanja su tek u začetku pa su  moguća još svakakva iznenađenja. Tim više što je Humščak lokalitet koji se proteže na oko 160.000 m²…

 

Kakvi su daljni planovi za iskopavanja koja će se vršiti na Humščaku?

Zbog vrijednih nalaza iz raznih razdoblja i bogatstva podataka koje nam može pružiti nalazište Humščak smo predložili kao lokalitet koji bi svakako trebalo istraživati u srednjoročnom razdoblju, dakle do 2015. god. No, sigurna sam da istraživanja nikako neće biti okončana unutar ove 3 godine već će se trebati nastaviti i dalje. Smatram da je svakako svrsishodnije jedan lokalitet, naravno, ukoliko je on važan i bitan za poznavanje naše najstarije prošlosti, istražiti po mogućnosti do kraja ili barem u njegovom većem dijelu, nego svake 2-3 godine započinjati s otvaranjem novih nalazišta koja će nam pružiti samo fragmentarne podatke , a tako nećemo shvatiti cjelovitost i kompleksnost mjesta koje istražujemo.

 

Povodom znanstvenog skupa u Varaždinu 2010. god. nedavno je u izdanju Hrvatskog arheološkog društva izdana publikacija ‘Arheologija varaždinskog kraja i srednjeg Podravlja’. Zašto je upravo te godine izabran Varaždin za godišnji skup HAD-a? Koje su teme predstavljene u publikaciji?

Hrvatsko arheološko društvo organizira svoje  znanstvene skupove svake godine u drugome mjestu jer se tako omogućava sudionicima skupa da se detaljnije upoznaju s arheološkom problematikom određene sredine, a sredini koja je domaćin iskazuje se potpora i daje poticaj za provođenje arheoloških aktivnosti. Znanstveni skup HAD-a održan je u Varaždinu davne 1975.g., a nakon toga kandidirale su se mnoge druge sredine, zatim, bilo je razdoblja kada u našem gradu, a i u muzeju, naprosto nisu postojali uvjeti da se takav veliki skup organizira. Naš se muzej kandidirao za organizaciju skupa 2010. god. jer smo ovakvim susretom hrvatskih arheologa, a na skupu ih je sudjelovalo stotinjak, željeli obilježiti 105. obljetnicu rođenja Stjepana Vukovića, ali i upoznati članstvo HAD-a i sve ostale zainteresirane s rezultatima na polju arheologije – postignutim u zadnjih 35 godina. Ukratko, htjeli smo kroz izlaganja stručnjaka koji se bave i našim širim varaždinskim područjem, pokazati je li i koliko je arheologija uznapredovala od onog našeg stručnog susreta 1975. god. Kolege smo kroz 3 pripremljene izložbe upoznali i s nekim novijim vrijednim nalazima i istraživanjima na ovom području, a jednodnevna ekskurzija svakako je bila sažeti, ali najzorniji prikaz arheoloških istraživanja i lokaliteta u okolici Varaždina.

 

Stjepan Vuković obilježio je povijest arheologije u varaždinskom kraju, a i u Hrvatskoj. Možete li istaknuti zašto je on jedna od važnijih osoba zaslužnih za razvoj arheologije kod nas?

Obilježavanjem godišnjice rođenja Stjepana Vukovića, polaganjem vijenca na njegov grob na varaždinskom groblju i  dokumentarnom izložbom o radu ovog zaslužnog muzealca podsjetili smo starije kolege na svestran, inovativan i neumoran rad našeg prvog arheologa, a mlađima smo pružili priliku da se upoznaju s radom čovjeka koji se na primjer daleke 1930. god. bavio eksperimentalnom arheologijom, dakle granom arheologije o kojoj se nešto više govori i piše tek u novije vrijeme. Osim toga, svaki student je čuo za poznatu Vindiju, no to nije dovoljno – jer svaki student treba znati da se uz otkriće Vindije kao izuzetnog špiljskog nalazišta veže i ime njenog dugogodišnjeg istraživača – Stjepana Vukovića.

 

Koje sve aktivnosti i programe arheološki odjel GMV-a priprema u sljedećoj godini?

Prema našim planovima, 2013. god. trebala bi biti ispunjena radom na pripremi stalnog postava Arheološkog i Povijesnog odjela u palači Hercer, terenski rad na Lonji planiran je za proljeće, dok bi se u ranu jesen trebali ponovo uputiti na Humščak. Obrada ovogodišnjih nalaza trajat će još i kroz prve mjesece sljedeće godine – jedna od zbirki trebala bi se u potpunosti srediti i pripremiti za registraciju što je izuzetno opsežan posao.

Željela bih se posvetiti pripremi građe s utvrde Paka za objavu, a i kasnogotički pećnjaci sa našeg Starog grada, većim dijelom već obrađeni, bili bi zanimljiva građa za objavu u vidu kataloga koji bi također zahtijevao određene pripreme, dopune i sl. Ovo su neke od zanimljivijih i prioritetnih tema, ima i onih koje su tu, ali nisu u prvom planu, a ima i svakodnevnih tzv. tekućih poslova  kao npr. pomoć studentima, posudba literature, konzultacije kod izrade seminarskih radnji i referata, pregledi terena, ekspertize, suradnja s medijima, predavanja, suradnja s kolegama i drugim ustanovama, praćenje i razmjena stručne literature te vođenje biblioteke, izrada terenskih crteža, dopunjavanje dokumentacije…

 

Zahvaljujem na razgovoru.

Razgovor vodio Robert Tabula.

Marina Šimek, prof. Voditeljica Arheološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin. Fotografiju ustupila: Marina Šimek.

Marina Šimek, prof. Voditeljica Arheološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin. Fotografiju ustupila: Marina Šimek.

 

Zagreb, prosinac 2012.

2039 Total Views 1 Views Today