Područje Primoštena u arheološkom je pogledu vrlo slabo istraženo, pri čemu se posebno ističe zaleđe gdje do sad nikad nisu provođena istraživanja, što je rezultiralo vrlo slabim poznavanjem prošlosti ovog kraja.

Istraživanje zaleđa detaljnim terenskim pregledom i dokumentiranjem baštine započelo je 2016. g. projektom “Revitalizacija primoštenskog zaleđa na osnovu turističko-kulturno-etnografske podloge” koji je osmislila, predložila i provela Udruga Arx novum, a financirala Općina Primošten. Tom je prilikom otkriven do tad, u narodu i struci, nepoznat lokalitet na položaju Grlić-Crnoselci, nedaleko zaseoka Grlića. Na osnovu brojnih površinskih nalaza (ulomci keramičkih posuda, amfora i crijepova – tegula) lokalitet je datiran u rimsko razdoblje. Najznačajniji nalaz, ulomak tegule s pečatom carske radionice Pansiane koja se vjerojatno nalazila negdje u blizini delte rijeke Pad, može se prilično točno datirati u doba cara Kaligule koji je vladao od 14. do 37. godine. Naime svaki je car imao svoju verziju pečata što omogućuje njihovu preciznu dataciju.

Arheološka istraživanja na lokalitetu započela su u travnju ove godine. Cilj im je, za početak, bio utvrđivanje karaktera lokaliteta i dokumentiranje vidljivih objekata te njegova zaštita od devastacije i propadanja.

Ekipa – Foto Udruga Arx Novum.

Nakon krčenja gustog raslinja, počeli su se ocrtavati ostaci objekata čiju točnu namjenu valja utvrditi daljnjim istraživanjima, no vjerojatno se radi o ostacima rimske villae rusticae tj. ladanjsko-gospodarskog imanja. Raspored i arhitektura objekata ukazuju na mogući glavni objekt stambene namjene i pomoćne gospodarske objekte. Najveće iznenađenje predstavlja otkriće gumna koje je bilo potpuno neprepoznatljivo u okolišu, obraslo gustom makijom i prekriveno višestoljetnim naslagama zemlje. Prema trenutnim pokazateljima, sa sigurnošću se može reći kako se radi o najstarijem gumnu na primoštenskom području dok će se budućim istraživanjima ispitati njegovo moguće antičko porijeklo. Potvrdi li se antička hipoteza, to će biti prvo poznato antičko gumno u Hrvatskoj.

Do kad je trajao život na ovom lokalitetu, je li postojao kontinuitet naseljavanja pa je napušten tek u doba turske opasnosti, kada su stanovnici sela u unutrašnjosti veću sigurnost potražili na obalnom području, ili pak davno prije toga ostaje još jedno pitanje na koje mogu odgovoriti samo daljnja istraživanja. Ono što je sigurno jest da je lokalitet bio posve napušten i zaboravljen do 18. st. jer nije ucrtan niti na najranijim poznatim kartama ovog područja, a sjećanje na njega posve se izgubilo.

Također valja spomenuti kako je lokalitet i danas dijelom u upotrebi kao maslinik, a u blizini se nalazi moderna uljara. Ovaj prostor od pamtivijeka slovi kao jedno od najpovoljnijih zemljišta za uzgoj maslina na području Općine pa je njegovo istraživanje od velikog značaja. Naime, potvrdi li se postojanje villae rusticae i proizvodnja maslinovog ulja u doba antike (na što već upućuju brojni ulomci amfora), takva bi spoznaja mogla pridonijeti razvoju lokalnog gospodarstva, kako kroz arheološki turizam, tako kroz daljnji razvoj višetisućljetne tradicije maslinarstva.

Unatoč ovim otkrićima, koja bacaju jedno novo svjetlo na dosad slabo poznatu i neistraženu prošlost primoštenskog kraja, Općina Primošten nije imala sluha za financiranje arheoloških istraživanja. No Udruga je, dijelom zahvaljujući financijskoj pomoći samih stanovnika, koji su za lokalitet pokazali veliki interes vidjevši u njemu budući turistički potencijal, a dijelom volonterski, ipak uspjela napraviti prvi korak i pokrenuti probna istraživanja koja su provele arheologinje Linda Bednjanec, Kristina Gwirtzman i Katarina Mužar – članice udruge.

Nastavak istraživanja planiran je u skoroj budućnosti, a njihovo trajanje i opseg ovisit će o prikupljenim financijskim sredstvima. U međuvremenu je Udruga započela novi projekt “Na gumnu” koji uključuje opsežno dokumentiranje brojnih primoštenskih gumana te anketiranje lokalnog stanovništva koje posjeduje brojna vrijedna sjećanja na danas skoro zaboravljenu, a dragocjenu etnološku baštinu.

*Gumno ili guvno je okrugli popločani prostor za vršenje žita i raznih poljoprivrednih kultura. Moglo je biti privatno (u vlasništvu jedne obitelji) ili zajedničko, seosko. Gradilo se na mjestima s dobrom protočnošću zraka. Često u sredini ima i drveni stožer oko kojega mazga, konj ili magarac ophodi i gazi žitno klasje. Svojom težinom obavlja najteži dio posla – slama ljuske. Nakon gaženja/mlaćenja zrnje se bacalo u zrak i uz pomoć vjetra odvajalo od bezvrijednih vlakana. Nedjeljom je gumno bilo mjesto okupljanja i druženja te podij za plesanje. Također su bila mjesta izvođenja rituala te su za njih vezana mnoga prastara vjerovanja.

Linda Bednjanec

Kristina Gwirtzman

Katarina Mužar

Zagreb, 15/5/2019