Beard u Oxfordu

Početkom travnja ove godine, u jednom od popratnih programa Oxford Literary Festivala, u poznatom Sheldonian Treatreu, gostovala je Mary Beard. Tema razgovora koji je vodila pred publikom nije bio Rim ili antička civilizacija, već tema koja ju također zaokuplja, a to su žene  i  moć (Women & Power). Ulaznice u Sheldonianu za nastup ‘najpoznatije britanske povjesničarke klasike i uvjerene feministice’ bile su rasprodane (stoga se ne mogu pohvaliti da sam vidjela i čula Mary Beard ‘glavom i bradom’ 🙂 ), ali uspjela sam u Blackwell’sovom paviljonu naći mjesta na otvorenim predavanjima povodom novih izdanja Oxford University Pressa, od kojih su me oduševila ona o Goetheu i Chauceru.

Autorica i Naslov

Mary Beard  zvijezda je svjetske arheologije, zapravo područja koje povezuje područja arheologije,  povijesti te znanja jezika (grčkog i latinskog) u ‘klasičnu’ cjelinu (classics). Autorica dvadesetak knjiga (točnije, osamnaest, do ove godine) i desetak televizijskih dokumentarnih serija (točnije, devet, do istog razdoblja, a očekujemo nove), znanstvenica i karizmatična prezentatorica povijesnih i aktualnih društveno relevantnih tema,  profesorica na Sveučilištu u Cambridgeu i dobitnica (prošle godine) počasnog naslova Sveučilišta u Oxfordu (povezujući reference dva najprestižnija britanska i svjetska sveučilišta), da spomenemo samo neke od postignuća i pozicija, stekla je zvjezdani status koji joj omogućuje zapažene nastupe i izražavanje stavova i mimo područja specijalizacije.

Popularnost koju uživa ne samo u akademskim krugovima, izražena je i naslovom ove knjige. Za knjigu od koje se očekuje da će biti svjetska uspješnica  (i koja je to bila već u prvoj godini izdanja), izabrati akronim kao naslov, pa čak i onaj koji poznaju svi upućeni u rimsku povijest (Senatus Populus Que  Romanus), pokazuje određenu samouvjerenost i samosvijest o svojem imenu i utjecaju (koju dijele i izdavači).

Naslovnicom knjige dominiraju ‘kapitalna’ slova S.P.Q.R (kao uklesana u bijeli mramor),  a ime autorice upisano je jednakim fontom i veličinom. Podnaslov ‘Povijest starog Rima’ sitno  je upisan u zlatni vijenac pod skraćenicom  koja povezuje ‘Senat i Rimski Narod’ (u znakovitom redoslijedu, opaska autorice osvrta).

U nadmetanju naslova koji će privući publiku očekivala bi se neka atraktivnija formulacija, uostalom i dokumentarna TV serija Mary Beard zove se ‘Ultimate Rome:  Empire without Limit’, a njeni Pompeji otkrivaju nove tajne (‘Pompeii: New Secrets’). Doslovce skraćeni naslov njezine knjige ilustrira zaključak da je sâmo ime autorice toliko poznato, da nije potreban ‘bombastičan’ naslovni slogan.

Znanje i Interpretacija

Status zvijezde u isto vrijeme otvara mogućnosti i nameće određeni izbor u pogledu tema i  pristupa. Sadržaj treba predstaviti na zanimljiv, pristupačan, autorski prepoznatljiv način. Na globalnoj popularnoj znanstvenoj pozornici postoji toliko protagonista, da nije dovoljno isticati se znanjem, kao što današnjim opernim pjevačicama nije dovoljan glas za produkciju na MEZZO-u.  Osobito je živo zanimanje za rimsku povijest, pa na satelitskim programima ima bar nekoliko istaknutih prezentatora o toj temi (Bettany Huges izabrala je ‘Osam dana koji su stvorili Rim’, a obilazi i poprište Pompeja). O svjetskoj arheologiji i povijesti  komunikativni eksperti snimaju dokumentarne ‘thrillere’. U današnjem svijetu krajnosti i spektakularnosti, u kojem Mary Beard pronalazi toliko paralela s antičkim Rimom, potrebno je biti ‘drugačiji’. Originalan, koliko je to moguće, kad je sve manje ‘novog pod suncem’.

Mary Beard  uspjela je ostvariti prepoznatljiv, otvoren, dinamičan, duhovit stil, kojim interpretira  akademsko znanje u razumljivim cjelinama i povijesne činjenice aktualizira odjecima na suvremeni svijet. Samo neki stručnjaci na svom području znaju impresivno prenijeti svoje znanje auditoriju, ali ih zato pamtimo. Sjećam se sa studija povijesti umjetnosti fascinantnih predavanja profesorice Vere Horvat Pintarić. Ali karitzmatični predavači su rijetki, kao što su rijetki i govornici koji znaju reći ono što znaju. Nitko na predavanju Mary Beard ne bi bacao kredu na ploču. Ne samo zato što se danas umjesto ploče koriste tableti 🙂 , već zato što mu ne bi moglo biti dosadno. Mary Beard svojoj publici ne ‘okreće leđa’. A njenin stil poznat sveučilišnoj i svjetskoj televizijskoj javnosti odražava se  i u stilu pisanja.

In Medias Res

Knjiga koja je rezultat gotovo pedesetogodišnjeg autoričinog bavljenja Rimom ne počinje ‘Ab ovo’, to jest od početka Rima, već ‘skače’ u 63. godinu pr. n.e., konkretno od Ciceronova obračuna s Katilinom u kojem ‘rječiti’ konzul koristi ne samo svoje govorničke vještine, već brutalne metode obračuna s protivnikom (uz naknadni ‘spinning’ svojeg postupka, što ga veže s današnjim metodama političkog uljepšavanja).

Upravo veze Rima s današnjim vremenom,  njegovi utjecaji na naš svijet ključan su argument Mary Beard važnosti ove teme. Prva rečenica njenog Predgovora je ‘Stari Rim je važan.‘ Važan je jer je važan za nas, za danas, ‘…mnogo toga možemo naučiti – o sebi, baš kao o prošlosti- uključujući se  u rimsku povijest, njihovu poeziju i prozu, kontroverze i argumente.’ (Epilog, str. 488.).  Ako i ne možemo povijest instrumentalizirati kao  ‘učiteljicu života’, možemo s rimskim svijetom voditi dijalog. ‘Ova knjiga, nadam se, nije samo povijest drevnog Rima nego i razgovor  u kojem je naš sugovornik bio Senat i Rimski narod: S.P.Q.R.’  (str. 489.)

Nakon skoka u prvom poglavlju, Beard se u drugom vraća na početak i prati nastanak i razvoj Rima, s kontroverzama mitskih i povijesnih izvora i tumačenja. Slijedi analiza razdoblja kraljeva, republike  i careva, a zaključuje Karakalom koji početkom trećeg stoljeća omogućuje svim stanovnicima Imperija status rimskih građana. Knjiga je koncentrirana na  tisućljeće trajanja Rima (Epilog: Prvi rimski milenij), a u okviru određenih tema i pitanja referira se i na ukupnost rimske civilizacije.

Struktura Knjige

Opsežna knjiga pregledno je raspoređena i omogućuje učinkovit pristup tematskim jedinicama, njihovu usporedbu i povezivanje. Od Sadržaja na početku, do Kazala na kraju koje abecednim redom povezuje pojmove i likove s  dionicama teksta u kojima se spominju.

Tekstu prethodi set zemljovida koji omogućuju lociranje događaja i likova u širi kontekst i detalje topografije, a pristupnosti sadržajima knjige doprinosi i Popis ilustracija (slike u boji i  crno-bijele slike) s atributima izvora i autorskih referenci. Posebnu vrijednost predstavlja Bibliografija.

Tekst je ilustriran fotografijama i crtežima manjih formata uz uokvirene kraće komentare, koji se neposredno vežu za predmet izlaganja, a u središnjem dijelu knjige uočljiv je blok od  šesnaest stranica s fotografijama u boji na koje se tekst poziva ‘s distance’.

Uz autoričin ‘Predgovor: Povijest Rima’, predgovor hrvatskom izdanju napisala je dr.sc. Alka Domić Kunić, znanstvena savjetnica u Odsjeku za arheologiju HAZU.

‘Dodanu vrijednost’ čini informacijska ‘infrastruktura’ ove knjige, napose  sadržana u Bibliografiji i Kronologiji.

Poglavlja

Izlaganje je podijeljeno u dvanaest poglavlja, s motivirajućim Predgovorom i Epilogom. Svako poglavlje nosi naslov, a sadržaj svakog poglavlja dodatno  je ‘rastresen’ podnaslovima koji dinamiziraju izlaganje građe. Neki od naslova poglavlja izravno se povezuju s  povijesnim tijekom i protagonistima, a drugi upućuju na tematske postavke.

Početno poglavlje predstavlja ‘Ciceronov zvjezdani trenutak’ (Ciceron se (nipošto idealiziran) pojavljuje i u podnaslovima drugih poglavlja, konkretno, drugog, ‘Na početku’, u podnaslovu ‘Ciceron i Romul’ te sedmog, ‘Na putu do carstva’, u podnaslovu ‘Ciceron protiv Vera’). Autor krilatica ‘O tempora, o mores’, zaslužio je prominentnu poziciju u ovom povijesnom kontekstu, ali ne u formi hvalospjeva, već kritičke analize. Mary Beard u cijelom svom postupku inzistira na preispitivanju  i propitivanju izvora i uvriježenih stavova, razotkrivanju interesa protagonista i predstavljanju ‘druge strane’, napose onih koji nisu  bili ‘na strani pobjednika’.

Neka od karakterističnih naslova poglavlja izravno prate krivulju rimske povijesti: ‘Rimski kraljevi’, ‘Širenje rimskog svijeta’, ‘Nova politika’, ‘Augustove preobrazbe’, ‘Četrnaest careva‘ … A uz ‘velike teme’, Beard pokušava rekonstruirati i život ‘običnog čovjeka’. U poglavlju pod naslovom ‘Kod kuće’  pratimo teme: ‘Javno i privatno’, ‘Supruzi i supruge’, ‘Rođenje, smrt i žalost’,  ‘Novac je važan’, ‘Vlasništvo nad ljudima’… U dionici ‘Neki imaju, neki nemaju’ predstavlja se društveni i ekonomski kontekst, svijet rada i luksuza te način preživljavanja između tih  krajnosti.

Bibliografija

S obzirom na opseg izvora za proučavanje rimske povijesti (autorica je svjesna da nitko  tijekom života ne može njima ovladati), dragocjena je bibliografija kao smjernica u toj množini. Bibliografija ove knjige, veličine gotovo cijeloga poglavlja (od 490. do 515. stranice), sadrži ne samo naslove djela koja je autorica koristila, već i dodatne napomene o dostupnosti materijala, prijevodima, (uključujući i hrvatske, u ovom izdanju), ocjene i preporuke, a navedena je, uz opće napomene, pojedinačno po svakom poglavlju. Ne radi se o ‘hladnom’ popisu literature na kraju znanstvene disertacije ili popisu ispitne literature, već se ostvaruje dojam komunikacije profesora sa studentima koji pokazuju interes za daljnje proučavanje ili suradnicima koji se mogu pridružiti u istraživanju. Jer ‘rimska je povijest djelo u nastajanju’ (iz Predgovora, str. 16.), ona se ‘… stalno iznova dopisuje i neprekidno se dopisivala’.

Bibliografija navedena u ovoj formi i veličini najbliže je koliko se knjiga pisana tako da bude ‘popularna’, približava znanstvenom djelu i omogućuje dodatna istraživanja stručnijem auditoriju.

Kronologija

U formi tablice navedene su kronološkim redoslijedom kategorije: Događaji, Vladari i razdoblja, Ratovi te (s lijeve strane stupca u kojem su navedene godine) Književne osobe i pojave. Popis počinje od tradicionalno prihvaćenog podatka o godini  osnutka Rima (753. pr. Krista), a završava 212. godine, odnosno Karakalinog dekreta kojim je pravo građanstva prošireno na sve slobodne stanovnike Carstva. Tablica s tekstom u sitnom fontu zauzima desetak stranica (516.-525.), a grafički je pregledno riješena, bez ispisa mreže (grida).

Zahvale

Broj osoba koje autorica spominje (od kojih se samo jedna rečenica odnosi na podršku obitelji, u kojoj je  još jedan stručnjak za rimsku povijest, autoričin suprug Robin Cormack), pokazuje kako je širok krug ljudi, stručnjaka i suradnika, koji se može steći znanstvenim djelovanjem i stvaranjem, ali i koliku stručnu i prijateljsku podršku moraju imati autori projekata ovih razmjera.

Impresije

Knjiga koja ima temu o kojoj se toliko već napisalo da je nemoguće sve to pročitati, mora imati posebne razloge ‘postojanja’, mora biti ‘posebna’: prezentirati nove sadržaje, izražavati drugačiji odnos prema postojećem materijalu ili posebnim stilom interpretirati poznato.

Knjiga koja želi postići čitanost i izazvati reakcije šire javnosti ne može nositi sva obilježja znanstvene preciznosti, iscrpnosti, sustavnosti. Neki  autori (i izvan područja humanističkih znanosti), uspjeli su promovirati svoja područja (sjetimo se Carla Sagana ili Stephena Hawkingsa, a nove generacije astrofizičara, biokemičara i genetičara uvode ‘laike’ u svoje fascinantne specijalnosti). Kompromis u projektima ‘popularizacije znanosti’ osjetljiv je na kritiku rigidnih akademskih krugova, ali ga nije nemoguće postići.

Mary Beard prati nova otkrića kao rezultat ‘klasičnih’ istraživanja  i korištenja nove tehnologije, ali i reinterpetira postignute zaključke i teorije. Da bi to bila u stanju, mora raspolagati doslovce neizmjernim znanjem, ali pri tome neutralizirati problem redundancije. Uz sve ono što se pisalo o Rimu, uključujući i ono što su Rimljani pisali sami o sebi, kod cjelovitog povijesnog pregleda važnije je pitanje izbora  i strukturiranja od fascinantnih faktografskih pojedinosti.

Autorica je uspjela obuzdati bujice faktografije i sedimente prethodnih interpretacija te složenu povijesnu priču usmjeriti u živahan i prohodan tekst (ali ipak je i tu potrebna priča, oživljeni likovi, junaci koji unose uzbudljivu ‘osobnu’ perspektivu). Svojim monumentalnim ‘zahvatom’ teme i dojmom (bez autorskih podudarnosti) knjiga me podsjetila na ‘Daleko zrcalo, Zlosretno XIV stoljeće’, Barbare W. Tuchman (GZH-Zagreb, 1984.), i neka druga zahtjevna djela koje sam čitala s užitkom.

S.P.Q.R. ističe se i svojom izvedbom, opremom, grafičkim oblikovanjem, tiskom (dragocjeni krupni font, pretpostavljam Times New Roman ?!), koji se primjenjuje i u kvalitetnim izdanjima  beletrističkih uspješnica. Koliko je knjiga koje ‘ne možemo ispustiti iz ruke’, a možemo koristiti kao okvir (ne udžbenik) za proučavanje jedne civilizacije? Povijest Rima može biti uzbudljiva kao novi Grishamov naslov.

Ada Jukić
U Zagrebu, 25. 6. 2019.