DRUGA KNJIGA REPREZENTATIVNOG  IZDANJA
Izdanje koje autorskom formom i formatom reprezentira vrijednost sadržaja

Uvod

Kiparstvo Istre, kao sastavnica umjetničke baštine istarske crkve, predstavljeno je u dvije knjige usklađene koncepcije prezentacije građe. Prva knjiga odnosi se na kiparstvo od 4. do 13. stoljeća, a osvrt na nju objavljen je na LINKU.

Druga knjiga pod naslovom ‘KIPARSTVO od 14. do 18. STOLJEĆA’ obuhvaća kasnije razdoblje produkcije i razvoja kiparstva u Istri.

Obje knjige strukturirane su interpretativno relevantno i napose vizualno impresivno. Autorski tekstovi predstavljaju umjetnička djela u povijesnom i kulturnom kontekstu te ističu najznačajnije primjere. Katalog s detaljnim opisom, atribucijom i interpretacijom umjetnina te njihovim kvalitetnim fotografijama zauzima pretežiti dio knjiga. Navedena je opsežna literatura, a početne i završne stranice tomova te odvojke poglavlja čine impresivne ilustracije.

Izdanje je dvojezično, s tekstovima na hrvatskom i talijanskom. Knjige su  velikog formata, tvrdog uveza zaštićenog baršunastim tkivom omota, grafički izražajno oblikovane i tiskane na kvalitetnom papiru kao podlozi za  vrhunske reprodukcije.

S obzirom na opseg faktografskih i vizualnih sastavnica, autorskih priloga te broj kataloških jedinica, lakše snalaženje čitatelja omogućio bi sadržaj naveden na početku ili kraju svake knjige te popis (indeks) kataloških jedinica, što bi mogla biti sugestija za realizaciju u sljedećem izdanju.

Osvrt na knjigu 2/ KIPARSTVO OD 14. DO 18. STOLJEĆA

Druga knjiga odnosi se na kiparstvo Istre u razdoblju od 14. do 18. stoljeća, podijeljeno na tri stilska i produkcijska  razdoblja, s odgovarajućim osvrtima koje potpisuju tri autora.

Predrag Marković autor je poglavlja o gotičkom kiparstvu, kao značajnom segmentu ukupne umjetničke i graditeljske baštine Istre. Obuhvaćeno je razdoblje od kraja 13. do početka 16. stoljeća, s uvjetima, okolnostima i utjecajima na produkciju iza koje je ostao veliki broj očuvanih predmeta: skulptura, arhitektonske i dekorativne plastike te liturgijskog namještaja. Autor osvrta ističe doprinos povjesničarke umjetnosti Vande Ekl temi gotičkog kiparstva u Istri, o kojem je 1982. napisala istoimenu knjigu.

Ivan Matejčić piše o renesansnom kiparstvu u Istri. Humanistički stavovi i obilježja stila koji se afirmira u Italiji sredinom 15. stoljeća, u Istru se, napose njezinu zapadnu obalu, prenose preko Venecije. Nekoliko kronološki određenih djela omogućuju usporedbu s istovremenom talijanskom umjetničkom produkcijom. Reljef svetohraništa u Vodnjanu, na kojem je  navedena 1451. godina, kompozicijom i dekoracijom odražava gotička obilježja, a samo detaljem upućuje na renesansni pristup, dok prvi pravi primjer renesansnog kiparskog oblikovanja predstavlja jedno zlatarsko djelo (srebrna pala – retabl oltara katedrale u Poreču, od koje je sačuvan izvorni okvir). Izdvojen je i primjer reljefa okvira vrata na južnom zidu pulske katedrale te grupa Navještenja iz Pule kao primjer venecijanske renesansne monumentalne skulpture. U okviru teme drvorezbarskih radionica zanimljiva je teza da određene tehničke, kompozicijske i morfološke srodnosti upućuju na mogućnost postojanja radioničkog kruga.

Damir Tulić autor je poglavlja ‘Od kasne renesanse do klasicizma: skulpture i oltari od kraja 16. do početka 19. stoljeća’. Osvrt počinje pregledom povijesnih i ekonomskih okolnosti života u Istri i gradnje, odnosno opremanja sakralnih objekata.  U 18. stoljeću kao ekonomsko središte Istre ističe se Rovinj, a opsegom graditeljske ambicije izgradnja i oprema sv. Eufemije. Autor naglašava važnost naručitelja u opremanju sakralnih prostora. Predmet analize predstavljaju prvenstveno oltari i skulpture. Oltari su pretežito izrađeni u kombinaciji kamena i mramora, a mramorni oltari vežu se uz rad venecijanskih majstora. U tipološkom pogledu dominiraju oltari tipa slavoluka, u odnosu na  ekonomski zahtjevniji tabernakulski tip. Jedan od najstarijih očuvanih oltara od kamena i mramora u crkvama Porečko-pulske biskupije je oltar Sakramenta iz 1555. u župnoj crkvi u Svetvinčentu. Najvažniji oltar 17. Stoljeća u Istri također je u Svetvinčentu, u župnoj crkvi (1670.), a početkom 18.stoljeća nastaje glavni oltar u Barbanu. Skulptura 17. stoljeća pretežito je izrađena u obojenom i pozlaćenom drvu, dok mramorni kip Bogorodice s djetetom  u crkvi Marijinog uznesenja u Labinu nastaje krajem toga stoljeća. U četvrtom desetljeću settecenta dolazi do najznačajnijih narudžbi za istarske crkve, među ostalim, glavni oltar u Motovunu (kipar Francesco Bonazza), a u petom desetljeću realizira se najobimniji kompleks mramorne skulpture u Istri u doba baroka: oprema oltara u župnoj crkvi u Rovinju (kipar Alvise Tagliapietra). Kiparski klasicizam 19. stoljeća počinje djelima Bartolomea Ferrarija za rovinjsku župnu crkvu.

Ada Jukić
U  Zagrebu, 3. lipnja 2019.

Uredništvo zahvaljuje Istarskoj kulturnoj agenciji (IKA) u Puli  
na ustupljenom recenzentskom primjerku
https://www.ika-aci.hr/

Informacije o knjizi:

Autori: Predrag Marković, Ivan Matejčić, Damir Tulić
Urednik serije: Ivan Matejčić
Fotografije: Ivo Puniš
Nakladnik: IKA – Istarska kulturna agencija
Sunakladnici: Porečka i Pulska biskupija, Istarska županija, Arheološki muzej Istre, Josip Turčinović d.o.o. Pazin
Realizirano uz doprinos Regije Veneto – L.R.n. 15/1994
Prijevod na talijanski: Jan Vanek
Koncept i grafičko oblikovanje: Studio Sonda, Vižinada
Grafičko oblikovanje: Martina Sirotić Pavletić
Oblikovanje ovitka: Aleksandar Živanov, Eugen Slavik
Kreativna direkcija: Jelena Fiškuš, Sean Poropat
Pula, 2017.
Stranica: 402
ISBN 978-953-57456-4-8 (IKA)
Tisak: Denona d.o.o.
Naklada 500 primjeraka