Sa žaljenjem sam čuo vijest o smrti mog sveučilišnog profesora sa zadarskog Sveučilišta Zdenka Brusića. Rođen je 1938. godine u Šibeniku, a osnovnu školu završio u Privlaci kod Nina, da bi gimnaziju pohađao i završio u Zadru. Krajem pedesetih godina upisuje tada egzotičnu studijsku grupu Arheologija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koju s uspjehom završava i ostaje joj vjeran cijeli život. Magistrirao je na temu prapovijesti (Eneolit i rano brončano doba na sjeverozapadnom Balkanu, 1973.), a doktorirao na temu antike (Import helenističke i rimske reljefne keramike u Liburniju, 1981.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao kustos arheološke zbirke u Ninu (1966.-1969.), arheolog u šibenskom Muzeju (1969.-1982.) te ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru (1982.-1987.), a poslije kao kustos Prapovijesnog odjela navedenog muzeja sve do 1998. kad prelazi na mjesto sveučilišnog profesora na tadašnjem Filozofskom fakultetu u Zadru, a današnjem Sveučilištu u Zadru (1999. izabran za izvanrednog profesora, 2003. za redovitog profesora) na kojem ostaje sve do mirovine. Zbog svojih je zasluga proglašen Počasnim članom Hrvatskog arheološkog društva 2010. godine.
Profesor Brusić imao je zapaženu karijeru kao arheolog. Rijetko se koji sustručnjak može pohvaliti interesima i bibliografijom koja seže od paleolitika do novog vijeka uključujući i numizmatiku i podvodnu arheologiju. Sudjelovao je kao istraživač, zamjenik voditelja i voditelj na arheološkim istraživanjima: Muline na otoku Ugljanu, Danilo kod Šibenika, Dobova u Sloveniji, Nin, Povljana na Pagu, Kašić kod Zadra, Bribir, Biograd, Srima kod Šibenika, Velika Mrdakovica, Tradanj i Šarina Draga kod Šibenika, Vrbica kod Bribira, Pokrovnik, Sitno Donje kod Perkovića, Pećane, Nin, Zadar, Ljubač, Pakoštane, više lokaliteta na Mljetu i mnoga druga. Najznačajnija su mu istraživanja luke u Ninu gdje je pronašao liburnske serilije napravljene tehnikom šivanja te dva starohrvatska broda iz XI. st., antička luka i brodolom kod Pakoštana, helenistička luka Resnik kod Splita, antičke luke Savudrija, Červar, Poreč, Vis, Murter, Vranjic, srednjovjekovni brodolomi Suđurđ kod Šipana, Drevin kod Dubrovnika, te ranonovovjekovni brodolomi kod Gnalića i Bisaga na Kornatima. Od kopnenih se istraživanja ističe paleolitičko nalazište u pećini Vlakno na Dugom otoku.
Među bibliografskim jedinicama dominiraju radove iz podvodne arheologije, zatim antička keramika, neolitička naselja, starohrvatski brodovi. Autor je nekoliko knjiga poput Hellenistic and Roman Relief Pottery in Liburnia (1999.), Pokrovnik, naselje iz neolitika (2008.), Privlaka (2000.), skupne knjige Srima – Prižba: starokršćanske dvojne crkve (2005.), zatim značajnih kataloga izložbi Blago šibenskog podmorja (2001.), Dvadeset stoljeća uporabe novca na zadarskom području (1987.), Brod istočnog Jadrana u starom i srednjem vijeku (1991.), Arauzona – Velika Mrdakovica: liburnski grad i nekropola (2000.), Resnik: hidroarheološka istraživanja (2004.), Antička luka u Zatonu (2007.), Archaeologia: la regione di Zadar (2012.), Brodolom kod Gnalića (2006.), skupni katalog Antički Grci na tlu Hrvatske (2010). Sudjelovao je na brojnim domaćim i međunarodnim skupovima, bio član međunarodnih arheoloških ekspedicija, održao brojna javna predavanja i postao svojevrstan sinonim za podvodnu arheologiju u Hrvatskoj kojoj se posvetio i aktivno istraživao sve do posljednjih dana.
Pamtim ga kao dobrodušnog starijeg gospodina (često su među studentima kolali različiti nadimci o profesoru pa smo ga zbog fizičkog izgleda nazivali Djed Božićnjak ili Ernest Hemingway) punog vedrine i živosti posebno kad je govorio o arheologiji. Veoma je često bio inovativan i nekonvencionalan (primjerice, u sveučilišnoj je kantini, danas nepostojećoj, postavio izložbu erotskih prikaza na antičkoj keramici, a poticao je projekt zaštite dalmatinske janjetine kao najstarijeg jela ovih prostora i gastronomski brend). Prvi susret imali smo već na mom prijemnom ispitu kad sam kao tek svršeni maturant krenuo u arheološke vode. Kad je pročitao moje papire i vidio da sam iz Požege, pitao me zašto su Rimljani nazvali Požešku kotlinu Zlatna dolina? Rekoh da je to zbog žita. Samo se nasmijao i rekao mi da nisam u pravu. Zbog vina, kolega, zapamtite! – nasmiješeno je dodao. Tako sam upisao arheologiju, a s profesorom Brusićem družio se na kolegijima vezanim uz paleolitik, podvodnu arheologiju i antičku keramiku.
Profesore, adio i sretno na novoj plovidbi prema novom žalu, skrivenom među palmama i brojnih arheoloških nalazištima i nalazima. Dragi Zdenko, počivali u miru!
Autor: Goran Đurđević
