Bledsko i Bohinjsko jezero jedne su od najljepših prirodnih čudesnosti prostora bivše Jugoslavije, mjesta kojima se uvijek rado vraćamo. Sredinom travnja, baš oko mog rođendana (što je Hotel Park samoinicijativno obilježio bočicom penine), na Bledu se održavala konferencija na kojoj je Berislav sudjelovao kao pozvani predavač, dok sam ja svakodnevno, prije ili poslije kupanja u fantastičnom novouređenom panoramskom bazenu Hotela Park, šetala krug oko jezera. Te dvosatne šetnje nisu bile samo velik užitak zbog prekrasne prirode, nego i prijeko potrebne nakon obilatih doručaka koji su uključivali knedle, palačinke punjene sirom i lokalne slovenske specijalitete (savinjski želodec) kojima jednostavno nisam mogla odoljeti. Unatoč svakodnevnoj fizičkoj aktivnosti, ipak se nakupio koji kilogram viška.
Iako smo živjeli u Ljubljani gotovo pet godina, za vrijeme Berislavovog doktorskog studija fizike i mog magistarskog studija modnog dizajna, te često posjećivali ovo područje, do sada nismo imali priliku posjetiti Bledski grad, dvorac i muzej. Smješten na strmoj stijeni oko 130 metara iznad jezera, Bledski grad smatra se najstarijim sačuvanim dvorcem u Sloveniji – prvi se put spominje već 1011. godine u darovnici cara Henrika II. biskupu Albuinu iz Brixena. Tijekom stoljeća kompleks se postupno razvijao, a današnji izgled uglavnom duguje obnovama iz razdoblja renesanse i kasnijih stoljeća, dok je važna konzervatorska obnova provedena i nakon potresa 1963. godine.
Sam dvorac nije raskošna rezidencija u srednjoeuropskom smislu, već fortificirani kompleks prilagođen obrambenoj funkciji, s romaničkom kulom, zidinama, terasama i unutarnjim dvorištima koja danas pružaju spektakularan pogled na jezero, otočić i okolne Julijske Alpe. Suvremeno koncipiran muzejski postav kroz arheološke nalaze, rekonstrukcije i multimedijalne sadržaje prati povijest Bleda od prapovijesti do modernog turizma. Izniman artefakt predstavljaju zlatni ornamenti pronađeni na području Bleda, datirani u 13.–12. stoljeće pr. n. e. Dvije tanke zlatne pločice smatraju se najstarijim zlatnim artefaktima pronađenima na području Slovenije. Rupice na njihovim krajevima sugeriraju da su ornamenti bili prišiveni na odjeću, najvjerojatnije žensku nošnju, dok i sam materijal od kojeg su izrađeni, kao i motivi kružnica prikazani na njima, upućuju na moguću simboliku sunca. U muzeju su izložene njihove kopije, dok se originali čuvaju u Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani. Među zanimljivijim izlošcima ističu se i nalazi iz ranosrednjovjekovnih slavenskih grobova te rekonstrukcija jelena u prirodnoj veličini.
U Bledskom gradu nalazi se “tiskarska radionica” – rekonstruirana Gutenbergova tiskarska preša iz 15. stoljeća gdje tiskar demonstrira tradicionalne tehnike tiska na ručno izrađenom papiru koristeći drvene matrice i olovna slova. Posjetitelji mogu i sami sudjelovati u procesu te izraditi vlastiti otisak ili suvenir. Trenutno je postavljen izložba ‘Prva slovenska tiskana knjiga’.
U okviru kompleksa dvorca nalazi se nekoliko muzejskih trgovina, restoran i kafić s jednom od najljepših panorama na jezero. Za uspomenu sam odabrala broš u obliku pauna. Broševi s motivom pauna bili su vrlo popularni tijekom razdoblja kasne antike, dok se sam motiv pojavljuje još u antičkoj Grčkoj, gdje je paun bio povezan s božicom Herom. Tijekom ranokršćanskog razdoblja vjerovalo se da paunovo meso ostaje očuvano nakon smrti, zbog čega je paun od 5. stoljeća nadalje smatran simbolom besmrtnosti i svojevrsnom rajskom pticom.
Lokalitet Pristava, koji se nalazi ispod Bledskog dvorca, odnosi se na groblje iz razdoblja prapovijesti, kasne antike i ranog srednjeg vijeka te na naseobinske ostatke, koje su iskopavali znameniti slovenski arheolozi Jože Kastelic i Stane Gabrovec. Relativno nedavno otkriveni su i ostaci naselja iz brončanog i željeznog doba, dok je ranosrednjovjekovni log boat (monoksilni čamac – izdubljeni čamac od jednog debla) pronađen u samom jezeru. Iz jezera je izronjen i brončani mač, datiran u 13.–12. stoljeće pr. n. e.
Kupila sam i nekoliko emajliranih posudica slovenskih proizvođača, izrađenih u Sloveniji i ukrašenih tipičnim etnografskim motivima inspiriranima narodnim ornamentima i tradicionalnim alpskim dekorativnim nasljeđem.
Vendi Jukić Buča
Pariz, 27. svibnja 2026.
