Troja. Sačinjena od raznih legendi, neizbrisivo utkana u Homerov opus, utopljena u mitološki snažan okoliš koji je svakako čini jednim od najpoznatijih gradova koji nikada nije postojao, barem ne u kontekstu Homerovih epova, nastavla živjeti kroz priče, filmove, stripove i umove mnogobrojnih fanatika, obožavatelja, istraživača i pisaca. Plodno tlo koje nudi Troja, omogućuje dobrim autorima ulaz u svijet koji može ‘istrpjeti’ i najluđe teorije, misli i priče. Kada se približimo svijetu Troje, malo toga ostaje mašti na volju, a ono što nudi Troja Davida Gemmella je izvrsno i minuciozno tkanje zanimljivih likova opterećenih nesretnim sudbinama i uronjenih u izvrsnu akciju, brutalnost nesigurnih vremena te u okrutan igrokaz velikih frakcija, moćnih onoliko koliko im to dopuštaju mačevi, zlato i posjedi.
Ovo nije Homerova Troja, ovo je jedna alternativna verzija mitološke i neuhvatljive Troje, koja uzbudljivim i napetim poglavljima sigurno korača kroz poznata područja i likove, započinjajući cijelu priču nekoliko godina prije samoga rata. Glavni lik je Eneja (koji se ipak odaziva na puno draže ime, Helikaon), kralj Dardanije koji je pretrpio teško djetinjstvo i koji je izrastao u najopasnijeg moreplovca Velike zelene pučine. Njegova iskrenost, odanost i milosrdnost ne umanjuju činjenicu da o njemu kruže nimalo pretjerane priče koje ne ostavljaju puno dvojbi oko toga koliko je daleko spreman ići za pravdu. Ili barem za onom pravdom koju sam nastoji iskrojiti. Ususret nesrećama i gubicima voljenih osoba, Helikaonove osvete su brutane i konačne. U svijetu u kojemu vladaju pojedinci koji ne drže puno do ljudskih života (a još manje ako se radi o ženama i robovima), Helikaon predstavlja nekakvu naznaku pravednosti i moralnosti. Ne libeći se ubijati i paliti bez obzira na posljedice, ali uvijek s dozom opreza. Razmišljajući o budućnosti i fragilnosti odnosa na teritoriju koji nije za one slaba srca ili lijena uma.
Njegova sudbina se kroz ovaj prvi roman iz trilogije o Troji, isprepliće sa Andromahinom, svećenicom s Tere koja se mora podrediti volji svojega oca i zamijeniti mjesto preminule sestre u bračnoj luci s Hektorom, ratnikom-herojem, naizgled nepojedivim sinom Prijama, kralja Troje.
David Gemmell postavlja sve likove na svoja mjesta, miješajući im puteve, usmjeravajući ih prema bezizlaznim situacijama, bacajući ih u nemilosrdnu vatru ondašnjih vremena. Nitko ne ostaje jednodimenzionalan i tup, neprijatelji i prijatelji mijenjaju strane, a oni koji se bore za čast te posjeduju visoku dozu morala (u odnosu na prosjek) sklapaju saveze unutar najluđih kombinacija. Događaji koji spajaju nespojive odišu organskom putanjom likova, ništa nije forsirano, a napisano je na takav način da i najmanje pojedinosti koje čine razliku izazivaju trnce.
Jedan u nizu zanimljivih likova (svakako jedan od najpoznatijih) je i Odisej. I dok smo upoznati sa samo jednom verzijom Odiseja, ovdje dobivamo karakterizaciju koja je svježa, posebna i izrazito životna. On doduše je dobar pomorac i vrlo ugledan ratnik neugledna izgleda, ali dogodovštine i avanture koje prepričava zahvalnoj publici gotovo su uvijek pretjerano napuhane i nestvarne – ono što ih čini boljima od stvarnosti je Odisejeva moć pripovijedanja i obuzimanje publike. Gotovo da se može prozvati avatarom autora. Nitko ne može odoljeti njegovom šarmu, a njegova prisutnost u romanu predstavlja samo jedan od mnogobrojnih sastojaka koji djeluju i koji privlače čitatelja (tj. mene). Knjiga se čita lako, brzo i s užitkom. Idealan dodatak svakom ljetnom štivu, sasvim zanimljiva i privlačna i za one koji su povezani strukom i za one koji samo vole čitati odlične knjige. David Gemmell je vrlo sposoban i upečatljiv pisac, a jedini nedostatak ovoga djela je prazan hod između čitanja prve knjige i čekanja da izađu preostala dva naslova.
U Zagrebu, 23 6 2013
Robert Tabula