Muzej Krakova institucija je koja obuhvaća brojne muzejske podružnice na području Krakova. Većinu smo posjetili i o njima ćemo pisati idućih nekoliko mjeseci, a prvo predstavljamo Pod Krzysztofory palaču u kojoj se nalazi Povijesni muzej Grada Krakova. Osim što je impresivan i arhitekturno i izložbeno, Muzej organizira tradicionalni natječaj za izbor najljepših Božićnih jaslica. Rečeno mi je da je Krakov nabolje posjetiti u prosincu upravo radi ovog natječaja i prateće izložbe koji se održavaju prve subote.
Palača se nalazi u Starom gradu, na zapadnom uglu Glavnog trga (polj. Rynek Główny).. Od kad je izgrađena sredinom 17. stoljeća, spajanjem triju gotičkih građevina, doživjela je brojne transformacije i promjene vlasnika. Ime je dobila po sv. Kristoforu čija se skulptura nalazi na pročelju iznad glavnog ulaza. Muzejom postaje 1965. godine, a trenutni stalni postav prikazuje ‘Krakov od početka, do bez kraja’ (‘Krakow from the beginning, to no end’). Izložba se prostire na području podruma i prvog kata Palače. Kako navode autori, ‘do bez kraja’ ima trostruko značenje: o gradu postoje tolike pripovijesti i vezuje se uz toliko konteksta da ih je nemoguće sve obuhvatiti izložbom, koliko god opsežna bila, jer grad se razvija i u moderna vremena te naposlijetku, jer se posjetitelje potiče na istraživanje grada nakon obilaska izložbe šetnjom, kroz literaturu te posjetom događaja u organizaciji Muzeja.
Izložba započinje (a i završava) izloškom skulpture tradicionalnih krakovskih Božićih jaslica autora B. Pięcika iz 2002. godine. Krakovske jaslice, pored neophodnih protagonista, Isusa, Marije, Josipa u društvu Tri mudraca, anđela, pastira i ovaca, prikazuju i lokalne povijesne figure, kraljeve, narodne heroje i značajne Poljake te imaginarne likove, poput Svirača bugle, gospodina Tvardovskog i suvremene osobe, poput Lecha Wałęsa ili pokojnog Pape Ivana Pavla II. Godišnji natječaj inicirao je dr. Jerzy Dobrzycki 1937. godine. U počecima, skulpture jaslica bile su skromne, izrađene uglavnom od kartona ili drveta i dekorirane obojanim papirima. Naknadno su popularizirane izrezima u papiru kroz koje je prolazilo svjetlo svijeće (svijeće su u ovoj upotrebi danas zabranjene). Suvremene jaslice uglavnom su osvjetljene električnom rasvjetom. S vremenom su umjetnička ekspresija i uvođenje novih materijala u njihovoj izradi rezultirali bogato dekoriranim, detaljnim i impresivnim skulpturama. Nakon natječaja, Muzej otkupljuje najljepše primjerke jaslica za svoju kolekciju. Osobno su mi najdraži izložak jaslice u pravoj veličini, na kraju izložbe, u koje se ulazi kao u bajku, a prikazuju znamenite gradske spomenike poput tornjeva Crkve sv. Marije, Sigismundove kapele i Sukiennice (Dvoranu tkanina). Više o ovogodišnjem natječaju pročitajte na linku (na englsekom): http://www.arheologija.hr/2023/12/21/muzej-krakova-800th-anniversary-of-creation-of-the-first-nativity-scene-szopka-press/
Prvo se obilaze podrumske prostorije. Iduća prostorija prikazuje stvorenja, čuda i životinje Krakova (realne i imaginarne). Brojne gradske skulpture izradio je B. Chromy (1925-2017), uključujući i skulpturu zmaja na ulazu u Zmajsku spilju podno Dvorca Wavel (tekst slijedi). Izložena mu je skulptura pauna širokog, rastvorenog repa te nekoliko skulptura izrađenih u kombinaciji kamena i metala, a na podu se nalazi osvijetljeni motiv zmaja. Ovdje se nalazi prvi od brojnih satova raspoređenih po izložbi.
Na prostoru bivšeg kafića Krzysztofory, otvorenog 1958. godine u podrumu Palače, nalazili su se galerija Krakovske gupe II te kino Cricot 2. Danas se ovdje nalazi stalna izložba ovih postratnih institucija.
Iduće prostorije prikazuju osnutak Krakova, glavnog grada Poljske od 11. do 14. stoljeća, te legendu o osnivaču Krakusu i njegovoj kćeri nasljednici Wandi. Smatra se da su dva obližnja brežuljka za koje se smatra da potječu iz brončanog doba njihova počivališta, a ja sam obišla Wandu pri posjeti muzeju u Nowa Huti, tekst naknadno na FILM-mag.net-u. Ovaj dio izložbe pripovijeda o krakovskim herojima, vladarima i drugim legendama vezanima uz grad, poput one koja tvrdi da su brojni krakovski golubovi zapravo začarani vitezovi Vojvode Henrika IV. Pravičnog (13. stoljeće). Izložena je ofenzivna (mačevi) i defenzivna (oklopi) ratnička oprema te portreti kraljeva i znamenitih Krakovčana. Zanimljivi izlošci obuhvaćaju znamenja gradonačelnika iz 16. stoljeća, prsten i skeptar te grb Erazma Czeczotka, poznatog kao Krvavi gradonačelnik. Među legendama ističe se i ona koja se veže uz vrijeme mongolske invazije na Krakov u 13. stoljeću. Tatarska strijela pogodila je svirača bugle za vrijeme sviranja upozorenja stanovnicima na nadolazeći napad. Danas se ova legenda obilježava na način da se na puni sat svira bugle s vrha tornja Bazilike sv. Marije (poljski Kościół Mariacki), a nastup u podne prenosi se uživo putem radija.
Zanimljiva je prostorija u kojoj su prikazane igre i zabave organizirane u Krakovu od srednjeg vijeka do danas. Posebice su bile omiljene dvorske zabave, a razvoj kafića omogućio je susrete u javnom prostoru umjetnika te su postali mjesto razvoja novih ideja tijekom 19. i 20. stoljeća. Izloženi fragment zida potječe s građevine koja se smatra najstarijom na području Krakova – rezidencijalnog i obrambenog tornja iz druge polovice 13. stoljeća. Velike glave potječu s Hale tkanina gdje su zamijenjene replikama nakon oštećenja u velikoj oluji 2002. godine.
Berislavu je najzanimljivija bila prostorija koja prikazuje mistične i ‘magične’ pojave, ljude i životinje. Predstavljaju se mitski gospodin Twardowski, alkemičar koji je pokušao nadmudriti Vraga, ali je završio na Mjesecu, gdje se nalazi i danas te brojne realne osobe koje su se bavile znanošću i magijom tijekom 16. i 17. stoljeća. Izložen je i stol te osobni predmeti suvremene gatare Dzidzianne Solske (1929.-2017.) te njezin portret s brojnim mačkama (mačke smo s radošću zamjećivali posvuda po postavu). Utjelovljeni su brojni duhovi, poput Crne Dame, ranije vlasnice Palače Krzysztofory, koja predviđa datume smrti osoba koje susreće.
Idućih nekoliko prostorija posvećeno je građevinama, zidinama i najamnim kućama. Fotografije, crteži i slike prikazuju nekadašnje vizure grada. Za obilježavanje najamnih kuća isprva su se koristili plitki reljefi, s prikazima biljnih i životinjskih motiva. Naknadno je uveden sistem naziva ulica (koje su često mijenjane u odnosu na ideologiju) i kućnih brojeva. Prikazan je razvoj grada – model prikazuje Krakov prije njegova osnutka 1257. godine, projicira se film o Krakovu sredine 17. stoljeća, a na staklenom panou postavljena je satelitska snimka modernog Krakova. Iznad ove prostorije nalazi se izduženi prostor izrađen tijekom arheoloških istraživanja. Iza zaštitnog stakla, nalazi je prednji zid tipičnog krakovskog arhitekturnog elementa – uzdignuća ispod kojeg se nalazi tzv. cellarium ante domum (eng. stoop) te dio popločenja ulice uz Glavni trg, koji se originalno nalazio ispod današnje razine (posebna izložba nalazi se ispod razine današnjeg trga, o njoj pišemo naknadno). Ovi ulazni podrumi Krzysztofory palače bili su najveći u Krakovu (80 m2). Izgrađeni sredinom 14. stoljeću, obuhvaćali su dvije prostorije nadsvođene bačvastim svodom dograđene na fasadu rezidencijalne građevine iz prve polovice 14. stoljeća ispred uzvišenja najamne zgrade. U njima se uglavnom čuvala trgovačka roba. Tijekom ranog 17. stoljeća iznad ulaznih podruma nalazila se terasa natkrivena krovom na drvenim stupcima. Ovi podrumi istraženi tijekom arheoloških istraživanja jedini su arheološki i arhitekturni lokalitet u Poljskoj koji prikazuje njihov interior i eksterior.
Nakon podrumskih prostorija uspinje se na razinu prizemlja Palače, gdje je multimedijalna prostorija oblikovana kao garderoba Lajkonikove pratnje. Legenda pripovijeda o herojskim tegleničarima koji su otklonili prijetnju Tatara te u čast pobjedi održali ceremonijalnu paradu u odjeći poraženih. Radi ove legende jedan od najpoznatijih motiva je bradati jahač u orijentalnoj odjeći i zašiljenoj kapi. I danas se održava procesija Lajkonika tijekom koje centrom grada od Zwierzynieca do Gralvnog trga tijekom Tijelova prolazi Lajkonik, a vjeruje se da će onaj koga palicom dotakne u rame, imati puno sreće u nadolazećoj godiiu. Lajkonik je popularan motiv na malim suvenir-značkama, uz goluba i okruglo krakovsko pecivo obwarzanek krakowski (jako fino!).
Tematski drugi dio izložbe nastavlja se na prvom katu Palače, reprezentativnom piano nobile. Kako se navodi u Vodiču, izloženi su najdragocjeniji dijelovi kolekcije Muzeja, radovi poljskih nacionalnih umjetnika s prijelaza 19. na 20. stoljeće. Kao najznačajniji i najpoznatiji od njih ističe se Jan Matejko (1838.-1893.). Velika izložba njegovih djela otvorena je do 7. siječnja 2024. u Nacionalnom muzeju Krakova (pišemo naknadno).
Impresivna Baldassare Fontana dvorana nekoć je bila poprište održavanja balova i prestižnih društvenih događanja za krakovsku elitu. Na stropu prostorije Pad Faetona izrađen je oko 1700. godine u štuku i sačuvan u originalu. Prikazuje grčki mit o tragičnoj sudbini Faetona, Helijevog sina, koji je poželio voziti sunčevu kočiju. Približivši se previše površini zemlje, Zeus ga je prostrijelio munjom te se Faeton srušio u rijeku Eridan. Ovo djelo smatra se najznačajnijim djelom talijanskog baroka u Krakovu. Pogled kroz prozore ove dvorane prostire se po Glavnom trgu. Put nastavlja u galeriju znamenitih Krakovčana 19. stoljeća te još jednu prostoriju ukrašenu štukom, tzv. kapelu. U motivima iz rimske mitologije, prepoznaje se kršćanska simbolika.
Iduće prostorije prikazuju sadržaj svakodnevnog života Krakovčana te razvoj načina stanovanja kroz nekoliko stoljeća (od srednjeg vijeka do industrijske revolucije). Izložen je namještaj, uporabni i fotografski materijal vezan uz slikare, pisce (Stanislav Lem!), političare, socijalne aktiviste te tradicionalna nošnja.
Posebno je istaknut odnos Krakovčana i njihovih ljubimaca te flore i faune unutar grada. U izloženom paviljonu prikazane su krakovske zelene zone, a portreti prikazuju Krakovčane i njihove ljubimce, primjerice Jerzy Paneka s njegovim ljubimcem psom Pimpekom. Golubovi su simbol Krakova i zaista ih velik broj obitava na Glavnom trgu. Nekoliko fotografija je posvećeno njima (u Hali tkanina, a i drugdje u Krakovu, moguće je kupiti plišance u obliku golubova, koji su kvalitetno i realistično izrađeni).
Predstavljeni su i brojni znanstvenici. Vjerojatno najpoznatiji je Nikola Kopernik, koji je u Krakovu studirao. Predstavljena je i tvornička aktivnost i proizvodnja.
Izložba završava izlošcima koji se odnose na socijalne aktivnosti, zaštitu materijalnog naslijeđa grada te spiritualnost i religiju.
U posljednjoj prostoriji nalaze se velike jaslice koje smo opisali na početku ovog članka.
Na drugom katu nalaze se privremene izložbe. U trenutku našeg posjeta organizirana je bila izložba o liku i djelu slikara Włodzimierza Tetmajera (1861.-1923.), ‘Włodzimierz Tetmajer. Moć boja i temperamenta’, povodom stote obljetnice umjetnikove smrti. Ova monografska izložba prva je izložba ovog tipa i razmjera opusa Tetmajera. Veći dio izložbe posvećen je štafelajnom i monumentalnom slikarstvu te uključuje uljane slike, skice za slike i nacrte za polikromiranje i ilustracije. Izložbeni prostor ima zasebne tematske priloge posvećene temama: biografska nit, etnografska djelatnost, ilustrativna djelatnost, politička djelatnost. Senat Republike Poljske proglasio je 2023. godinu godinom Włodzimierza Tetmajera, umjetnika, slikara, vodećeg predstavnika Mlade Poljske, političara i borca za neovisnost. Izložbu nadopunjuju muzejska događanja koja prate izložbu.
Pored stalnog postava, Palača sadrži knjižnicu (druga najveća kolekcija krakovskih knjiga, nakon zbirke Sveučilišta Jagiellonian) i arhiv, edukacijske, administracijske, komercijalne i gastronomske prostore te konferencijsku dvoranu. Osim muzejske, institucija vrši i druge funkcije – održavanje koncerata, literarnih susreta, debata, predavanja i edukativnih radionica. Muzejski shop nudi asortiman korisnih suvenira s motivima Krakova i lokalnih umjetnika, a Centar za posjetitelje informacije o instituciji Muzej Krakova.
Iz vestibula se pogled prostire na atrij palače, ugodan vanjski prostor s restoranom, a mi smo popili najpjenušaviji latte u Krakovu.
Ulaz u Palaču slobodan je utorkom.
Vendi Jukić Buča i Berislav Buča
Kopenhagen, 22. prosinca 2023.
Čestitku za 2024. godinu zajednički potpisuju Arheologija.hr, FILM-mag.net i VendiCONCEPT.
Čestitka prikazuje ljubimca portala Arheologija.hr i FILM-mag.net mačka Pulcija. Uz Pulcija se nalazi i torbica s njegovim portretom brenda PulciTheKnittyPuss by VendiCONCEPT.
Praznična događanja u Danskoj počinju izrazito rano, gotovo odmah nakon Halloweena. Po povratku iz New Yorka, gdje smo svjedočili brojnim maštovitim kostimima i kućnim dekoracijama, dočekale su nas su nas praznično ukrašene ulice kišnog i vjetrovitog Kopenhagena (ugođaju pridonose i brojne balkonske lampice upaljene tijekom cijele godine). Vremenska prognoza idućih nekoliko dana najavljivala je svježe ali sunčano vrijeme. S obzirom da se Julemarked u okviru Hamletovog dvorca održava samo tijekom zadnjeg vikenda studenog i prvog mjeseca prosinca, nismo željeli propustiti ovu priliku te smo posjetili Kronborg već ove nedjelje. Dan je bio fantastičan i odluka je bila pun pogodak.
Kronborg je dvorac u Helsingøru (Elsinore), gradiću udaljenom od Kopenhagena oko sat vremena ugodne vožnje modernim vlakom. Ovo je drugi put da sam putovala u Helsingør. Naime, ranije ove godine posjetila sam Pomorski muzej (https://www.instagram.com/p/CwvNdtlsIZC/) koji se nalazi pod zaštitom UNESCO-a od 2000. godine, a njime upravlja Nationalmuseet (Nacionalni muzej Danske). Nekoć su danski muzeji nudili posjetiteljima besplatan ulaz, ali relativno nedavno uvedeno je plaćanje ulaznica (uz posebne pogodnosti na godišnjoj bazi). Za Julemarked, koji se održava na području unutarnjeg dvorišta, u kuhinjskim prostorima te podzemnim kazamatima dvorca, potrebno je kupiti ulaznicu koja omogućuje posjet cijelom kompleksu. Uz godišnju pretplatu, ulaz na sajam je, logično, slobodan.
Dvorac se nalazi 15 minuta šetnje od helsingørške željezničke stanice. Sagrađen je na najistočnijem području poluotoka Zealanda, na najužem dijelu tjesnaca Øresund koji dijeli Dansku od Švedske (ovdje se odmah na mobitel priključuje švedska mobilna mreža). Prihodi od plaćanja dopuštenja za prolaz ovim tjesnacem bili su glavni izvor prihoda brojnih danskih kraljeva, a njima se financirala i izgradnja dvorca Kronborg. Do Dvorca se dolazi prolaskom kroz monumentalna vrata nekoliko obrambenih zidina. Na ovoj ugodnoj trasi nalazi se i kućica s cafeom te ponudom toplih napitaka i zalogaja, a u vrijeme našeg obilaska i malim prazničnim sajmom rukotvorina. Radno vrijeme nedjeljom za Dvorac, kao i gotovo sve uslužne objekte, počinje u 10 sati. Na glavnom ulasku u dvorski kompleks, a prije posljednjih zidina, posjetitelje dočekuju prigodne danske praznične pjesme u ugodnom sopranu. Ista će izvoditeljica, nešto kasnije, nakon mađioničarskih trikova, u Plesnoj dvorani vokalom pratiti ples oko okićenog bora.
U okviru Julemarkeda organiziran je raznovrstan praznični program (https://en.kronborg.dk/jul-paa-kronborg) i bilo nam je vrlo zabavno kombinirati obilazak Dvorca, praćenje izabranih događanja (poput simpatičnih mađioničarskih trikova) i kupovinu na sajmu. (Kasnije smo na fotografijama, od kojih su dvije u albumu, uočili praznične dekoracije postavljene i na izloške muzejskog postava. Da li su to učinili posjetitelji ili zaposlenici? Ne znamo. Možete li ih pronaći? 🙂 )
Kuhinjske prostorije prizemlja dvorca nije bilo moguće fotografirati zbog velikog broja štandova i kupaca. Ukupno četiri kuhinje pripremale su i posluživale kraljeve i dvorjane tijekom stoljeća: Kralj i Kraljica imali su po jednu s posebnim namještenicima, kako bi se smanjila mogućnost (nenamjernog) trovanja. U posebnoj kuhinji su se pripremali obroci za vojnike i poslugu, a tu je i takozvana kuhinja za prženje. Kuhinja otvorena za javnost je Kraljeva kuhinja. Podrumski kazamati bili su posebno zanimljivi. Nema osvjetljenja, pa preporučamo ulazak jedino ako imate vlastiti izvor rasvjete. U protivnom se zaista lako izgubiti u brojnim hodnicima, proširenjima, slijepim odvojcima te svojevrsnim labirintima. Nije ih bilo moguće fotografirati. U jednoj prostoriji nalazi se cementna skulptura autora H. P. Pedersen-Dana koja prikazuje uspavanog Holgera Danskog. Legenda kaže da će se Holger probuditi iz dubokog sna ukoliko Danska bude napadnuta, kako bi ju spasio. Prvi put ga kao Ogier le Danois spominje 1060. godine francuska epska poema Pjesma o Rolandu, najpoznatija iz serije starofrancuskih junačkih pjesama o Karlu Velikom. H. C. Andersensenova bajka Holgera Danskog locira upravo u Kronborgu.
U jednom dijelu podrumskih prostorija ispod povišenja na kojem se nalazi Dvorac, postavljena je multimedijalna izložba o Čudovištima autora Shane Broxa. Osim vrlo neobičnih, poput ‘stookog’ kamenog čudovišta ili mace sa svijetlećim očima, uočili smo i neka koja su nam poznata iz ikonografije, primjerice baziliska i zmaja.
Sajam je nudio lokalne proizvode, prvenstveno kobasice, vino i med. Mi smo kupili tople i ukusne gammeldags flæske svær (hrskava svinjska koža i salo, poput hrskavih čvaraka) pripremljene po starinskom receptu i komad tradicionalne danske kobasice. Naknadno smo otkrili domaći gløgg, a u ponudi su bile hrenovke, burgeri i palačinke. Ostatak sajamske ponude odnosio se uglavnom na božićne ukrase te poneki štand s nakitom i rukotvorinama. Muzejska trgovina također je nudila prigodne, praznične poklone, a mi smo kupili paket topovskih kuglica, koje još nismo probali. Izbor nam se činio prigodnim jer je cijelo područje prepuno topova i uredno složenih topovskih kugla. Uz program za djecu, praznični program sadrži pjevanje božićnih pjesama te održavanje jazz i gospel koncerata.
Fantastičan pogled nad cijelim područjem pruža se s platforme na koju se dolazi penjanjem uskim kružnim stepenicama tornja. Uspela sam se u jednom mahu te na vrhu predahnula uživajući u zaista lijepom danu i vedrom nebu kojeg su presijecali tornjevi i kule te njihovi šiljati brončani krovovi.
Renesansni dvorac izgradio je Frederik II. (hrv. Fridrik II. Danski), kako bi se učvrstio kao najmoćniji kralj na području Skandinavije, nakon pobjede u sedmogodišnjem ratu sa švedskim kraljem Erikom. Frederikove zabave bile su poznate širom Europe, a brak sa Sophie smatra se jednim od najsretnijih kraljevskih brakova na području Europe. Dvorac je fascinirao i Shakespeara, koji radnju Hamleta postavlja upravo u Kronborg. U Helsingøru se u ljetnim mjesecima održava i festival posvećen znamenitom pjesniku.
Na prvom katu dvorca nalazi se Kraljevski apartman, originalno dizajniran kada je Kralj Frederik II. transformirao prvotnu tvrđavu u dvorac u 16. stoljeću. Kralj Kristijan IV. morao ga je reproducirati nakon požara 1629. godine. Posjetitelji prolaze kroz nekoliko spavaćih soba, blagovaonica, prostorija za prijeme, kroz biblioteku te sobu koja nalikuje laboratoriju, ispunjenima autentičnim namještajem i popratnim izlošcima. Prostorije na drugom katu apartman su Frederika V. dekoriran u stilu 18. stoljeća s dvoranom, glavnom spavaonicom, mnoštvom manjih spavaonica za pokazivanje (krevet u jednoj od njih namijenjen je odmoru posjetitelja), salonom i paradnom sobom. Najprostranija je Plesna dvorana, do koje vode muzejske ture. U njoj su se održavala događanja u okviru Julemarkeda, poput ranije spomenutih mađioničarskih trikova i plesa oko božićnog drvca. Zanimljiv je i mali toalet u izbočenju, u kojem se i kralj mogao osamiti.
U Dvorcu se održavaju i privremene izložbe. Trenutno je na rasporedu izložba ‘Zauvijek i uvijek Kronborg’ koja se fokusira na posebno značenje Kronborga te ljude kojima je život na neki način isprepleten s poviješću Kronborga. Izložena je kolekcija slika i izložaka iz danskih domova te prezentirane zanimljive osobe, primjerice kolekcionar kronborških memorabilija, radnik u brodogradilištu koji je živio odmah pored dvorca, vojnik koji je rođen u dvorskoj kuhinji, glumac čija se svlačionica nalazila u kazamatima i dr. Izložba zauzima dvije prostorije i moguće ju je obići do jeseni iduće godine.
Dvorska kapela nije bila otvorena u vrijeme našeg posjeta. Posvećena je 1582. godine, a neoštećena je preživjela požar iz 1629. Navodno je njezina originalna unutrašnjost krasno izrezbarena i obojana.
S obzirom da smo došli rano, rano smo i završili naš posjet, oko dva sata popodne,upravo prije (još) veće gužve djece i odraslih. Dvorac je otvoren do 17 sati, a može se posjetiti svakim danom. Jučer je u Kopenhagenu pao prvi snijeg te je moguće da idući vikend na Julemarkedu bude prava božićna atmosfera.
Vendi Jukić Buča i Berislav Buča
Kopenhagen, 30. studenog 2023.
Mala izložba ‘Povijest krakovskog trgovačkog trga i Crkve sv. Adalberta’ Arheološkog muzeja u Krakovu postavljena je u kripti Crkve sv. Adalberta (Kościół św. Wojciecha), koja se nalazi na jugoistočnom rubu najvećeg sačuvanog srednjovjekovnog trga u Europi, Glavnog trga (Rynek Główny) iz 13. stoljeća. Crkva je nazvana prema omiljenom poljskom misionaru mučeniku sv. Adalbertu (polj. św. Wojciech). Prema legendi sv. Adalbert posvetio je crkvu 997. godine i u njoj propovijedao do odlaska na misiju u Prusiju. Smatran je svecem već tijekom života, a kanoniziran je relativno brzo nakon smrti. Posvećene su mu brojne crkve u Europi, a preko dvije stotine religioznih građevina u Poljskoj. Pod crkve nalazi se ispod današnje razine Glavnog trga. Najstariji ostaci upućuju na prvotnu drvenu konstrukciju s kraja 10. stoljeća, dok su temelji prve kamene crkve vidljivi u donjem dijelu sadašnjih zidova. Ova najranija crkva istovremena je s crkvama sv. Adalberta u mjestima Modlnica, Dankowice te Książ Wielki. Nova crkva izgrađena je tijekom 11. ili 12. stoljeća od manjeg kamena u obliku pravokutnika, a djelomično je restaurirana tijekom razdoblja baroka.
U prostor kripte ulazi se s vanjske strane, preko širokog i krupnog praga izrađenog od velikih kamenih blokova, radi kojih, da bi se prekoračilo, treba dobrano raširiti noge pritom pazeći da se ne posklizne na njihovu upotrebom izglačanu površinu. Zidovi su otkopani i obilježeni kako bi se vidjele razvojne faze crkve (temelji sakristije, romanički zid, moderni zid). Isto je učinjeno i s presjekom stratigrafskih slojeva (podovi iz različitih razdoblja, kulturni slojevi). Područje uz jedan dio zidova natkriveno je staklenim pločama kroz koje dopire dnevno svjetlo koje omogućuje vidljivije proučavanje fotografija iskopavanja koje su postavljene na zidu direktno ispod.
U vitrinama su izložene keramičke posude iz razdoblja izgradnje postojeće crkve, rekonstrukcije prvotne drvene i kamene crkve te kameni spomenici iz razdoblja romanike. U kutu kripte izložen je kostur pokojnika iz 11. stoljeća za koji mi je osoba na prodaji karata potvrdila da se ne radi o replici, te ukazala na još nekoliko lubanja ispod ulaznih stepenica. Ovi kosturni ostaci potječu s područja crkve, ali nisam sigurna da li su postavljeni u blizini mjesta pronalaska.
Izložba prikazuje i krakovsku vodovodnu mrežu razdoblja 14. do 17. stoljeća s ilustracijama aparature za crpljenje vode i bušenja rupa u drvenim cijevima. Karte prikazuju ranosrednjovjekovne grobove na području Starog grada te crkvena groblja iz razdoblja 13. – 15. stoljeća na širem području povijesnog centra.
Zanimljivo mi je posjećivati originalne strukture i izložbe u originalnom prostoru. Imam osjećaj ulaska u arheološku strukturu uz strukturalnu sigurnost davno završenih istraživanja. Iako je mala i old school, izložba je vrlo zanimljiva, a tekstovi djelomično prevedeni na engleski. Crkva je aktivna i nalazi se vidljiva na glavnom trgu te su posjetitelji brojni i u crkvenom prostoru i u prostoru kripte.
Namjena stalnog postava Arheološkog muzeja u Krakovu tematski je prikazati kontekst prapovijesti i ranog srednjeg vijeka na području Male Poljske (južno i jugoistočno područje današnje Poljske) korištenjem originalnih artefakata, rekonstrukcija, maketa, karata i kompjuterske tehnologije. Mnogi stari muzeji intenzivno se moderniziraju po uzoru na zapadne. Digitalna tehnologija omogućava dodatnu vizualnu dimenziju te posjetiteljevo osobno sudjelovanje u priči koju se artefaktima te informativnim tekstovima nastoji ispričati. Ovo je jednostavnije postići kod potpuno novih izložbenih koncepata i njima namijenjenih prostora nego kod adaptacije postojećih koja ovisi o nizu potencijalnih restrikcija. Zanimljivost Arheološkog muzeja u Krakovu je u tome što se na jednom prostoru, čini se, stapaju starija i novija izložbena koncepcija koje su obje bile izvedene u okviru modernih metoda svoga vremena u prostoru koji je za muzejske potrebe adaptiran 1950tih godina. Naime, u katalogu stalnog postava tiskanog 2006. godine ne spominju se egipatska zbirka i zbirka artefakata iz Perua, koje su vjerojatno u muzejski postav uključene naknadno, a prezentirane su po suvremen(ij)im (?) izložbenim i konzervatorskim standardima – sobe su zatamnjene crnih zidova, artefakti se nalaze u staklenim vitrinama s preciznim osvjetljenjem, sarkofazi su postavljeni uzdignuti nad ogledalima kako bi se mogli vidjeti zanimljivi detalji na stražnjoj strani, tekstualni paneli u peruanskoj zbirci nalaze se na osvijetljenoj podlozi, čini su čini se da su vlaga i temperatura regulirani itd. Egipatska zbirka sadrži artefakte koje su iznjedrile poljske istraživačke kampanje u Egiptu. Neke od njih proveo je prvi poljski egiptolog Tadeusz Smoleński, iz Krakova, početkom 20. stoljeća. Peruanska zbirka prezentira izabrane arheološke i etnografske artefakte koje je Władysław Kluger, inženjer iz Krakowa, donirao Poljskoj akademiji umjetnosti i znanosti. Kolekciju je sakupio tijekom svog boravka u Peruu, gdje je radio za peruansku vladu.
Stalni postav različito je prezentiran u odnosu na egipatsku i peruansku zbirku – ako ne i starijom od početka milenija, čini mi se karta lokaliteta na kojoj se pritiskom na određeni gumb upale odgovarajuća svjetla. Zanimljivo je vidjeti ručno izrađene makete i rekonstrukcije prapovijesnih ljudi, ali uočljiv je nedostatak kose i tjelesne dlakavosti, pogotovo kod muških figura, te se posjetitelj može zapitati koliko se pridavalo pažnje detaljima i točnosti. Često nije jasno radi li se o originalnim artefaktima ili rekonstrukcijama, što nije pojašnjeno ni u Katalogu. Čak i ukoliko je cilj muzeju prezentirati komplicirani kontekst na način da ga je u stanju razumjeti šira javnost te laici, podaci bi trebali biti jasni, precizni i detaljni za stručnjake koji će se možda s većim zanimanjem posvetiti njihovom proučavanju. Kopije su vrlo vjerne. Znamenita posuda iz Bronocica s prikazom kola kopija je koju su izradili studenti Državne visoke škole za umjetnost u Krakovu, dok se original čuva u Institutu za arheologiju i etnologiju Poljske akademije znanosti, također u Krakovu. Sudeći prema načinu njezine prezentacije i zaštite ne bi se dalo naslutiti da se radi o kopiji, ali je ova informacija navedena uz izložak. Veliki dio postava prezentira klimu i okoliš tijekom različitih povijesnih razdoblja. Artefakti se nalaze uz makete i rekonstrukcije, a često su u vitrinama postavljeni u širi kontekst – primjerice srpovi i druge ratarske alatke pridružene su snopovima pšenice te keramičkim posudama napunjenim zrnjem. Poseban dio prvog dijela izložbe (u suradnji s Interreg Central Europe) prilagođen je taktilnom doživljaju artefakata slijepim i slabovidnim osobama, ali i svakome tko bi volio dobiti iskustvo rukovanja povijesnim artefaktima. Za tu svrhu izložene su kopije izabranih izložaka, različitih funkcija i od različitih materijala, a o kojim se artefaktima radi, pojašnjeno je također i na brajici. Postavljen na ulazu u izložbeni prostor, plakat nudi detaljnije informacije o projektu. Iduća pri obilasku, velika prostorija sadrži makete različitih vrsta nastambi tijekom povijesti u mjeri 1:20 . S obzirom da su makete postavljene na postamente, postavljena je i mala pokretna klupica za najmlađe posjetitelje. Uz zid prostorije nalaze se pretpostavljene rekonstrukcije nošnji, nakita i oružja na lutkama u prirodnoj veličini, izrađene na temelju podataka s različitih lokaliteta u Maloj Poljskoj. U prostoriji o proizvodnji i razmjeni nalaze se zasloni s projekcijama animiranih tehnika proizvodnje kamenog oruđa, keramičkih posuda, nakita, željeznih artefakata te načina gradnje. Koncept razmjene i trgovine prikazuju vitrine sa sirovinama i trgovačkim rutama. Meni osobno najzanimljiviji dio postava izložba je u koju sam pristupila obrnuto nego je zamišljeno kako bi joj se trebalo pristupiti (kroz izložbu o povijesti Muzeja) te mi se njezina lokacija činila skrivenom. Naravno, ukoliko biste, za razliku od mene, nastavili prostorijom o razmjeni i trgovini, na njezinom kraju nalazi se službeni ulaz u taj dio postava. Ovaj, meni najzanimljiviji dio izložbe, odnosi se na prikaz starih vjerovanja i umjetnosti. Prostor je dizajniran na način da vam se čini kao da prolazite šumom ili močvarom, a s obje strane ‘puteljka’ po kojem hodate nalaze se grobovi s ostacima pokojnika u podnim vitrinama (nije jasno radi li se o rekonstrukcijama ili originalnim ostacima). Na početku ove prostorije, ili kraju, ovisno kako ste u nju ušli, nalazi se kamena skulptura koja se povezuje s prikazom Svetovita (Świętowit), četveroglavog slavenskog boga rata i proricanja, tzv. Zbrucz idol. S obzirom da su mu glave okrenute prema sve četiri strane svijeta, smatra se da sve vidi te otuda i ime Svevid (‘svjetovid’ – onaj koji vidi svijet?). Ovaj artefakt jedan je od prvih koji je dospio u kolekciju Arheološkog muzeja u Krakovu. Pronađen je u rijeci Zbrucz u Ukrajini 1848. godine te dopremljen u Krakov 1851. Po izlasku iz ove izložbe (ili u mom slučaju ulasku), nalazi se posebna prostorija u kojoj je prezentiran fotografski i arhivski materijal vezan uz razvoj i djelatnost Muzeja od njegovog osnutka 1850. godine.
Šarmantnost old school muzeja očituje se u činjenici da ste u njegovom obilasku najčešće jedan od rijetkih, ako ne i jedini posjetitelj. Ipak, niste sami. Štoviše, na gotovo svakom uglu nalaze se zaposlenici koji vas upućuju na pravi smjer obilaska i ponekad objasne što možete očekivati u prostoriji u koju upravo ulazite. Iako određen, smjer obilaska nije pravocrtan te je pomoć dobrodošla. Ipak, povratak u prostor koji ste već obišli mogao bi zahtijevati obrazloženja.
U podrumskoj prostoriji zgrade nalazi se privremena izložba, koja se obilazi posljednja. Prikazani su brončanodobni i željezni artefakti pronađeni tijekom arheoloških istraživanja u regiji Beskid na području rijeke Soła, koja je proveo Povijesni muzej Bielsko-Biała u razdoblju od 2019. do 2021. godine. Tipološki organizirane vitrine prikazuju uglavnom oružje, oružje i nakit. Izložbu ilustrira gust fotografski materijal provedenih arheoloških iskopavanja.
Muzej se nalazi u velikoj povijesnoj građevini iz 17. stoljeća okruženoj zidinama i krasnim vrtom, unutar područja Starog grada Krakova. Građevina izvorno sagrađena kao samostanski kompleks, prenamijenjena je 1797. godine u zatvor i sudište. Sredinom 20. stoljeća poduzet je opsežan poduhvat renovacije kako bi se građevina adaptirala za potrebe muzeja, te uključivala spremišta, istraživačke i konzervatorske prostorije te izložbeni prostor.
U Dublinu je već u srednjem vijeku, 1320. godine, osnovano sveučilište odredbom Pape Klementa V. koje je nekoliko stoljeća djelovalo u okviru Katedrale sv. Patrika. Tijekom reformacije ovo prvotno sveučilište je ukinuto. Kraljica Elizabeta I. 1592. godine osniva Trinity koledž prema modelu studija u Oxfordu i Cambridgeu. Za razliku od potonjih, koji obuhvaćaju više koledža (pod ingerencijom centralne sveučilišne administracije), u slučaju Trinityja osnovan je samo jedan koledž te se Trinity College i University of Dublin odnose na istu instituciju. Isprva lociran izvan gradskih zidina, na području Samostana Svih svetih, Trinity se početkom 18. stoljeća premješta na današnje područje College Green. Prve su izgrađene Old Library, Printing Hall i Dining Hall. Danas, Trinity obuhvaća više fakulteta i škola. Brojni svjetski poznati humanisti i znanstvenici studirali su na Trinityju – među najpoznatijima, prema osobnom izboru, mogli bi se istaknuti Oscar Wilde, Bram Stocker, Samuel Beckett (prema kojem je nazvano i kazalište na Trinityju) te matematičar George Salmon (čija se skulptura nalazi u središtu unutarnjeg dvorišta) i fizičar Ernest Thomas Walton. Uz veliki izbor studija, na Trinityju se može studirati također i Staru povijest i arheologiju na Odsjeku za klasiku.
Kao najznačajnija edukacijska ustanova u Irskoj, Trinity čuva brojne zanimljivosti, od kojih je najznačajnija (ili barem najpoznatija) Knjiga Kellsa (The Book of Kells) te impresivna kolekcija knjiga u okviru Stare knjižnice (The Old Library), stoga je izuzetno turistički posjećen. Brojne ‘puteve’ (eng. trails) po Trinitiyju organizira službena sekcija uspostavljena upravo za tu funkciju. Trinity možete obići i sami, uz pomoć aplikacije koja nudi dvije glavne ture, Trinity Trails i The Book of Kells, prezentirane audio i virtualnim dokumentima, za čiju je dostupnost potrebno kupiti kartu. Bez naknade. unutar aplikacije, virtualno, čak i po povratku s putovanja, možete obići dijelove Muzeja, Javnu predavaonicu, Staru predavaonicu za anatomiju te Stari muzej anatomije.
Imala sam vremena samo posjetiti Staru knjižnicu, u okviru čije se infrastrukture čuva i izložbeno prezentira Knjiga Kellsa. Stara knjižnica jedna je od najstarijih istraživačkih knjižnica na svijetu te sadrži najveću kolekciju starih manuskripata i knjiga u Irskoj. Otvorena pri sredini, originalna Knjiga Kellsa čuva se u posebnoj prostoriji, u vitrini, pod neinvazivnim svjetlom unutar optimalnih konzervatorskih uvjeta i nije ju dozvoljeno fotografirati. Ali zato izložba prikazuje uvećane stranice, zanimljive detalje i pojedinosti te povijesne okolnosti njezinog nastanka i izvedbe.
Izložba ‘Knjiga Kellsa’. Fotografija: Vendi Jukić Buča.
Uz Knjigu Kellsa prikazani su i izabrani artefakti koji svjedoče onodobnom korištenju pisma u Irskoj te stavljaju u kontekst Knjigu Kellsa. Izložena su dva kamena s oghamskim pismom. Ogham je drevni alfabet nazvan prema irskom bogu govorništva Oghamu, kojim se staroirski izričaj dokumentirao na drvetu i kamenu. Uglavnom su se nalazili na području južne Irske, ali također u Walesu, Škotskoj, Engleskoj te Isle of Man, a većina potječe iz 5. i 6. stoljeća. Poznato je oko tristotinjak Ogham kamena, a oko 80 ih potječe samo iz okruga Kerry. Pretpostavlja se da su dva kamena postavljena u okviru izložbe originalno označavala teritorijalne granice. Veći kamen pronađen je na području brončanodobne utvrde cirkularnog utvrđenog naselja u Fort William (okrug Kerry). Pismo se prestalo koristiti za upisivanje u kamen tijekom 7. stoljeća, ali je prisutno na marginama manuskripata iz 9. stoljeća. Uz dva Ogham kamena nalaze se slike iz dvije džepne knjige irskih evanđelja (gr. εὐαγγέλιον, dobra vijest): Book of Mulling i Book of Dimma, koji su stariji od Knjige Kellsa. Evanđelja su ručno prepisivana do invencije tiskarskog stroja i bila su krucijalna tijekom misionarskih radnji. Ova džepna evanđelja skromna su u izvedbi, dostupna i lako prenosiva. Knjiga Durrowa (The Book of Durrow) (650.-700. god.) smatra se najstarijim u potpunosti ilustriranim manuskriptom četiriju evanđelja na latinskom jeziku izrađenom u okviru inzularne umjetnosti (umjetnost razdoblja od 6. do 10. stoljeća na području Irske i Britanije). Knjigu Durrowa i Knjigu Kellsa dodijelio je Trinityju Henry Jones, anglikanski biskup Clogera i biskup Meatha sredinom 17. stoljeća.
Knjiga Kellsa napisana je oko 800. godine, 400 godina nakon što je Sv. Patrik došao u Irsku, a sadrži evanđelja četiri Evanđelista. Sv. Kolumba osnovo je Iona samostan (Iona Abbey) na zapadnoj obali Škotske te se smatra da je Knjiga Kellsa nastala upravo ondje prilikom obilježavanja obljetnice njegove smrti. Iako izoliran, samostan su u nekoliko navrata napali Vikinzi krajem 8. i početkom 9. stoljeća te su neki od preživjelih opata napustili Ionu i osnovali novi samostan u Kellsu (Abbey of Kells) u okrugu Meath, kamo su sa sobom ponijeli i Knjigu Kellsa. U 11. stoljeću Knjiga Kellsa bila je ukradena iz crkve u Kellsu, a pronađena je zakopana u zemlji skoro tri mjeseca poslije. Pretpostavlja se da su korice te prve i zadnje stranice tom prilikom uništene.
Na izložbi je prikazana uvećana stranica s autorima četiri evanđelja u Novom Zavjetu, Evanđelistima – Sv. Matej, Sv. Luka, Sv. Marko te Sv. Ivan. Njihove simbole identificirao je Papa Grgur u 4. stoljeću kao četiri stadija Kristova života: rođen kao čovjek biva žrtvovan kao žrtveni vol, lav je u uskrsnuću te orao koji se uznosi u raj. Tzv. Hi-Ro (gr. XP, eng. Chi Ro) stranica smatra se najimpresivnijom stranicom u manuskriptu. Riječima Christi autem generatio započinje narativ Matejevog evanđelja s imenom Krista u grčkoj skraćenici Hi-ro prikazanog preko cijele visine stranice. Stranica je gusto ispunjena vizualnim podsjetnicima euharistijskog slavlja i Kristova uskrsnuća.
Knjiga Kellsa izniman je primjerak bogatstva i ljepote dekoracije. Izrađena je na posebno pripremljenoj telećoj koži (vellum). Pigmenti korišteni prilikom njezine izrade i danas su postojani. Istraživanja su pokazala da su se za njihovu izradu koristili lokalni materijali, od indiga, željezne rude, arsena i sulfata do bioloških organizama. Jedna od vitrina prikazuje izbor materijala. Boja se nanosila različitim metodama za postizanje sjenčanja, miješala se ili nanosila u slojevima. Ova skupocjena knjiga često je prepravljana i popravljana, a neki od popravaka su vidljivi. Vidljivi su i komentari opata koji su je izrađivali, a koje su zapisivali u marginama.
Iz prostorije izložbe pristupa se prostoru Stare knjižnice. Na istočnom kraju Duge sobe (The Long Room) nalazila se Knjižnica Fagel. Godine 1802. dobrotvorna ustanova Erasmus Smith kupila je za Trinity koledž oko 20000 knjiga, pamfleta i karti koji su pripadali bibliofilu Hendriku Fagelu, glavnom ministru Nizozemske. Kolekcija sadrži knjige politike, zemljopisa, povijesti, prava od 15. do 18. stoljeća. Neke karte smatraju se najstarijima na svijetu. Prilikom remodelacije Stare knjižnice tijekom šezdesetih godina XX stoljeća, polovica ove kolekcije morala je biti premještena, ali se dio originalne strukture može vidjeti u posebno ograđenom dijelu te na YouTube kanalu kolekcije. Stara knjižnica, čija se unutrašnjost izrađena u hrastovini smatra najimpresivnijom u Irskoj, trenutno se nalazi u postupku preuređenja, koji je ukratko opisan na panelima postavljenim na različita mjesta prije ulaza i u samom prostoru knjižnice. Knjižnicu su od sredine 18. stoljeća do danas koristili studenti i znanstvenici. Svaka od 200 000 knjiga pojedinačno se čisti specijalnim usisavačem, mjeri, elektronički obilježava i katalogizira prije premještaja u klimatski kontrolirano skladište. Planira se i restauracija unutrašnjosti te adaptacija u novi knjižnični i izložbeni prostor. Trenutno su mnoge police prazne (proces uklanjanja knjiga naziva se decant), a na njih su naslonjene duge ljestve za pristup najvišim područjima. U središtu Duge sobe nalaze se vitrine s posebnim izlošcima (primjerice jedna od sačuvanih kopija proklamacije Republike Irske iz 1916. godine). Tu su i biste relevantnih pojedinaca te vitrina s harfom. Najstarija harfa u Irskoj, Brian Boru harfa, asocirana je s kraljem Irske koji je izgubio život u bitci kod Clontarfa 1014. godine. Izrađena je od hrastovine i vrbe te ukrašena rezbarenjem i poludragim kamenjem (kojeg više nema), a sadrži 29 mjedene strune (radi čega ima istočnjački prizvuk). Donirana je Trinityju 1782. godine.
Posjet završava trgovinom u kojoj sam, uz brojne tradicionalne suvenire, srebrni nakit te vunene pokrivače, uočila i majicu koju mi je Berislav donio sa svog prvog posjeta Trinityju 2018. godine.
Nakon nadogradnje PHP-a na Portalu, brojač pregleda pojedinog posta je resetiran s datumom 29. 4. 2018. u 14h (prethodni podaci prikupljeni po brojaču započetog 21.3.2016. u 22h izbrisani su ponovnom instalacijom plugin-a). Broj pregleda po pojedinom postu prije navedenog datuma (29. 4. 2018.) nije evidentiran i uključen u prikaz, tj. prikazani broj pregleda pojedinog posta odnosi se na stanje od trenutka uključenja plugin-a. Brojač je uključen radi transparentnog praćenja broja pregleda pojedinog posta na Portalu.
Izdvojeno
Riječ Urednika – ‘Summa summarum aktivnosti 6 godina poslije osnivanja Ususret 7. godini ‘arheološke ere’ avec les bonnes résolutions pour 2016′
We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website. If you continue to use this site we will assume that you are happy with it.Ok
