Povodom posjeta izložbi ‘U službi arheologije’ postavljenoj u Muzeju Grada Zagreba razgovaramo s autorima – Aleksandrom Bugar, višom kustosicom, voditeljicom Antičke zbirke te Borisom Mašićem, višim kustosom, voditeljem Srednjovjekovne arheološke zbirke Muzeja.

Izložba naglašava aspekte primjene spektra različitih znanstvenih disciplina s ciljem sveobuhvatnijeg i detaljnijeg interpretiranja arheoloških nalaza. U kojim okolnostima je potrebno primijeniti ove discipline? Može li se danas uopće voditi arheološko istraživanje bez njihove primjene?

Arheološko istraživanje uvijek je svojevrstan put u prošlost, bilo da je riječ o terenskom ili kabinetskom radu. Svaki arheološki nalaz kao i svaki arhivski dokument ili povijesni izvor koji nam pomaže u interpretaciji sadrže niz informacija pomoću kojih dolazimo do podataka o prošlosti i ljudskom djelovanju u toj prošlosti. Što više informacija o predmetu posjedujemo lakše ćemo interpretirati tu prošlost. Stoga se analize koje dobivamo iz drugih, većinom prirodnih znanosti, nameću kao nužnost u toj interpretaciji. Nadalje, prilikom terenskog istraživanja otvara nam se čitav niz pitanja i nedoumica koje samo takve znanstvene analize mogu potvrditi, ali i negirati prvotne pretpostavke – bilo tijekom iskopavanja, bilo za vrijeme postterenske obrade lokaliteta. Na izložbi i u katalogu istaknuta je važnost odgovornosti arheologa u prikupljanju i bilježenju svih podataka na temelju kojih se nalaz interpretira. Stoga je i skupljanje što većeg broja uzoraka podobnih za analize nužnost koje moramo biti svjesni kada istražujemo neki lokalitet. Neki uzorci danas nam se mogu činiti irelevanti, a za desetak godina možda će ih biti moguće analizirati nekim nama nepoznatim metodama i tehnikama. Bio je to dijelom i cilj ove izložbe. Naime, potrebno je upoznati što širi krug korisnika s mogućnostima koje nam pružaju sve znanstvene discipline tematizirane na izložbi, a koje arheologu mogu koristiti pri interpretaciji nalaza. Naravno, broj analiza koje se naručuju ovisi o čitavom nizu faktora. Od poznavanje mogućnosti i ograničenja pojedinih instrumentalnih analitičkih tehnika do financijskih mogućnosti. No, bitna je činjenica prepoznati problematske nalaze, ključne za sagledavanje slike o lokalitetu i njih treba znanstveno argumentirati. Argumentacija se može temeljiti na arheološkom kontekstu nalaza, na povijesnim izvorima, odnosno, na korištenju arheologiji srodnih disciplina kao što su, primjerice, numizmatika ili epigrafija, ali vrlo često je nužno izvršiti i arheometrijske analize kako bi određena interpretacija bila vjerodostojna, a nalaz adekvatno valoriziran.

Svaka znanstvena disciplina opisana je i objašnjena te su navedeni konkretni primjeri njezine upotrebe prilikom arheoloških istraživanja koje je proveo MGZ. Koliko se interdiciplinarni pristup koristi tijekom samog arheološkog istraživanja, a koliko naknadno, tijekom interpretacije pronađenih artefakata?

Prije svega, nužno je naglasiti kako su na izložbi predstavljene one znanstvene discipline koje su arheolozi Muzeja grada Zagreba koristili u svojim istraživanjima i, naravno, da to nisu sve arheometrijske discipline. Koncepcijski su na izložbi predstavljene: geofizika, geodezija, geologija, znanost o drvu, kronometrija, radiografija, kemija, botanika, zoologija te antropologija i to kroz povijest njihove primjene u arheologiji te, potom, kroz korištenje njihovih metoda i tehnika na odabranim nalazima s naših terenskih istraživanja. Pojedine od tih disciplina, poput geofizike i, poglavito, geodezije usko su vezane uz terensko istraživanje. Za pojedine bi bilo izvanredno kada bi stručnjaci poput geologa, antropologa, zoologa, botaničara i sl., bili sastavni dio terenske ekipe te da već tijekom iskopavanja vrše ekspertize i, na neki način, čak i usmjeravaju pojedine segmente istraživanja. No, kako to najčešće nije slučaj, njihova znanja koriste se većinom po završetku terenskog istraživanja – ovisno o vrsti i brojnosti nalaza i uzoraka. Neke od instrumentalnih metoda (radiologija, dendrokronologija, analitička kemija, radiokarbonsko datiranje i sl.) moguće je kotistiti samo nakon istraživanja jer su analize dugotrajne i vezane su uz specifičnu laboratorijsku metodologiju. Potreba za određenim analizma nametne se, ponekad, tek pri kabinetskom radu, kada određene nalaze treba dodatno argumentirati zbog kvalitetnije interpretacije. Tako smo, primjerice, kemijske analize stabilnih izotopa naknadno izvršili na pojedinim kosturnim ostacima pokojnika kako bi ukazale na vrstu prehrane i podneblje u kojem su te osobe živjele, a kako bi rasvjetlili priču o metalurškoj djelatnosti na jednom od istraženih lokaliteta, izvršene su spektrometrijske analize kojima je utvrđeno da je bila riječ o proizvodnji željeza.

Interdisciplinarne metode proširuju kontekst arheološkog zbivanja, a svojim razvojem  pridonose otkrivaju konkretnijih podataka. Koji je segment arheološke znanosti jedistven i samodostatan?

Bez terenskog istraživanja nemoguće je doći do materijalnih svjedočanstava prošlosti i utoliko je ono nezamjenjivo, ali svaki lokalitet ili nalaz nužno je interpretirati, a za to nisu uvijek dostatna samo arheološka znanja. Premda je svaki arheološki lokalitet jedinstven – predstavlja novu priču, novu spoznaju – metodološki pristup mora biti sustavan i što egzaktniji. Podrazumijeva se kako sva slojevitost i kompleksnost lokaliteta mora biti adekvatno dokumentirana te kroz terensku dokumentaciju sačuvana i provjerljiva svakom budućem istraživaču. Naime, samo je arheologu na terenu vidljiv izvorni kontekst nalaza – originalan i neponovljiv – koji je ujedno i temelj na kojem se gradi interpretacija. Neki novi kontekst nalaza može potvrditi ili opovrgnuti dotadašnje spoznaje te je nužno umanjiti faktor subjektivnosti pri njegovoj obradi, interpretaciji i valorizaciji. Premda nam nove tehnologije, kako je dijelom razvidno na izložbi, značajno pomažu u tome, važnu, gotovo presudnu ulogu u interpretaciji konteksta nalaza imaju iskustvo i znanje arheologa – jedinog moderatora svih dobivenih podataka. U terenskoj praksi je, dakako, riječ o vrlo složenom procesu prepoznavanja različitih slojeva, pokretnih i nepokretnih nalaza i njihovih međusobnih odnosa. Isključivo na arheologu, dakle, leži odgovornost za prepoznavanje sve slojevitosti i kompleksnosti nekoga lokaliteta ili nalaza na temelju kojih se dolazi do novih spoznaja.

Mogu li neke od prezentiranih metoda samostalno koristiti arheolozi ili su za njihovo provođenje uvijek potrebni vanjski stručni timovi i tvrtke?

Nova dostignuća u zananosti rađaju specijalizirana znanja. Danas je nemoguće biti „renesansni znanstvenik“. Sami moramo biti svjesni svojih znanja i ograničenja. Izvrsno je kada se arheolog specijalizira u nekoj od arheometrijskih disciplina. Možemo se priučiti, primjerice, korištenju nekih geodetskih mjernih instrumenata ili primjeni računalnih grafičkih programa i slično, ali postoji niz disciplina i tehnika u kojima su specijalizacije nužne pa tako i angažiranje stručnjaka za određena područja. Upravo je potreba za dijalogom između arheologije i arheometrijskih disciplina naglašena na izložbi kroz svojevrstan amblem izložbe – dvije sučeljene, stilizirane lubanje –  koji prati sve sadržajne elemente izložbe, od izložbenih legendi i kataloga do promidžbenog materijala. Naime, kreativnim dijalogom uvijek dolazimo do kvalitetnijih rješenja. Nadamo se kako je to moguće prepoznati kroz izloženi sadržaj te kroz rješenje prostornog oblikovanja izložbe i njezina vizualnog identiteta za koje su zaslužne Adriana Čulek i Iva Marochini.

Koliko je trajala priprema Izložbe i koliko zanimanje je izazvala?

Vrlo je komplicirano odgovoriti na pitanje o trajanju pripremnih radova za izložbu. Brojni segmenti arheološkog i muzejskog djelovanja utjecali su na to da izložba, ovakva kakva jest, bude predstavljena javnosti. Svaka muzejska izložba prezentacija je određenih znanja o temi koju obrađuje, pa tako možemo reći da su na ovoj izložbi ugrađena i znanja stečena još tijekom fakultetskog obrazovanja. Istina, službeno su pripremni radovi za izložbu započeli još 2011. godine kada je osmišljen idejni koncept izložbe u kojem smo odlučili, kao glavne eksponate, izložiti rezultate arheometrijskih analiza te kroz njihovu interpretaciju predstaviti neke od naših nalaza. Vremenom smo se i oduševili spoznajom, kako osim vanrednog miljokaza pronađenog u Ježdovcu, većina eksponata, vjerojatno, nikada ne bi dospjela u vitrinu, a u ovom ekspografskom kontekstu slikovito zrcale prošlost Zagreba, od drvene oplate bunara, preko čeljusti izumrlog goveda – tura, do karboniziranih sjemenki iz paljevinskih grobova te lubanje pokojnice pokopane između 1224. i 1239. godine na današnjem Trgu sv. Marka. Bilo je zanimljivo kreirati izložbeni scenarij u kojem su udarni eksponati rezultati znanstvenih analiza te u istaknutoj vitrini izložiti 39 elborata na kojima se temelji izloženi sadržaj. K tome, bilo je potrebno puno vremena kako bi se iz već ranije izvršenih analiza odabrale one signifikantne za pojedinu temu, dok su se rezultati nekih dugotrajnih analiza čekale sve do ove godine. Sve je to pozornom gledatelju vidljivo na jednoj od izložbenih legendi, gdje je popis svih elaborata rađenih u razdoblju od 1994. do 2013. godine. Izuzetno zanimanje za izložbu iskazao je HRT, (Znanstveni program, Redakcija za kulturu, Dobro jutro Hrvatska), dok je broj posjetitelja koji su u Muzej grada Zagreba došli samo zbog izložbe gotovo nemoguće egzaktno iskazati. Naime, u Muzeju su, uz stalni postav, trenutno otvorene tri izložbe, a izložba U službi arheologije je zbog tehničkih razloga postavljena u ulaznom prostoru muzeja kroz koji moraju proći svi korisnici. Tako je, na naše zadovoljstvo, broj onih koji su vidjeli izložbu zasigurno veći nego što bi bio da je izložba postavljena u nekom izdvojenom izložbenom prostoru.

Zahvaljujem na razgovoru.

Vendi Jukić Buča

Zagreb, 7. lipnja 2013.

 

MGZ - Aleksandra Bugar i Boris Mašić u prostoru izložbe 'U službi arheologije'. Foto: VJB.

MGZ - Aleksandra Bugar i Boris Mašić u prostoru izložbe 'U službi arheologije'. Foto: VJB.

MGZ - Aleksandra Bugar i Boris Mašić uz miljokaz iz Ježdovca. Foto: VJB.

MGZ - Aleksandra Bugar i Boris Mašić uz miljokaz iz Ježdovca. Foto: VJB.