U rubrici Arheolozi predstavljamo, u formi biografija i interviewa, poznate i zaslužne arheologe.

Prvog u tom kontekstu predstavljamo eminentnog stručnjaka i akademika Nenada Cambja.

[Nije općepoznato da je profesor Nenad Cambj zbog jednostavnosti izgovora prilagodio prezime autohtone stare splitske aristokratske obitelji u Cambi.]

Zadovoljstvo mi je za prvi hrvatski internet portal Arhelogija.hr prvi razgovor voditi s Vama, doajenom  hrvatske arheolgije, akademikom i profesorom. Prvo pitanje koje bih Vam postavila odnosi se na izbor životnog poziva u kojem ste ostvarili tako visoka postignuća. Kako i kada ste se odlučili početi baviti arheologijom? Da li je bilo drugih opcija ili je arheologija bila prvi i jedini izbor?

Maturirao sam Klasičnu gimnaziju u Splitu. Učio sam 5 godina grčki i 5 godina latinski. I ostali društveni i humanistički predmeti bili su dobro zastupljeni u školskom programu. Stoga su u obzir za studiranje dolazili mnogi predmeti iz tih grupa. Međutim, dugo se nisam mogao odlučiti. Otežavala mi je odabir i činjenica što sam pri kraju gimnazije bio državni rekorder u plivanju tadašnje Jugoslavije. Bijaše to doba 1955-6. Postao sam i olimpijski kandidat (Melburn). Želio sam se dokazati u međunarodnim razmjerima, pa sam odabir i studij zakratko zapustio. Nisam se uspio kvalificirati za olimpijske igre, pa sam se odlučio za arheologiju i započeo ozbiljno studirati, a šport sam napustio. Započelo je vrijeme nekih drugih pokušaja, ali je arheologija prevladala jer su mi se otvarale mogućnosti spoznaja znanstvenog karaktera, što me je iznimno privlačilo.

 

Radili ste na Filozofskom fakultetu u Zadru i bili ste ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu. Kakva specifična obilježja i napore (sukladne ili komplementarne) pretpostavljaju zanimanja profesora i muzejskog djelatnika?

Muzejska i nastavnička profesija su međusobno znatno različite. Biti muzejski djelatnik (bez obzira kustos ili ravnatelj) nosi svoje posebnosti. Notorno je da se građa u muzeju čuva, obrađuje i izlaže. Nije, dakako, u muzejskoj strci inkompatibilno i da objavljuje, ali primarno joj je brinuti se za povjereni materijal (inventarizacija, zaštita, izlaganje itd.). S druge strane, profesorki posao su studijski programi, kolegiji, predavanja, seminari, ispiti, poslijediplomski i doktorski studiji. Za uspješno obavljanje profesorske uloge potrebno je sveobuhvatnije znanje, sposobnost uočavanja važnosti i estetskih vrijednosti građa zbog izlaganja. Obveza profesora su znanstveni članci, knjige, da bi se napredovalo i stjecalo profesorska zvanja. Moje muzejsko i profesorsko bavljenje se nekoliko godina međusobno preklapalo. Kad sam izabran za docenta i vanjskog suradnika Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zadru 1976., držao sam dva kolegija, a istodobno bio muzejski savjetnik. Od 1980. pa do 1982. bio sam i ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu, tako da sam istodobno obavljao dvije odgovorne dužnosti. Bio je to veliki napor, ali sam obje s ljubavlju obavljao. No, naposljetku sam se morao opredijeliti i odabrao sam profesorsko zvanje koje mi se činilo da mi bolje odgovara. Tu sam funkciju vršio do odlaska u mirovinu godine 2007.

 

Kao profesor, pedagog i stručnjak predavali ste mnogim generacijama studenata u Zadru. Danas kao professor emeritus vodite poslijediplomski doktorski studij. Bili ste mentor golemom broju studenata. Kakav je Vaš odnos prema mladim ljudima u procesu stjecanja zvanja te kako mentorstvo utječe na Vašu profesionalnu karijeru?

Nisam vodio nikakve statistike o broju studenata koji su prošli kroz moje „ruke“. To je bilo apsolutno nemoguće. Na Filozofskom fakultetu, kasnije Sveučilištu u Zadru, predavao sam predmete, odnosno kolegije iz Klasične arheologije, Starokršćanske arheologije, Poganske ikonografije, Kršćanske ikonografije na grupi arheologije. Na grupi povijesti umjetnosti Umjetnost antike. Isti sam predmet predavao i studentima Klasične filologije. Na umjetničkoj akademiji u Splitu također sam predavao Umjetnost antike. Otkad sam umirovljen predajem već više godina na grupi povijesti na Filozofskom fakultetu u Splitu, i to kolegije „Antički grad“ i „Rimski carevi i carski kult“. Predavao sam i još predajem na brojnim magistarskim i doktorskim studijima (Interuniverzitetski centar u Dubrovniku, Filozofski fakultet (Sveučilište u Zadru), Filozofski fakultet u Zagrebu, Hrvatski studiji u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, Filozofski fakultet u Splitu). Nisam siguran da sam sve pobrojio. Naravno da predavanja, ali i mentorstvo, oduzima vrijeme jer su studenti različiti, a različite su im i teme. Prije svega treba ljudski pomoći u trenutcima kad studentu ili kandidatu za magisterij ponestane upornosti ili se nađu pred problemima (različitog karaktera), treba naći vremena i saslušati ih i pomoći da prevladaju poteškoće. Kriznih razdoblja ima gotovo svaki student. Bez obzira na vrijeme i moje poodmakle godine, još uvijek mi je veselje pomoći. Nijemci mentora doktorskog studija nazivaju Doktorvater, što bi zapravo mentor morao i biti. Ne znam pouzdano kolikima sam bio mentor, ali ta brojka je negdje oko dvadesetak. Lanjske godine su dvoje doktorirali kod mene, a ove godine jedan kolega je pred obranom magisterija (po starom sustavu), a dvije kolegice pred obranom doktorata, ali obrana ne ovisi o meni. U ovom trenutku vodim još pet-šest doktorskih kandidata (po starom i novom Zakonu). Stalno im preporučam da što prije obave ono što se od njih traži.

 

Član ste Hrvatskog arheološkog društva, Centra za balkanološka ispitivanja akademije znanosti i umjetnosti Republike BiH (Sarajevo), dopisni član Deutsches Archäologisches Instituta iz Berlina, dopisni član Pontificia Commissione di Archeologia Sacra u Vatikanu, redovni član Centro di studi per l’ archeologia dell’ Adriatico Ravenna-Italija. Napisali ste 19 knjiga i oko 400 znanstvenih i stručnih radova, brojne recenzije i enciklopedijske jedinice u domaćim i svjetskim enciklopedijama te novinske članke, uredili  veći broj časopisa, zbornika i znanstvenih skupova. Doima se kao da sve radite s lakoćom. Ipak, koliko to vremena i napora iziskuje?

Vrijeme koje sam utrošio za gore navedeno nisam mjerio. Angažman je kompletan. Naime, utrošio sam svo svoje vrijeme koje mi je preostajalo nakon drugih obveza. Pisanje radova obuhvaća misaoni proces koji se odvija i u slobodno vrijeme. Zbog toga sam često i dekoncentriran u društvu i neobveznim razgovorima. I predavanja studentima su u funkciji pisanja radova. Tijekom predavanja provjeravaju se saznanja do kojih je predavač došao i osluškuje studentske recepcije. Više puta mi se dogodilo da sam osjetio da izneseno ima svoj odjek, a više puta i ne. Ponekad mi se čini da  i pri odmoru, pa čak i u snu, istraživač dolazi do spoznaja i rješenja, a ne samo za radnim stolom. Iako izgleda da sam puno napisao i da tobože lako pišem, ipak sve se to rodilo teško i trnovito. Nedoumice, sumnje popratna su pojava koju treba presjeći. Neke teme „prokuhavam“  godinama, a da ih ne stavljam još na papir. Mnogo vremena treba i za prikupljanje dokumentacije. Nikad u profesionalnom radu nisam imao na raspolaganju fotografa, crtača ili dokumentarista. Snalazio sam se na razne načine. Da toga nije bilo, vjerojatno bih još i više „nadrobio“, a ovako očito je da neću objaviti sve što je sazrelo za objavu.

 

Pridonijeli ste popularizaciji arheologije. Vaša knjiga Antika objavljena 2002. godine na zanimljiv i  čitak, a s druge strane znanstveno utemeljeni način, tretira ovu temu, predstavljajući istovremeno i literaturu studentima arheologije i vodič kroz antičku baštinu Hrvatske zainteresiranim laicima. Kako uskladiti znanstveni i profesionalni pristup sa stilom koji arheološku tematiku čini zanimljivom širem krugu javnosti?

Nisam siguran da sam uspio na način kako to navodite. Najčešće su to rečenice koje su se s mukom rađale i koje su višekratno pročešljavane. Ni kad su objavljene nisam uvjeren da sam ih dobro predočio javnosti. Kod pisanja nema recepta, osim ustrajnog rada na tekstovima. Neprijatelji protočnosti teksta često su rokovi, ali da nema rokova, pitam se bi li uopće što dovršio. Na mome radnom stolu preda mnom uvijek je ispisana agenda, rijetko sam kad ispustio rokove.

 

Godine 2002. izabrani ste  za redovnog člana Akademije u I. razredu (Razred za društvene znanosti). Koje su Vaše obaveze kao člana Akademije?

Sada sam upravo 10 godina redovni član I. razreda za društvene znanosti HAZU. Godine 1992. bio sam izabran za člana suradnika istog razreda. Tako sam ukupno 20 godina u članstvu HAZU. Moje zadaće su pisanje radova za časopise HAZU (u prvom redu Rad i Arheološki radovi i rasprave). Prvome sam član uredništva, a drugome glavni urednik. Tu su objavljeni i neki moji važni radovi. Održao sam i nekoliko predavanja od kojih je objavljena monografija „Je li Dioklecijan, utemeljitelj Splita, morao bolje proći u projektu uređenja splitske Rive godine 2006/2007.?“ Uredio sam spomenicu preminulim akademicima (Mate Suić). Nedavno sam održao i predavanje „Arheologija i HAZU“, nadam se da ću smoći snage prirediti tekst za tiskanje. Kao član sudjelujem u raznim tijelima HAZU. Zadužen sam pisanje recenzija iz struke. Ima i mnogo drugih manjih zadaća. Nedavno sam izabran za predstavnika HAZU u svjetskoj uniji akademija kojoj je sjedište u Bruxellesu.

 

Bili ste predsjednik Nacionalnog odbora XIII. Međunarodnoga kongresa za starokršćansku arheologiju (Split-Poreč) godine 1994. Od tada ste član Commitato promotore dei Congressi internazionali per l’ arheologia Cristiana sa sjedištem u Vatikanu, koji se brine za održavanje kongresa za starokršćansku arheologiju. Koliko je zahtjevna organizacija međunarodnog znanstvenog skupa?

Mnogo je teže organizirati međunarodne nego nacionalne skupove. Organizacija je duža, zahtjevnija i složenija. Korespondencija je na raznim jezicima. Pitanje je i teme koja ima značenje i za međunarodnu znanstvenu javnost. Veća je odgovornost, jer se domaća znanost prezentira stranim znanstvenicima. Naši radovi na hrvatskom jeziku teško se čitaju. Sažetci su nedovoljni za sliku o radu. Stoga su međunarodni skupovi pravo mjesto za prezentiranje domaće javnosti svjetskoj znanstvenoj javnosti. Potrebno je osigurati izvrsnu suradnju, reciprocitet dobrih stranih i domaćih predavača itd. Međutim, posebno je složeno izdavanje, a to je neophodno, radova s tih skupova. Bez toga je skup sam po sebi besmislen. Osim gore navedenoga, organizirao sam ili u suradnji s nekim drugim kolegama nekoliko arheološko-povijesnih skupova na manifestaciji Knjiga Mediterana koju svake godine organizira Književni krug. Tako sam bio jedan od znanstvenih organizatora skupa „Kulturna animalistika“ godine 1995; „Grčki utjecaj na istočnom Jadranu“ godine 1998, „Dioklecijan Dioklecijanova palača. O 1700. Obljetnici utemeljenja Splita“ godine 2005, „Nadgrobna umjetnost zapadnog Ilirika i susjednih područaja“ godine 2009. Potonji nije još tiskan, ali se na njemu intenzivo radi i najesen će biti predstavljen. Objavljeni zbornici sa skupova mjerilo su uspješnosti takvih pokušaja.

 

Predsjednik ste udruge kulturnih radnika Književni krug Split, koja je osnovana u svrhu proučavanja i objavljivanja hrvatske kulturne pisane baštine, poticanja stvaralačkog rada na području književnosti, znanosti i umjetnosti. U okviru svoje nakladne djelatnosti izdaje djela relevantna za znanost, kulturu, književnost i umjetnost. Koji su kriteriji za objavljivanje radova i kolika je zastupljenost izdanja arheološke tematike?

Otkad sam na čelu Književnog kruga, a tu zadaću obavljam na volonterskoj bazi, arheologija je sve zastupljenija u programu i realizaciji. Naravno da podržavam dobre radove i nastojim da se za njih osiguraju sredstva. Koliki ih je broj, ne znam. To se može provjeriti u katalozima Književnog kruga. Ponekad osjećam grižnju savjesti da je tobože arheologija privilegirana. Osobno sam objavio, po mome mišljenju, pet-šest važnih naslova u okviru izdavačke djelatnosti Književnog kruga. Trenutno su u radu dva naslova: spomenuti Zbornik “Nadgrobna umjetnost zapadnog Ilirika“ i „Plinije Stariji, Knjige o umjetnosti“ (prijevod i komentar). Moj komentar ima gotovo 200 strana. Objavljuju se i naslovi iz povijesti i povijesti umjetnosti. Međutim, ja se moram boriti za svoju struku, a drugi kolege za svoje. Ponekad i moj stečeni ugled pomaže kod dobijanja državnih, regionalnih i gradskih sredstava jer je posljedica minulog rada koji je jamac kvalitete. Nastojim da se realiziraju knjige i radovi iz drugih struka. Tome su namijenjene razne biblioteke, časopisi i osobito manifestacije. Imamo desetgodišnji plan. U stvaranju godišnjih i višegodišnjih planova sudjeluju i drugi članovi Književnog kruga. Moglo bi se i znatno više, ali restrikcije sredstava u kriznim vremenima ograničavajući su faktor kojega se ne moći tako lako preskočiti. Ipak, dobar znanstveni rad ili vrsno književno djelo kad li tad li dobije sredstva i ugleda svjetlo dana.

 

Kakve su Vaše sadašnje obveze i planovi? Imate li vremena za odmor u zasluženoj mirovini ili neumorno nastavljate s istraživanjem i radom?

Obveze su beskrajne. Pred realizacijom je međunarodni znanstveni skup o Podstrani odnosno ulozi Lucija Artorija Kasta (Lucius Artorius Castus) u stvaranju legende o kralju Arturu (radni naslov). Najesen su još dva skupa. Posebno je važan skup posvećen 700. Obljetnici Splitskog Statuta. Imam referat pod naslovom „Salona, Lukan, Toma Arhiđakon, Splitski Statu“. U pripremi su knjige o antičkom kiparstvu i knjiga o Dioklecijanu (nastale na temelju mojih nedavnih radova). Završio sam i knjigu (Zbornik radova pokojnog profesora Branimira Gabričevića) za koju su pristigla prva srdstva, ali još nije dovoljno, pa treba i dalje kucati na razna vrata. Možda se neka otvore. Upravo završavamo, moji učenici (Miroslav Glavičić, Željko Miletić, Joško Zaninović) i ja, katalog izložbe o papirnatom naovcu s arheološkim motivima i temama raznih sredozemnih zemalja. Tu zbirku prikupio je još Zaninović, a mi obrađujemo. Katalog ima oko 400 strana. Tema je periferno arheološka, ali ne biste vjerovali koliko je zanimljiva i u kolikoj je mjeri arheologija imala udjela u gospodastvu odnosnih zemalja. Tu su i terenska istraživanja i tako dalje. Planova je više nego raspoloživog vremena.

Zahvaljujem na odzivu i odgovorima i želim uspjeh i ugodu u  profesionalnim i privatnim aktivnostima.

Razgovor vodila: Vendi Jukić Buča.

U razgovoru s akademikom Nenadom Cambjem. Autor: Silvana Petešić.

U razgovoru s akademikom Nenadom Cambjem. Autor: Silvana Petešić.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Split, Pula, Zagreb, ljeto 2011. – proljeće 2012.