Museo Archeologico Regionale Lilibeo di Marsala (osvrt Kristina Gwirtzman)

Marsala, Sicilija

Web: http://www.marsalaturismo.it/index.php?mn=1:118:0:0

Kolovoz, 2018

Autor teksta i fotografija: Kristina Gwirtzman, MA, MA

Galerija fotografija

Museo Archeologico Regionale Lilibeo di Marsala nalazi se u sicilijanskom gradu Marsali, smještenom na zapadnoj strani otoka koju su nekad davno (već u 10. st. pr. n. e.) kontrolirani drevni Feničani. Današnji Muzej nalazi se u prostorima nekadašnje tvornice vina Baglio Anselmi koji svojom arhitekturom visokih stropova, prostranih dvorana i velikog unutarnjeg dvorišta čine idealan “dom” nalazima koje čuvaju.

Muzej se nalazi u sklopu Arheološkog parka Lilybaeum, grada čija prošlost seže duboko u prapovijest i kontinuirano teče, na istom mjestu, sve do srednjeg vijeka. Ostaci Lilybaeuma u raznim fazama postojanja, mogu se razgledati šetnjom arheološkim parkom, kojeg uglavnom čini velik zaravnjen plato na kojem su, na više mjesta, otvoreni i prezentirani arheološki iskopi.

Sam Muzej čuva mnoštvo nalaza, među kojima dominiraju oni feničke i rimske provenijencije, pronađenih tijekom višegodišnjih iskopavanja Lilybaeuma te obližnjih lokaliteta u regiji Trapani, no jedinstven je po olupini feničkog ratnog broda, jedinoj ove vrste u svijetu!

Interesantno je kako za ovaj fantastičan nalaz ne zna puno posjetitelja koji dolaze na Siciliju, što potvrđuje i relativno slaba posjećenost Muzeju. Olupina je C-14 metodom datirana u 3. st. pr. n.e., preciznije u 235. godinu, odnosno u vrijeme Punskih ratova. Brod je bio dugačak 35 metara, širok 4.8 metra, a dubina mu se procijenjuje na 2.7 metara. Otkriven je slučajno, 1969. godine, nedaleko od današnjeg grada Marsale. U istraživanju, koje je donijelo mnoštvo senzacionalnih podataka, sudjelovao je međunarodni tim arheologa pod vodstvom britanke Honor Frost, a prilikom rekonstrukcije trupa, odnosno za izradu metalnog kostura, angažiran je poznati brodograditelj Vito Bonanno.

Muzej u Marsali. Autor: KG.

Posebno je važno istaknuti otkriće ugraviranih i bojanih “oznaka-vodilja” na raznim konstrukcijskim dijelovima broda koje su brodograditeljima omogućavale lakše i brže sastavljanje. One ukazuju na postojanje masovne produkcije brodskih dijelova, čime je potvrđena istinitost podataka u tekstovima starih rimskih historiografa koji govore o iznimno brzoj i efikasnoj brodogradnji drevnih Feničana.

“Brod iz Marsale” u literaturi se uglavnom definira kao ratni – takav je zaključak donesen radi oblika trupa i popratnih nalaza, odnosno tereta broda, no, upravo radi velike količine amfora koje je brod, u vrijeme potonuća, u trupu sadržavao, postoje i mišljenja po kojima je on imao dvojnu funkciju – uz to što je bio ratni, mogao je služiti i kao brzi trgovački brod, ovisno o trenutnoj potrebi. Među nalazima, u olupini su pronađeni i dijelovi stabljiki biljke kanabis (cannabis sativa). Pretpostavlja se da su biljku koristili mornari koji su očito, već i u tim davnim vremenima, bili svijesni njezinih svojstava.

Što se tiče same kvalitete prezentiranih informacija, Muzej i arheološki park popraćeni su solidnom količinom jasno pisanih višejezičnih informacijskih panela pa se posjetitelj može dobro informirati i bez stručnog vodstva. Prezentacija unutar samog muzeja klasična je i slijedi kronološko – topografski obrazac organizacije nalaza. Dodatak tome multimedijski je prikaz simulacije pomorske bitke u vrijeme Prvog punskog rata. Ono što je meni kao arheologu predstavljalo svojevrsni nedostatak jest nepostojanje muzejske trgovine i nemogućnost kupnje nekih od tiskovina vezanih uz muzejske nalaze i lokalitet te originalnih suvenira. Fotografiranje je dozvoljeno, a ako ste student arheologije ili arhitekture, ulaz je, uz prethodno predočenje studentske iskaznice, besplatan.

 

AMZ – Predavanje “Tragovi mumija – Prezentacija najnovijih paleoradioloških istraživanja na kanopskim vazama iz Arheološkog muzeja Zagrebu“ (PRESS)

Predavanje

Fotografija – Poklopac kanopske vaze (Arheološki muzej u Zagrebu, Igor Krajcar)

U petak, 31. kolovoza 2018. godine u 18 sati, u Arheološkom muzeju u Zagrebu, na predavanju “Tragovi mumija – Prezentacija najnovijih paleoradioloških istraživanja na kanopskim vazama iz Arheološkog muzeja Zagrebu“ predavači Dr. Frank Rühli i Dr. Mislav Čavka predstavit će najnovije rezultate istraživanja.

U Egipatskom odjelu Arheološkog muzeja u Zagrebu čuvaju se kanopske vaze, dio grobne opreme starih Egipćana, nazvane prema jednom od odvojaka rijeke Nila. U kanope su se odlagali unutarnji organi izvađeni pri mumificiranju, a cijeli je postupak imao za cilj oslobađanje duše iz tijela. Kanope su se postavljale na četiri strane oko sarkofaga. U njih su se odlagali jetra, pluća, želudac i crijeva, jer se vjerovalo da su to organi povezani s ovozemaljskim životom te da su na neki način smetnja pri elevaciji duše u nebo.

Paleoradiološka istraživanja provedena su na četiri kanopske vaze iz Arheološkog muzeja u Zagrebu u kojima su pronađeni mumificirani ljudski ostaci usporedbom tri standardne radiološke metode rendgenom, CT-om i magnetnom rezonancom.

O predavačima:
Frank Rühli, Dr. med., ravnatelj Instituta evolucijske medicine Sveučilišta u Zürichu, suvoditelj Švicarskog projekta mumija, vodeći je svjetski stručnjak u istraživanju mumija i mumificiranih ostataka.
VIŠE

Mislav Čavka Dr. med, radiolog u Kliničkoj bolnici Dubrava. Doktorirao je na RTG i CT istraživanjima ljudskih mumija iz staroegipatske zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Izvor

AMZ PRESS

AMZ – Izložba Povratak u prošlost – bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj (PRESS)

Povratak u prošlost – bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj

Arheološki muzej u Zagrebu

Izložba Povratak u prošlost – bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj

Od 30. kolovoza do 19. studenog 2018. godine

U četvrtak, 30. kolovoza 2018. godine u 19 sati, u Arheološkom muzeju u Zagrebu otvorit će se izložba „Povratak u prošlost – bakreno doba u sjevernoj Hrvatskoj“.

Autorice Izložbe Jacqueline Balen, Ina Miloglav i Dragana Rajković prikazale su život populacija u bakrenom dobu na području sjevernog dijela Republike Hrvatske, njihovu međuovisnost i komunikaciju s ostalim dijelovima europskog kontinenta te kontinuitet života na prostoru Hrvatske.

Izložba prikazuje sve aspekte života eneolitičkog čovjeka kroz razdoblje od približno 2000 godina, kroz izradu predmeta za svakodnevnu upotrebu, ukrašavanje tih istih predmeta, načina organizacije naselja, prehrane, religije i kulta, iskorištavanja sirovina te zagrobnoga života.

Na izložbi se mogu vidjeti uz neke od najreprezentativnijih predmeta bakrenog doba i najnoviji pronađeni, do sada još neobjavljeni, predmeti kultura bakrenoga doba koje su obitavale na prostoru sjeverne Hrvatske. Tijekom trajanja izložbe Arheološki muzej u Zagrebu organizirat će niz popratnih događanja i ugostiti tri izložbe s tematikom bakrenog doba.

Izložba je otvorena za posjetitelje od 31. kolovoza do 19. studenog 2018. godine.

Autorice izložbe: Jacqueline Balen (Arheološki muzej u Zagrebu), Ina Miloglav (Odsjek za arheologiju, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu) i Dragana Rajković (Arheološki muzej Osijek)

Predmete na izložbi ustupili su: Arheološki muzej u Zagrebu, Arheološki muzej Osijek, Odsjek za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Geoarheo d.o.o., Muzej grada Koprivnice, Gradski muzej Križevci, Gradski muzej Nova Gradiška, Gradski muzej Požega, Gradski muzej Vinkovci, Gradski muzej Virovitica, Institut za arheologiju, Kaducej d.o.o., Muzej Brodskog Posavlja, Muzej Đakovštine, Muzej grada Zagreba, Zavičajni muzej Našice, Muzej grada Zagreba, Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, Muzej Moslavine Kutina i Muzej Radboa.

Glavna značajka bakrenoga doba ili eneolitika (aeneus-mjeden, bakren, lithos-kamen) jest upotreba metala, i to bakra i zlata, za izradbu nakita, oružja i oruđa, iako je već u neolitiku čovjek ovladao novim tehnologijama, odnosno proizvodnjom metala, isprva se oslanjajući samo na površinske nalaze elementarnoga bakra.

Proces transformacije kasnih neolitičkih kultura u eneolitičke manifestacije nije svuda tekao istodobno niti se odvijao na isti način. Zbog geografske odlike tla i prethodne heterogenosti u razvoju neolitičkih zajednica te zbog utjecaja iz različitih kulturnih centara (Karpatska kotlina, Egeja, Pont) pojedine kulture oblikovale su se s lokalnim specifičnostima. Teritorij današnje Hrvatske kao udaljeniji od ishodišta spomenutih promjena drugačije je proživljavao preobrazbu u eneolitik od jugoistočnih krajeva Europe i Balkana.

Sjevernohrvatski prostor u eneolitičko je doba bio područje rasprostiranja niza značajnih kulturnih pojava. Sve te pojave rezultirale su izuzetnim bogatstvom arheoloških nalaza. Različit intenzitet iskopavanja pojedinih područja kao i pojedinih kultura za posljedicu ima neravnomjerno poznavanje pojedinih kulturnih pojava bakrenog doba ili eneolitika. Također nedovoljan broj sustavnih iskopavanja višeslojnih nalazišta još uvijek nam ne daje pravu kronološku poziciju pojedinih kultura koje su obitavale na ovim prostorima.

Tijekom trajanja izložbe Arheološki muzej u Zagrebu pripremio je bogat program koji se sastoji od stručnih vodstva autora Izložbe, predavanja i radionica i tri gostujuće Izložbe koje obrađuju različite teme bakrenog doba.

Tako će posjetitelji biti u prilici vidjeti od 18. rujna izložbu iz Gradskog muzeja Nova Gradiška: „Zaštitna arheološka istraživanja Ruščica-Glogove-Praulje“ koja prikazuje rezultate istraživanja lokaliteta badenske kulture. Autorice izložbe: Marija Mihaljević, Danimirka Podunavac i Marina Matković Vrban.

Od 17. listopada u Arheološkom muzeju u Zagrebu gostuje izložba „Astralni simbolizam u vučedolskoj kulturi“ Muzeja Vučedolske kulture autora Mirele Hutinec, Aleksandra Durmana i Darka Puharića.

Posljednja gostujuća izložba „Beketinci-Bentež, naselje iz eneolitika, ranoga i kasnoga srednjega vijeka“ Arheološkog muzeja Osijek autora Dragane Rajković i Zvonka Bojčića za posjetitelje će biti otvorena od 7. studenog 2018. godine.

Kreativne i umjetničke radionice „Šetnja kroz bakreno doba“ namijenjene djeci i mladima od 10 do 15 godina održat će se 20. listopada i 17. studenog s početkom u 11 sati. Polaznici radionice naučit će o tehnikama ukrašavanja keramičkih posuda te na koji način se počeo koristiti i obrađivati metal uz edukativnu publikaciju „Šetnja kroz Bakreno doba“.

Besplatna stručna vodstva autorice Izložbe održat će se 20. listopada i 17. studenog s početkom u 12 sati. Posjetitelji imaju priliku saznati nešto više uz druženje s autoricom Izložbe dr. sc. Jacqueline Balen, muzejskom savjetnicom Arheološkog muzeja u Zagrebu.

Otvorenje izložbe dio je službenog programa skupa 22nd European Meeting of the Paleopathology Association u organizaciji Instituta za antropologiju.

Izvor

AMZ PRESS

MGST – Izložba „CAR I NAS PAR”, radionica i modna revija „FASHION WEEK AD. 4TH CENTURY“ u Jugoistočnoj kuli Dioklecijanove palače (PRESS)

flajer centar PROGRAM 08 MJ

Otvorenje izložbe „CAR I NAS PAR“, u organiziaciji Udruga Kultura Split u suradnji s Muzejom Grada Splita, održat će se u Jugoistočnoj kuli Dioklecijanove palače u petak, 24. kolovoza 2018. s početkom u 20 sati!

Uz izložbu, u Jugoistočnoj kuli je u pripremi radionica i modna revija za djecu „FASHION WEEK AD. 4TH CENTURY“ u petak, 31. kolovoza 2018. od 12 do 14 sati! Naši najmlađi će na zanimljivoj radionici doznati kako su se oblačili stari Rimljani, što je tada bilo IN, koje modne dodatke su nosili… Vidimo se u Jugoistočnoj kuli u zajedničkoj šetnji kroz vrijeme.

Izvor

MGST PRESS

AMZ – Izložbe: Graditeljstvo Branimirovog vremena i materijalna kultura u ranosrednjovjekovnoj Kneževini Hrvatskoj i Hrvatska u vrijeme kneza Branimira – pisana svjedočanstva o knezu Branimiru i arheološka istraživanja Gornjeg Muća (PRESS)

 AMZ Branimirova Godina Idejni Znak I Logo 201711 1

U Arheološkom muzeju u Zagrebu od 13. siječnja 2018. odvija se program pod nazivom Hrvatska u vrijeme kneza Branimira – 1130. obljetnica od godine uklesane uz ime kneza Branimira na oltarnu gredu iz Gornjeg Muća koji će trajati do 30. prosinca 2018. godine. Ovim programom obilježavamo 1130 godina od godine 888. koja je uklesana uz ime kneza Branimira na ulomku oltarne pregrade pronađene u Gornjem Muću kraj Splita, dijelu nekadašnje crkve izgrađene u vrijeme kneza Branimira. Taj period često nazivamo “Branimirovom renesansom” jer u njemu izgradnja crkvi i klesarska aktivnost dosežu značajan procvat. Očekuju vas tri izložbe, ciklus predavanja i radionice za sve uzraste na kojima predstavljamo zanimljivu ranosrednjovjekovnu povijest Hrvatske.

Cjelogodišnji program “Branimirova godina – Hrvatska u doba kneza Branimira” na poveznici: Branimirova godina – deplijan

Informativni letak na poveznici: Branimirova godina – info letak

Kontakti:

Maja Bunčić, viši kustos, Srednjovjekovni odjel
mbuncic@amz.hr
+385 (1) 4800011

Zorica Babić, viši muzejski pedagog, Pedagoški odjel
zbabic@amz.hr
+385 (1) 4800003

Anita Dugonjić, kustos, Srednjovjekovni odjel
adugonjic@amz.hr
+385 (1) 4800011

Pratite aktualan program Branimirove godine:

Dvije izložbe

Graditeljstvo Branimirovog vremena i materijalna kultura u ranosrednjovjekovnoj Kneževini Hrvatskoj

i

Hrvatska u vrijeme kneza Branimira – pisana svjedočanstva o knezu Branimiru i arheološka istraživanja Gornjeg Muća

otvorene za posjetitelje od 22. kolovoza 2018. godine

 

IZLOŽBA

Graditeljstvo Branimirovog vremena i materijalna kultura u ranosrednjovjekovnoj Kneževini Hrvatskoj

Izložba je otvorena za posjetitelje od 22. kolovoza do 30. prosinca 2018.

Graditeljstvo Branimirovog vremena

Središnji dio izložbe postavljene na drugom katu Arheološkog muzeja u Zagrebu zauzima idejna rekonstrukcija oltarne pregrade koja dočarava izgled unutrašnjosti nekadašnje starohrvatske crkve sv. Petra u Gornjem Muću kraj Splita kojoj je pripadao jedan od najljepših ranosrednjovjekovnih klesarskih radova – ulomak grede s uklesanim imenom hrvatskog vladara Branimira i godinom 888. Ovaj spomenik A kategorije zauzima važno i istaknuto mjesto u prostoru izložbe, a uz njega se također dijelovima kamenog crkvenog namještaja predstavljaju još dva vrlo važna starohrvatska nalazišta: Kapitul i Biskupija kod Knina.

Svjetovni segment života ranosrednjovjekovne Kneževine Hrvatske prikazan je izborom nalaza novca koji su dragocjeno svjedočanstvo o utjecajima i vezama Hrvata i susjednih država, dok o ukrašavanju i nošnji svjedoče nalazi, uglavnom jednojagodnih i četverojagodnih, naušnica pronađenih u najčešće slučajno otkrivenim grobovima na području Dalmacije, Like i Kvarnera. Time se zaokružuje slika o materijalnoj kulturi Hrvatske od vremena prvih hrvatskih vladara sve do dolaska ugarske dinastije Arpadovića na hrvatsko prijestolje.

Autorice izložbe: Maja Bunčić, Anita Dugonjić

Stručni suradnik: Željko Demo

Likovno oblikovanje postava: Mario Beusan

__________________

IZLOŽBA

Hrvatska u vrijeme kneza Branimira – pisana svjedočanstva o knezu Branimiru i arheološka istraživanja Gornjeg Muća

Izložba je otvorena za posjetitelje od 22. kolovoza do 31. listopada 2018.

Pisana Svjedočanstva o knezu Branimiru

Pronalazak jednog od najvažnijih spomenika rane hrvatske povijesti, ulomka kamene oltarne pregrade starohrvatske crkve izgrađene u drugoj polovini 9. stoljeća, koji je pronađen uz crkvu sv. Petra Apostola 1871. godine, privukao je veliko zanimanje kulturne i političke javnosti tog vremena, jer je na njemu uklesano ime hrvatskog vladara Branimira i godina 888. Okolnosti pronalaska i razlozi njegovog smještaja u Arheološki muzej u Zagrebu (tada Arheološki odjel Narodnog muzeja), objašnjene su i prikazane korespondencijom između tadašnjeg ravnatelja Šime Ljubića i župnika u Gornjem Muću, Mije Jerka Granića. U to vrijeme iz Muća u Muzej pristižu brojni predmeti koji se datiraju od pretpovijesti do srednjeg vijeka od kojih je dio izložen je na izložbi.

Izložba donosi pregled arheoloških istraživanja oko crkve sv. Petra apostola u Gornjem Muću od kojih su detaljnije prikazani preliminarni rezultati istraživanja koje je od 1975. do 1994. godine provodio Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – Split uz izbor nekoliko grobnih cjelina s nalazima nakita i konjaničke opreme.

Položaj kneza Branimira prikazan je kroz pisana svjedočanstva koja govore o njegovom političkom značaju tog vremena. Središnje mjesto ovog dijela izložbe zauzimaju pisma pape Ivana VIII. upućena knezu Branimiru te prikaz Čedadskog evanđelistara na čijim su listovima zapisana imena hodočasnika u sjeverni talijanski grad Cividale među kojima se nalaze i imena kneza Branimira i kneginje Maruše. Izložba završava kratkim opisom stanja u Europi i na Sredozemlju u devetom stoljeću i zidnim kolažom izbora novinskih članaka i izložbi s temom Branimirovog spomenika.

Autorice izložbe: Maja Bunčić, Anita Dugonjić (Arheološki muzej u Zagrebu) i Maja Petrinec (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – Split)

Grafičko oblikovanje i priprema: Atelier ANII

 

Izvor

AMZ PRESS

A bath in Bath – Kupanje u Bathu (piše Vendi Jukić Buča)

Najveći, najbolje očuvan i najbolje prezentiran lokalitet rimskog razdoblja u Velikoj Britaniji nalazi se u Bathu. Osim Britanaca Bath posjećuju brojni turisti, a red ispred ulaza ovog arheološkog i povijesnog spomenika dug j4e čak i tijekom radnog dana. Termalni izvori u tolikoj su mjeri bili značajni za razvoj Batha, da je po njima moderni grad dobio ime. Bath je engleska riječ za kupanje i kupalište, a tako su lokalni stanovnici nazivali termalne izvore koji su obilježili cjelokupni gradski krajolik. Grad je 1987. godine dobio status Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

The Roman Baths

Galerija fotografija (autor VJB)

Rimske terme – Roman Baths – muzejski je kompleks s rimskim lokalitetom prezentiranim in situ. Rimski grad, koji je nosio ime Aquae Sulis (vode Sulisa), osnovan je 60. godine. Rimljani su, po osnutku grada u dolini rijeke Avon, izgradili terme, hram božice Minerve te kružnu građevinu (pretpostavljeni Tholos, jedini poznati u Britaniji). S obzirom da je grad naseljen u kontinuitetu, rimski kupališni kompleks, koji se nalazi ispod razine današnjeg grada, otkriven je i istražen tek tijekom kasnog 19. stoljeća.

Iznenađujući su veličina, razina očuvanosti te kvaliteta prezentacije ovog lokaliteta.

U središnjem dijelu današnjeg muzejskog kompleksa nalazi se otvoreni bazen The Great Bath. Obložen je s 45 olovnih ploča i ispunjen vrućom termalnom vodom koja protječe kroz cijele Rimske terme (na pojedinim mjestima vide se mjehurići koji izbijaju na površinu). Nekoć je Veliki bazen bio natkriven bačvastim svodom, visine 40 metara na najvišem mjestu. U bazen, dubok 1,6 metara, spušta se stepenicama koje se nalaze na svim njegovim stranama. Uokolo se nalaze niše, za koje se pretpostavlja da su natkrivale klupe i male stolove. Danas bazen nema krovište, a poviše je okružen terasom izgrađenom 1894. godine. Na ogradi ophoda nalaze se viktorijanske skulpture rimskih careva i guvernera Britanije koje ‘nadgledaju’ Veliki bazen.

Muzej je organiziran uokolo Velikog bazena. Dostupni su audiovodiči na više jezika koji sadrže informacije o artefaktima te dodatna objašnjenja muzejskih stručnjaka osobno. Na samom početku izložene su makete područja termi i hrama. Jedan od najznačajnijih kamenih izložaka je prednja strana hrama, u kojem se čuvao kip Minerve Sulis, jednog od dva hrama klasičnog razdoblja na području Rimske Britanije. Zabat prikazuje reljef Meduze Gorgone (ova teorija smatra se najvjerojatnijom, iako se radi o prikazu muškarca), koja je smatrana simbolom Minerve Sulis. Uokolo zabata postavljene su stepenice kružnog oblika, u formi gledališta amfiteatra, kako bi posjetilji mogli sjediti dok gledaju animaciju rekonstrukcije koloriranog zabata iz rimskog razdoblja, odnosno njegovog pretpostavljenog originalnog izgleda.

Muzej je organiziran prema sljedećim cjelinama.

People of Aquae Sulis and the Beau Street Hoard, kojom je prezentiran život građana Aquae Sulis i znamenita ostava rimskog novca (preko 17000 primjeraka datiranih u razdoblje od 32. god. pr. n. e. do 274.) iz Beau Street otkrivena 2007. godine.

Roman Worship, kojom je prezentiran postupak posjete termama i štovanja božice Minerve Sulis. Izloženi su privatni oltari postavljeni u dvorištu Hrama te poznati tzv. curse tablets –privatne poruke ispisane na olovnim i kositrenim pločicama, koje su se zamotane u svitak bacale u Izvor u kojem je, prema vjerovanju, obitavao duh Božice. Poruke su sadržavale kletve ljutitih koji su molili Božicu da ih osveti na način da kazni one koji su im učinili nepravdu, često navodeći imena potencijalnih počinitelja. Uglavnom se radi o nedjelima poput krađe osobnih predmeta i imovine. The curse tablets uključeni su u UNESCO Memory of the World Register.

qu[i] mihi vilbiam in[v]olavit                         execro qui involaver-
sic liquat com[o] aqua …..                          -it qui Deomiorix de hos
qui eam [invol] avit                                      -[i]pitio suo perdiderit qui-
… Velvinna Ex[s]upereus                            -cumque r[es] deus illum
Verianus Severinus                                     inveniat sanguine et
Augustalis Comitianus                                 vitae suae illud redemat
Minianus Catus
Germanill[a] Iovina

May he who has stolen Vilbia                        I curse (him) who has stolen,
become as liquid as water …                         who has robbed Deomiorix from
who has stolen it (or her)                               his house. Whoever (stole his)
Velvinna, Exsupereus,                                   property, the god is to find him.
Verianus, Severinus,                                      Let him buy it back with his own life.
Augustalis, Comitianus,
Minianus, Catus,
Germanilla, Jovina.

Temple Courtyard and Minerva – unutar moderne muzejske konstrukcije nalazi se natkriveni i zaštićeni prostor hramskog dvorišta iznad kojeg se prolazi metalnim stepeništima i ograđenim putevima. Ovo područje bilo je namijenjeno okupljanju štovatelja božice Minerve Sulis. Izloženi su oltar na kojem su se prinosile žrtve, brojni oltari s inskripcijama te pozlaćana brončana glava Božice – jedan od najpoznatijih artefakata rimskog razdoblja u Britaniji.

The Sacred Spring and Associated Objects – u središtu Muzeja nalazi se staklom ograđena terasa s pogledom na izvor termalne vode. Svakodnevno izvire preko 1,170,000 litara mineralne ljekovite vode temperature 46°C. Bio je običaj u Izvor bacati darove Božici – pronađeno je preko 12,000 rimskih kovanica te veliki broj tabli s kletvama. Metalne posude (patere) s inskripcijama DSM (Deae Sulis Minerva) vjerojatno su bile namijenjene prinosu žrtvi i darova svete vode.

Changing Rooms and Saunas – uokolo Velikog bazena nalaze se Istočne i Zapadne terme. Istočne terme obuhvaćaju veliku kupelj s toplom vodom koja je dopirala cijevima iz Velikog bazena te niz grijanih prostorija, čiji se broj povećavao kako su terme rasle do svog maksimuma u 4. stoljeću. U nekoliko prostorija, kao i na području Zapadnih termi, postavljeni su transparentni zasloni s video projekcijama, CGI rekonstrukcije i zvučni efekti prikazuju Rimljane u postupku korištenja ovih objekata.

Heated Rooms and Plunge Pools – Zapadne terme obuhvaćaju niz bazena i grijanih prostorija s hipokaustima (s dobro očuvanim stupcima od opeke) te krugli bazen s hladnom vodom dubok 1,6 metara.

Na samom kraju posjete može se okusiti voda o kojoj se toliko priča – postavljena je slavina iz koje istječe topla ljekovita mineralna voda, a ukoliko nemate vlastitu bocu, na volju su papirne čašice. Čin-čin!

The Thermae Spa

Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

S obzirom da su termalni izvori u Bathu, jedni od tri najznačajnija u Velikoj Britaniji i dalje aktivni, adaptirani su za moderni užitak kupanja u formi termalnog kompleksa Thermae Spa (u daljnjem tekstu Thermae) u Bath Street. Thermae obuhvaćaju dvije lokacije koje se međusobno nalaze u neposrednoj blizini – The Cross Bath (manje) i The New Royal Bath (veće terme). The Cross Bath terme (Grade I listed building) povijesni su spomenik obnovljen 1789. u stilu neoklasicizma te restauriran 1990. godine. Nalazi se uz bolnicu Sv. Ivana (St John’s Hospital) koju je, kao jednu od prvih ubožnica u Engleskoj, dao sagraditi početkom 12. stoljeća Reginald Fitz Jocelin, biskup Batha i nadbiskup Canteburyja. Radi se o nenatkrivenom bazenu u obliku velikog jacuzzija okruženom prostorijama svlačionica i recepcije. Namijenjene su posjeti manjeg broja ljudi i dolazak je potrebno prethodno najaviti. Također, moguće ih je zakupiti za privatnu sesiju.

S obzirom da se nalaze u užoj gradskoj sredini, razvoj većih termi nije mogao biti proveden na horizontalnoj, već samo na vertikalnoj osnovi. Stoga je glavni kompleks organiziran na nekoliko etaža – što ga čini zanimljivim i aktivnim mjestom posjete.

U Glavnoj zgradi (The New Royal Bath) nalaze se dva bazena – jedan u prizemlju, koncipiran u kružni tok s vodenom strujom, a drugi na samom vrhu građevine, s impresivnim pogledom na Bath. Na prvom katu nalaze se svlačionice i tuševi, dok se na drugom nalaze moderni ‘tepidariumi’ i ‘frigidarium’.

Thermae nude nekoliko vrsta cjenovnih ‘paketa’, među kojima se ističe kombinacija s posjetom Rimskih termi. Posjet je limitiran na 2 sata (duži boravak u termalnim ljekovitim vodama ne preporuča se iz zdravstvenih razloga) s dodatnih završnih 15 minuta namijenjenih sušenju kose i oblačenju. U cijenu je uključena posudba ručnika i kupaće ogrtača, u kojemu obilazite katove, saune i bazene stepenicama ili liftom. Posvuda se nalaze kukice za odlaganje ogrtača, a ako ga i izgubite u moru sličnih (kao što se dogodilo meni J), dodijelit će vam se novi ogrtač. Japanke, koje su također uključene u cijenu, možete zadržati za uspomenu (za posjetu termama ne treba vam ništa osim kupaćeg kostima).

Bazen u prizemlju kružnog je oblika s polukružnim dijelom unutar kojeg struji voda. U sredini se nalaze klupe s masažnim mjehurićima, a prisutan je i masažni slap. Uokolo bazena postavljene su ležaljke, a uz bazen se nalaze i prostorije za masažne tretmane. Na drugom katu nalaze se dvije tematski različite saune – rimska s mozaikom Minerve i sauna u georgijanskom stilu te vruća infracrvena komora. Uz njih se nalazi i prostorija s izrazito hladnim zrakom i koritom leda koji se konstantno generiraju. osjećaj hlađenja na uzavreloj koži zaista je fantastičan. Sve četiri prostorije su maglovite, pa se krećemo se u njima pomoću vlastite intuicije, osjećaja za orijentaciju i zvukova, a iskustvo kretanja je vrlo zanimljivo. Celestijalna dvorana namijenjena je relaksaciji. Na istom katu nalaze se i masažni te stropni tuševi praćeni svjetlosnim efektima. Konačno, na vrhu građevine nalazi se veliki krovni bazen ograđen staklenim panelima s pogledom na Bath. U ovom bazenu provela sam najviše vremena u ugodnom razgovoru sa Stephane, zaposlenicom Thermae, koja mi je navela ostale znamenitosti Batha i opisala korištenje tubaste plutače* u bazenu (*moj prijedlog naziva derivirao je iz njegovog oblika i namjene).

Kao šlag na kraju, posjetila sam restoran gdje sam naručila obrok po izboru. Menu je sadržavao delicije u stilu slow food ili fine dining restorana. Upućena sam za stol za dvoje uz prozor kroz koji je zraka svjetlosti obasjavala stol, a ugodan povjetarac rashlađivao je posjetitelje netom izašle iz vruće vode. Naručila sam specijalite kuće – quiche s kruškom i plavim sirom za predjelo, ribu za glavno jelo i vruću čokoladu s daškom vanilije za desert. Rastopljena čokolada stigla je stigla prva, poslužena odvojeno od gustog mlijeka s bogatom pjenom i čokoladnim kapljicama na vrhu, uz komad tradicionalnog biskvita (pudding). Pojela sam pola porcije čololade prije nego sam ostatak umiješala u zapjenjeno mlijeko. Puding i čokolada zabavljali su me 15-ak minuta, kada je stigao topli quiche na salati. S obzirom da sam bila pozvana na tour de Bath Abbey u 16 sati, bila sam primorana otkazati ribu, kako bih stigla na vrijeme. Naime, čak 35 minuta bilo je potrebno za poslužiti ova dva jela, svježe pripremljena, ukusna i vrhunske kvalitete. Praktični feature je taj da se vrijeme provedeno u restoranu ne odbija od ukupnog vremena namijenjenog boravku u termama. Napustila sam Thermae nakon točno dva sata, i mokre kose otputila se do Opatije, udaljene 2 minute trčanja.

The Bath Abbey

Galerija fotografija (autor VJB)

Opatija se izdvaja stilski i funkcionalno i kronološki.

Puno ime Opatije (anglikanske župne crkve i nekadašnjeg benediktinskog samostana) je The Abbey Church of Saint Peter and Saint Paul. Osnovana je u 7. stoljeću, a današnja građevina iz 16. stoljeća jedan je od najboljih primjera engleske gotike. Križnog tlocrta, izgrađena je od bathskog žućkastog kamena, s brojnim vitrajima.

Svakodnevno je organizirano nekoliko vođenih obilaska Opatije, a ja sam prisustvovala posljednjem. Obilazak obuhvaća penjanje preko 270 stepenica u nekoliko etapa, s pauzama prilikom kojih se objašnjava funkcioniranje Opatije, upravljanje zvonima te karakteristike arhitekture. Rečeno mi je također da se u podrumu Opatije trenutno vrše arheološka iskopavanja. Prisjetila sam se predavanja održanog u okviru Humanities Division Sveučilišta u Oxfordu, kojem sam prisustvovala prije nekoliko mjeseci, a u kojem je prezentirana njezina renovacija i projekt prezentacije kao značajnog primjera kulturne baštine u Britaniji.

Opatija je velika i impozantna. Brodovi su presvođeni lepezastim svodovima – izvedba koja se smatra najboljim svjetskim primjerom ove vrste gradnje. Uz Opatiju u Bathu nalazi se veliki broj crkvi sagrađenih unutar i izvan gradskih zidina građenih za stanovništvo koje nije bilo u mogućnosti obilaziti Opatiju.

Na vođenom obilasku najviše je bilo riječi o crkvenim zvonima kojih je deset; osam zvona izrađeno je 1700. godine, a dva manja dodana su 1774., kako bi ih ukupno bilo deset. Sva zvona još uvijek vise o originalnom drvenom okviru. Najveće i najteže zvono (1,5 tona) je posebno – nakon što je iznenada napuklo 1869. godine, trebalo ga je ponovno izliti. Nakon dvostrukog ugađanja (ispostavilo se da je ostarjeli orguljaš koji ga je pratio na podešavanje nagluh) koje je koštalo za to vrijeme enormnu količinu novaca (oko sto i nešto funti) i problema s isplatom za to potrebite donacije, od milja je prozvano the troublesome one. Posjetili smo i stražnju stranu sata, koje se nekoć navijalo ručno, a danas elektronički, stisnuti u malu prostoriju nad crkvenim stropom.

Vodstvo završava na najudaljenijem tornju sa širokim pogledom na grad.

Osim što je poznat po rimskom i suvremenom kupalištu, Bath je znamenit i po tome što je u njemu obitavala Jane Austin. Brojne gradske ture posvećene su njoj i njezinom opusu. Veliki gradski park uz rijeku nudi Afternoon Tea, a zamijetila sam i restoran sa srednjovjekovnim jelima i bathskim specijalitetom (koji nisam imala vremena probati, ali izgledom i sastojcima podsjeća na nešto između buhtle, peciva i pince) – the Bath bun. Nalazi u najstarijoj očuvanoj kući u Bathu, iz 1482. godine.

Zahvaljujem Rimskim termama (The Roman Baths), Thermae Spa i Bath Abbey na obilasku muzeja, kupanju i obilasku opatije!

Posjet Bathu ostat će mi u posebnoj uspomeni – posjetila sam ga netom nakon što mi je ponuđena pozicija na Faculty of Classics (zato kasni članak – radim!) i ovim posjetama i doživljajima proslavila svoje oxfordsko zaposlenje 🙂

Vendi Jukić Buča

Oxford, 14. 8. 2018.

>Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)