A bath in Bath – Kupanje u Bathu (piše Vendi Jukić Buča)

Najveći, najbolje očuvan i najbolje prezentiran lokalitet rimskog razdoblja u Velikoj Britaniji nalazi se u Bathu. Osim Britanaca Bath posjećuju brojni turisti, a red ispred ulaza ovog arheološkog i povijesnog spomenika dug j4e čak i tijekom radnog dana. Termalni izvori u tolikoj su mjeri bili značajni za razvoj Batha, da je po njima moderni grad dobio ime. Bath je engleska riječ za kupanje i kupalište, a tako su lokalni stanovnici nazivali termalne izvore koji su obilježili cjelokupni gradski krajolik. Grad je 1987. godine dobio status Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

The Roman Baths

Galerija fotografija (autor VJB)

Rimske terme – Roman Baths – muzejski je kompleks s rimskim lokalitetom prezentiranim in situ. Rimski grad, koji je nosio ime Aquae Sulis (vode Sulisa), osnovan je 60. godine. Rimljani su, po osnutku grada u dolini rijeke Avon, izgradili terme, hram božice Minerve te kružnu građevinu (pretpostavljeni Tholos, jedini poznati u Britaniji). S obzirom da je grad naseljen u kontinuitetu, rimski kupališni kompleks, koji se nalazi ispod razine današnjeg grada, otkriven je i istražen tek tijekom kasnog 19. stoljeća.

Iznenađujući su veličina, razina očuvanosti te kvaliteta prezentacije ovog lokaliteta.

U središnjem dijelu današnjeg muzejskog kompleksa nalazi se otvoreni bazen The Great Bath. Obložen je s 45 olovnih ploča i ispunjen vrućom termalnom vodom koja protječe kroz cijele Rimske terme (na pojedinim mjestima vide se mjehurići koji izbijaju na površinu). Nekoć je Veliki bazen bio natkriven bačvastim svodom, visine 40 metara na najvišem mjestu. U bazen, dubok 1,6 metara, spušta se stepenicama koje se nalaze na svim njegovim stranama. Uokolo se nalaze niše, za koje se pretpostavlja da su natkrivale klupe i male stolove. Danas bazen nema krovište, a poviše je okružen terasom izgrađenom 1894. godine. Na ogradi ophoda nalaze se viktorijanske skulpture rimskih careva i guvernera Britanije koje ‘nadgledaju’ Veliki bazen.

Muzej je organiziran uokolo Velikog bazena. Dostupni su audiovodiči na više jezika koji sadrže informacije o artefaktima te dodatna objašnjenja muzejskih stručnjaka osobno. Na samom početku izložene su makete područja termi i hrama. Jedan od najznačajnijih kamenih izložaka je prednja strana hrama, u kojem se čuvao kip Minerve Sulis, jednog od dva hrama klasičnog razdoblja na području Rimske Britanije. Zabat prikazuje reljef Meduze Gorgone (ova teorija smatra se najvjerojatnijom, iako se radi o prikazu muškarca), koja je smatrana simbolom Minerve Sulis. Uokolo zabata postavljene su stepenice kružnog oblika, u formi gledališta amfiteatra, kako bi posjetilji mogli sjediti dok gledaju animaciju rekonstrukcije koloriranog zabata iz rimskog razdoblja, odnosno njegovog pretpostavljenog originalnog izgleda.

Muzej je organiziran prema sljedećim cjelinama.

People of Aquae Sulis and the Beau Street Hoard, kojom je prezentiran život građana Aquae Sulis i znamenita ostava rimskog novca (preko 17000 primjeraka datiranih u razdoblje od 32. god. pr. n. e. do 274.) iz Beau Street otkrivena 2007. godine.

Roman Worship, kojom je prezentiran postupak posjete termama i štovanja božice Minerve Sulis. Izloženi su privatni oltari postavljeni u dvorištu Hrama te poznati tzv. curse tablets –privatne poruke ispisane na olovnim i kositrenim pločicama, koje su se zamotane u svitak bacale u Izvor u kojem je, prema vjerovanju, obitavao duh Božice. Poruke su sadržavale kletve ljutitih koji su molili Božicu da ih osveti na način da kazni one koji su im učinili nepravdu, često navodeći imena potencijalnih počinitelja. Uglavnom se radi o nedjelima poput krađe osobnih predmeta i imovine. The curse tablets uključeni su u UNESCO Memory of the World Register.

qu[i] mihi vilbiam in[v]olavit                         execro qui involaver-
sic liquat com[o] aqua …..                          -it qui Deomiorix de hos
qui eam [invol] avit                                      -[i]pitio suo perdiderit qui-
… Velvinna Ex[s]upereus                            -cumque r[es] deus illum
Verianus Severinus                                     inveniat sanguine et
Augustalis Comitianus                                 vitae suae illud redemat
Minianus Catus
Germanill[a] Iovina

May he who has stolen Vilbia                        I curse (him) who has stolen,
become as liquid as water …                         who has robbed Deomiorix from
who has stolen it (or her)                               his house. Whoever (stole his)
Velvinna, Exsupereus,                                   property, the god is to find him.
Verianus, Severinus,                                      Let him buy it back with his own life.
Augustalis, Comitianus,
Minianus, Catus,
Germanilla, Jovina.

Temple Courtyard and Minerva – unutar moderne muzejske konstrukcije nalazi se natkriveni i zaštićeni prostor hramskog dvorišta iznad kojeg se prolazi metalnim stepeništima i ograđenim putevima. Ovo područje bilo je namijenjeno okupljanju štovatelja božice Minerve Sulis. Izloženi su oltar na kojem su se prinosile žrtve, brojni oltari s inskripcijama te pozlaćana brončana glava Božice – jedan od najpoznatijih artefakata rimskog razdoblja u Britaniji.

The Sacred Spring and Associated Objects – u središtu Muzeja nalazi se staklom ograđena terasa s pogledom na izvor termalne vode. Svakodnevno izvire preko 1,170,000 litara mineralne ljekovite vode temperature 46°C. Bio je običaj u Izvor bacati darove Božici – pronađeno je preko 12,000 rimskih kovanica te veliki broj tabli s kletvama. Metalne posude (patere) s inskripcijama DSM (Deae Sulis Minerva) vjerojatno su bile namijenjene prinosu žrtvi i darova svete vode.

Changing Rooms and Saunas – uokolo Velikog bazena nalaze se Istočne i Zapadne terme. Istočne terme obuhvaćaju veliku kupelj s toplom vodom koja je dopirala cijevima iz Velikog bazena te niz grijanih prostorija, čiji se broj povećavao kako su terme rasle do svog maksimuma u 4. stoljeću. U nekoliko prostorija, kao i na području Zapadnih termi, postavljeni su transparentni zasloni s video projekcijama, CGI rekonstrukcije i zvučni efekti prikazuju Rimljane u postupku korištenja ovih objekata.

Heated Rooms and Plunge Pools – Zapadne terme obuhvaćaju niz bazena i grijanih prostorija s hipokaustima (s dobro očuvanim stupcima od opeke) te krugli bazen s hladnom vodom dubok 1,6 metara.

Na samom kraju posjete može se okusiti voda o kojoj se toliko priča – postavljena je slavina iz koje istječe topla ljekovita mineralna voda, a ukoliko nemate vlastitu bocu, na volju su papirne čašice. Čin-čin!

The Thermae Spa

Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

S obzirom da su termalni izvori u Bathu, jedni od tri najznačajnija u Velikoj Britaniji i dalje aktivni, adaptirani su za moderni užitak kupanja u formi termalnog kompleksa Thermae Spa (u daljnjem tekstu Thermae) u Bath Street. Thermae obuhvaćaju dvije lokacije koje se međusobno nalaze u neposrednoj blizini – The Cross Bath (manje) i The New Royal Bath (veće terme). The Cross Bath terme (Grade I listed building) povijesni su spomenik obnovljen 1789. u stilu neoklasicizma te restauriran 1990. godine. Nalazi se uz bolnicu Sv. Ivana (St John’s Hospital) koju je, kao jednu od prvih ubožnica u Engleskoj, dao sagraditi početkom 12. stoljeća Reginald Fitz Jocelin, biskup Batha i nadbiskup Canteburyja. Radi se o nenatkrivenom bazenu u obliku velikog jacuzzija okruženom prostorijama svlačionica i recepcije. Namijenjene su posjeti manjeg broja ljudi i dolazak je potrebno prethodno najaviti. Također, moguće ih je zakupiti za privatnu sesiju.

S obzirom da se nalaze u užoj gradskoj sredini, razvoj većih termi nije mogao biti proveden na horizontalnoj, već samo na vertikalnoj osnovi. Stoga je glavni kompleks organiziran na nekoliko etaža – što ga čini zanimljivim i aktivnim mjestom posjete.

U Glavnoj zgradi (The New Royal Bath) nalaze se dva bazena – jedan u prizemlju, koncipiran u kružni tok s vodenom strujom, a drugi na samom vrhu građevine, s impresivnim pogledom na Bath. Na prvom katu nalaze se svlačionice i tuševi, dok se na drugom nalaze moderni ‘tepidariumi’ i ‘frigidarium’.

Thermae nude nekoliko vrsta cjenovnih ‘paketa’, među kojima se ističe kombinacija s posjetom Rimskih termi. Posjet je limitiran na 2 sata (duži boravak u termalnim ljekovitim vodama ne preporuča se iz zdravstvenih razloga) s dodatnih završnih 15 minuta namijenjenih sušenju kose i oblačenju. U cijenu je uključena posudba ručnika i kupaće ogrtača, u kojemu obilazite katove, saune i bazene stepenicama ili liftom. Posvuda se nalaze kukice za odlaganje ogrtača, a ako ga i izgubite u moru sličnih (kao što se dogodilo meni J), dodijelit će vam se novi ogrtač. Japanke, koje su također uključene u cijenu, možete zadržati za uspomenu (za posjetu termama ne treba vam ništa osim kupaćeg kostima).

Bazen u prizemlju kružnog je oblika s polukružnim dijelom unutar kojeg struji voda. U sredini se nalaze klupe s masažnim mjehurićima, a prisutan je i masažni slap. Uokolo bazena postavljene su ležaljke, a uz bazen se nalaze i prostorije za masažne tretmane. Na drugom katu nalaze se dvije tematski različite saune – rimska s mozaikom Minerve i sauna u georgijanskom stilu te vruća infracrvena komora. Uz njih se nalazi i prostorija s izrazito hladnim zrakom i koritom leda koji se konstantno generiraju. osjećaj hlađenja na uzavreloj koži zaista je fantastičan. Sve četiri prostorije su maglovite, pa se krećemo se u njima pomoću vlastite intuicije, osjećaja za orijentaciju i zvukova, a iskustvo kretanja je vrlo zanimljivo. Celestijalna dvorana namijenjena je relaksaciji. Na istom katu nalaze se i masažni te stropni tuševi praćeni svjetlosnim efektima. Konačno, na vrhu građevine nalazi se veliki krovni bazen ograđen staklenim panelima s pogledom na Bath. U ovom bazenu provela sam najviše vremena u ugodnom razgovoru sa Stephane, zaposlenicom Thermae, koja mi je navela ostale znamenitosti Batha i opisala korištenje tubaste plutače* u bazenu (*moj prijedlog naziva derivirao je iz njegovog oblika i namjene).

Kao šlag na kraju, posjetila sam restoran gdje sam naručila obrok po izboru. Menu je sadržavao delicije u stilu slow food ili fine dining restorana. Upućena sam za stol za dvoje uz prozor kroz koji je zraka svjetlosti obasjavala stol, a ugodan povjetarac rashlađivao je posjetitelje netom izašle iz vruće vode. Naručila sam specijalite kuće – quiche s kruškom i plavim sirom za predjelo, ribu za glavno jelo i vruću čokoladu s daškom vanilije za desert. Rastopljena čokolada stigla je stigla prva, poslužena odvojeno od gustog mlijeka s bogatom pjenom i čokoladnim kapljicama na vrhu, uz komad tradicionalnog biskvita (pudding). Pojela sam pola porcije čololade prije nego sam ostatak umiješala u zapjenjeno mlijeko. Puding i čokolada zabavljali su me 15-ak minuta, kada je stigao topli quiche na salati. S obzirom da sam bila pozvana na tour de Bath Abbey u 16 sati, bila sam primorana otkazati ribu, kako bih stigla na vrijeme. Naime, čak 35 minuta bilo je potrebno za poslužiti ova dva jela, svježe pripremljena, ukusna i vrhunske kvalitete. Praktični feature je taj da se vrijeme provedeno u restoranu ne odbija od ukupnog vremena namijenjenog boravku u termama. Napustila sam Thermae nakon točno dva sata, i mokre kose otputila se do Opatije, udaljene 2 minute trčanja.

The Bath Abbey

Galerija fotografija (autor VJB)

Opatija se izdvaja stilski i funkcionalno i kronološki.

Puno ime Opatije (anglikanske župne crkve i nekadašnjeg benediktinskog samostana) je The Abbey Church of Saint Peter and Saint Paul. Osnovana je u 7. stoljeću, a današnja građevina iz 16. stoljeća jedan je od najboljih primjera engleske gotike. Križnog tlocrta, izgrađena je od bathskog žućkastog kamena, s brojnim vitrajima.

Svakodnevno je organizirano nekoliko vođenih obilaska Opatije, a ja sam prisustvovala posljednjem. Obilazak obuhvaća penjanje preko 270 stepenica u nekoliko etapa, s pauzama prilikom kojih se objašnjava funkcioniranje Opatije, upravljanje zvonima te karakteristike arhitekture. Rečeno mi je također da se u podrumu Opatije trenutno vrše arheološka iskopavanja. Prisjetila sam se predavanja održanog u okviru Humanities Division Sveučilišta u Oxfordu, kojem sam prisustvovala prije nekoliko mjeseci, a u kojem je prezentirana njezina renovacija i projekt prezentacije kao značajnog primjera kulturne baštine u Britaniji.

Opatija je velika i impozantna. Brodovi su presvođeni lepezastim svodovima – izvedba koja se smatra najboljim svjetskim primjerom ove vrste gradnje. Uz Opatiju u Bathu nalazi se veliki broj crkvi sagrađenih unutar i izvan gradskih zidina građenih za stanovništvo koje nije bilo u mogućnosti obilaziti Opatiju.

Na vođenom obilasku najviše je bilo riječi o crkvenim zvonima kojih je deset; osam zvona izrađeno je 1700. godine, a dva manja dodana su 1774., kako bi ih ukupno bilo deset. Sva zvona još uvijek vise o originalnom drvenom okviru. Najveće i najteže zvono (1,5 tona) je posebno – nakon što je iznenada napuklo 1869. godine, trebalo ga je ponovno izliti. Nakon dvostrukog ugađanja (ispostavilo se da je ostarjeli orguljaš koji ga je pratio na podešavanje nagluh) koje je koštalo za to vrijeme enormnu količinu novaca (oko sto i nešto funti) i problema s isplatom za to potrebite donacije, od milja je prozvano the troublesome one. Posjetili smo i stražnju stranu sata, koje se nekoć navijalo ručno, a danas elektronički, stisnuti u malu prostoriju nad crkvenim stropom.

Vodstvo završava na najudaljenijem tornju sa širokim pogledom na grad.

Osim što je poznat po rimskom i suvremenom kupalištu, Bath je znamenit i po tome što je u njemu obitavala Jane Austin. Brojne gradske ture posvećene su njoj i njezinom opusu. Veliki gradski park uz rijeku nudi Afternoon Tea, a zamijetila sam i restoran sa srednjovjekovnim jelima i bathskim specijalitetom (koji nisam imala vremena probati, ali izgledom i sastojcima podsjeća na nešto između buhtle, peciva i pince) – the Bath bun. Nalazi u najstarijoj očuvanoj kući u Bathu, iz 1482. godine.

Zahvaljujem Rimskim termama (The Roman Baths), Thermae Spa i Bath Abbey na obilasku muzeja, kupanju i obilasku opatije!

Posjet Bathu ostat će mi u posebnoj uspomeni – posjetila sam ga netom nakon što mi je ponuđena pozicija na Faculty of Classics (zato kasni članak – radim!) i ovim posjetama i doživljajima proslavila svoje oxfordsko zaposlenje 🙂

Vendi Jukić Buča

Oxford, 14. 8. 2018.

>Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

AMZD – Otvorenje izložbe ‘Multikulturalni aspekt neolitičkog nalazišta Brezovljani’ (PRESS)

Arheološki muzej Zadar, Muzej ninskih starina i Gradski muzej Križevci imaju čast pozvati na otvorenje izložbe „Multikulturalni aspekt neolitičkog nalazišta Brezovljani“, u petak 3. kolovoza 2018. godine u 20:30 sati u Muzeju ninskih starina.

Izložbom je predstavljeno arheološko nalazište Brezovljani, smješteno 13 km južno od Križevaca koje se datira u prijelaz srednjeg na kasni neolitik (5000/4900 – 4600 pr. Kr.).

Prvo je iskopavanje 1973. godine proveo S. Dimitrijević izdvojivši brezovljanski tip sopotske kulture. Nastavak istraživanja pokrenut je 2002. godine. Sustavna istraživanja koja su trajala do 2016. godine rezultirala su izdvajanjem horizonta Brezovljani-Sé-Lužianky.

Naglasak izložbe je stavljen na posebne keramičke nalaze koji ukazuju na povezanost lokaliteta Brezovljani sa širokim prostorom kultura protolenđelskog kruga s područja današnje jugozapadne Slovačke, Donje Austrije i austrijskog Gradišća te jugozapadne Mađarske. Keramički nalazi sa lokaliteta Brezovljani upućuju i na kontakte s područjem današnje Moravske i Donje Austrije na kojima je rasprostranjena ubodnotrakasta keramika, ali i kontakte sa područjem središnje Bosne na kojem se nalazi butmirska kultura.

Izvor

AMZD PRESS

AMZD – Otvorenje izložbe TROJA NA PUTU – GODINA TROJE U HRVATSKOJ (PRESS)

Arheološki muzej Zadar, Turski kulturni centar Yunus Emre Zagreb i Arheološki muzej u Zagrebu imaju čast pozvati na otvorenje izložbe TROJA NA PUTU – GODINA TROJE U HRVATSKOJ, u ponedjeljak, 30 srpnja 2018., u 20:30 sati u crkvi sv. Donata.

Izložba kojom Arheološki muzej u Zagrebu namjerava obilježiti Godinu Troje svoje će mjesto pronaći u autentičnom povijesnom interijeru Crkve Sv. Donata,  tijekom ljetnih mjeseci. Izložbenim posterima, interpoliranim u autentičan povijesni interijer, nastojimo promovirati ovaj lokalitet iznimnog povijesno-kulturnog značaja te arheološku baštinu u njenom najupečatljivijem sjaju.

Iako konceptualno jednostavna i naizgled statična forma izložbe „Troja na putu“, vitalnost poprima kroz formu putujuće izložbe koja će biti predstavljena kako zadarskoj, tako i zagrebačkoj, puležanskoj, riječkoj, osječkoj i karlovačkoj publici.

Jednako tako, skloni smo vjerovati kako Izložba može dodatno popularizirati turistički i kulturni značaj same Troje pa je ista oblikovana kao zaokružena cjelina pogodna za jednostavnu implementaciju u razne muzejsko-galerijske i prostore na otvorenom što joj daje odlike putujuće i pop-up izložbe.

Izložba ostaje otvorena do 1. rujna 2018.

Izvor

AMZD PRESS

AMZD – Izložba “ABRACADABRA – Magija i praznovjerje u starom vijeku kroz fundus Arheološkoga muzeja Zadar” (PRESS)

Arheološki muzej Zadar ima čast pozvati na otvorenje izložbe „ABRACADABRA – Magija i praznovjerje u starom vijeku kroz fundus Arheološkoga muzeja Zadar“  u četvrtak, 26. srpnja 2018., u 20:30 sati u Arheološkom muzeju Zadar.

Magija (magika, vračanje ili čaranje) mistična je vještina kojom se pomoću manipulacije sviješću i autosugestijom nastoje postići određeni rezultati i steći natprirodne moći i sposobnosti, služeći se za tu svrhu uspostavljenim ritualima. Magijska praksa dotiče se i drugih ideoloških sustava poput religije, misticizma, okultizma i psihologije.

U antičkoj  Grčkoj priređivane su misterije i bakanalije na kojima su se odvijali magijski i mistični obredi. Magija je bila popularna i u starom Rimu, gdje je većinom zabilježena kroz magijske obrede, proricanja i trovanja. Vrlo religiozni, Rimljani su bili i vrlo praznovjerni. Vjerovali su u razne čarobnjake, vještice i astrologe. U antičko su vrijeme brojni bili vračevi i proroci koji su u ime nekog božanstva donosili proročanstva.

Kroz nalaze  iz fundusa Arheološkog muzeja Zadar, autorica želi predstaviti temu manje poznatu široj javnosti.

Autorica  izložba je  dr. sc. Kornelija A. Giunio, muzejska savjetnica Arheološkog muzeja Zadar.

Izvor

AMZD PRESS

(SLO) MGML – Presenečenja z Gosposvetske ceste (PRES)

Na Gosposvetski cesti je bilo med zadnjimi arheološkimi raziskavami opravljenega približno 1360 ur terenskega dela. Vodenih ogledov je bilo 66, po najdišču pa smo vsega skupaj popeljali okoli 1150 obiskovalcev.

Pogled na del grobišča, ki je ležal znotraj cerkvenega kompleksa in kjer so pokopavali najbogatejše pripadnike zgodnjekrščanske skupnosti v Emoni.

Pogled na del grobišča, ki je ležal znotraj cerkvenega kompleksa in kjer so pokopavali najbogatejše pripadnike zgodnjekrščanske skupnosti v Emoni. © Matija Lukić
Objavljeno: 12. 7. 2018
Link: https://mgml.si/sl/mestni-muzej/novice/430/presenecenja-z-gosposvetske-ceste/
Izvor
MGML PRESS

(SLO) NMS – VRNITEV BRONASTEGA BODALA Z IGA NARODNEMU MUZEJU SLOVENIJE (PRESS)

NOVINARSKA KONFERENCA OB VRNITVI BRONASTEGA BODALA Z IGA NARODNEMU MUZEJU SLOVENIJE

Potek vrnitve muzejskega eksponata in njegov pomen v slovenski kulturni dediščini bodo predstavili:

  • Damjana Pečnik, državna sekretarka na Ministrstvu za kulturo,
  • David Brozina, generalni direktor za zadeve EU na Ministrstvu za zunanje zadeve,
  • Uršula Belaj, višja kriminalistična inšpektorica specialistka iz Uprave kriminalistične policije na Generalni policijski upravi,  
  • Barbara Ravnik, direktorica Narodnega muzeja Slovenije, in
  • Peter Turk, kustos za prazgodovino v Narodnem muzeju Slovenije.

 

Sreda, 11. julij 2018

Narodni muzej Slovenije, Muzejska 1, Ljubljana

 

BRONASTO BODALO Z IGA PO VEČ KOT TREH DESETLETJIH VRNJENO V NARODNI MUZEJ SLOVENIJE

Bronasto bodalo z Iga, staro približno 3600 let, sodi med najdragocenejše primerke bronastodobnega orožja. Gre za unikatno umetniško delo, ki je zaradi odlične ohranjenosti in unikatnega okrasja izjemnega pomena. Prikazuje mojstrsko obrtno znanje livarjev na območju današnje Slovenije v 2. tisočletju pr. n. št. Namenjeno je bilo izkazovanju statusa in prestiža dostojanstvenikov, ne pa običajni bojni opremi bronastodobnega bojevnika.

Septembra leta 1985 je bilo v razstavnih zbirkah Narodnega muzeja Slovenije vlomljeno v dve vitrini, iz katerih je izginilo 45 primerkov bronastodobnega orodja, nakita in orožja (40 iz zbirk Narodnega muzeja Slovenije in 5 iz Pokrajinskega muzeja Maribor), med njimi tudi bronasto bodalo z Iga. Policijska preiskava je potekala v smeri odkritja ukradenih predmetov, zaradi česar je bil podan razpis iskanja predmetov. Pozivi v časopisih in ponudba nagrade za kakršne koli informacije pa žal niso pripeljale na nobeno sled. Na podlagi policijskega razpisa iskanja so bili ukradeni predmeti naknadno vnešeni v Interpolovo bazo ukradenih umetnin in na podlagi te objave je bilo leta 2015 bodalo prepoznano na dražbi. Vrnitev pomembnega muzejskega eksponata je v sodelovanju z Interpolom in Registrom ukradenih umetnin (The Art Loss Register) sprva vodila Policija RS, ker pa je zastaralni rok za pregon kaznivega dejanja Sloveniji zastaral, je vrnitev prevzelo Ministrstvo za zunanje zadeve s pomočjo Veleposlaništva RS v Londonu. 5. julija 2018 se je bodalo vrnilo v Slovenijo, 6. julija pa ga je prevzel Narodni muzej Slovenije. Vrnitev bodala je rezultat odličnega skupnega dela vseh sodelujočih ustanov (Narodnega muzeja Slovenije, Ministrstva za kulturo, Ministrstva za zunanje zadeve in Veleposlaništva RS v Londonu ter Policije RS).

Podrobna muzejska dokumentacija je bila ključna pri preiskavi, saj je bilo treba dokazati, da je najdeno bodalo v resnici pogrešan muzejski eksponat, ki je iz Narodnega muzeja Slovenije izginil leta 1985. Obsežno dokazno gradivo je vsebovalo podatke iz muzejske inventarne knjige, natančne opise in risbe iz prvih objav, predvsem pa vrsto fotografij bodala, ki je bilo natančno dokumentirano. Ena od pomembnejših dokaznih fotografij bodala je tudi tista, ki prikazuje luknjici, nastali pri jemanju vzorcev brona v 60-ih letih. Luknjici sta na predmetu še vedno vidni.

Na podlagi osvežene dokumentacije je Interpol leta 2015 na eni izmed dražb v Veliki Britaniji izsledil bronasto bodalo z Iga, ki je bilo na prodaj kot del zbirke pokojnega britanskega zbiralca. Slednji je bodalo kupil leta 2005 na neki dražbi v New Yorku. Pri obeh prodajah so bili v katalogu ob bodalu navedeni lažni podatki, namreč, da izvira iz zbirke vojvodinje Mecklenburg, ki naj bi ga okoli leta 1900 podarila neki nemški plemiški družini. Vojvodinja je na začetku 20. stoletja izkopavala na mnogih slovenskih arheoloških najdiščih, bogato gradivo z njenih izkopavanj pa je zdaj razpršeno po svetu. Pripisovanje predmetov njeni zbirki je sicer primerna krinka za razpečevalce gradiva, ki izhaja iz sumljivih okoliščin. Toda bronasto bodalo z Iga ne izhaja iz zbirke vojvodinje Mecklenburške, saj je bilo odkrito že tri desetletja pred njenimi raziskavami, in sicer leta 1876 med izkopavanji na drugem Dežmanovem kolišču pri Igu na Ljubljanskem barju. Odtlej je bilo del zbirk in stalne razstave tedanjega Deželnega muzeja za Kranjsko.

O BRONASTEM BODALU Z IGA

Bronasto bodalo izhaja iz drugega kolišča pri Igu, ki ga je tedanji kustos Deželnega muzeja za Kranjsko Dragotin Dežman raziskoval v letih 1876 in 1877. Najdbe iz tega kolišča datiramo v sredino 3. tisočletja pr. n. št., medtem ko je bodalo (skupaj z nekaj drugimi najdbami) za slabo tisočletje mlajše. Glede na primerjave za tovrstna bronasta bodala s polkrožno ročajno ploščo ga datiramo v 17. (ali 16.) stoletje pr. n. št.

Izdelavo bronastega bodala z Iga uokvirjamo v čas in v livarsko-obrtniški krog, v katerem so predmeti, predvsem orožje (bodala in meči) izdelani kot unikatna umetniška dela. Tak je pri bodalu z Iga predvsem okras, ki ga sicer zaradi posameznih značilnih elementov (vrezi na polkrožni ročajni plošči, viseči šrafirani trikotniki pod njo) uvrščamo v značilne oblike zaključka zgodnje bronaste dobe, tj. 17. stoletja pr. n. št. Kot celota je bodalo tako zaradi odlične ohranjenosti kot zaradi kombinacije klasičnega in redko nastopajočega okrasja (polkrožne girlande) izjemno. Je torej unikatno umetniško delo, primerljivo z nekaterimi sočasnimi in nekoliko mlajšimi meči iz Ljubljanice, Lavrice in Jabelj (17.-15. st. pr. n. št.), iz časa torej, ko so meči izjemni obrtniški in umetniški izdelki, namenjeni izkazovanju statusa in prestiža dostojanstvenikov, ne pa običajni bojni opremi vojaka.

Bronasto bodalo z Iga je torej eden redkih predmetov, ki v času prve polovice 2. tisočletja pr. n. št. izkazuje visoko obrtno veščino tukajšnjih livarjev. Ta čas sicer v Sloveniji slabo poznamo. Naselbinski ostanki tega obdobja so namreč skoraj izključno majhne nižinske neutrjene vasi s preprostimi lesenimi hišami, grajenimi na stojke, ki ne odražajo civilizacijskih presežkov, na kakršne lahko naletimo v bolj oddaljenih pokrajinah (gosto poseljene »tell« naselbine v severnem Karpatskem prostoru, utrjena gradišča vzdolž Jadranske obale, zgodnja mikenska kultura v Egejskem prostoru). Ob odsotnosti presežnih naselbinskih pojavov na ozemlju Slovenije v tem času so prav omenjeni obrtniško izjemni livarski izdelki v bronu odlični pokazatelji tukajšnje ustvarjalnosti izpred 3500 in več let.

Foto: Tomaž Lauko, © Narodni muzej Slovenije

UKRADENI PREDMETI, KI SO ŠE VEDNO POGREŠANI

Izmed 45 predmetov (40 iz zbirk Narodnega muzeja Slovenije in 5 iz Pokrajinskega muzeja Maribor), ki so bili leta 1985 odtujeni iz razstavnih zbirk današnjega Narodnega muzeja Slovenije, je preiskovalcem uspelo izslediti le bronasto bodalo z Iga, preostalih 44 dragocenih predmetov, pomembnih za razumevanje naše prazgodovine, pa je še vedno neodkritih.

Med njimi so tudi

Depojska najdba iz Tomišlja. Tri bronaste sekire, ukradene leta 1985.
Foto: J. Kotar, 1905, Arhiv Narodnega muzeja Slovenije

Trije bronasti meči (z Lavrice, iz Avberja in Vnanjih Goric), ukradeni leta 1985.

Fotograf neznan, verjetno iz leta 1905, Arhiv Narodnega muzeja Slovenije

 

Sporočilo za javnost

Ljubljana, 11. julij 2018

UKRADENO BRONASTO BODALO Z IGA PO TREH DESETLETJIH PONOVNO V NARODNEM MUZEJU SLOVENIJE

Ministrstvo za kulturo, Ministrstvo za zunanje zadeve, Policija RS in Narodni muzej Slovenije so ob vrnitvi enega izmed najdragocenejših primerkov bronastodobnega orožja – bronastega bodala z Iga – na današnji skupni novinarski konferenci predstavili potek vrnitve dolgo pogrešanega muzejskega eksponata v Narodni muzej Slovenije in njegov pomen za slovensko kulturno dediščino.

Septembra leta 1985 je bilo vlomljeno v dve vitrini razstavnih zbirk Narodnega muzeja Slovenije, iz katerih je izginilo 45 primerkov bronastodobnega orodja, nakita in orožja, med njimi tudi bronasto bodalo z Iga. Vrnitev predmeta je v sodelovanju z Interpolom in Registrom ukradenih umetnin (The Art Loss Register) sprva vodila Policija RS, ker pa je rok za pregon kaznivega dejanja v Sloveniji zastaral, je postopek prevzelo Ministrstvo za zunanje zadeve s pomočjo Veleposlaništva RS v Londonu. 5. julija 2018 se je bodalo vrnilo v Slovenijo, 6. julija pa ga je prevzel Narodni muzej Slovenije.

Direktorica Narodnega muzeja Slovenije mag. Barbara Ravnik je uvodoma izrazila veselje ob vrnitvi tega izjemnega predmeta in poudarila prizadevanja muzejskih sodelavcev, da bi bilo bronasto bodalo z Iga lahko kmalu ponovno na ogled. »Bodalo se je v muzej vrnilo ravno v času, ko intenzivno pripravljamo novo stalno razstavo o prazgodovinskem obdobju na naših tleh, ki bo na ogled prihodnje leto. Razburljivo zgodbo o njem pa želimo obiskovalcem približati že sedaj, zato bomo ta posebni predmet in njegovo razgibano pot domov kmalu predstavili tudi na manjši razstavi.«

V nadaljevanju novinarske konference je dr. Peter Turk, kustos za prazgodovino v Narodnem muzeju Slovenije, podrobneje predstavil predmet in njegovo pristnost. Poudaril je, da je bronasto bodalo, staro približno 3600 let, unikatno umetniško delo, ki je zaradi odlične ohranjenosti in enkratnega okrasja izjemnega pomena. Namenjeno je bilo izkazovanju statusa in prestiža dostojanstvenikov, ne pa običajni bojni opremi bronastodobnega bojevnika. »Bronasto bodalo z Iga je eden redkih predmetov, ki prikazuje mojstrsko obrtno znanje livarjev na območju današnje Slovenije v 2. tisočletju pr. n. št. Ta čas sicer v Sloveniji slabo poznamo. Naselbinski ostanki tega obdobja so namreč skoraj izključno majhne nižinske neutrjene vasi s preprostimi lesenimi hišami, ki ne odražajo posebnih civilizacijskih presežkov. Prav zato so takšni izjemni obrtniško livarski izdelki v bronu, kot je bodalo z Iga, odlični pokazatelji tukajšnje ustvarjalnosti izpred 3500 in več let.«

 

Mag. Uršula Belaj, višja kriminalistična inšpektorica specialistka iz Uprave kriminalistične policije na Generalni policijski upravi je povedala, da je bila policija septembra 1985 obveščena o vlomu v vitrine v Narodnem muzeju Slovenije, pri čemer je bilo ukradeno večje število arheoloških predmetov, ki so imeli status kulturne dediščine, med katerimi je bilo tudi zadevno bodalo. V fazi preiskave je bilo za vse ukradene predmete razpisano iskanje, v nadaljevanju pa so bili vsi predmeti vpisani tudi v bazo ukradenih umetnin Interpola. »Preko Sektorja za mednarodno policijsko sodelovanje je sledilo večkratno obnavljanje razpisa iskanja za vse ukradene predmete. Vedno je namreč v interesu preiskave, da se predmet dediščine vrne na svoje izvorno mesto, tudi če od storitve dejanja preteče več let ali celo desetletij,« je povedala. V oktobru 2015 pa je slovensko policijo o prodaji bodala na dražbi v Londonu obvestil Interpol Manchester, ki je v sodelovanju z zasebnim londonskim podjetjem Register izgubljenih umetnin (Art Loss Register) prepoznal bodalo kot ukradeno, saj je bilo še vedno objavljeno v interpolovi bazi ukradenih umetnin. Bodalo je bilo umaknjeno iz prodaje, slovenska policija pa je bila zaprošena, da potrdi oziroma identificira sporen predmet kot predmet ukraden iz Narodnega muzeja Slovenije. Na podlagi strokovnega mnenja Narodnega muzeja Slovenije je bilo Interpolu Manchester sporočeno, da gre dejansko za bodalo ukradeno v Sloveniji leta 1985. Ker pa je rok za kazenski pregon kaznivega dejanja zastaral, policija ni imela več pristojnosti pri postopku vračanja bodala. Zato je bila Ministrstvu za kulturo dana pobuda, da v sodelovanju z Ministrstvom za zunanje zadeve pričnejo postopek vračanja bodala po diplomatski poti.

Mag. David Brozina, generalni direktor za zadeve EU na Ministrstvu za zunanje zadeve, je pojasnil, kako je potekal postopek identifikacije in vrnitve bodala z Iga v Slovenijo. »Ministrstvo za zunanje zadeve se je v postopek vračanja muzejskega eksponata po diplomatski poti vključilo maja 2018. Ključno vlogo v postopku je imelo Veleposlaništvo RS v Londonu, ki se je učinkovito povezalo s tamkajšnjim podjetjem Register izgubljenih umetnin. Gre za največji register izgubljenih in ukradenih umetnin v svetovnem merilu, ki se ukvarja z iskanjem in vračilom ukradenih umetnin in preko katerega je bila opravljena identifikacija ukradenega predmeta. Potrebno je bilo dokazati, da dejansko gre za predmet, ki je bil leta 1985 ukraden iz Narodnega muzeja Slovenije. Veleposlaništvo je Registru izgubljenih umetnin posredovalo identifikacijsko dokumentacijo, prejeto s strani Narodnega muzeja Slovenije. Galerija, v kateri se je nahajal ukraden muzejski eksponat, je bodalo 7. junija 2018 predala predstavnikom Registra izgubljenih umetnin. Nato je bilo pridobljeno še končno soglasje britanskega Interpola v Manchestru za vrnitev bodala v Slovenijo. Direktor Registra izgubljenih umetnin James Ratcliffe je 8. junija 2018 bodalo osebno predal Veleposlaništvu RS v Londonu. Ker bodala ni bilo mogoče dostaviti v Slovenijo kot diplomatsko pošto v kabinski prtljagi na letalu, je bilo v Slovenijo pripeljano po kopnem, z vlakom in kombijem, s pomočjo uslužbencev Ministrstva za zunanje zadeve. 5. julija 2018 je bilo bodalo dostavljeno v Ministrstvo za zunanje zadeve, 6. julija pa ga je Ministrstvo predalo Narodnemu muzeju Slovenije.« Generalni direktor mag. Brozina je v imenu Ministrstva za zunanje zadeve izrazil zadovoljstvo in zahvalo vsem institucijam, ki so sodelovale pri uspešni vrnitvi bodala z Iga v Slovenijo.

Damjana Pečnik, državna sekretarka na Ministrstvu za kulturo, je povedala, da je vrnitev bodala rezultat izjemno dobrega sodelovanja vseh sodelujočih ustanov (Narodnega muzeja Slovenije, Ministrstva za kulturo, Ministrstva za zunanje zadeve in Veleposlaništva RS v Londonu ter Policije RS). »Kot država smo pokazali, da znamo stopiti skupaj za skupni cilj,« je poudarila in izrazila zadovoljstvo, ker se je bodalo vrnilo prav letos, ko obeležujemo Evropsko leto kulturne dediščine, ki nas opozarja in hkrati spodbuja, da prepoznamo in razkrijemo pozitivno in povezovalno moč skupne kulturne dediščine. Pojasnila je, da sta mednarodna skupnost in Evropska unija s konvencijami in predpisi opredelili nelegalno trgovino in določili minimalne ukrepe za njeno preprečevanje. »Slovenija je podpisnica vseh relevantnih konvencij, ukrepe je sprejela in jih tudi izvaja. Velik del siceršnjega nelegalnega prometa je usmerjen v arheološke najdbe, tako iz zbirk kot izkopavanj, pogosto pa je tudi nelegalno trgovanje z umetniškimi deli in etnološkimi predmeti. Za lastnike (tako vse muzeje in galerije kot zasebnike) je zato zelo pomembno, da vodijo ustrezno dokumentacijo o posameznem predmetu z dovolj natančnim opisom in kvalitetno fotografijo. Provenienca je bistven moment v trgovini z dediščino, tako za kupca kot za verodostojnost in ugled prodajalca,« je pojasnila in dodala, da je v primerih kot je bodalo, zato zelo pomembno hitro ukrepanje, ko je vračilo mogoče zahtevati dokler je predmet še v avkcijski hiši. »Daljša kot je prodajna veriga, težje je predmet pridobiti nazaj. Za lažje vračilo pa je bistvena dokumentacija, ki pripomore k dokazovanju provenience,« je povedala Pečnikova. Izpostavila je tudi pomen, ki ga ima vrnjeno bodalo za razumevanje naše prazgodovine in izrazila upanje, da bo njegovo ponovno odkritje spodbudilo vrnitve tudi drugih eksponatov, ki so bili odtujeni pred več kot 30 leti.«

Galerija fotografija

Izvor

NMS PRESS