Lokaliteti – Iffley Village, Oxford (piše Vendi Jukić Buča)

Grad u prirodi

Tijekom lockdowna, koji je obilježio prvu polovicu 2020. godine, mnogi su, radi dnevne rekreacije i restrikcija u pogledu putovanja, šetnjama bolje upoznali neposrednu okolicu.

U Oxfordu u kojem živimo, naš povratak prirodi uključivao je igranje badmintona na Grandpontu, branje koprive i bazge na poljanama uz rijeku Cherwell izmedju University parkova i Marstona te istraživanje šumaraka, rječica i kanala u Oxfordu i okolici. Koračali smo livadama na kojima slobodno pasu krave, prolazili pored ograđenih proplanaka za ispašu ovaca i izbjegavali potencijalno nadražene obitelji labudova, gusaka i pataka s ovogodišnjim mladuncima. Zamijetili smo i neke vrste neobičnih ptica, a jednu vitku pticu nalik rodi, iz milja, prozvali smo fancy guskom 🙂

Foto VJB

U subotu smo otkrili posebno mjesto s iznimnim spomenikom. Iffley Village nalazi se tridesetak minuta ugodne šetnje iz centra Oxforda. Prema karti, radi se o integralnom dijelu Oxforda. Tijekom šetnje južnim dijelom grada, odlučili smo nastaviti Abingdon road-om i uputiti se prema prirodnom rezervatu Iffley Meadows. Radi se o širokom polju izrasle i već požutjele trave, ispresijecanom zemljanim puteljcima, području ograđenom kanalima i Temzom. Nastojeći održati socijalnu distancu, uputili smo se desnim puteljkom, te u osobi kojoj smo željeli omogućiti dva metra osobnog prostora, prepoznali profesora (Fellow, Tutor and Associate Professor, Academic Director te Honorary Vice-President, Royal Historical Society) s  Keble koledža, s kojim smo imali priliku sjediti za visokim stolom (povišeni stol za kojim tijekom večere sjede nastavnici (fellows i tutors) koledža, dok studenti sjede za odvojenim stolovima u dvorani, vidi neke scene ‘Harry Pottera’). Srdačno nam je preporučio nastavak srednjim puteljkom te nastavak uz Temzu i posjet seocetu Iffley.

Selo u gradu

Iffley je nastao na području tri brane (eng. lock), koje su izgradjene u 17. stoljeću kao najstarije u Oxfordu. Nekada se nalazilo u neposrednoj blizini grada, a danas je integrirano u njegovu strukturu, ali izdvojeno od glavnih prometnica i okruženo kanalima i prirodom.

Iz smjera kojim smo došli, selu se pristupa preko nekolicine mostova. Jedan od njih zove se ‘Matematički’ i predstavlja repliku iz 1923. godine originala izgrađenog u 18. stoljeću u centru Cambridgea. Iako su konkurencija po pitanju prestiža sveučilišta i veslanja, ova dva grada su u srdačnom i prijateljskom odnosu. Most je u cijelosti izgrađen ravnim drvenim daskama sofisticiranog inženjerskog dizajna.

Iffley je pravo britansko slikovito selo, poput Dibleya ili Midsommera (proslavljenog televizijskim serijalom). S kućicama sa slamnatim krovovima, praznim cestama s pokojim biciklistom, cvjetnim okućnicama, ograđenim vrtovima, šarenim plotovima i velikom mjesnom crkvom.

Crkva u selu

Polusakrivena visokim stablima, crkva Svete Marije Djevice (St Mary the Virgin Church) dominira blagim uzvišenjem s razasutim kamenim grobnim spomenicima. Predstavlja najimpozatniji sačuvani primjer normanske skulpture 12. stoljeća. Prikazi protoma i glava, plošnih ljudskih figura te životinja, od kojih neke grizu dijelove vlastitog tijela, a drugima iz usta izvire dekorativna vrpca, uz određene realističke prikaze, prisutni su kao bogate kompozicije dva portala crkve te kao pojedinačni ukrasi na arkadama prozora. Uokolo crkve nalaze se kameni grobni spomenici, često nagnuti, poput stabala oblikovanih vjetrom.

Uz impozantnu arhitekturu Oxforda koju, uz nekoliko arhaičnih iznimaka, čine pretežito gradjevine u neo-stilovima, i oxfordska neposredna okolica sadrži primjere starih spomenika autentičnih stilskih izraza.

Vendi Jukić Buča
U Oxfordu, 13. lipnja 2020.

Fotografije VJB & BB

Lokaliteti – Iffley Village, Oxford (piše Vendi Jukić Buča)Uz clanak Lokaliteti – Iffley Village, Oxford (piše Vendi Jukić Buča) >http://www.arheologija.hr/?p=12972. Fotografije Vendi & Berislav Buča.

Objavljuje ArheologijaPonedjeljak, 15. lipnja 2020.

Homerovi akcijski junaci: UTRKE KOLIMA [piše Ada Jukić]

U očekivanju sljedećeg junaka, Diomeda (kojeg je odgodila ‘Corona’ :)), evo jednog uzbudljivog sadržaja ‘Ilijade’ koji možemo usporediti s napetim filmskim akcijskim scenama. U odmaklom Dvadesettrećem pjevanju, Homer opisuje igre koje organizira Ahilej u čast mrtvog Patrokla. Jedna (prva) od kategorija u kojima se ‘ogledaju’ grčki prvi junaci, utrke su kolima, opisane u stihovima 262. do 897. spomenutog Pjevanja.

Uzbudljiv sinopsis

Homer opisuje pripreme, tijek i sudionike natjecanja takvom živošću, slikovitošću, detaljima i digresijama, da epizoda Utrke djeluje kao da gledamo prizor ili kadrove filma nekog velikog redatelja. U antičkom kontekstu zamjećujemo iste ljudske osobine, porive i taktike koje prepoznajemo i danas na atletskim stazama ili timskim igralištima, a ostvareni su jedinstveni prikazi likova i njihovih odnosa.

Utrka konjima – Crtež Ada Jukić

Pravila Igre

Ahilej prije utrke pokazuje, odnosno, postavlja nagrade pred sudionike, kako bi ih motivirao. Za razliku od danas uobičajenih triju nagrada, odnosno, odlikovanja, u ovom natjecanju ima ih koliko i sudionika.  Prvu, najvredniju nagradu čine dvije ‘stavke’: žena (nije navedeno da je lijepa, već vješta poslu) i tronožac (uz naznaku veličine i obilježja). Drugoplasirani vozač dobit će kobilu (prestižnih karakteristika), a treći kotao (određene veličine i materijala). Četvrti vozač dobit će dva zlatna talenta, a posljednji, novu (nežeženu) žaru. Dakle, svi sudionici nadmetanja dobivaju darove, a razlika je u njihovoj  vrijednosti, te, naravno, slavi koju dobiva pobjednik. Za utrku prijavilo  se pet vrsnih junaka, a predstavljeni su i njihovi konji.

Admetov sin Eumel iz Feresa, buduća ‘epizoda’ u Euripidovoj ‘Alkestidi’ (kao dijete koje ne može utjecati na događaje u obitelji), ovdje je snažan i vješt upravljač kolima koja će, to ćemo saznati iz Homerova ‘prijenosa’, povesti trku. Diomed upravlja glasovitim Trosovim (trojanskim) konjima koje je oteo Eneji. Menelaj je, uz Podarka, upregao kobilu Etu koju je njegov brat dobio od bogatog Ehepola iz Sikiona (kako bi izbjegao sudjelovanje u ratnom pohodu na Troju). Javio se i Nestorov sin Antiloh, mladić koji uz vlastite sposobnosti (njega su ‘mlada zavoljeli Zeus i Posidon’, III, 306) dobiva i naputke od oca, kojima može nadomjestiti činjenicu da ne raspolaže najboljim resursima. Nestor je svjestan toga da konji njegova sina nisu najbrži, ali ističe vještinu upravljača kao najvažniji čimbenik u svakom postignuću (usporedbe s drvosječom i kormilarom). Što se utrke kolima tiče, najvažnije je kako vozač upravlja konjima i Nestor daje točne upute o tome kako ih treba voditi, napose kod znaka na stazi kod kojeg se okreću. U opisu stvarnog manevra kojim Antiloh prestigne Menelaja, međutim, nije potvrđena izvedba te upute, već Antiloh izvodi opasan i po svemu čini se nepošten postupak kojim u tijesnom prostoru vozi kola paralelno sa sunatjecateljem, izlažući opasnosti i sebe i njega. Menelaj je ogorčen, on ga opominje, a na kraju utrke traži da se poništi rezultat, odnosno, da se Antiloh zakune da nije  namjerno učinio što je učinio.

Zadnji koji se spominje, a koji ima najmanje šansi za pobjedu (i doista, zauzme zadnje mjesto) je Merion, junak s Krete, pratilac Idomeneja (koji će sâm imati malu ulogu u jednom od sporednih prizora). Merionovi  konji su najsporiji, a on je najmanje vješt u upravljanju njima (to Homer, kao opravdanje, eksplicira na kraju trke (XXIII, 530-531). Merion će, međutim, biti pobjednik u jednoj drugoj kategoriji natjecanja, gađanju strijelom u kojoj će, o čemu smo već pisali, žrtva biti tek oslobođena ptica.

‘Snimka’ utrke

Nakon što je prikazao sudionike i otkrio favorite, Homer prikazuje sâm tijek natjecanja, podižući  napetost kao redatelj vrhunskog ‘akcijskog thrillera’. Nakon ždrijeba i starta, kola jurnu poljem. Izmjenjuju se krupni planovi vozača i njihovih konja sa širokim prikazom sudionika i panoramom polja, a u jednom trenutku ‘kamera’ se usmjerava i na gledalište. Konji dižu prašinu, griva im vijori na vjetru, kola u brzini skaču uvis, a upravljačima ‘pobjede željnim’ ubrzano kuca srce, dok povikuju konjima i tjeraju ih prašnim poljem. Prvi povede trku Eumel, a ‘u stopu’ ga slijedi Diomed. Trosovi konji tako su blizu Eumelovim, da

‘Činjaše ti se sveđ, da na ona će kola uzići; ( XXIII, 379)

Ali baš kad bi mogao preuzeti vodstvo, Diomed izgubi bič (odgovornim se smatra Apolon, a ne vozač :)). Diomed je toliko  gnjevan, da plače (to mu drugi ‘junaci  plačljivci’ neće zamjeriti :)). Ali pomoć mu pruža Atena, pa ne samo da mu pruži bič i osnaži konje, već izravno diskvalificira njegova protivnika. Ona ‘prelomi jaram’ na kolima Admetova sina, a Eumel padne i povrijedi se (Homer opisuje koje rane zadobiva), ostavši ne samo bez prvenstva, već mogućnosti daljnjeg sudjelovanja.

Atenina intervencija tako je žestoka, da (ponovo) moramo staviti u pitanje njenu razboritost i pravednost (pristranost uopće ne stavljamo u pitanje:)). Što se utrke, međutim, tiče, ona ne gubi na neizvjesnosti. Iako ‘uz božju pomoć’ Diomed preuzima vodstvo (to još ne vide svi, što dovodi do prepirke između Idomeneja i Ajasa), u pitanju je ukupni redoslijed, napose borba za drugo mjesto. Dolazi do epizode s Menelajem i Antilohom, u kojoj Nestorov sin, koristeći obilježja terena, prisili starijeg i opreznijeg protivnika na povlačenje. Na uskom dijelu puta, on se približi Menelejevim kolima i uz rizik (na koji ga ovaj upozorava) da se oboja kola sudare i unište, pretekne protivnika. Menelaj mu to neće zaboraviti, iako će mu oprostiti (kao što to čine  pravi junaci), ali ne bez ‘prigovora’ i moralne pouke u kojoj će veličati vlastiti postupak). Zanimljiva je Menelajeva neposredna reakcija na Antilohovo pretjecanje. On se obraća svojim konjima, kao što se ljudi obraćaju ljudima koji su nešto izgubili:

‘Nemojte prestajat tužni u duši, nemojte stajat.’  (XXIII, 143)

Ne treba odustajati, ne treba izgubiti želju za nastavkom borbe. I doista, Menelaj će izboriti svoju  ‘pravicu’. Hoće li to i svi drugi koji dožive nepravdu?

The End Utrke

Prikaz finala utrke jednako je dinamičan, snažan, slikovit. Diomed šiba konje, konji se propinju, na uzdodržu padaju ‘grudice praha’, kola jure. Na cilju, Diomed skoči s kola, a s iscrpljenih konja kapa znoj na tlo. Prilazi Stenel i (ne čekajući dolazak drugih sudionika)  preuzima darove koji pripadaju pobjedniku. Pristiže Antiloh koji,

‘Lukavstvom, a ne brzinom Menejala preteko bješe,’ (XXIII, 515).

Ali njegova prednost tako je mala, da bi je, da je trka duže potrajala, izgubio. Evo još jednog opisa koji detaljima i tempom izaziva uzbuđenje, kao radio prijenos zadnjih minuta nogometne utakmice :). Razmak između Antiloha i Menelaja je,

‘Kako je konj daleko od točka, kad gospodara
Svojega po polju vozi i vuče za sobom kola.
Skrajnje repa mu dlake dodiruju naplatak točka, …’ (XXIII, 517-519)

Slijedi opis  razvoja događaja, uz konkretnije mjere. Menelaj (u odnosu na Antiloha),

‘Najprije bješe od njega, koliko se može dobacit
Kolut, al’ brzo ga stigne, jer jakost je rasla sve više

U Agamemnonove ljepogrive kobile Ete.

Da su još dalje njih obadvojica imala trčat,
Ne bi ga stigao samo, već prestigo bio bi njega.’ (XXIII, 523-527)

Bez uzbudljivih preokreta samo je Merionova pozicija, ali ni on ne stiže zadnji, već Eumel, koji izaziva plemenitu Ahilejevu reakciju. Indikativan je stav Antiloha prema gubitniku. Dok ga Ahilej (i drugi Ahejci) žale kao žrtvu, Antiloh ga (koji je osobno zainteresirana stranka, jer je u pitanju njegova nagrada) okrivljuje. Sâm je kriv za svoj ‘peh’:

‘… Al’ bješe mu molit se vječnim
Bozima, zadnji tad ne bi brzonoge dotjero konje.’ (XXIII, 546-547)

Dilemu oko toga da li nagraditi boljeg junaka, bolje konje ili formalni rezultat, razriješit će Ahilej i to ne raspodjelom postojećih nagrada, već nesebičnim ‘dodatkom’.

Idealan domaćin

Zanimljiva je uloga Ahileja u ovoj sekvenci spektakla ‘Ilijade’, ne samo kao ‘sponzora’, odnosno, nositelja nagradnog fonda, već domaćina u punom smislu riječi, koji podiže uzbuđenje, ali i smiruje tenzije, nalazi kompromise i reagira čak i smijehom umjesto bijesom na izazove. Kao da je već doživio katarzu kojom će nas fascinirati u posljednjem poglavlju ‘Ilijade’, odnosno, susretu s Prijamom. Osjetljivi, nagli, nepomirljivi, a sad za prijateljem upravo neutješni mladić iznenađuje nas postupcima razumnog, zrelog, pomirljivog čovjeka, što ilustriraju tri njegova nastupa.

U prvom od njih, prije početka utrke, Ahilej ističe da bi u njoj sam bio favorit, jer su njegovi konji besmrtni (dar Posejdonov njegovu ocu Peleju). Upravo stoga što bi pobijedio, Ahilej neće sudjelovati, a toj odluci  doprinosi i stanje konja, koji žale za Patroklom (Ahilej ih ovom prigodom ne čini odgovornim za to djelo, u odnosu na prvi susret s njima nakon Patroklove pogibije).

U drugoj prigodi, Ahilej smiruje Idomeneja i Ojlejevog Ajasa, koji se svadjaju oko toga tko vodi utrku u njenom tijeku. Homer ne objašnjava zašto se mali Ajas okomio na Idomeneja, koji sa svoje (najviše) pozicije gleda što se događa na stazi. Idomenej nije isključiv, on ne nameće svoje mišljenje i  poziva druge da bolje pogledaju, i to u trenutku u kojem je Eumel izbačen iz utrke, a vodstvo preuzima Diomed. S druge strane, Ajas grubo reagira, kao da je osobno uvrijeđen, spočitava Idomeneju ne samo to što je star i slabije vidi, već i to da je brbljivac i time izaziva čovjeka, Krećanina, kojemu čak i najmoćniji Grk (Agamemnon) uvijek iskazuje najveće počasti. Ova digresija iz publike, koja unosi dodatnu dinamiku uz glavnu radnju na trkalištu, pokazuje kako se i onda, kao i sada, mogu razviti razmirice i zbog najbezazlenijeg povoda. Prije nego je sukob, bar verbalni, između kretskog i lokranskog vojvode eskalirao, umiješa se razumno Ahilej da ‘ohladi glave’. On ih uputi na to da pričekaju dok se sudionici ne približe i vide tko je na čelu. Zanimljivo je da isprovocirani Idomenej Ajasu ponudi mu opkladu (uz sebi sklonog Agamemnona kao svjedoka), toliko je siguran u ono u što nije bio siguran da vidi. Još jedan zajednički motiv (klađenje) koje povezuje drevna natjecanja i današnji sport (te druga nadmetanja).

Treća neočekivana reakcija Ahileja je kad se nasmije, umjesto da se naljuti zbog  Antilohove reakcije na svoj prijedlog, a i sâm njegov prijedlog odaje blagu i suosjećajnu dušu. Naime, kad Eumel (kojemu je, u korist Diomeda, naškodila Atena), na kraju utrke dolazi sâm vukući kola i tjerajući konje, Ahilej odluči drugu nagradu, to jest kobilu, dodijeliti njemu. Na to se oštro pobuni Antiloh, koji pretendira na drugo mjesto, odnosno tu nagradu. Njegov istup korespondira (u blažoj formi) nastupu sâmog Ahileja kad mu Agamamnon zaprijeti da će mu oduzeti Briseidu. Ali Ahilej rado pristane na Antilohov zahtjev i osigura zamjensku nagradu Eumelu (mjedeni oklop, možda još vredniji od prvotnog dara).

Ovo pokazuje još jedan pomak od današnjih rigoroznih pravila natjecanja i nagrađivanja. Bez obzira na slučajnosti koje mogu uzrokovati slab plasman najboljih sudionika, rijetko imaju šanse za ‘ispravak nepravde’ ili utješnu nagradu. Najteže je biti četvrti.

Uzgred, ni Antiloh neće jednostavno doći do nagrade zbog koje je riskirao  Ahilovu ljutnju. Jer u postupku koji povede Menelaj, kao oštećena stranka tijekom opasnog pretjecanja, Antiloh popusti i implicitno prizna svoj postupak, prepuštajući mu nagradu. U još jednom obratu plemenitog opraštanja, Menelaj mu vraća kobilu, ali uz to da se zna da je ona njegova, pa mu je dakle, poklanja, a to trebaju uočiti i drugi.

Zanimljivo je da u svečanom postupku suđenja na koje poziva Menelaj, a uključuje visoke sudionike (argejske čelovođe), simbolične rekvizite  (skeptar u rukama tužitelja) i postupke  (optuženi drži bič i dotiče konje dok se kune Posejdonom), Antiloh, kako god se poziva na svoju mladost  i ‘slabu pamet’, ipak uspijeva izbjeći izravno priznanje svojeg grijeha i više pozivanjem na općenite stavove i  komplimentiranjem Menelaju kao starijem i ‘boljem’ te spremnošću da se odrekne koristi koju je želio pribaviti svojim postupkom  izbjegava posljedice kao spretan političar.

Kad podmiri Meriona, u Ahilejevu natjecanju ostane i višak nagradnog fonda, koji taktično i empatično predaje sudioniku koji ne može pretendirati na nagradu u bilo kojoj kategoriji igara. To je Nestor, koji i ovu priliku koristi ne samo da pohvali darovatelja, već i sâmoga sebe, pa detaljno opisuje slijed nadmetanje sličnim povodom u svojim mladim danima u kojima je bio pobjednik, te obrazlaže zašto (samo) u jednoj od kategorija nije bio prvi. Onda, kao i danas, svaka dodjela nagrade (i bez natjecanja), prilika je za dobitnički govor.

Nastavak Igara

Poslije utrke na kolima slijede natjecanja u šakanju, hrvanju, trčanju, borbi kopljima, bacanju koluta i koplja te (prije ‘kopljoboja’) spomenuto natjecanje strijelaca. Svaka od kategorija ima svoje pobjednike i sljednike, a sve otkrivaju jedinstvene a univerzalne junake ljudske prirode.

Ada Jukić
Zagreb, 4. svibnja 2020.

Prethodni nastavci:

HOMEROVI AKCIJSKI JUNACI [piše Ada Jukić]
HOMEROVI AKCIJSKI JUNACI, Drugi dio [piše Ada Jukić]
HOMEROVI AKCIJSKI JUNACI 3, AGAMEMNON [piše Ada Jukić]

BLU RAY: TROJA, povijesni [piše Ada Jukić]
DVD: HELENA TROJANSKA, povijesni spektakl [osvrt Ada Jukić]

Literatura:
Homer ‘Ilijada’, izdanje Nakladnog zavoda  Matice hrvatske, Zagreb 1987., preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić

Napomena: Tekst je preuzet s portala www.film-mag.net

KNJIGA: GOSPA IZ VJEČNOG GRADA [osvrt Robert Jukić]

Kate Quinn
Lady of the Eternal City, 2015.
Prijevod Mladen Jurčić
Stranica 586
Znanje, 2019.

Pisanje povijesnih romana podrazumijeva temeljito i uporno istraživanje činjenica, a nakon istraživanja treba ih ukomponirati u privlačnu fikciju budućem čitatelju. U tome je uspješna američka spisateljica Kate Quinn. Glavni lik povijesnog romana ‘Gospa iz vječnog grada’ rimska je carica Sabina, supruga rimskog cara Hadrijana (latinski Publius Aelius Hadrianus 24. 01. 76. –10. 07. 138.), koji vladao od 117. do 138. godine nove ere. Hadrijan spada u pet ‘dobrih’ careva, dinastije Nerva – Antonina, koji su svoju vladavinu obilježili stabilnošću i učvršćivanjem granica države (Pax Romana). To su Nerva (96. – 98.), Trajan (98. – 117.), Hadrijan, Antonin Pio (138. – 161.) i Marko Aurelije (161. -180.), te uvijetno i Komod (180. – 192.) kao Aurelijev nasljednik.

Carica Sabina samo je naizgled glavni lik, jer uz nju i cara Hadrijana kroz roman ‘provlači’ se još nekoliko likova, a od kojih je bivši vojnik i Carev osobni čuvar Crveni Vercingetoriks, skraćeno Vix, koji u prvom licu govori o događajima. Uz Sabinu i Vercingetoriksa tu je još i Anija, djevojčica čije odrastanje pratimo kao i njezin utjecaj na neke bitne dogašaje koji će odrediti budućeg cara. A možda i najbitniji lik je Antinoj, Vercigetoriksov sin, ili točnije posinak, koji će postati Carev miljenik i ljubavnik. On mu postaje toliko bitan, da će u njegovu slavu diljem Rimskog carstva narediti izradu mnoštva kipova, a u Egiptu po njegovom imenu osnovati grad.

Roman započinje Hadrijanovim povratkom u Vječni grad, i njegovim obračunom s petoricom neistomišljenika. Jedan od njih izvući će živu glavu, dok će ostala četvorica nastradati, iako će Hadrijan tvrditi kako nije izdao naredbu za njihovim smaknućem, već su ga njegovi podređeni pogrešno shvatili. Čangrizav i nepredviljiv, opasan je najviše za svoje najbliže suradnike, Hadrijan želi ostati zabilježen u povijesti kao vladar koji je prenio slavu Rima u budućnost. Započet će neke od projekata koji su ga obilježili sve do danas, kao što je, primjerice, Hadrijanov zid u Velikoj Britaniji…

Kate Quinn dobro kombinira povijesne činjenice sa svojim viđenjem onoga što se moglo dogoditi. Na kraju knjige navedeno je koji su povijesni likovi, a koji plod njezine mašte. A u Povijesnoj bilješci daje zanimljive podatke o kontekstu događaja koji su se odigrali, kao i opservacije o likovima koji se pojavljuju u romanu. Hadrijan je bio zaslužan za ustoličenje budućih careva, od kojih je Antonin Pio (138. – 161.) slučajem postao car, i vladao 23 godine, dok je Marko Aurelije (161. – 180.) bio njegov ciljani nasljednik, ali u trenutku kada ga je odredio bio je premlad da zasjedne na prijestolje.

‘Gospa iz vječnog grada’ knjiga je koja vas može potaknuti na proučavanje povijesti, pa ako još pratite Mary Bierd i njezine opservacije o povijesti Rima, osvjedočit ćete se koliko je to zanimljiva materija te koliko se suvremena povijest malo razlikuje od antičke. Jer ljudska priroda nije se za dvije tisuće godina promijenila.

Robert Jukić, Oxford, 02.08.2019.

Popis rinskih careva – Wikipedija
Hadrijan – Wikipedija

Tekst je prenesen s portala www.film-mag.net

Izašla je prva knjiga o gumnima u Hrvatskoj! (piše Kristina Gwirtzman)

Primoštenska gumna u prošlosti i sadašnjosti prva je knjiga u Hrvatskoj koja obrađuje tematiku gumana. Nastala je u sklopu projekta „Na guvnu – baština kao pokretač razvoja“ kojeg je osmislila udruga Arx Novum, a financirala Općina Primošten. Bio je ovo prilično opsežan, iako vremenski relativno kratak projekt, koji je za cilj imao detaljno dokumentirati (fotografirati, izmjeriti, locirati,  pokušati datirati) primoštenska gumna i prikupiti što više informacija kroz razgovore i anketiranje starijeg lokalnog stanovništva koje se još uvijek sjeća tradicionalnog načina života i izvođenja poljoprivrednih radova prije uvođenja mehanizacije. Uz knjigu, u sklopu istog projekta, snimljeni su i kratki dokumentarni filmovi koji prikazuju rekonstrukciju tradicionalne primoštenske žetve, tijekom koje se ne koristi srp već se žito čupa s korijenom, te višenamjensku ulogu gumna u primoštenskom kraju. Vizualni materijali iz filmova korišteni su i u pojedinim poglavljima ove knjige (filmovi su dostupni na You Tube kanalu Udruge Arx Novum).

Knjiga „Primoštenska gumna u prošlosti i sadašnjosti“ na 136 stranica i kroz 13 poglavlja obrađuje razne teme vezane uz gumna, daje im arheološki i povijesni kontekst, prikazuje višenamjenski značaj gumana kroz prostor i vrijeme, opisuje njihove graditeljske značajke s obzirom na specifičan geografski prostor u kojem se nalaze, iznosi osobitosti i karakteristike primoštenskih gumana te običaje i tradicije vezanih uz njih, a kako bi se prikazala njihova forma i raznolikost. Najznačajnija primoštenska  gumna prezentirana su i u vidu kataloga koji se nalazi na kraju knjige. Kroz knjigu se može upratiti koliko su zapravo oblik i način gradnje gumana kroz tisućljeća i stoljeća ostali nepromijenjeni. Sva su poglavlja bogato popraćena fotografijama, ilustracijama, grafičkim prilozima i kartama. Knjigu je priredila i uredila Kristina Gwirtzman, a uz Gwirtzman autorice tekstova i suradnice na projektu bile su Linda Bednjanec i Katarina Mužar. Za kvalitetu i sadržajnost ove knjige ključna je bila i interdisciplinarnost te iznimno dobra suradnja s lokalnim stanovništvom jer relevantne literature na ovu temu još uvijek nema.

Ideju za projekt i knjigu potaklo je neočekivano arheološko otkriće gumna na dosad nepoznatom lokalitetu u blizini zaseoka Grlić. Ono, prema dosadašnjim pokazateljima, datira u antiku, a na njemu su arheologinje iz udruge Arx Novum ovo proljeće započele istraživanja. Potvrdi li se, daljnjim istraživanjima, antička hipoteza, bit će ovo najstarije poznato gumno u Hrvatskoj.

Općina Primošten, ponajprije poznata po svojoj obali i plažama, sada se može istaknuti te prezentirati i vrlo velikim brojem dobro očuvanih gumana u svome zaleđu, a vjerojatno i najstarijem gumnu u široj okolici. Gumna nisu samo vizualno atraktivan i vrijedan element tradicijske arhitekture, već i pokazatelj gospodarskih prilika prije pojave turizma. Naime, iznimno velik broj gumana ukazuje da su Primoštenci egzistencijalno puno više bili vezani za poljoprivredu i polja, nego za ribarstvo i more, što bi bilo za očekivati s obzirom na obalnu lokaciju Općine.

Na kraju, jedan od krajnjih ciljeva projekta poticanje je i ravnomjernijeg razvoja turizma kroz revitalizaciju, promociju te popularizaciju manje poznatih lokaliteta primoštenskog zaleđa u želji za boljim očuvanjem baštne te izvorne prostorne strukture sela.

Kristina Gwirtzman

ArheoKalendar© 2020.

Arheologija.hr

Projekt: ArheoKalendar© 2020.

Kom al-Ahmer i Kom Wasit arheološki projekt

U suradnji s projektom arheološkog istraživanja egipatskih nalazišta Kom al-Ahmer i Kom Wasit (u organizaciji Dipartimento dei Beni culturali: archeologia, storia dell’arte, del cinema e della musica; Università di Padova; Centro archaeologico italo-egiziano), kreirali smo ArheoKaledar u formi kataloga.

Fotografije artefakata pronađenih na nalazištima Kom al-Ahmer i Kom Wasit ilustriraju njihovu raznovrsnost. Lokaliteti se nalaze na području Delte, pozicionirani između Aleksandrije i Rosette.

Facebook projekta: https://www.facebook.com/komahmer/

ArheoKalendar© objavljujemo na engleskom jeziku.

Sve fotografije su autorske | Sva prava rezervirana

Tekst: Urška Furlan.

Oblikovanje: Vendi Jukić Buča

Kalendar je izrađen u verziji formata A4 panorama

Kalendar

Čestitka 2020. u znaku je ArheoKalendara©.

Oxford, 25. 12. 2018.

Glavni i odgovorni urednik

Vendi Jukić Buča

0. Naslovnica
1. Siječanj
2. Veljača
2. Ožujak
4. Travanj
5. Svibanj
6. Lipanj
7. Srpanj
8. Kolovoz
9. Rujan
10. Listopad
11. Studeni
12. Prosinac

Čestitka 2020.

Čestitka i ArheoKalendar© 2020. izrađeni su u suradnji s projektom Kom al-Ahmer i Kom Wasit.

ArheoKalendar© 2020 predstavit će izbor artefaktata s egipatskih nalazišta Kom al-Ahmer i Kom Wasit (https://www.facebook.com/komahmer/).

Logo projekta Kom al-Ahmer i Kom Wasit izradila je Vendi Jukić Buča.

U Oxfordu, 23. 12. 2018.
Uredništvo