HAD – Nagrade Hrvatskog arheološkog društva za 2016. godinu (prikaz Robert Jukić )

U utorak, 20. veljače 2018. u 13:00 sati, u Velikoj dvorani Matice hrvatske, održana je dodjela Nagrada Hrvatskog arheološkog društva u organizaciji Hrvatskog arheološkog društva te Odjela za arheologiju i etnologiju Matice Hrvatske. Nagrade su proglašene tijekom održavanja znanstvenog skupa „Okolica Kaštelanskog zaljeva u prošlosti”, održanom u Kaštelima od 2. do 6. listopada 2017. godine.

Biografija
Dr. sc. Kristina Mihovilić rođena je u Puli 1951. godine. Diplomirala je arheologiju 1976. godine na Filozofski fakulteti Univerze v Ljubljani na Oddelku za arheologijo, a doktorirala na istom fakultetu 2001. godine s temom Starije željezno doba Istre. Od 1974. godine radi u Arheološkom muzeju Istre u Prapovijesnoj zbirci.
Participirala je na brojnim terenskim istraživanjima kao suradnica i voditelj: Nezakcij, Gradac – Turan, Sv. Martin (Lim.), Limska gradina, Pećinovac, Pećina na Gradini, Monkodonja, Mušego, Medulin – Punta Kašteja, Maklavun, Pula – AMI jug, Petrovac itd.
Radila je na postavljanju skupnih i samostalnih arheoloških izložbi: Arheologija i umjetnost Istre, Čarobna Istra, Nekropola Limske gradine, Grobnica Epulonovih predaka, Histria – Istra – Istrien, Histri i Etruščani, Monkodonja i Mušego, Histri u Istri i drugih.
Sudjelovala je s referatima na znanstvenim skupovima Hrvatskog arheološkog društva; Handel, Tausch und Verkehr im bronze – und früheisenzeitlichen Südoseuropa u Berlinu 1992.; Preistoria e protostoria del Friuli – Venezia Giulia e dell’Istria u Trstu 1994.; Grčki utjecaji na istočnoj obali Jadrana u Splitu 1998.; I Greci in Adriatico u Urbinu 1999.; I Celti nel Adriatico u Trstu 2001.; La pirateria nell’Adriatico antico u Veneciji 2002.; Carlo Marchesrri e i castellieri 1903 – 2003 u Duinu 2003.; Piceni ed Europa u Piranu 2006. itd.
Autorica je brojnih znanstvenih radova u hrvatskim i inozemnim publikacijama.
Održala je predavanja: Società di Minerva u Trstu, Institut für prähistorische Archäologie u Berlinu, Karl – Franzens Universität u Grazu; Centro Studi per l’Archeologia dell’Adriatico u Ravenni, Odsjek za arheologiju FF u Zagrebu, Oddelek za arheologijo FF u Ljubljani.
Kroz 42 godine radnog staža sudjelovala je u radu raznih tijela: član Uredništva muzejskih publikacija; član Stručnog vijeća, član Upravnog – muzejskog vijeća; voditelj prapovijesne zbirke, voditelj arheološkog odjela. U razdoblju 1995. – 1996., te od 2002. do 2006. obnašala dužnost ravnatelja AMI.
Članica je HAD-a i dopisni član Njemačkog arheološkog instituta.

Dr. sc. Kristina Mihovilić, dobitnica Nagrade za životno djelo. Fotografija: Robert Jukić.

Dobitnici godišnje nagrade „Josip Brunšmid“ su akademik Nenad Cambj, prof. dr. sc. Miroslav Glavičić, prof. dr. sc. Željko Miletić i Joško Zaninović za knjigu „Antička baština na novčanicama mediteranskih zemalja“ u izdanju Nacionalnog parka Krka. Počasna članica Društva postala je Marina Šegvić.

Uz domijenak, program je obilježio nastup Tamare Jurkić Sviben na klaviru.

Program:
Žiga HIRSCHLER: Uspavanka, Majčin ples i Lutkino kolo
Antonio SMAREGLIA: Barcarola
Camille CHAMINADE: Nocturne op. 165

Izvor

HAD | AMI PRESS

Zbornik – Croatia at the Crossroads (prikaz Vendi Jukić Buča)

Archaeopress Publishing Ltd, Oxford, 2016.
Web
Jezik: engleski
Stranica: 271
ISBN 978-1-78491-530-8
ISBN 978-1-78491-5315 (e-Pdf)
Galerija fotografija [foto: VJB]

Publikacija je dostupna u print i e-verziji. Obje verzije moguće je kupiti online: http://www.archaeopress.com/Public/displayProductDetail.asp?id=%7BC3D195D7-F3E0-4978-A8E2-1102FE8437F9%7D

Naslovnica Zbornika. Foto: VJB.

Zbornik ‘Croatia at the Crossroads – A consideration of archaeological and historical connectivity’ okuplja članke predavanja predstavljena tijekom arheološke konferencije (Europe House, 24. – 25. lipnja 2013.) organizirane u okviru festivala održanog s ciljem obilježavanja ulaska Hrvatske u Europsku uniju 1. 7. 2013. godine. Trodnevni festival društveih i kulturnih priredbi organiziralo je Britansko-hrvatsko društvo (British Croatian Society).

It was decided that the conference should not simply address the question of ‘recent archaeological work in Croatia’, even though this would have raised interesting questions concerning the state and condition of the archaeological discipline in Croatia. Instead it was considered to be more in tune with the spirit of the festival for the conference to consider the role which Croatia, or the lands of Croatia, had played as a conduit or connector in archaeological and historical periods between peoples, cultures and religions of northern and southern, western and eastern Europe. After all, Croatia is situated in central Europe and often stated to be positioned along the dividing or ‘fault’ lines of Roman and Byzantine, Ottoman and Christian cultures.

Iz Preface-a, David Davison, Chairman, British-Croatian Society, 2003-2010

Urednici Zbornika su David Davison, Vince Gaffney, Preston Miracle i Jo Sofaer.

Konferencija je prezentirala socijalne i kulturne poveznice hrvatske arheologije sa širom regijom kroz interdisciplinarne sadržaje i istraživanja. Naglasak je na arheološkom, povijesnom i geografskom položaju Hrvatske na području Europe i u okviru Europske unije.

Popis članaka

Preface (David Davison)

Foreword (urednici David Davison, Vince Gaffney, Preston Miracle i Jo Sofaer)

Ivor Janković, Fred H. Smith ‘Interactions in the Old Stone Age: Possible Scenarios Using the Vindija Biological Evidence’
This paper discusses the Neanderthal sequence from the Vindija cave, Croatia in the light of three main models of modern human origins. Over the last three decades these models have undergone much change, as new dates, fossils, cultural and genetic data became available. Vindija cave has yielded one of the latest Neandertal samples in Europe, and recent successful reconstruction of Neanderthal genome is based largely on three bones from this site. Thus, the remains from Vindija play a major role in any attempt to understand complex and dynamic patterns of biological and behavioural patterns of late Neandertals and their demise.

Ivor Karavanić ‘Contacts and Connections in Late Middle and Early Upper Palaeolithic Croatia’
This paper presents the most important late Middle and early Upper Palaeolithic sites in different regions of Croatia (Hrvatsko zagorje, Gorski kotar and Istria, Dalmatia). While there is evidence of contact between different groups of hunter-gatherers during the Middle/Upper Palaeolithic transition from Vindija Cave in continental (NW) Croatia, there is no such evidence in the Adriatic region. The first evidence of contacts between continental and Adriatic regions of Croatia comes from later periods (late Epigravettian, Mesolithic)

Dario Vujević ‘Adriatic Connections: Exploring Relationships from the Middle Palaeolithic to the Mesolithic’
The contribution explores cultural similarities and possible connections between the Palaeolithic sites on both sides of the Adriatic Sea. In the period from the Middle Palaeolithic Mousterian and through the Upper Palaeolithic Epigravettian Adriatic basin was not a barrier, but a connection of two presently separate geographical features: Italian peninsula and the Eastern Adriatic coast. Sites correspond closely in terms of economy, raw material choice, as well as typological and technological characteristics of artefacts, indicating a wide area of mobility.

Darko Komšo ‘The Mesolithic in Croatia’
Over the past five decades, the Mesolithic in Croatia has been recorded at numerous sites, some quite interesting and rich in various materials, even though others were improperly interpreted. Since the only true synthesis of this period was written as far back as 1979, the intention underlying this paper is to provide an overview of the changes which occurred in research conducted in the meantime, and to present the current status of knowledge on the Mesolithic in Croatia. The focus is placed on a critical overview and brief description of all recorded Mesolithic sites and the compilation of a list with all available literature. (…)

Jacqueline Balen ‘The Development of Eneolithic Cultures Between the Sava and Drava Rivers’
The eastern Croatian region occupies the southwestern part of the Panonian Basin and the eastern part of the area between the rivers Sava and Drava. This area as an enclosed geomorphic unity, its location and natural roads, fluvial valleys and waterways is closely associated with the adjacent areas. During the Copper Age in northern Croatian (more specifically in the area bounded by the rivers Sava, Drava and Danube) we can continuously follow the development of major cultures, such as the Lasinja, Retz-Gajary, Baden, Kostolac and Vučedol. However during this period there are also influences (and/or the presence) of some additional cultures, such as the Lengvel and Bodrogkeresztur.

Helena Tomas ‘Croatia and the Crossroads of Early Greek Seafarers’
The earliest Greek seafarers to reach the coasts of the Adriatic date from the Late Bronze Age, and are better known as the Mycenaeans. They were skillful and adventurous traders who knew no geographical limits in their search for raw materials around the Mediterranean basin. Indications of their presence have been discovered all over the eastern and central Mediterranean, with some hints even in the western portion of the basin. Numerous sites with Mycenaean material, primarily pottery, have likewise been identified along the western coast of the Adriatic, reaching all the way to the Po Valley. (…)

Sanjin Mihelić ‘Multiculturalists Before We Knew It: Keeping Pace with Bronze Age Trends’
The paper discusses current approaches and possible alternatives in correlating spatially bounded distributions in the Middle Danube area in Croatia, Hungary and Serbia with our notions of prehistoric identities based in the study a number of elements of presumptive relevance in the self-conceptualization and expression of social identity. This is juxtaposed to the conceptual framework that reserves the pride of place in the phenomenology of bearers of collective identity for archaeological cultures as the basic units of study, pointing out some of the limitations of this approach.

Darko Maričević ‘Clay Birds as Religious Objects and Works of Craft in the Bronze Age and the Early Iron Age of the Balkans and the Carpathian Basin’
During the Bronze Age and the Early Iron Age many European communities adopted similar iconographic themes through shared cosmological understanding of the world and perhaps religious practice too. Different combinations of solar, anthropomorphic and ornithomorphic imagery, in particular, occur repeatedly in different locations at different times during this period, not least along the southern margins of the Carpathian Basin and the northern Balkans. (…)

Hrvoje Potrebica ‘The Princess of the Crossroads – The Early Iron Age in Northern Croatia’
The diverse and intensive dynamics of the cultural development were caused by the exceptional geographic diversity of Croatia’s territory In the majority of archaeological periods, Croatia or some of its parts were liminal areas for various archaeological contexts. One of the best examples of this is the Iron Age in northern Croatia. Although five distinct cultural groups were identified in this area in modern archaeological literature, the Kaptol cultural group is the key cultural phenomenon of the Early Iron Age in Northern Croatia. (…)

Vedran Barbari ‘Indigenous Pottery in Dalmatia During the Last Millennium BC’
In this paper an attempt is made to define and clarify some issues on the indigenous pottery present in the area of Dalmatia during the last millennium BC. The area of Dalmatia covers large part of the eastern Adriatic cost, from the mountain Velebit in the north down to the Boa Kotorska bay in the south. Indigenous pottery fragments make up by far the largest portion of all the finds from the Iron Age settlement excavations in the area, but no elaborate attempts have been made so far in studying this class of archaeological finds.

Branko Kirigin ‘Salona and the Sea – Some Observations’
The maritime aspects of Salona, the capital of the Roman province of Dalmatia, has been totally ignored in scholarship. This paper deals with the geography; why Salona and not Split; the origin of Salona; the port of Salona; and the problems if how trade sailing boats navigated within the Bay of Kaštela, coping with winds and other dangers. (…)

Branka Migotti ‘Interaction Between Incomers and Autochthons on Roman Funerary Stones from the Croatian Region of Pannonia (1st-4th Centuries)’
It appears that the volume indicators (i.e. routes and channels of communication manifest through trade, technological transfer, artistic influence, religion, conflict, etc.) for the Roman period can be very conveniently illustrated by a selection of funerary stones, especially those featuring both portraits and epitaphs. Although a Roman conception in itself, the funerary stone soon became a means of display of various interactions between local Pannonians and both the Romans and incomers from other areas of the Empire.

Ivan Radman-Livaja ‘Immigrants from Other Areas of the Roman Empire Documented on Siscia Lead Tags’
While most Roman lead tags from Siscia kept in the Greek and Roman Department of the Zagreb Archaeological Museum contain information about individuals who appear to be clients of local fuller and dyers, some also provide more or less credible data about those clients’ likely origins. Inscriptions normally specify information about the garments, the service to be completed and the amount of money asked for payment, but the craftsmen also had to know to whom to return the merchandise. (…)

Ante Škegro ‘New Knowledge on Certain Early Christian Dioceses in the Eastern Adriatic Region’
The results are presented of the most recent research into Early Christian dioceses in the regions that were part of the Roman province of Dalmatia. It has come to light that four of these, having been cited in the literature from the time of Daniele Farlati (1690-1773) to the present, did not exist; eight dioceses had seats in places located along the eastern Adriatic maritime route (Salona, Iader, Arba, Epitaurum, Catharum, Scardona, Senia, and Muccurum); bishops of three dioceses resided in settlements located along the main road from Aquileia (northeastern Italy) to Constantinople (Byzantine capital) in the eastern Adriatic hinterland (Naronitan, Sarsenterensis, Ludroennsis). (…)

Ante Milošević ‘The K-type Sword from Koljane in Dalmatia as Possible Evidence for the Arrival of Croats at the End of the 8th Century’
During the last decade several interesting pieces of weaponry and military fear have been found in the valley of the Cetina river. In general, they exhibit morphological and typological features typical for the early Carolingian times. Among such finds is a sword with silver belt buckle from Koljani, which is a third such find coming from the small area around Vrlika, situated in the hinterland of Dalmatia. It can be argued that the sword represents a good from an unknown grave which has now been obscured by the artificial lake created for the hydro-power station Peruča. (…)

Irena Radić Rossi, Mariangela Nicolardi, Katarina Batur ‘The Gnalić Shipwreck Microcosm of the Late Renaissance World’
In the early 1960s, local divers discovered an outstanding shipwreck site, near the small island of Gnalić at the south-western entrance of the Pašman Channel. Subsequently, several archaeological interventions in the late 1960s and early 1970s, and one in 1996, rescued part of the archaeological remains of a large merchantman, dated to the late 16th century. The extent of the site and he excellent preservation of the ship remains and its cargo make it one of the most interesting post-mediaeval shipwrecks known. (…)

Dora Bošković ‘Weapons of the Military Frontier in Croatia from the End of the 17th to the End of the 19th Century – Combat Equipment and Emblems of Rank’
In the period from the 17th until the second half of the 19th century the territory of today’s southern and southeastern Croatia was the borderland of the Habsburg Monarchy, neighbouring the Ottoman Empire and Venetian Republic. In that borderland – known as the Military Border or Triple border (Triplex confinium) – three completely different civilizations interfered, mingled and pervaded. (…)

Publikacija je velikih dimenzija. Sadrži brojne fotografije u boji, crteže, table i karte.

Zahvaljujem izdavaču Archaeopress-u na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča
Oxford, 30. 1. 2018.

 

Branka Migotti ‘Saxa loquuntur – Rimski epitafi iz sjeverozapadne Hrvatske’ (osvrt Vendi Jukić Buča)

Archaeopress Publishing Ltd, Oxford, 2017.
Web
Jezik: engleski, hrvatski
Stranica: 126
ISBN 978-1-78491-566-7
ISBN 978-1-78491-567-4 (e-Pdf)
Galerija fotografija [foto: VJB]

Publikacija je dostupna u print i e-verziji. Obje verzije moguće je kupiti online: http://www.archaeopress.com/Public/displayProductDetail.asp?id=%7B49B136AC-0BCA-4F29-B58F-3C6269F04F3E%7D

Naslovnica Pubikacije. Foto: VJB.

Publikacija ‘Saxa loquuntur – Roman Epitaphs from North-Western Croatia | Rimski epitafi iz sjeverozapadna Hrvatske’ predstavlja sukus rezultata istraživanja rimskih epitafa s područja sjeverozapadne Hrvatske namijen opularizaciji znanosti u okviru projekta ’Roman funerary monuments of south-western Pannonia in their material, social, and religious context’ (IP-2014-09-4632) voditeljice Branke Migotti.

Autorica je dr. sc. Branka Migotti, znanstvena savjetnica u trajnom zvanju zaposlena na Odsjeku za arheologiju HAZU na poziciji upraviteljice Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Zagrebu, Odsjeka za arheologiju te vanjska suradnica na doktorskom studiju arheologije, na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Na početku Publikacije navedeni su dvojezični Popis slika te Zahvale, nakon čega je podijeljena na dva zasebna dijela. Prvi dio obuhvaća tekst na engleskom jeziku, a drugi na hrvatskom. Obje cjeline sadrže identične slikovne priloge i podjelu prema poglavljima: nakon Uvoda slijede Trgovina i rat, Veterani ili njihove sudbine, Panonska vojnička ‘elita’, Stogodišnjaci, Robovi, ‘Ženski svijet’ – rimska žena između samosvijesti i patrijarhata, Smrt i mitologija, Od mita prema kršćanstvu te Epilog. Kroz osam poglavlja predstavljeno je trinaest spomenika iz razdoblja od 1. do 4. stoljeća.

Fraza saxa loquuntur (kamenje govori) postala je kulturološka krilatica modernog doba zahvaljujući čuvenom austrijskom neurologu i psihoanalitičaru Sigmundu Freudu (1856.-1939.). Kažu da je taj strastveni i uspješni sabirač starina klasične antike sam sebe nazivao arheologom duše, a metoda arheološkog istraživanja nadahnula ga je za spomenutu frazu, jednu od najzvučnijih metafora u razrađivanju modela otkrivanja ljudske duše. Iza nje krila se znanstvena paradigma za koju se Freud nadao da će biti razumljiva njegovim čitateljima, a odnosila se na usporedbu slojeva zemlje i slojeva ljudskog duha: zemlju razgrće arheolog u potrazi za materijalnim ostatcima ljudske civilizacije, dok psihoanalitičar na sličan način prodire u slojeve ljudske duše i uma u potrazi za izvorima duševne patnje pojedinca.


Iz Uvoda

Publikacijom su predstavljeni grobni spomenici s epitafima koji potječu iz triju rimskih gradova sa prostora jugozapadnog dijela nekadašnje rimske provincije Panonije: Andautonije (Andautonia, Ščitarjevo kod Zagreba), Siscije (Siscia, Sisak) i Akva Balisa (Aquae Balissae, Daruvar). Ovi kameni grobni spomenici, s natpisima i reljefima, pridonose saznanjima o životu tijekom rimskog razdoblja na području današnje sjeverozapadne Hrvatske.

To obraćanje može sadržavati razne podatke o pokojniku, od kojih su neki jasni i nedvosmisleni i današnjem promatraču, dok druge treba iščitavati između redaka: jesu li ti ljudi bili domaći ili ‘pravi’ doseljeni Rimljani, kako su se uklopili u provincijalno-rimsko društvo, jesu li tragove svoje izvorne etničke pripadnosti sačuvali u imenima ili odjeći, kakav im je bio društveni položaj, čime su se bavili, kojim se bogovima ili Bogu obraćali, kako su izrazili odanost rimskim vrijednostima, kako su željeli biti zapamćeni na svojim spomenicima, kako su izražavali bol gubitka… Upravo radi naglaska na takvim sadržajima za naslov knjige izabrana je sintagma iz psihološke literature.’

Iz Uvoda

Analiza obuhvaća povijesni i arheološki kontekst uz prijedlog čitanja natpisa te njegovog prijevoda.  Tumači se kontekst života pokojnika te namjena određene formulacije epitafa. Donose se usporedbe sa sličnim spomenicima s drugih (domaćih i inozemnih) lokaliteta te poznati primjeri u literaturi.

Publikacija sadrži brojne fotografije u boji, crteže i karte.

Zahvaljujem izdavaču Archaeopress-u na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča
Oxford, 30. 1. 2018.

ArheoKalendar© 2018.

Arheologija.hr

Projekt: ArheoKalendar© 2018.

‘Kitten Pritten in Great Britain* – Maca Oxfordaca* – PULCI predstavlja OXFORD’

Portal Arheologija.hr i petu godinu nastavlja s projektom izdanja kalendara s motivima arheoloških nalaza, muzejskih predmeta ili lokaliteta te umjetničkim reprodukcijama.

Od posljednjeg tjedna listopada 2017. redakcija portala Arheologija.hr djeluje iz Oxforda, Velika Britanija, u koji su preselili njegovi osnivači Vendi Jukić Buča i Berislav Buča, zajedno s ljubimcem Pulcijem. Dr. sc. Berislav Buča prihvatio je poslijedoktorsku poziciju na Odsjeku za fiziku Sveučilišta u Oxfordu, što je bio povod preseljenju.

*Autor Berislav Buča

O Kalendaru 2018.

Predstavljamo vizure oxfordskih znamenitosti ‘po odabiru’ Mačka Pulcija, kućnog i internetskog ljubimca portala Arheologija.hr.

Sve fotografije su autorske | Sva prava rezervirana

Autori fotografija*: Berislav Buča i Vendi Jukić Buča.

Oblikovanje Kalendara: Vendi Jukić Buča

Kalendar je izrađen u verziji formata A4 panorama

Kalendar

Čestitka 2018. u znaku je ArheoKalendara©.

ArheoMačak Pulci portretiran je u naručju oxfordskog post-doca Berislava ispred ceremonijalne hale The Sheldonian Theatre. Black board s natpisima inspiriran je pločom s Einsteinovim rukopisom koja se čuva u Museum of the History of Science, u neposrednoj blizini Sheldonian-a. Čestitka je izrađena u suradnji s portalom www.FILM-mag.net.

Autori: Vendi Jukić Buča & Berislav Buča.

Oxford, 28. 12. 2017.

Glavni i odgovorni urednik

Vendi Jukić Buča MA MSc PhD ACIfA

 

Popis fotografija

0. The Sheldonian TheatreSheldonian Theatre izgrađen je sredinom 17. stoljeća prema dizajnu Christophera Wrena za University of Oxford. Građevina nosi ime svog financijera, Gilberta Sheldona, onodobnog kancelara Sveučilišta i nadbiskupa Canterburyja. U Sheldonianu se održavaju glazbena događanja, koncerti, predavanja i sveučilišne ceremonije.

1. Magdalen CollegeMagdalen je osnovan sredinom 15. stoljeća, a danas je jedan od najbogatijih koledža u Oxfordu. Nalazi se uz rijeku Cherwell i posjeduje velike zelene površine na kojima obitavaju jeleni. Zatvorenim prostorom dominira masivni četverokutni toranj s kojega tradicionalno, još od vremena Henrika VII, zbor Koledža pjeva na prvi maj u 6 sati ujutro (May Morning on May Day).

2. Keble CollegeKeble je jedan od koledža s najvećim brojem studenata. Ustanovljen je 1870. godne i sagrađen u neogotičkom stilu od cigle karakterističkog izgleda – varijacijama u boji oblikovani su cik-cak motivi i motivi šahovnice.

3. Radcliffe Camera – Kružnog oblika, Radcliffe Camera jedan je od najprepoznatljivijih oxfordskih znamenitosti. Sagrađena je sredinom 18. stoljeća u neoklasicističkom stilu za potrebe Radcliffe znanstvene biblioteke (Radcliffe Science Library).

4. Oxford Castle – Zamak je sagrađen 1071. godine kao motte-and-bailey castle, odnosno zamak na umjetno podignutoj uzvisini s ograđenim dvorištem i zaštićen vodenim opkopom, za monastičku zajednicu s kapelicom i stambenim odajama monaha. Najstariji danas sačuvani dio zamka je St George’s tower, s čijeg vrha se prostire impresivan pogled na Oxford.

5. Christ ChurchChrist Church objedinjuje koledž i katedralu oxfordske dioceze. Kralj Henry VII osnovao ga je 1546. godine, a danas je jedan od najvećih i najbogatijih koledža. Christ Church posjeduje Christ Church Meadow – veliku livadu usred grada okruženu rijekama Thames i Cherwell.

6. University Church of St Mary the Virgin Tower – Sveučilišna crkva smještena je na sjevernoj strani High Street te predstavlja centar iz kojeg se razvio University of Oxford. Njezina župa sastoji se gotovo u potpunosti od sveučilišnih građevina i koledža. Crkveni toranj iz 13. stoljeća završava vrhom (spire) za koji se smatra da je jedan od najljepših u Engleskoj (nadimak Oxforda je The City of Dreaming Spires).

7. University Church of St Mary the Virgin na križanju High Street i St Mary’s Passage.

8. The Sheldonian Theatre.

9. Hertford Bridge (‘the Bridge of Sighs’) – Ovaj zatvoreni most spaja dvije građevine Hertfort koledža iznad ulice New College Lane. Nadimak je dobio radi pretpostavljene sličnosti s poznatim Mostom uzdaha u Veneciji, iako više nalikuje venecijanskom mostu Rialto.

10. Lamb & Flag Passage – Pasaža spaja ulicu St Gile’s s Museum Road, od puba Lamb & Flag do ulaza u Keble College. Pub posjeduje St John’s College. Nazvan je prema simbolu Krista kao janjeta (Agnus Dei) koje nosi križ s barjakom (Knjiga Otkrivenja). Križ s barjakom povezuje se i s Ivanom Krstiteljem, čime se demonstrira vlasništvo koledža St John the Baptist.

11. Carfax Tower – Križanje glavnih ulica (Carfax) najstarijeg, zemljom ograđenog, naselja, postoji i danas (križanje St Aldate’s Street, Cornmarket Street, High Street i Queen Street) te se smatra središtem Oxforda. Nekoć je na ovoj poziciji postojala St Martin’s Church s tornjem (danas Carfax Tower) na kojem su se nalazili bell-ringeri u obliku drvenih rimskih vojnika iz 16. stoljeća. Oni se danas čuvaju u Museum of Oxford, a zamijenjeni su replikama.

12. Radcliffe Camera u pozadini te All Souls College s Codrington Library i Hertford College na desnoj strani.

Prethodni ArheoKalendari©

 

Dreaming [in]Spires (of) Oxford* – The Ashmolean Museum of Art and Archaeology (osvrt Vendi Jukić Buča)

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča.

Ashmolean Museum (punim imenom The Ashmolean Museum of Art and Archaeology) kultna je muzejska institucija i arheološka meka, prvi sveučilišni i najpoznatiji arheološki muzej na svijetu. Osnovan je na temelju privatne kolekcije koju je Elias Ashmole (1617. – 1692.) darovao Sveučilištu u Oxfordu 1677. godine. Prvotna kolekcija sadržavala je antički novac, knjige, geološke uzorke i zoološke primjerke (primjerice, posljednjeg prepariranog dodoa, koji je u međuvremenu propao). Ovaj kabinet kurioziteta prvotno je smješten u građevinu u Broad Street (‘Stari Ashmolean’), u kojoj se danas nalazi Museum of the History and Science. Smatra se da je ova građevina prva u Britaniji, a vjerojatno i na svijetu, izgrađena za muzej, odnosno u skladu s potrebama muzeja.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča.

‘Old Ashmolean’ sadržavao je golemu količinu artefakta prirodne i umjetne (artificial – proizvedeno ljudskom rukom) provenijencije pohranjenih (naguranih) u jednoj prostoriji. U građevini su se nalazili još prostor za predavanja i laboratorij. Stoga je ova građevina, za koju se prvi puta u povijesti uvriježio naziv muzej (originalno značenje riječi odnosti se na svetište muza), obuhvaćala djelatnosti čuvanja i prezentacije (artefakata), proučavanja (na temelju čega su nastajala saznanja i zaključci) i poučavanja (očuvanja znanja i njegov prijenos).

Građevinu u Beaumont Street, u kojoj se danas nalazi Muzej, izgradio je u razdoblju od 1841. do 1845. godine Charles Robert Cockerell (1788. – 1863.), engleski arhitekt, arheolog i pisac.

Početna kolekcija vremenom je proširena arheološkom i povijesnoumjetničkom građom, a dio vezan za zoološke primjerke i geološke uzorke pripao je današnjem Museum of Natural History, smještenom u Parks Roadu (odlična ponuda kave i kolača, preporučamo red velvet cake, u caféu na galeriji s impozantnim pogledom na dinosaure i muzejski postav).

Stalni postav potpuno je besplatan za posjetitelje, a plaća se samo ulaz na povremene izložbe, dok su donacije svakako dobrodošle i podupiru rad Muzeja (isti sistem vrijedi za sve sveučilišne Gardens, Libraries & Museums).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Postav se prostire na nekoliko etaža i obuhvaća odjele ‘Antiquities’ (Antikviteti), ‘Coins’ (Numizmatika), ‘Western Art’ (Zapadnjačka umjetnost), ‘Eastern Art’ (Istočnjačka umjetnost) i ‘Cast Gallery’ (Galerija odljeva). Arheološki artefakti prezentirani su unutar ‘Antiquities’, podijeljeni na kolekcije: ‘Prehistoric Europe’ (Prapovijesna Europa), ‘Ancient Near East’ (Drevni Bliski Istok), ‘Ancient Egypt and Sudan’ (Drevni Egipat i Sudan), ‘Minoan Aegean’ (Minojska egejska kultura), ‘Mycenean and Classical Greece’ (Mikenska i klasična Grčka), ‘Ancient Cyprus’ (Drevni Cipar), the Roman world (Rimski svijet), ‘Medieval and later Europe’ (Srednjovjekovna i kasna Europa) te muzejska ‘Founding Collection’ (početna kolekcija) i povijesni arhivi.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Osim arheoloških izložaka predstavljen je i rad konzervatorskog odjela (Conservation department). Osim što je odgovoran za skrb i zaštitu muzejske građe, Odjel provodi konzervaciju papira, tekstila, artefakata i slika. Pomoću suvremenih metoda, poput rentgena, radiografije i RTI tehnologije, omogućava se pogled od 360 stupnjeva na ispodpovršinske dijelove nekih od najznačajnijih muzejskih artefakata.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Muzej ima četiri kata uz prizemlje i prostor koji se nalazi na -1 nivou. Izlošci su prezentirani tematski, a gdje je moguće i kronološki. Često se na istom katu mogu vidjeti izlošci iz različitih vremenskih razdoblja (primjerce u istoj vitrini nalaze se artefakti iz kasne antike i umjetnine iz 19. stoljeća).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Na -1 nivou arheološke kolekcije prezentirane su kroz cjeline ‘Exploring the past 1’ (Istraživanje prošlosti 1), ‘Ark to Ashmolean’ (Arka k Ashmoleanu), ‘Conservation’ (Konzervacija), ‘Crossing Cultures’ (Isprepletene kulture), ‘Money’ (Novac), ‘Reading and Writing’ (Čitanje i pisanje), ‘Textiles’ (Tekstili), a nastavljaju se u prizemlju cjelinama ‘Aegean World’ (Egejski svijet), ‘Ancient Cyprus and Ancient Near East’ (‘Drevni Cipar i drevni Bliski Istok), ‘Ancient Egypt and Nubia’ (Drevni Egipat i Nubija), ‘Cast Gallery’ (Galerija odljeva), ‘China to AD 800, Chinese Painting’ (Kina do 800. godine, kinesko slikarstvo), ‘European Prehistory’ (Europska prapovijest), ‘Greece, Italy and Rome’ (Grčka, Italija i Rim) i ‘India to AD 600’ (Indija do 600. godine).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1896-1908. Red pottery lion.

Na prvom katu arheološki artefakti uglavnom su prezentirani u okviru cjelina ‘Asian Crossroads’ (Azijska raskrižja), ‘India from AD 600’ (Indija od 600. godine), ‘Islamic Middle East’, ‘Medieval Cyprus’ (Srednjovjekovni Cipar), ‘Mediterranean World’ (Mediteranski svijet). Na drugom značajnija cjelina tiče se srednjovjekovne Engleske – ‘England 400 – 1600’ (Engleska od 400. do 1600. godine).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Ashmolean čuva neke od najpoznatijih i najzanimljivijih arheoloških artefakata – mogu se istaknuti zbirke iznimnih i jedinstvenih primjeraka. Obradovalo me uživo vidjeti keramičke božice sa zmijama u rukama i posude s prikazima živopisnih hobotnica o kojima sam slušala na predavanjima o minojskoj civilizaciji, na studiju arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, profesorice Helene Tomas, koja je doktorirala u Oxfordu s temom linear A i linear B pisma. Ovo su bila neka od najzanimljivijih predavanja, praćena fascinantnim ilustrativnim materijalom.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1911.608. Knosos three-handled jar depicts an octopus.

Artefakti potječu iz raznih krajeva svijeta, a treba istaknuti i lokalne znamenitosti. U okviru zbirke ‘England 400 – 1600’ nalaze se dva izuzetna artefakta – Alfred Jewel, dragulj kralja Alfreda Velikog (vladao 871. – 899.) i škrinjica Thomasa Becketa. Prvi je značajan jer sadrži natpis kojim je navedeno da ga je dao izraditi Alfred te prikaz samog kralja u emajlu, a na drugom je prikazano ubojstvo arhibiskupa Canterburyja (primas engleske crkve),Thomasa Becketa (1119. – 1170).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1836 p.135.371. Alfred Jewel.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN2008.36. Thomas Becket casket.

Ashmolean čuva i jedan vrlo poznati artefakt pronađen na području Hrvatske – glavu carice Livije koju je Arthur Evans otkupio u Metkoviću 1878. godine. Izložena je na postamentu u prostoriji s rimskim izlošcima.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1941.808 Marble head from a statue of Livia.

Osim artefakata, Ashmolean čuva jednu od najstarijih, najvećih i najbolje očuvanih zbirki odljeva grčkih i rimskih skulptura u Britaniji. Kolekcija okuplja povijesne odljeve izrađene tijekom 18. i 19. stoljeća, a oformljena je 1884. godine za potrebe poučavanja klasične arheologije na Sveučilištu. Među brojnim poznatim prikazima ističe se obojan odljev Augusta Prima Porta (jedan od najpoznatijih portreta cara Augusta, iz 1. stoljeća, pronađen u ruševinama Vile Livije, danas u Novom krilu vatikanskih muzeja).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Donju etažu s izlošcima koje, zbog njihove brojnosti, nije bilo moguće izložiti u Galeriju posjetitelji mogu obići u okviru stučnih vodstava svakog četvrtka i subote. Po dva vodiča zainteresiranima će prezentirati karakteristike i izradu odljeva te prezentirati pojedinačne skulpture po vlastitom izboru. Po završetku vodstva moguće je samostalno razgledati odljeve.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. Vendi & August.

Prvi puta posjetila sam Ashmolean u lipnju, a vratila sam se još tri puta u posljednjih mjesec dana, otkad sam u Oxfordu. Svaki put obišla sam jedan kat, a nakon što ih obiđem sve, zaključujem da će mi još mjeseci biti potrebni za detaljno proučavanje svih prostorija zasebno. Šetnja kroz arheološko carstvo u gradu koji živi svoju povijest, producira znanje okupljajući vrhunske znanstvenike, posebno je iskustvo koje vrijedi ponavljati.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Osim stalnog postava, Muzej organizira povremene izložbe na trećem katu. Također, Ashmolean ustupa svoje prostore u suradnji s brojnim organizacijama pri održavanju različitih festivala. Prošli vikend održan je One World Festival u Oxfordu te je dio programa održan u Ashmoleanu. Tom prilikom prisustvovali smo predavanjima, glazbenim izvedbama i degustirali specijalitete sirijske i indijske kulinarike.

Kao organizator sadržaja namijenjog različitoj publici, Ashmolean je institucija otvorena i zanimljiva svima, od znanstvenika do znatiželjnika.

U okviru Muzeja djeluje kavarnica s raznolikom ponudom kolača i malih zalogaja, muzejski shop i veliki restoran na krovnoj terasi (četvrta etaža). Preporučamo carrot cake i posjet suvenirnici.

Zahvaljujemo muzeju Ashmolean na mogućnosti obilaska i dozvoli objave fotografija.

Vendi Jukić Buča

U Oxfordu, 25. 11. 2017.

*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.

Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford).

AMZ – POP-ART SOLINJANKA (osvrt Vendi Jukić Buča)

Glava mlade djevojke pronađene u Solinu, skulptura poznata kao Solinjanka (možda Plautilla, supruga rimskog cara Karakale), jedan je od najpoželjnijih arheoloških suvenira, kao artefakt koji je, uz vučedolsku golubicu, vjerojatno najpoznatiji arheološki nalaz s područja Hrvatske. Glava Solinjanke izložena je u stalnom postavu Antičke zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu, čiji je prepoznatljivi zaštitni znak.

U muzejskoj Suvenirnici bilo je moguće kupiti vjernu repliku ovog antičkog portreta u originalnoj veličini izrađenu od gipsa.

Radi proširenja ponude kroz fascinaciju ovom jedinstvenom skulpturom, povodom Međunarodnog dana muzeja 2016. godine Arheološki muzej u Zagrebu koncipirao je posebno izdanje svog zaštitnog znaka – repliku skulpture u smanjenoj veličini te intenzivno obojanu skulpturu u obje veličine (izvornoj i smanjenoj).

Boje su različite te se kombiniranjem različito obojanih glava u prostoru postižu efektne vizualne kompozicije. Koncept je inspiriran pop-artom, umjetničkim pokretom sredine prošlog stoljeća, i djelima njegovog najpoznatijeg predstavnika, Andy Warhola.

Solinjanke u ovom izdanju predstavlje su u razdoblju od 14. do 22. svibnja 2016. godine, a čega se uvrštene u stalnu ponudu Suvenirnice AMZ-a.

Podaci o suvenirima

Originalna visina: 22,5 cm
Umanjena visina: 13 cm
Materijal gips, boja

Cijena skulpture u originalnoj visini: 400 kn
Cijena sculpture smanjenih dimenzija: 200 kn

 

Galerija (fotografije ustupio AMZ PRESS)

Galerija (autor Vendi Jukić Buča)

Vendi Jukić Buča

Oxford, 7. studenog 2017.