Čestitka 2019. (Uredništvo)

Predstavljamo čestitku za 2019. godinu u suradnji s Manar al-Athar projektom Sveučilišta u Oxfordu.

Čestitka najavljuje ovogodišnji ArheoKalendar© pod nazivom ‘An Elephantastic Adventure in Petra’ (‘Slonofantastična avantura u Petri’) – priču o dva slona u potrazi za svojim kljovama u Petri, autorice profesorice Judith McKenzie, direktorice Projekta.

Kalendar objavljujemo idući tjedan.

U Oxfordu, 20. 12. 2018.
Uredništvo

A bath in Bath – Kupanje u Bathu (piše Vendi Jukić Buča)

Najveći, najbolje očuvan i najbolje prezentiran lokalitet rimskog razdoblja u Velikoj Britaniji nalazi se u Bathu. Osim Britanaca Bath posjećuju brojni turisti, a red ispred ulaza ovog arheološkog i povijesnog spomenika dug j4e čak i tijekom radnog dana. Termalni izvori u tolikoj su mjeri bili značajni za razvoj Batha, da je po njima moderni grad dobio ime. Bath je engleska riječ za kupanje i kupalište, a tako su lokalni stanovnici nazivali termalne izvore koji su obilježili cjelokupni gradski krajolik. Grad je 1987. godine dobio status Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

The Roman Baths

Galerija fotografija (autor VJB)

Rimske terme – Roman Baths – muzejski je kompleks s rimskim lokalitetom prezentiranim in situ. Rimski grad, koji je nosio ime Aquae Sulis (vode Sulisa), osnovan je 60. godine. Rimljani su, po osnutku grada u dolini rijeke Avon, izgradili terme, hram božice Minerve te kružnu građevinu (pretpostavljeni Tholos, jedini poznati u Britaniji). S obzirom da je grad naseljen u kontinuitetu, rimski kupališni kompleks, koji se nalazi ispod razine današnjeg grada, otkriven je i istražen tek tijekom kasnog 19. stoljeća.

Iznenađujući su veličina, razina očuvanosti te kvaliteta prezentacije ovog lokaliteta.

U središnjem dijelu današnjeg muzejskog kompleksa nalazi se otvoreni bazen The Great Bath. Obložen je s 45 olovnih ploča i ispunjen vrućom termalnom vodom koja protječe kroz cijele Rimske terme (na pojedinim mjestima vide se mjehurići koji izbijaju na površinu). Nekoć je Veliki bazen bio natkriven bačvastim svodom, visine 40 metara na najvišem mjestu. U bazen, dubok 1,6 metara, spušta se stepenicama koje se nalaze na svim njegovim stranama. Uokolo se nalaze niše, za koje se pretpostavlja da su natkrivale klupe i male stolove. Danas bazen nema krovište, a poviše je okružen terasom izgrađenom 1894. godine. Na ogradi ophoda nalaze se viktorijanske skulpture rimskih careva i guvernera Britanije koje ‘nadgledaju’ Veliki bazen.

Muzej je organiziran uokolo Velikog bazena. Dostupni su audiovodiči na više jezika koji sadrže informacije o artefaktima te dodatna objašnjenja muzejskih stručnjaka osobno. Na samom početku izložene su makete područja termi i hrama. Jedan od najznačajnijih kamenih izložaka je prednja strana hrama, u kojem se čuvao kip Minerve Sulis, jednog od dva hrama klasičnog razdoblja na području Rimske Britanije. Zabat prikazuje reljef Meduze Gorgone (ova teorija smatra se najvjerojatnijom, iako se radi o prikazu muškarca), koja je smatrana simbolom Minerve Sulis. Uokolo zabata postavljene su stepenice kružnog oblika, u formi gledališta amfiteatra, kako bi posjetilji mogli sjediti dok gledaju animaciju rekonstrukcije koloriranog zabata iz rimskog razdoblja, odnosno njegovog pretpostavljenog originalnog izgleda.

Muzej je organiziran prema sljedećim cjelinama.

People of Aquae Sulis and the Beau Street Hoard, kojom je prezentiran život građana Aquae Sulis i znamenita ostava rimskog novca (preko 17000 primjeraka datiranih u razdoblje od 32. god. pr. n. e. do 274.) iz Beau Street otkrivena 2007. godine.

Roman Worship, kojom je prezentiran postupak posjete termama i štovanja božice Minerve Sulis. Izloženi su privatni oltari postavljeni u dvorištu Hrama te poznati tzv. curse tablets –privatne poruke ispisane na olovnim i kositrenim pločicama, koje su se zamotane u svitak bacale u Izvor u kojem je, prema vjerovanju, obitavao duh Božice. Poruke su sadržavale kletve ljutitih koji su molili Božicu da ih osveti na način da kazni one koji su im učinili nepravdu, često navodeći imena potencijalnih počinitelja. Uglavnom se radi o nedjelima poput krađe osobnih predmeta i imovine. The curse tablets uključeni su u UNESCO Memory of the World Register.

qu[i] mihi vilbiam in[v]olavit                         execro qui involaver-
sic liquat com[o] aqua …..                          -it qui Deomiorix de hos
qui eam [invol] avit                                      -[i]pitio suo perdiderit qui-
… Velvinna Ex[s]upereus                            -cumque r[es] deus illum
Verianus Severinus                                     inveniat sanguine et
Augustalis Comitianus                                 vitae suae illud redemat
Minianus Catus
Germanill[a] Iovina

May he who has stolen Vilbia                        I curse (him) who has stolen,
become as liquid as water …                         who has robbed Deomiorix from
who has stolen it (or her)                               his house. Whoever (stole his)
Velvinna, Exsupereus,                                   property, the god is to find him.
Verianus, Severinus,                                      Let him buy it back with his own life.
Augustalis, Comitianus,
Minianus, Catus,
Germanilla, Jovina.

Temple Courtyard and Minerva – unutar moderne muzejske konstrukcije nalazi se natkriveni i zaštićeni prostor hramskog dvorišta iznad kojeg se prolazi metalnim stepeništima i ograđenim putevima. Ovo područje bilo je namijenjeno okupljanju štovatelja božice Minerve Sulis. Izloženi su oltar na kojem su se prinosile žrtve, brojni oltari s inskripcijama te pozlaćana brončana glava Božice – jedan od najpoznatijih artefakata rimskog razdoblja u Britaniji.

The Sacred Spring and Associated Objects – u središtu Muzeja nalazi se staklom ograđena terasa s pogledom na izvor termalne vode. Svakodnevno izvire preko 1,170,000 litara mineralne ljekovite vode temperature 46°C. Bio je običaj u Izvor bacati darove Božici – pronađeno je preko 12,000 rimskih kovanica te veliki broj tabli s kletvama. Metalne posude (patere) s inskripcijama DSM (Deae Sulis Minerva) vjerojatno su bile namijenjene prinosu žrtvi i darova svete vode.

Changing Rooms and Saunas – uokolo Velikog bazena nalaze se Istočne i Zapadne terme. Istočne terme obuhvaćaju veliku kupelj s toplom vodom koja je dopirala cijevima iz Velikog bazena te niz grijanih prostorija, čiji se broj povećavao kako su terme rasle do svog maksimuma u 4. stoljeću. U nekoliko prostorija, kao i na području Zapadnih termi, postavljeni su transparentni zasloni s video projekcijama, CGI rekonstrukcije i zvučni efekti prikazuju Rimljane u postupku korištenja ovih objekata.

Heated Rooms and Plunge Pools – Zapadne terme obuhvaćaju niz bazena i grijanih prostorija s hipokaustima (s dobro očuvanim stupcima od opeke) te krugli bazen s hladnom vodom dubok 1,6 metara.

Na samom kraju posjete može se okusiti voda o kojoj se toliko priča – postavljena je slavina iz koje istječe topla ljekovita mineralna voda, a ukoliko nemate vlastitu bocu, na volju su papirne čašice. Čin-čin!

The Thermae Spa

Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

S obzirom da su termalni izvori u Bathu, jedni od tri najznačajnija u Velikoj Britaniji i dalje aktivni, adaptirani su za moderni užitak kupanja u formi termalnog kompleksa Thermae Spa (u daljnjem tekstu Thermae) u Bath Street. Thermae obuhvaćaju dvije lokacije koje se međusobno nalaze u neposrednoj blizini – The Cross Bath (manje) i The New Royal Bath (veće terme). The Cross Bath terme (Grade I listed building) povijesni su spomenik obnovljen 1789. u stilu neoklasicizma te restauriran 1990. godine. Nalazi se uz bolnicu Sv. Ivana (St John’s Hospital) koju je, kao jednu od prvih ubožnica u Engleskoj, dao sagraditi početkom 12. stoljeća Reginald Fitz Jocelin, biskup Batha i nadbiskup Canteburyja. Radi se o nenatkrivenom bazenu u obliku velikog jacuzzija okruženom prostorijama svlačionica i recepcije. Namijenjene su posjeti manjeg broja ljudi i dolazak je potrebno prethodno najaviti. Također, moguće ih je zakupiti za privatnu sesiju.

S obzirom da se nalaze u užoj gradskoj sredini, razvoj većih termi nije mogao biti proveden na horizontalnoj, već samo na vertikalnoj osnovi. Stoga je glavni kompleks organiziran na nekoliko etaža – što ga čini zanimljivim i aktivnim mjestom posjete.

U Glavnoj zgradi (The New Royal Bath) nalaze se dva bazena – jedan u prizemlju, koncipiran u kružni tok s vodenom strujom, a drugi na samom vrhu građevine, s impresivnim pogledom na Bath. Na prvom katu nalaze se svlačionice i tuševi, dok se na drugom nalaze moderni ‘tepidariumi’ i ‘frigidarium’.

Thermae nude nekoliko vrsta cjenovnih ‘paketa’, među kojima se ističe kombinacija s posjetom Rimskih termi. Posjet je limitiran na 2 sata (duži boravak u termalnim ljekovitim vodama ne preporuča se iz zdravstvenih razloga) s dodatnih završnih 15 minuta namijenjenih sušenju kose i oblačenju. U cijenu je uključena posudba ručnika i kupaće ogrtača, u kojemu obilazite katove, saune i bazene stepenicama ili liftom. Posvuda se nalaze kukice za odlaganje ogrtača, a ako ga i izgubite u moru sličnih (kao što se dogodilo meni J), dodijelit će vam se novi ogrtač. Japanke, koje su također uključene u cijenu, možete zadržati za uspomenu (za posjetu termama ne treba vam ništa osim kupaćeg kostima).

Bazen u prizemlju kružnog je oblika s polukružnim dijelom unutar kojeg struji voda. U sredini se nalaze klupe s masažnim mjehurićima, a prisutan je i masažni slap. Uokolo bazena postavljene su ležaljke, a uz bazen se nalaze i prostorije za masažne tretmane. Na drugom katu nalaze se dvije tematski različite saune – rimska s mozaikom Minerve i sauna u georgijanskom stilu te vruća infracrvena komora. Uz njih se nalazi i prostorija s izrazito hladnim zrakom i koritom leda koji se konstantno generiraju. osjećaj hlađenja na uzavreloj koži zaista je fantastičan. Sve četiri prostorije su maglovite, pa se krećemo se u njima pomoću vlastite intuicije, osjećaja za orijentaciju i zvukova, a iskustvo kretanja je vrlo zanimljivo. Celestijalna dvorana namijenjena je relaksaciji. Na istom katu nalaze se i masažni te stropni tuševi praćeni svjetlosnim efektima. Konačno, na vrhu građevine nalazi se veliki krovni bazen ograđen staklenim panelima s pogledom na Bath. U ovom bazenu provela sam najviše vremena u ugodnom razgovoru sa Stephane, zaposlenicom Thermae, koja mi je navela ostale znamenitosti Batha i opisala korištenje tubaste plutače* u bazenu (*moj prijedlog naziva derivirao je iz njegovog oblika i namjene).

Kao šlag na kraju, posjetila sam restoran gdje sam naručila obrok po izboru. Menu je sadržavao delicije u stilu slow food ili fine dining restorana. Upućena sam za stol za dvoje uz prozor kroz koji je zraka svjetlosti obasjavala stol, a ugodan povjetarac rashlađivao je posjetitelje netom izašle iz vruće vode. Naručila sam specijalite kuće – quiche s kruškom i plavim sirom za predjelo, ribu za glavno jelo i vruću čokoladu s daškom vanilije za desert. Rastopljena čokolada stigla je stigla prva, poslužena odvojeno od gustog mlijeka s bogatom pjenom i čokoladnim kapljicama na vrhu, uz komad tradicionalnog biskvita (pudding). Pojela sam pola porcije čololade prije nego sam ostatak umiješala u zapjenjeno mlijeko. Puding i čokolada zabavljali su me 15-ak minuta, kada je stigao topli quiche na salati. S obzirom da sam bila pozvana na tour de Bath Abbey u 16 sati, bila sam primorana otkazati ribu, kako bih stigla na vrijeme. Naime, čak 35 minuta bilo je potrebno za poslužiti ova dva jela, svježe pripremljena, ukusna i vrhunske kvalitete. Praktični feature je taj da se vrijeme provedeno u restoranu ne odbija od ukupnog vremena namijenjenog boravku u termama. Napustila sam Thermae nakon točno dva sata, i mokre kose otputila se do Opatije, udaljene 2 minute trčanja.

The Bath Abbey

Galerija fotografija (autor VJB)

Opatija se izdvaja stilski i funkcionalno i kronološki.

Puno ime Opatije (anglikanske župne crkve i nekadašnjeg benediktinskog samostana) je The Abbey Church of Saint Peter and Saint Paul. Osnovana je u 7. stoljeću, a današnja građevina iz 16. stoljeća jedan je od najboljih primjera engleske gotike. Križnog tlocrta, izgrađena je od bathskog žućkastog kamena, s brojnim vitrajima.

Svakodnevno je organizirano nekoliko vođenih obilaska Opatije, a ja sam prisustvovala posljednjem. Obilazak obuhvaća penjanje preko 270 stepenica u nekoliko etapa, s pauzama prilikom kojih se objašnjava funkcioniranje Opatije, upravljanje zvonima te karakteristike arhitekture. Rečeno mi je također da se u podrumu Opatije trenutno vrše arheološka iskopavanja. Prisjetila sam se predavanja održanog u okviru Humanities Division Sveučilišta u Oxfordu, kojem sam prisustvovala prije nekoliko mjeseci, a u kojem je prezentirana njezina renovacija i projekt prezentacije kao značajnog primjera kulturne baštine u Britaniji.

Opatija je velika i impozantna. Brodovi su presvođeni lepezastim svodovima – izvedba koja se smatra najboljim svjetskim primjerom ove vrste gradnje. Uz Opatiju u Bathu nalazi se veliki broj crkvi sagrađenih unutar i izvan gradskih zidina građenih za stanovništvo koje nije bilo u mogućnosti obilaziti Opatiju.

Na vođenom obilasku najviše je bilo riječi o crkvenim zvonima kojih je deset; osam zvona izrađeno je 1700. godine, a dva manja dodana su 1774., kako bi ih ukupno bilo deset. Sva zvona još uvijek vise o originalnom drvenom okviru. Najveće i najteže zvono (1,5 tona) je posebno – nakon što je iznenada napuklo 1869. godine, trebalo ga je ponovno izliti. Nakon dvostrukog ugađanja (ispostavilo se da je ostarjeli orguljaš koji ga je pratio na podešavanje nagluh) koje je koštalo za to vrijeme enormnu količinu novaca (oko sto i nešto funti) i problema s isplatom za to potrebite donacije, od milja je prozvano the troublesome one. Posjetili smo i stražnju stranu sata, koje se nekoć navijalo ručno, a danas elektronički, stisnuti u malu prostoriju nad crkvenim stropom.

Vodstvo završava na najudaljenijem tornju sa širokim pogledom na grad.

Osim što je poznat po rimskom i suvremenom kupalištu, Bath je znamenit i po tome što je u njemu obitavala Jane Austin. Brojne gradske ture posvećene su njoj i njezinom opusu. Veliki gradski park uz rijeku nudi Afternoon Tea, a zamijetila sam i restoran sa srednjovjekovnim jelima i bathskim specijalitetom (koji nisam imala vremena probati, ali izgledom i sastojcima podsjeća na nešto između buhtle, peciva i pince) – the Bath bun. Nalazi u najstarijoj očuvanoj kući u Bathu, iz 1482. godine.

Zahvaljujem Rimskim termama (The Roman Baths), Thermae Spa i Bath Abbey na obilasku muzeja, kupanju i obilasku opatije!

Posjet Bathu ostat će mi u posebnoj uspomeni – posjetila sam ga netom nakon što mi je ponuđena pozicija na Faculty of Classics (zato kasni članak – radim!) i ovim posjetama i doživljajima proslavila svoje oxfordsko zaposlenje 🙂

Vendi Jukić Buča

Oxford, 14. 8. 2018.

>Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

Colonia Copia Claudia Augusta Lugdunum [osvrt i fotografije Vendi Jukić Buča]

Lyon je suvremena francuska metropola (po veličini treći grad u Francuskoj, slijedi Paris i Marseille), grad koji već pri samom dolasku fascinira vizurama i sadržajima. Funkcionalna organizacijska rješenja u tolikoj su mjeri na raspolaganju stanovnicima, što najbolje opisuje službena parola ‘Ma ville simplifie ma vie’ (‘Moj grad pojednostavljuje moj život’), da i netom pridošli turist stječe dojam povratka kući, a ne puta u nepoznato. Na internetskoj stranici lyoncitycard.com virtualno se, prije dolaska, mogu istražiti aktulani sadržaji i isplanirati turistički posjet.

Brojnim natpisima i obavijestima, usmjereni ste na pravi put već na samom aerodromu, nazvanom po kultnom francuskom spisatelju – Antoine de Saint Exupéry, od kuda, do samog centra, vozi brzi klimatizirani vlak Rhône-Express po povoljnoj cijeni i svakih deset minuta. Pojam ‘centar’ za lyonske prilike može se tumačiti samo uvjetno. Naime, zemljopisni položaj dviju rijeka, Saône i Rhône, uvjetuje oblik grada podijeljen na tri dijela, od kojih središnji čini formu poluotoka, a svaki predstavlja jednu vrstu turističkog centra protkanog kulturnim, znanstvenim, trgovačkim, gastronomskim i zabavnim sadržajima te povijesnim znamenitostima. Ova tri dijela međusobno su povezana na više mjesta mostovima za pješake i vozila, a po rijekama plove ili su stacionirani brodovi namjenjeni turističkim sadržajima.

Sam grad podijeljen je na devet četvrti (fr. arrondissements). Gledajući kartu, lijevo od Saône nalazi se najstariji dio grada – Vieux Lyon (Stari Lyon), odnosno 5. arrondissement. Na ovom su keltskom području, na brežuljku današnjeg naziva Fourvière, Rimljani 43. god. pr. n. e. pod vodstvom Lucija Munacija Planka (Lucius Munatius Plancus) osnovali koloniju punog naziva Colonia Copia Felix Munatia. U Lungdunumu su rođena dva rimska cara, Klaudije i Karakala, a za vrijeme prvospomenutog grad mijenja ime u Colonia Copia Claudia Augusta Lugdunensium. Ni danas nije razjašnjeno na što se odnosi naziv Lugdunum; prema keltskoj riječi dunum smatra se da označava brdo ili citadelu, dok se riječ lug može odnositi na keltskog boga Lugha, ali i svjetlo, prema latinskoj riječi lux, a postoje i druga tumačenja. Vezano uz cara Klaudija ističe se poseban artefakt – brončana ploča Table claudienne, po kojoj čak i jedna lyonska ulica nosi ime, sa zapisom Klaudijevog govora u kojem opravdava nominaciju galskih senatora, a koja se čuva u muzeju Gallo-Romain. Ovaj muzej nalazi se na padini brdašca Fouvrière, u neposrednoj blizini Malog i Velikog rimskog kazališta. In situ prezentiran ranokršćanski kompleks koji obuhvaća dvije trobrodne crkve (Saint-Etienne i Sainte-Croix) i krstionicu, nalazi se iza današnje lyonske katedrale posvećene sv. Ivanu Krstitelju, Cathedédrale Saint-Jean-Baptiste de Lyon, građene u razdoblju od 12. do 15. st.

U četvrti Vieux Lyon nalazi se još nekoliko muzeja (Gadagne, u kojem je prezentirana povijest grada te Miniature et Cinema, privatni muzej s originalnim filmskim ‘artefaktima’), Palace de Justicie Historique de Lyon te brojne druge sakralne i profane građevine od povijesne važnosti. Sa središnjim dijelom povezan je brojnim mostovima, od kojih se na središnjoj poziciji nalaze Pont Bonaparte i Passerelle du Palais de Justice, namijenjen pješacima, na kojem se u periodu ljetnih vrućina ispušta vodena maglica na veselje i rashladu djece te životinjskih ljubimaca u šetnji.

Središnji dio Lyona naziva se Presqu’ile (hr. poluotok), a obuhvaća 1., 2. i dio 4. arondissement-a. Kronološki se razvija nakon Starog Lyona, posebice tijekom srednjeg vijeka i renesanse. Na sjeveru se nalazi četvrt na brdu La Croix-Rousse, nazvana prema kamenom križu crvenkasto-smeđe boje podignutom na ovom mjestu tijekom 16. st. Četvrt je poznata po proizvodnji svile, radi čega je izgrađivan poseban tip građevina s visokim stropovima u kojima su se nalazili tkalački stanovi. Traboules su i danas vidljivi natkriveni prolazi koje su koristili trgovci svilom. Još je nekoliko aktivnih izrađivača svile (canuts), a mi smo posjetili jedno od mjesta na kojem se tkanina od svile izrađuje na tradicionalan način (La Maison des Canuts). Ulice, koje većinom tvore pješačku zonu, omeđene su visokim zgradama s reprezentativnim izlozima luksuznih dućana. U mnogima se od njih nalaze banke te kulturne i političke institucije. Za povijest Lyona izrazito je važan Hôtel de Ville, odnosno gradska vijećnica (označen terminom monument historique kojim se označavaju spomenici od nacionalne važnosti).

Nalazi se na poziciji između Place des Terreaux (svjetska baština na popisu UNESCO-a) i Place de la Comédie, ispred Opera Nouvel, nazvanoj prema francuskom arhitektu Jeanu Nouvelu, koji je originalnu zgradu redizajnirao krajem 20. st. Znameniti Musée des Beaux-Artes, u kojem se čuvaju brojne zbirke od egipatskog razdoblja do suvremene umjetnosti, smješten je u prostor bivšeg benediktinskog samostana iz 17. i 18. st. Na središnjem dijelu Poluotoka nalazi se jedan od najvećih europskih trgova otvorenog tipa namijenjen pješacima – Place Bellecour (svjetska baština na popisu UNESCO-a).Kako bi se i južni dio Poluotoka prožeo kulturnim sadržajem 2014. godine otvoren je Musée des Confluences, muzej posvećen ljudskoj povezanosti i odnosima od razdoblja prapovijesti do danas. Remekdjelo moderne arhitekture u svojoj konstrukciji reflektira znanstvena i umjetnička dostignuća i mogućnosti 21. stoljeća. Dominira najjužnijim dijelom poluotoka, na mjestu doticaja dviju rijeka, na krajnjoj kopnenoj točki, ali vodenom polazištu.

Na drugu stranu Rhône dolazi se brojnim mostovima, od kojih su središnji Pont Lafayette, Pont Wilson, Pont de la Guillotière i Pont de l’Université. Ovaj dio grada obuhvaća 6., 3. i 7. arrondissement, a kao i Poluotok, organiziran je pravilnom mrežom ulica. Najsjevernije područje (6. arr.) obuhvaća golemi Kongresni centar i veliki Parc de la Tète d’Or (hr. Zlatna glava, u vezi s legendom da se u parku nalazi zakopano blago s glavom Krista) u koji se ulazi kroz monumentalna željezna vrata poznata kao Porte des enfants du Rhône.

Park s malim zološkim i veliki botaničkim vrtom ispresijecan mrežom puteljaka, organiziran je oko jezera s otočićem Île du Souvenir sa spomenikom borcima poginulima u bitci, podignutom 1904. godine, do kojeg se dolazi podzemnim tunelom. Francuzi izrazito drže do multikulturalnosti i ljudskih prava, što je obilježeno i izgradnjom mjesta posvećenog ljudskim pravima (Espace droits de l’homme) na sjevernom dijelu parka globalno značajne 1989. godine. U produžetku Kongresnog centra čije je vanjsko okruženje ukrašeno modernim skulpturama predimenzionirnih životinja i poznatim kipom narančastog čovjeka s mobitelom autora arhitekta Renza Piana, nalazi se Muzej suvremene umjetnosti (Musée d’Art Contemporain), s izlošcima unutar i izvan same zgrade. 3. arr. naziva se Part Dieu odnosno Božji dio – poslovno središte Lyona u kojem se nalaze željeznički kolodvor i najfrekventnije okretište autobusnih linija te glavna metro stanica u okviru velikog shopping centra Galeries Lafayette. U neposrednoj blizini nalaze se internacionalni hoteli Ibis, Radisson i mnogi drugi te Les Halles de Lyon – Paul Bocuse, gastronomski kompleks dućana i restorana u vlasništvu najpoznatijeg lyonskog chefa Paula Bocusea. U ovom dijelu grada smještena su i dva izminmna muzeja – Musée Africain i Institut Lumière.

Lyon je grad zaista brojnih sadržaja lociranih po cijelom užem i širem području grada. Kretati se može pješke, biciklom (vlastitim ili na najam – Vélo’v), automobilom ili gradskim prijevozom koji podrazumijeva autobuse, troley-e (autobusi na električni pogon), tramvaje i metro.

Grad se bez metroa zaista ne može smatrati metropolom. Ovaj nadasve učinkovit način gradskog putovanja, osim što rasterećuje nadzemne prometnice i parkirališta, omogućuje siguran i efikasan transfer velikog broja ljudi na velikom gradskom području. Lyonski metro, koji se sastoji od četiri linije (A-D), sagrađen je na više etaža te ispod dviju rijeka, a linija D obuhvaća i dvije podzemne uspinjače (furniculaire) koje vode na dva brdašca (ranije spomenuti Fouvrière i Saint-Jean). Vlakovi putuju u razmaku od nekoliko minuta i organizirani su tako da se mijenjajući linije može komotno stići na onu koju se ‘hvata’. Na kraju većine linija započinje autobusna ili tramvajska, koja nastavlja pojedinu rutu. Kupnjom dnevne karte po cijeni od 5€ obuhvaćeni su svi načini prijevoza, nebrojeno tijekom dana. Ogranizacija nadzemnog prometa je izuzetna – osim semafora za pješake i vozila, postavljeni su i semafori za bicikliste, kojima su uređene brojne staze. Zeleno svjetlo duže svijetli vozačima, pa kad se dovoljno opustite i s povjerenjem počnete prelaziti cestu bez obzira na semaforsku boju, postajete pravi Lyonnais 🙂 Također, organizacija u neprevidivom slučaju je također besprijekorna – jednom prilikom pokvario se autobus i već za par minuta došao je zamijenski i uz minimalno kašnjenje obavio rutu.

Lyon slovi kao gastronomska prijestolnica Europe, a tipična taverna u kojoj se poslužuju lokalni specijaliteti naziva se bouchon. Brojni su bouchoni u Lyonu, ali samo pojedini nose certifikat Les Bouchon Lyonnais originalne kulinarike koji dodjeljuje istoimeno udruženje osnovano s ciljem očuvanja i održavanja lyonske kulinaričke tradicije i gastronomije. Kao tipična jela izdvajaju se tripice koje se jedu samostalno na brojne načine (carpaccio, na žlicu, kisele…) ili su dijelom drugih jela poput andouillette (kuhana kobasica sa ili bez tripica, u debelom crijevu), zatim saucisson de Lyon (kobasice i kobasice s pistacijem), cervelle de canut (u prijevodu ‘mozak izrađivača svile’, odnosi se na specifično začinjen mekani sir), vrlo pikantni mekani sir Saint-Marcellin, salade lyonnaise (zelena salata s komadićima hamburgera, krutonima i poširanim jajetom), rosette lyonnaise (salama koja okusom, izgledom i teksturom podsjeća na slovenski savinjski želodec) i brojna druga (različiti želeji i hladetine živorinjskog porijekla, njuškice, papci i dr.), a od slatkiša treba spomenuti ukusni tarte aux pralines i tipičnu lyonsku poslasticu coussin de Lyon, izrađenu od marcipana, čokolade i likera. Suprug i ja u dva smo navrata večerali u dva certificirana bouchona (Le Laurencin i Cafe comptoir chez Sylvie), u kojima su na meniju standardizirana jela izrađena od kvalitetnih lokalnih namirnica obilnih porcija – od tipičnih probali smo kobasicu s pistacijem, cervelle de canut u kombinaciji s goveđim mišićima i svinjskim nožicama, oeuf mimolette et sauce au vin (juha s poširanim jajetom, krutonima i mesnim trakicama), viande avec un gratin dauphines (teletina s gradiniranim krumpirima), Saint-Marcellin, coq au vin (pijetao u vinu) te, iako se smatramo gurmanima, ne možemo izraziti oduševljenje ovom egzotikom 🙂 Soupe al’ognon au fromage i ravioli s foie gras u necertificiranom bouchonu (Chez Grand-Mère) ostavili su bolji dojam, kao i posjet brasserie Le Nord vlasnika Paula Bocusea, gdje nam je steak tartare bio poslužen s, naravno, pommes frittes i salatom, a božanskog creme brulee-a smo se zasitili tek nakon druge porcije. Paul Bocuse vlasnik je nekoliko restorana u Lyonu, od kojih su onom 6 kilometara izvan dodijeljene tri Michelinove zvjezdice (ukupno je 25 restorana ove titulacije u Francuskoj). Skoro svi bouchoni nude turističke menije kako bi prezentirali maksimum lyonske gastronomije, a račun za objed s par deci vina za dvoje iznosi oko 50ak eura. Ugodno smo se iznenadili običajem automatskog posluživanja boca obične vode. Bocuseova brasserie još uvijek je cjenovno pristupačna, a nudi i tična francuska jela, ne samo lyonska. Predah od lokalne gastronomije priuštili smo si u Les trois dômes, restoranu s jednom Michelinovom zvjezdicom, koji nas je oduševio i konceptom jela i načinom posluživanja.

Slijedovi pažljivo smišljenih menija ispresijecani su zanimljivim i vizualno atraktivnim gastronomskim konceptima. Svaki slijed predstavlja novo iznenađenje pod kupolom i malo umjetničko djelo (pogotovo deserti). Odabrali smo predjelo od goluba i foie gras, glavna jela s teletinom (savršeno mekane teksture) i janjetinom, a za desert soufflé i čokoladni kolač u obliku malog drveta. Ovaj restoran smješten na Poluotoku s pogledom na Rhônu nudi iznimno ugodan i nadasve ukusan doživljaj Francuske. Nakon ovog iskustva pitamo se što i kako prezentirano nudi skoro tri puta skuplji Bocuseov L’Auberge du Pont de Collognes***.

O Lyonu bi se mogla napisati knjiga, pa moram ovaj općeniti osvrt privesti kraju. Zaključila bih da je Lyon napredan, funkcionalan i bogatim sadžajima prožet grad koji omogućuje svojim stanovnicima ispunjen život, bez obzira na njihov spol, dob, vjeru, boju i porijeklo, a posjetiteljima doživljaj koji će dugo pamtiti.

Vendi Jukić Buča
U Splitu, 4. rujna 2016.

Vezani tekstovi

Musée gallo-romain
Musée Gadagne
Musée des Confluences
Musée Africain
Maison des Canuts
Musée Lumière
Musée Miniature et Cinéma

Putovanja – Stockholm [Fotografije Julija Vuljanko]

Suradnica portala Arheologija.hr, Julija Vuljanko, provela je mjesec dana u Stockholmu, i tom prilikom fotografirala neke od znamenitosti glavnog grada Švedske. Fotografije su, uz komentare, prezentirane u fotogaleriji.

Pogledajte!

> Galerija fotografija [Julija Vuljanko]

Putovanja - Stockholm. Riddarholmskyrkan je crkva na otoku Riddarholmen i jedna je od najstarijih građevina u Stockholmu. Tamo su pokapani švedski monarsi od 1632., a dijelovi joj datiraju u 13. stoljeće. Foto: VJ.

Putovanja – Stockholm. Riddarholmskyrkan je crkva na otoku Riddarholmen i jedna je od najstarijih građevina u Stockholmu. Tamo su pokapani švedski monarsi od 1632., a dijelovi joj datiraju u 13. stoljeće. Foto: VJ.

 

Putopis: LJUBLJANA ‘Tak blizu. Tak drugače’. VI dio ‘Ljubljana & Ljubljanica’ [Piše Ada Jukić]

Ljubljana & Ljubljanica

Uz trgove,  parkove i nadsvođene javne prostore, odrednica Grada je rijeka,  Ljubljanica napučena s obje obale, zatamnjena verikalama betonskih obala i razmaknuta zelenim pojasem ‘nadstropja’ koja su, i pored brojnih terasa stolova cafea, demokratski opremljena besplatnim klupama. Galerije izgrađene neposredno uz vodu udvostručuju kapacitete njenih sadržaja. Prirodna ‘hladnjača vode’ iskorištena je u kompleksu Tržnice za smještaj ribarnice u kojem se osobito cijeni zdrava plava jadranska riba. Širina rijeke osigurava minimalni raspon između pročelja višekatnica koje gledaju na nju, a mostovi i trgovi s jedne i druge strane proširuju vodenu longitudinalu.

U novijem središtu Ljubljane Cankarjev dom i NLB, fotogenični portal Slovenske skupštine u Šubićevoj (sa strane je Beethovenova), ukrasni zabat Uršulinke na kruništu Kongresnog trga, Wolfova skraćenica do Prešernova trga sa spomenikom najvećem slovenskom pjesniku. Ljubljana je puna obilježja o ljudima iz kulture, osobito velikanima pera. Ako se okreneš, crveno pročelje franjevačke crkve Marijina uznesenja i art nouveau palača na početku Miklošićeve, ulice u kojoj su hoteli Union i Kinoteka. Balustrade Tromostovja nad ogledalom Ljubljanice i rijeka turista, ne samo u ljetnom turističkom pohodu. U svim sezonama engleski je drugi jezik na ljubljanskim ulicama.  Let’s go there!

U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013

>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Peti dio) [Osvrt Ada Jukić]. Pogled na Ljubljanicu. Foto: VJB.

Putovanja – LJUBLJANA ‘Tak blizu. Tak drugače’. VI dio. Piše Ada Jukić. Pogled na Ljubljanicu. Foto: VJB.

>Prvi dio

>Drugi dio

>Treći dio

>Četvrti dio

>Peti dio

Putopis: LJUBLJANA ‘Tak blizu. Tak drugače.’ V dio ‘Centar grada’ [Piše Ada Jukić]

Centar grada

Središte Ljubljane ima oblik lepeze, s ishodištem na Grajskoj plenoti Ljubljanskog grada i koncentričnim ulicama od Gornjeg do Vodnikovog trga u njegovu podnožju. Jedan krak Lepeze čini Aškerčeva i Zoisova cesta, koja prelazi Ljubljanicu do Levstikovog trga i crkve sv. Jakoba. Drugi krak čini energični potez Resljeve, od Krekova trga i Kopitarjeve, a obod ovog urbanog trokuta proteže se Bleiweisovom cestom i Tivolskom do Kolodvora na Trgu Oslobodilne fronte.

Razmaknuta Lepeza Centra obuhvaća još neke lokacije: na jugu Mirje, Barjansku cestu i dio Emonske, a s druge strane, ako skrenemo od Zmajskog mosta desnim krakom Trubarjeve, Vidovdanskom cestom (!) doći ćemo do Metelkove, kraj Tabora i Etnografskog muzeja, pa Masarykovom natrag do Železničke postaje.

U najširem rasponu Ljubljanska Lepeza obuhvaća Ilirsku ulicu i Hrvatski trg, a konačnu granicu širokog Centra čini Njegoševa cesta te potez Karlovške i Roške ceste, koje obilaze Orlov vrh.

Ali i u najkraćem kadru Centra Ljubljane može se satima hodati i fotografirati, obilaziti muzeje i izložbe, dodirivati rimske zidove i barokne fasade. Može se kušati Creme Brulee u čokoladnom ateljeu Dobnik na izlazu iz Maxi prolaza i slušati saksofon u vrtu Jazz kluba na uglu kod Moderne do Narodne galerije i odsjesti u hotelu Mrak i subotom na Pogačarjevom trgu doručkovati vrelu heljdinu pizzu pa s ekološke kmetije kupiti goriške trešnje i domači jabolčni kis. Preko puta zgrade Vlade, u bistrou ‘Bazilika’ možeš pojesti ‘božansku pitu’  i uživati u kriški malinove torte u fotelji klimatiziranog cafea Cacao, a u gostilni Lovac poslije ukusne ‘malice’ nazdraviti čašom refoška. Ako si umoran od šetnje, organiziran je prijevoz vozilima na električni pogon, sa znakovitim natpisom Kavalir. A  pod mostovima, na ulazima u podzemne garaže, pothodnicima i drugim javnim mjestima dostupni su čisti i besplatni Toilletts, ovo je grad koji uvažava fiziološke potrebe turista, a ne iskorištava ih za sitnu zaradu.

U odnosu na svoju veličinu, Centar zauzima najveći dio Ljubljane, uz sinergijski efekt svojih urbanih komponenata. Drugi gradovi možda imaju veću ukupnu površinu ‘za razgledavanje’, ali ukupni dojam fragmentiranih turističkih sastavnica nije kondenziran. ‘V ljubljanskem primeru’ sâm put do određene lokacije zanimljiv je kao odredište i otvoren za  alternative.  Nisi stiješnjen ‘prometnim konvencionalama’ kojima do cilja ideš uvijek istim putem.

U odnosu na ukupni tlocrt Grada, u obliku simetrične ‘Leptirove mašne’ u kojoj se zrakasto šire gradska i prigradska naselja, Centar Ljubljane predstavlja središnji čvor. Fascinantan efekt tog položaja su prirodni utori u urbanu strukturu i struja zraka od Rožnika i parka Tivoli, preko brda Ljubljanskog grada do Golovca. Središte je, zapravo, najuži dio Ljubljane, s najtanjim urbanim tkivom i najbliže prirodnim resursima. Mjestimice je granica Centra upravo granica Grada, linija koja ga odvaja i povezuje s prirodnim okružjem. S jedne strane Prešernova čini ključnu konturu jezgre Ljubljane, s druge strane, odvojena sve tanjim kvartovskim blokovima, pod lukom Bleiweisove, graniči sa šumom, a taj razmak najuži je na pothodniku kod Moderne galerije i Puharjeve. Dok su središta većine gradova okružena širokim i gustim urbanim sadržajima koji ga stišću kao mušicu u paukovoj mreži, Centar Ljubljane u svojem gradskom lijevku raspolaže vlastitim neposrednim izlazom u prirodu. Iz Centra možemo doslovce ‘iskoračiti’ iz Grada.

Nastavak slijedi.
U Ljubljani, Ada Jukić, 19 07 2013

>Galerija fotografija [Vendi Jukić Buča]

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. (Peti dio) [Osvrt Ada Jukić]. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.

Putovanja – LJUBLJANA: Tak blizu. Tak drugače. V dio. Piše Ada Jukić. Pogled na Ljubljanski grad. Foto: VJB.

>Prvi dio

>Drugi dio

>Treći dio

>Četvrti dio

>Šesti dio (konec)