MAS – Predstavljanje publikacije ‘Terminološki rječnik antičkog staklarstva’ (PRESS)

Predstavljanje publikacije

Suvremene tendencije užih specijalizacija, koje su obilježje i arheološke znanosti tijekom protekla dva desetljeća, doprinijela su i snažnijem razvoju proučavanja povijesti staklarstva, sa posebnim naglaskom na antičko razdoblje. Kao pokretač tom razvoju, usuđujemo se neskromno reći, doprinio je i rad Muzeja antičkog stakla u Zadru.
Za uspješniji rad na proučavanju bilo koje, pa tako i arheološke staklene građe neophodan preduvjet je terminološka dosljednost i standardiziranost. Uočava se da na mnogim poljima znanosti to nije u dovoljnoj mjeri dosegnuto, a potvrđuje se i na polju antičkog staklarstva.
Naime, kao posljedica utjecaja izvora i literature pisanih različitim jezicima, u hrvatskoj se arheološkoj akademskoj zajednici akumulirao tezaurus pojmova i naziva o povijesti staklarstva, koji su jasni užem čitalačkom krugu, no za njihovu lakšu, precizniju i širu uporabu neminovno je sazrijelo vrijeme da se napravi cjeloviti popis takvih pojmova, donese njihovo tumačenje na hrvatskom jeziku, te po mogućnosti prepozna i prikladna inačica na hrvatskom jeziku.
Stoga je u program izdavačke djelatnosti Muzeja antičkog stakla u Zadru za 2017. godinu uvršteno posebno izdanje pod naslovom „Terminološki rječnik antičkog staklarstva“. Autori rječnika su dr. sc. Ivo Fadić, ravnatelj Muzeja antičkog stakla i Šime Perović, viši restaurator i kustos, koji su ovim pojmovnim rječnikom sistematizirali i na jednom mjestu objedinili svu onu raznoliku i raznorodnu terminologiju vezanu uz arheološko staklo.
„Terminološki rječnik antičkog staklarstva“, biti će predstavljen u sklopu programa obilježavanja osme obljetnice otvaranja Muzeja antičkog stakla u Zadru, a predstavit će ga prof. dr. sc. dr. h. c. Ante Uglešić i prof. dr. sc. Anamarija Kurilić. Predstavljanje će se održati 10. svibnja 2017. godine u Multimedijalnoj dvorani Muzeja antičkog stakla u Zadru.

Izvor

MAS PRESS

MAS – Otvorenje izložbe ‘GRAD MRTVIH NAD POLJEM ŽIVOTA’ (PRESS)

U petak, 05. svibnja 2017. godine u 19 sati u maloj izložbenoj dvorani Muzeja antičkog stakla u Zadru u sklopu programa obilježavanja osme godišnjice rada MAS-a  biti otvorena izložba

„GRAD MRTVIH  NAD POLJEM ŽIVOTA“

Nekropola gradinskog naselja Kopila na otoku Korčuli

Na izložbi će se predstaviti rezultati arheoloških istraživanja nekropole gradinskog naselja Kopila na otoku Korčuli, jednog od značajnijih lokaliteta željeznog doba, važnog za sagledavanje povijesnih i kulturnih interakcija indigenog stanovništva s grčkim i rimskim kolonizatorima istočne obale Jadrana.

Izložba je realizirana u suradnji s Općinom Blato, Centrom za kulturu Vela Luka te Odjelom za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Autorica izložbe je viša kustosica Muzeja antičkog stakla u Zadru Anamarija Eterović Borzić.

Izložba će biti otvorena do 10. kolovoza 2017. godine.

KRATKO O LOKALITETU

Gradinsko naselje Kopila ili Stražišće nalazi se na prirodno branjenoj uzvisini sjeverno od Blatskog polja na otoku Korčuli. U arheološku znanost uvodi ga Nikola Ostoić 1878. g. koji u svojoj knjizi Compendio storico dell isola Curzola donosi opis bedema te popis slučajnih površinskih nalaza. Lokalitet se nadalje spominje kao vjerojatno mjesto nalaza mnoštva vrlo vrijednih predmeta koji su krajem 19. i početkom 20. st. nepoznatim kanalima u nekoliko navrata stizali do Dubrovačkog muzeja. Riječ je prije svega o 5 korintskih posuda iz sredine 6. st. pr. Kr. te velikom broju metalnih predmeta (fibula, privjesaka, igala i dr.) koji su svoje mjesto našli u iznimno velikom broju znanstvenih članaka koji tematiziraju problematiku posljednjih nekoliko stoljeća južnojadranskog prostora. Ipak, unatoč tako rano prepoznatoj atraktivnosti, lokalitet se arheološki istražuje tek od 2013. g. i to u sklopu projekta Kopila, do ove godine financiranog kroz trogodišnji ciklus od strane Ministarstva kulture preko Općine Blato kao nosioca projekta, a u izvedbi Centra za kulturu Vela Luka, Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru te Muzeja antičkog stakla u Zadru. Projekt je do sada urodio značajnim podatcima o topografiji naselja i njegove neposredne okoline (akropola, podgrađe i nekropola, pristupne komunikacije i sl.), te arheološkim saznanjima o jednom segmentu nekropole, odnosno materijalnim i duhovnim aspektima života. Najznačajnije spoznaje tiču se nekropole smještene na linguli podno naselja, a nad Blatskim poljem. Njezina prostorna organizacija u vidu nukleusa sastavljenog od barem desetak međusobno spojenih nepravilno potkovičastih grobnih parcela za sada nema potvrđene analogije na istočnojadranskom arealu, a monumentalnost izvedbe svake od njih ukazuje na materijalne i izvedbene sposobnosti zajednice naseljene na ovom prostoru. Istraženo je ukupno 5 grobnica putem kojih se na vrlo ilustrativan način čita pogrebni ritual, ali i položaj ovog naselja u civilizacijskim kretanjima na Jadranu tijekom posljednja 4 stoljeća prije Krista. Grobnice su bile višestruko korištene, bez spolne diferencijacije, a svaka od njih je pružila iznimno puno sitnog arheološkog materijala sastavljenog od grobnih priloga te osobnih predmeta pokojnika. Svojim brojem i raznovrsnošću ističu se prije svega velike količine (barem 200) keramičkih posuda isključivo importirane helenističke proizvodnje (npr. Keramika tipa Gnathia apulske i isejske produkcije, crnopremazana, sivopremazana, crvenopremazana i dr.), nakit sastavljen od nekoliko stotina staklenih i jantarnih perlica i privjesaka, numizmatički nalazi, dijelovi nošnje (fibule, igle, toke i dr.) te velike količine željeznog navalnog oružja (koplja i bodeži) i dr.

Rezultati istraživanja ovog lokaliteta utoliko su važni jer su pružili sasvim novi pogled na snagu korčulanske protopovijesne zajednice, odnosno općenito položaj domorodačkog stanovništva južnojadranskog areala u trenutcima prodora grčkih i rimskih kolonijalnih, odnosno osvajačkim tendencija.

Izvor

MAS PRESS

MAS – Otvorenje izložbe ‘Staklo II. tisućljeća poslije Krista – arheološka istraživanja na dubrovačkom području’ i demonstracija puhanja stakla [PRESS]

NAJAVA DOGAĐANJA U MUZEJU ANTIČKOG STAKLA U ZADRU

Izložba, predavanje i demonstracije puhanja stakla

PROGRAM

četvrtak, 30. 03. 2017.

Otvorenje izložbe

Staklo II. tisućljeća poslije Krista – arheološka istraživanja na dubrovačkom području

autorica: arheologinja dr. sc. Nikolina Topić

(18,00 h – Mala dvorana Muzeja antičkog stakla)

Demonstracija puhanja stakla – William Gudenrath, staklopuhač

Corning Museum of Glass, NY (USA)

(18,30 h-20,30 h – demo-radionica Muzeja antičkog stakla)

petak, 31. 03. 2017.

Predavanje – William Gudenrath, Corning Museum of Glass, NY (USA)

(12,00 h – Mala dvorana Muzeja antičkog stakla)

subota, 01. 04. 2017.

Demonstracija puhanja stakla – William Gudenrath, staklopuhač

Corning Museum of Glass, NY (USA)

(10,30 h-12,30 h – demo-radionica Muzeja antičkog stakla)

O IZLOŽBI:

STAKLO II. TISUĆLJEĆA POSLIJE KRISTA – ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA 

DUBROVAČKOM PODRUČJU

30. ožujka 2017. godine Muzej antičkog stakla u Zadru ugostit će izložbu „Staklo II. tisućljeća poslije Krista – arheološka istraživanja na dubrovačkom području“, autorice dr. sc. Nikoline Topić, arheologinje koja se sustavno bavi novovjekovnim staklenim materijalom na našem prostoru, primarno obalnom dijelu Dalmacije, prateći naravno i sve ostale pravce distribucije, proizvodnje i svakodnevne uporabe staklenih rukotvorina. Njezino višegodišnje proučavanje stakla s raznovrsnih arheoloških lokaliteta dubrovačkog područja, koji su aktivno istraživani u razdoblju od 2005. do 2016. godine, rezultiralo je vrijednom doktorskom disertacijom, a zatim i odgovarajućom znanstveno-edukativnom izložbom kao osnovom za buduća istraživanja te uske specijalističke tematike.

Predstavljanje istraženog materijala započeto je premijernom izložbom  „Traganje za renesansom – arheološka istraživanja na dubrovačkom području“ kojom se Muzej Dom Marina Držića u Dubrovniku priključio manifestaciji Noći Muzeja 2017. godine. Sukladno interesnom području u kojem dubrovački Muzej djeluje, izložba se temeljila na selekciji materijala XV. i XVI. stoljeća s naglaskom na prepoznatljivim tehnologijama renesansnog staklarstva u čijem okrilju se uspješno razvila i lokalna dubrovačka radionica. Na podatke o proizvodnji stakla u Dubrovniku, namijenjenog ne samo za domaće potrebe nego i za izvoz u velikim količinama (u balkansko zaleđe, Otomansko carstvo, Aleksandriju, Albaniju, južnu Italiju, Siciliju), uglavnom nailazimo u arhivskim dokumentima, uključujući imena majstora, pozicije radionica i trgovina stakla. Izravna materijalna svjedočanstva proizvodnje, kao i sveprisutnog uvoza stakla iz venecijanskih te mnogih drugih talijanskih ili zapadnoeuropskih radionica (a la façon de Venise), koja su zahvaljujući detaljnim, savjesnim istraživanjima danas dostupna javnosti, savršeno upotpunjuju predodžbu o kulturno-društvenoj atmosferi renesansnoga grada, tradicijama i općoj kulturi življenja.

Drugo, zadarsko izdanje izložbe, obogaćeno je ranijim (XII.-XIII. stoljeće) i kasnijim predmetima (XVII. – kraj XIX. stoljeća) čime je naglašeno i vrlo važno razgraničenje u ukupnoj tehnologiji staklarstva – prijelaz iz ručne u strojnu izradu. Izložba je koncipirana prema tematskim jedinicama koje se primarno temelje na tipologiji staklenog materijala prožetoj brojnim podatcima o karakteru i specifičnostima nalazišta, te samom tijeku istraživanja. Obuhvaćeno je ukupno 11 lokaliteta, široko rasprostranjenih od Konavala do Stona, uključujući neka otočna područja i naravno samu gradsku jezgru Dubrovnika: samostan sv. Marije od Kaštela u Dubrovniku, crkva sv. Stjepana u Dubrovniku, Kula gornji ugao, ispod Mosta od Pila, Knežev dvor u Dubrovniku, Knežev dvor na Lopudu, samostan sv. Nikole na Lopudu, samostan Gospe od Špilice (Sv. Marija) na Lopudu, samostan sv. Marije na Mljetu, crkva sv. Vlaha u Stonu i utvrda Sokol u Dunavama (Konavle).

Zastupljeni stakleni predmeti bili su u svakodnevnoj primjeni: kao stolno posuđe (čaše, čaše na nozi, tazze, boce i zdjelice), kao rasvjetna tijela (svjetiljke s ručkama za vješanje), građevinsko staklo (prozorska okna – oculi), kao ukrasni predmeti – medaljoni i perle, te krunice koje pripadaju kategoriji devocionalija, iako često imaju i ukrasnu notu, pogotovo kada su, poput dubrovačkih primjeraka, sastavljene od vrlo efektnih staklenih zrna kobalt plave ili smaragdno zelene boje. Prema zastupljenim tehnikama izrade, kao što su prepoznatljive renesansne tehnike a retortoli ili filigransko staklo (filigranna), te samoj vještini oblikovanja, neki fragmenti čaša i zdjelica mogu se pripisati luksuznijem, skupljem posuđu kojega je u dubrovačkim palačama, samostanima i crkvama zasigurno bilo u izobilju. Nadopunu zadarskoj izložbi predstavljaju i ljekarničke posude XIX. i samog početka XX. stoljeća, pretežno ručne izrade, vrlo dobro očuvane, te ambalažno staklo i tintarnice koje pripadaju novom valu mehanizacije staklarstva.

 

Fragmentiranost nalaza svakako je jedno od najupečatljivijih obilježja izložbe u cjelini, što je zahtijevalo posebne napore u osmišljavanju likovnog postava, odnosno prezentacije temeljem koje će najvažnije poruke i spoznaje o povijesti staklarstva i staklu u arheologiji doprijeti do svakog posjetitelja. Posegnulo se stoga za izradom odabranih replika tipološki najprepoznatljivijih predmeta, koji su mahom zastupljeni u fragmentima nožica, stopica, oboda, ručkica ili vrata. Ukupno 9 predmeta (2 čaše na visokoj nozi, 3 velike reljefno ukrašene čaše, 1 reljefno ukrašena boca dugog vrata, 1 vrč s trilobnim lijevkom, 1 reljefno ukrašena zdjelica i 1 svjetiljka s ručkicama za vješanje prepoznatljive bikonične forme) replike su nastale u Studiju (The Studio) jednog od najpoznatijeg svjetskog muzeja stakla Corning Museum of Glass, u izvedbi Williama Gudenratha, vrsnog poznavatelja tehnologije i povijesnih tehnika staklarstva. Svi su predmeti rađeni od prozirne, posve bezbojne staklene smjese kako bi se naglasila njihova uloga prezentacije izvornih formi, bez namjere doslovne reinterpretacije konkretnih predmeta čiji mali fragmenti i ne dozvoljavaju u cijelosti pouzdanu rekonstrukciju. Replike neupitne vjerodostojnosti forme i kvalitete izvedbe trajno će obogatiti fundus Muzeja Dom Marina Držića koji je uz autorice izložbe prvenstveno i zaslužan za uspješnu suradnju dviju institucija.

Kao muzejska institucija čija se interesne sfere prirodno šire na ukupnu povijest staklarstva Muzej antičkog stakla u Zadru sa zadovoljstvom promiče i promovira vrlo pozitivne pomake u proučavanju arheološke staklene građe tzv. post-antičkih razdoblja, a takvim se svakako može okarakterizirati stručna i znanstvena obrada, te vrlo važna javna prezentacija najnovijeg materijalnog svjedočanstva dubrovačke kulturno-društvene povijesti prožete staklarstvom, staklarima, staklarskim tvorevinama.

Izložba Staklo II. tisućljeća poslije Krista – arheološka istraživanja na dubrovačkom području moći će se razgledati do 30. travnja 2017. godine u Maloj multimedijalnoj dvorani Muzeja antičkog stakla.

Gostovanje staklopuhača Williama Gudenratha

Corning Museum of Glass, NY (USA)

Zadar, 30. 03. – 01. 04. 2017. 

Povodom otvorenja gostujuće arheološke izložbe Staklo II. tisućljeća poslije Krista – arheološka istraživanja na dubrovačkom području u Muzeju antičkog stakla u Zadru pripremljen je višednevni program predavanja i demonstracijskih radionica puhanja stakla uz gostovanje Williama Gudenratha – stalnog savjetnika i stručnog suradnika u Studiju Muzeja stakla u Corningu (StudioCorning Museum of Glass, NY), svestranog staklopuhača, predavača i instruktora međunarodne reputacije najvećeg autoriteta po pitanju poznavanja povijesnih staklarskih tehnika.

Realizaciji ovog značajnog gostovanja prethodila je suradnja organizatora premijerne izložbe o najnovijim nalazima stakla s dubrovačkog područja i suorganizatora zadarske izložbe Muzeja Dom Marina Držića u Dubrovniku i Muzeja stakla u Corningu u čijem su Studiju izrađene vrijedne replike dubrovačkih nalaza, predstavljene u konačnici kao dio postava same izložbe. Dogovorenim gostovanjem izložbe u zadarskom muzeju otvorila se mogućnost daljnje suradnje s Muzejom u Corningu, kroz gostovanje staklopuhača Williama  Gudenratha i njegovo aktivno sudjelovanje u prigodnom trodnevnom programu. Na veliko zadovoljstvo i čast Muzeja antičkog stakla u Zadru, uz demonstraciju izrade stakla u muzejskoj radionici gospodin Gudenrath će održati i javno predavanje na temu povijesnih staklarskih tehnika.

Program je otvoren svim posjetiteljima.

autorica tekstova:

Vedrana Jović Gazić, viši kustos

Muzeja antičkog stakla u Zadru

Izvor

MAS PRESS

Asseria 10/2012 [Prikaz VJB]

  • MAS
  • Urednici: Ivo Fadić, Slobodan Čače
  • Urednički kolegij: Dražen Maršić (Zadar), Verena Vidrih-Perko (Kranj), Francis Tassaux (Bordeaux), Mirjana Sanader (Zagreb), Maurizio Buora (Udine)
  • Izdavač: Muzej antičkog stakla
  • Crteži: Zoran Bakić, Jadranka Belevski, Anamarija Eterović Borzić, Ivan Čondić, Marina Jurjević, Anita Lovrić, Željko Miletić, Šime Perović, Berislav Štefanac, Jakov Vučić, Morana Vuković
  • Fotografije: Ivo Fadić, Brunislav Marijanović, Antonija Mlikota, Mate Parica, Šime Perović
  • Jezici: hrvatski, engleski
  • Stranica: 247332
  • Zadar, 2012.
  • ISSN 1334-2479
  • >PDF
Naslovnica časopisa Asseria 10/2012.  Foto: VJB.

Naslovnica časopisa Asseria 10/2012. Foto: VJB.

str. 11 – 30

Brunislav MARIJANOVIĆ

Nalazi eneolitičke keramike iz Bukovića-Veleševa (Benkovac)

U članku se obrađuje keramička građa iz fundusa Zavičajnog muzeja u Benkovcu. Premda je riječ o slučajnim nalazima koij potječu s nalazišta u okolici Benkovca, čiju lokaciju danas nije moguće odredti, nalazi su i u tipološkom i u stilskom pogledu vrlo karakteristični, a moguće ih je uspoređivati s odgovarajućim nalazima s odgovarajućim nalazima s eneolitičkih nalazišta na južnijem dijelu istočnog Jadrana i njegova zaleđa.

str. 31 – 116

Sineva KUKOČ

Fibule tipa Osor: solarni znakovi i simboli u kulturi Liburna

Fibule tipa Osor iz 9./8. st. pr. Kr., u kombinaciji sa složenim pektoralima (Nin; Zaton: grob 6), najpogodniji su uzorak za analizu starije liburnske simbolike. U stilu ‘apstraktne naracije’ prikaz mita o Suncu na pektoralu iz Nina komplementaran je ‘pričama’ trodijelnih kozmologija koje su bile proširene od europskog sjevera do istoka tijekom brončanog, odnosno, željeznog doba. Prikaz iz Nina također je komplementaran simbolici na nogama – solarnim diskovima – svih fibula a disco, od apeninskog svijeta do Liburna. Jer upravo obrada njihove noge određuje fibule tipa Osor kao dio tipološki vrlo heterogene skupine apeninskih fibula a disco koje tvore žensku (ali i mušku) svečanu/pogrebnu nošnju u različitim apeninskim kulturama, u prvom redu u centro-meridionale krugu, uglavnom tijekom 9. st. pr. kr., djelomično tijekom 8. st. pr. kr., s retencijama no u kvalitativno novom (orijentalizirajućem) kulturnom kontekstu (Vulci, i drugo), u 7. st. pt. Kr. (…)

str. 117 – 208

Berislav ŠTEFANAC
Marin ĆURKOVIĆ

Kasnoantički grobovi Aserije

U članku autori donose pregled kasnoantičkih grobova otkrivenih tijekom arheoloških istraživanja od 1999. do 2007. godine. U tom razdoblju otkriveno je 30 grobova. Većina ukopa locirana je ispred zapadnog i sjevernog megalitskog bedema. Na temelju horizontalne stratigrafije i nalaza unutar grobova utbrđeno je da su pokojnici ukapani u razdoblju od početka 4. do konca 6. stoljeća. Na nekropoli su evidentirani inhumirani grobovi pod tegulama, grobovi u amforama, grobnica na svod i najveća skupina zidane grobnice te ukopi unutar kamenih ploča. Posebno su znakovite grobnice 21 i 29 otkrivene ispred sjevernog bedema jer pruaju važne kronološke podatke za posljednju građevinsku fazu kasnoantičkog fortifikacijskog sustava. Osim toga, pojava presvođene grobnice 29 indicira na postojanje ranokršćanske crkve cemeterijalnog karaktera u neposrednoj blizini. Nalazi, iako malobrojni, predstavljaju značajan prinos dataciji i poznavanju etničke pripadnosti stanovnika Aserije.

str. 209 – 238

Šime PEROVIĆ

Prilog poznavanju željeznodobnih bedema Aserije

U članku se donose nove spoznaje o izgledu željeznodobnog utvrđenja Aserije. Na poziciji ‘Mala vrata’, unutar istočnog poteza bedema, tijekom posljednjih 15 godina vršena su istraživanja unutar urbanog tkiva naselja, gdje je istražen splet izgradnji ranocarskog i kasnoantičkog horizonta. Tijekom 2007.  i 2009. godine, na specifičnim pozicijama šire mikrolokacije (ispred ranocarskog istočnog ulaza u grad, u podnožju stubišta te unutar prostorije C u kompleksu zgrada iz doba ranog Principata), izvršena su 2 sondažna otkopa kojima je lociran segment istočnog utvrđenja liburnske gradine. Ovi ostatci željeznodobnih bedema nadopunjuju spoznaje o opsegu i širenju Aserije od liburnskodobne gradine do rimskog centra te zapravo detektiraju da je veličina prapovijesnog naselja minimalno različita u odnosu na ranoantičku. Na temelju nalaza fine crvenofiguralne keramike antičke provenijencije, kao i ulomaka keramike južnoitalske produkcije možemo odrediti i mogući nastanak liburnskodobnog utvrđenja, u vrijeme ne ranije od 4. stoljeća prije Krista.

str. 239 – 310

Antonija MLIKOTA

MFAA – dosje Zadar, nove spoznaje o umjetninama odnesenima iz Zadra u Italiju za vrijeme Drugog svjetskog rata

Dokumentacija American Commission for the Protection and Salvage of Artistic and Historic Monuments in War Areas (the Robers Commission), 1943.-1946. koja se čuva u National Archives and Records Administration u Washingtonu važan je istraživački zbor za povjesničare, konzervatore, kustose, arheologe i povjesničare umjetnosti diljem Europe. U sačuvanoj dokumentaciji, uz podatke za brojne druge zemlje u kojima su djelovali časnici MFAA, nalaze se podatci i za područje bivše Jugoslavije. Ovaj rad, uz pojašnjenje o nastanku i djelovanju robertsove komisije te opću analizu građe koja se odnosi na prostore bivše Jugoslavije, osobito se bavi istraživanjem Zadra. (…)

str. 311 – 326

Gorica LOVRIĆ

Bibliografija radova o Aseriji

str. 329

Popis autora

str. 331

Upute suradnicima časopisa Asseria

>Galerija fotografija [VJB]

Zahvaljujemo Muzeju antičkog stakla u Zadru na ustupljenom primjerku.

U Ljubljani, 16. 2. 2014.

Vendi Jukić Buča

AMZ | MAS – Otvorenje izložbe ‘Rimsko staklo Hrvatske – Radionički reljefni žigovi’ u Arheološkom muzeju u Zagrebu

U Arheološkom muzeju u Zagrebu, u srijedu 18. prosinca 2013. godine u 20 sati, održat će se otvorenje izložbe ‘Rimsko staklo Hrvatske – Radionički reljefni žigovi’.

Izvor

AMZ PRESS

AMZ | MAS - Pozivnica na otvorenje izložbe 'Rimsko staklo Hrvatske - Radionički reljefni žigovi' u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Ustupio: AMZ PRESS.

AMZ | MAS – Pozivnica na otvorenje izložbe ‘Rimsko staklo Hrvatske – Radionički reljefni žigovi’ u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Ustupio: AMZ PRESS.

Asseria 9/2011. [Prikaz VJB]

  • MAS
  • Urednici: Ivo Fadić, Slobodan Čače
  • Urednički kolegij: Dražen Maršić (Zadar), Verena Vidrih-Perko (Kranj), Francis Tassaux (Bordeaux), Mirjana Sanader (Zagreb), Maurizio Buora (Udine)
  • Izdavač: Muzej antičkog stakla
  • Jezici: hrvatski, engleski
  • Stranica: 247
  • Zadar, studeni 2011.
  • ISSN 1334-2479
Naslovnica časopisa Asseria 9/2011.

Naslovnica časopisa Asseria 9/2011.

str. 11 – 74

Sineva KUKOČ

Pojasne kopče italskog tipa

Na istočnom Jadranu četiri primjerka pojasnih kopči s palmetom (iz spaljenog groba 4B u Dragišiću, iz pokopa u grobnici IV iz Vičje luke na Braču, te Otišića i Aserije) uvoz su s Apeninskog poluotoka. Dio su proizvodnje italskih (‘samnitskih’) kopči nošenih na metalnim neukrašenim pojasevima. Sve kopče su tipa a foglia, no različitih inačica.

str. 75 – 112

Ivana ANTERIĆ, Željana BAŠIĆ, Šimun ANĐELINOVIĆ

Nadin – rezultati antropološke analize liburnske populacije

U ovom radu autori donose rezultate antropoloških istraživanja pet prapovijesnih lokaliteta na tlu Liburnije te iste podatke objedinjuju s još jednim, već prije objavljenim lokalitetom. Na taj način pridonose rasvjetljavanju životnih uvjeta kroz prikaz demografske strukture, antropoloških obilježja, kao i patoloških i traumatskih stanja. Objedinjene rezultate uspoređuju s drugim prapovijesnim populacijama, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu.

str. 113 – 194

Marin ĆURKOVIĆ, Marina JURJEVIĆ

Antičke svjetiljke iz Zavičajnog muzeja Bendkovac – 1. dio

U tekstu se obrađuje 90 primjeraka antičkih svjetiljki različitog stupnja sačuvanosti koji se nalaze u arheološkoj zbirci Zavičajnog muzeja Benkovac. Većina svjetiljki potječe s nepoznatih nalazišta, dok je manji broj dospio u Muzej pri zaštitnim arheološkim istraživanjima na lokalitetima Benkovac – Glogovac i Buković – Ponaiti, odnosno obilaskom arheoloških lokaliteta u nadinu (Nedinum), Podgrađu (Asseria) i Ostrovici. Svjetiljka s lokaliteta Smilčić – Pržine pronađena je pri obradi zemljišta i pripada grobnoj cjelini čiji je inventar u cjelosti poklonjen Muzeju. tipološki svjetiljke pripadaju tipovima Loeschcke I, IV i VII i Broneer XXVII. Osim tipološki odredivih primjeraka u zbirci se nalazi veći broj ulomaka koje na temelju stupnja sačuvanosti nije bilo moguće tipološki odrediti. Kronološki najraniji primjerci tipa Loeschcke I datiraju se na kraj 1. stoljeća pr. Krista i početak 1. stoljeća nakon Krista dok se primjerci Broneer XXVII datiraju u razdoblje druge polovice 2. i prve polovice 3. stoljeća nakon Krista.

str. 195 – 220

Ivana JURAS

Tegule s pečatom iz starog fundusa Arheološkog muzeja u Zadru

U radu se obrađuju tegule s pečatom koje su dio starog fundusa Arheološkog muzeja u Zadru, a pronađene su na Aseriji početkom 20. st. Do ponovnog otkrića ovih tegula došlo se zahvaljujući opsežnoj reviziji koja se provodi u samom muzeju posljednjih nekoliko godina, a sve u svrhu unošenja arheološke građe u program M++. Tegule su pronađene u tri kampanje rađene 1900., 1903. i 1911. godine u okviru istraživanja Austrijskog arheološkog instituta iz Beča. Nakon donošenja u Muzej sve su tegule upisane u knjigu nabavke koja se vodila od 2. 10. 1898. do 16. 5. 1927. g. Analiza je pokazala da je većina tegula uvezena iz sjevernojadranskih radionica, tj. s područja delte rijeke Pad i Akvileje te njezine okolice. Osim njih u manjem su broju zastupljene tegule koje su proizvod lokalnih radionica. Među njima je i jedna tegula za koju nije pronađena analogija u dostupnoj literaturi, ali bi  također mogla pripadati nekoj lokalnoj radionici. Iako se radi o relativno malom uzorku, jasno je da su trgovačke veze između zaleđa Dalmacije i sjevernojadranskog prostora bile jake.

 

str. 221 – 244

M. ABRAMIĆ, A. COLNAGO

Istraživanja u sjevernoj Dalmaciji

Istraživanja koja se obavlkjaju, uz noviju potporu Ministarstva za kulturu i prosvjetu u sjevernoj Dalmaciji, odnose se ponajprije na antičku cestovnu mrežu tog predjela i rimsku nekropolu kod Starigrada. Istodobno s istraživanjima cestovne mreže poduzeta su manja istraživanja (temeljem raspoloživih ostataka koji se mogu upotrijebiti kao dokazni materijal) na naseljima, što leže uz antičke prometne puteve, a koja bi poslužila kao predradnja kasnijim iskapanjima. S jedne strane postignuti su prilično važni rezultat vezani uz antičku topografiju, a s druge strane mnoštvo sitnih nalaza iz grobova kod Starigrada omogučuje da se dobije kulturnopovijesna slika malog obalnog mjesta Dalmacije, iz doba rimskih careva.

>Galerija fotografija [VJB]

Zahvaljujemo Muzeju antičkog stakla u Zadru na ustupljenom primjerku.

U Ljubljani, 4. 12. 2013.

Vendi Jukić Buča