A bath in Bath – Kupanje u Bathu (piše Vendi Jukić Buča)

Najveći, najbolje očuvan i najbolje prezentiran lokalitet rimskog razdoblja u Velikoj Britaniji nalazi se u Bathu. Osim Britanaca Bath posjećuju brojni turisti, a red ispred ulaza ovog arheološkog i povijesnog spomenika dug j4e čak i tijekom radnog dana. Termalni izvori u tolikoj su mjeri bili značajni za razvoj Batha, da je po njima moderni grad dobio ime. Bath je engleska riječ za kupanje i kupalište, a tako su lokalni stanovnici nazivali termalne izvore koji su obilježili cjelokupni gradski krajolik. Grad je 1987. godine dobio status Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

The Roman Baths

Galerija fotografija (autor VJB)

Rimske terme – Roman Baths – muzejski je kompleks s rimskim lokalitetom prezentiranim in situ. Rimski grad, koji je nosio ime Aquae Sulis (vode Sulisa), osnovan je 60. godine. Rimljani su, po osnutku grada u dolini rijeke Avon, izgradili terme, hram božice Minerve te kružnu građevinu (pretpostavljeni Tholos, jedini poznati u Britaniji). S obzirom da je grad naseljen u kontinuitetu, rimski kupališni kompleks, koji se nalazi ispod razine današnjeg grada, otkriven je i istražen tek tijekom kasnog 19. stoljeća.

Iznenađujući su veličina, razina očuvanosti te kvaliteta prezentacije ovog lokaliteta.

U središnjem dijelu današnjeg muzejskog kompleksa nalazi se otvoreni bazen The Great Bath. Obložen je s 45 olovnih ploča i ispunjen vrućom termalnom vodom koja protječe kroz cijele Rimske terme (na pojedinim mjestima vide se mjehurići koji izbijaju na površinu). Nekoć je Veliki bazen bio natkriven bačvastim svodom, visine 40 metara na najvišem mjestu. U bazen, dubok 1,6 metara, spušta se stepenicama koje se nalaze na svim njegovim stranama. Uokolo se nalaze niše, za koje se pretpostavlja da su natkrivale klupe i male stolove. Danas bazen nema krovište, a poviše je okružen terasom izgrađenom 1894. godine. Na ogradi ophoda nalaze se viktorijanske skulpture rimskih careva i guvernera Britanije koje ‘nadgledaju’ Veliki bazen.

Muzej je organiziran uokolo Velikog bazena. Dostupni su audiovodiči na više jezika koji sadrže informacije o artefaktima te dodatna objašnjenja muzejskih stručnjaka osobno. Na samom početku izložene su makete područja termi i hrama. Jedan od najznačajnijih kamenih izložaka je prednja strana hrama, u kojem se čuvao kip Minerve Sulis, jednog od dva hrama klasičnog razdoblja na području Rimske Britanije. Zabat prikazuje reljef Meduze Gorgone (ova teorija smatra se najvjerojatnijom, iako se radi o prikazu muškarca), koja je smatrana simbolom Minerve Sulis. Uokolo zabata postavljene su stepenice kružnog oblika, u formi gledališta amfiteatra, kako bi posjetilji mogli sjediti dok gledaju animaciju rekonstrukcije koloriranog zabata iz rimskog razdoblja, odnosno njegovog pretpostavljenog originalnog izgleda.

Muzej je organiziran prema sljedećim cjelinama.

People of Aquae Sulis and the Beau Street Hoard, kojom je prezentiran život građana Aquae Sulis i znamenita ostava rimskog novca (preko 17000 primjeraka datiranih u razdoblje od 32. god. pr. n. e. do 274.) iz Beau Street otkrivena 2007. godine.

Roman Worship, kojom je prezentiran postupak posjete termama i štovanja božice Minerve Sulis. Izloženi su privatni oltari postavljeni u dvorištu Hrama te poznati tzv. curse tablets –privatne poruke ispisane na olovnim i kositrenim pločicama, koje su se zamotane u svitak bacale u Izvor u kojem je, prema vjerovanju, obitavao duh Božice. Poruke su sadržavale kletve ljutitih koji su molili Božicu da ih osveti na način da kazni one koji su im učinili nepravdu, često navodeći imena potencijalnih počinitelja. Uglavnom se radi o nedjelima poput krađe osobnih predmeta i imovine. The curse tablets uključeni su u UNESCO Memory of the World Register.

qu[i] mihi vilbiam in[v]olavit                         execro qui involaver-
sic liquat com[o] aqua …..                          -it qui Deomiorix de hos
qui eam [invol] avit                                      -[i]pitio suo perdiderit qui-
… Velvinna Ex[s]upereus                            -cumque r[es] deus illum
Verianus Severinus                                     inveniat sanguine et
Augustalis Comitianus                                 vitae suae illud redemat
Minianus Catus
Germanill[a] Iovina

May he who has stolen Vilbia                        I curse (him) who has stolen,
become as liquid as water …                         who has robbed Deomiorix from
who has stolen it (or her)                               his house. Whoever (stole his)
Velvinna, Exsupereus,                                   property, the god is to find him.
Verianus, Severinus,                                      Let him buy it back with his own life.
Augustalis, Comitianus,
Minianus, Catus,
Germanilla, Jovina.

Temple Courtyard and Minerva – unutar moderne muzejske konstrukcije nalazi se natkriveni i zaštićeni prostor hramskog dvorišta iznad kojeg se prolazi metalnim stepeništima i ograđenim putevima. Ovo područje bilo je namijenjeno okupljanju štovatelja božice Minerve Sulis. Izloženi su oltar na kojem su se prinosile žrtve, brojni oltari s inskripcijama te pozlaćana brončana glava Božice – jedan od najpoznatijih artefakata rimskog razdoblja u Britaniji.

The Sacred Spring and Associated Objects – u središtu Muzeja nalazi se staklom ograđena terasa s pogledom na izvor termalne vode. Svakodnevno izvire preko 1,170,000 litara mineralne ljekovite vode temperature 46°C. Bio je običaj u Izvor bacati darove Božici – pronađeno je preko 12,000 rimskih kovanica te veliki broj tabli s kletvama. Metalne posude (patere) s inskripcijama DSM (Deae Sulis Minerva) vjerojatno su bile namijenjene prinosu žrtvi i darova svete vode.

Changing Rooms and Saunas – uokolo Velikog bazena nalaze se Istočne i Zapadne terme. Istočne terme obuhvaćaju veliku kupelj s toplom vodom koja je dopirala cijevima iz Velikog bazena te niz grijanih prostorija, čiji se broj povećavao kako su terme rasle do svog maksimuma u 4. stoljeću. U nekoliko prostorija, kao i na području Zapadnih termi, postavljeni su transparentni zasloni s video projekcijama, CGI rekonstrukcije i zvučni efekti prikazuju Rimljane u postupku korištenja ovih objekata.

Heated Rooms and Plunge Pools – Zapadne terme obuhvaćaju niz bazena i grijanih prostorija s hipokaustima (s dobro očuvanim stupcima od opeke) te krugli bazen s hladnom vodom dubok 1,6 metara.

Na samom kraju posjete može se okusiti voda o kojoj se toliko priča – postavljena je slavina iz koje istječe topla ljekovita mineralna voda, a ukoliko nemate vlastitu bocu, na volju su papirne čašice. Čin-čin!

The Thermae Spa

Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

S obzirom da su termalni izvori u Bathu, jedni od tri najznačajnija u Velikoj Britaniji i dalje aktivni, adaptirani su za moderni užitak kupanja u formi termalnog kompleksa Thermae Spa (u daljnjem tekstu Thermae) u Bath Street. Thermae obuhvaćaju dvije lokacije koje se međusobno nalaze u neposrednoj blizini – The Cross Bath (manje) i The New Royal Bath (veće terme). The Cross Bath terme (Grade I listed building) povijesni su spomenik obnovljen 1789. u stilu neoklasicizma te restauriran 1990. godine. Nalazi se uz bolnicu Sv. Ivana (St John’s Hospital) koju je, kao jednu od prvih ubožnica u Engleskoj, dao sagraditi početkom 12. stoljeća Reginald Fitz Jocelin, biskup Batha i nadbiskup Canteburyja. Radi se o nenatkrivenom bazenu u obliku velikog jacuzzija okruženom prostorijama svlačionica i recepcije. Namijenjene su posjeti manjeg broja ljudi i dolazak je potrebno prethodno najaviti. Također, moguće ih je zakupiti za privatnu sesiju.

S obzirom da se nalaze u užoj gradskoj sredini, razvoj većih termi nije mogao biti proveden na horizontalnoj, već samo na vertikalnoj osnovi. Stoga je glavni kompleks organiziran na nekoliko etaža – što ga čini zanimljivim i aktivnim mjestom posjete.

U Glavnoj zgradi (The New Royal Bath) nalaze se dva bazena – jedan u prizemlju, koncipiran u kružni tok s vodenom strujom, a drugi na samom vrhu građevine, s impresivnim pogledom na Bath. Na prvom katu nalaze se svlačionice i tuševi, dok se na drugom nalaze moderni ‘tepidariumi’ i ‘frigidarium’.

Thermae nude nekoliko vrsta cjenovnih ‘paketa’, među kojima se ističe kombinacija s posjetom Rimskih termi. Posjet je limitiran na 2 sata (duži boravak u termalnim ljekovitim vodama ne preporuča se iz zdravstvenih razloga) s dodatnih završnih 15 minuta namijenjenih sušenju kose i oblačenju. U cijenu je uključena posudba ručnika i kupaće ogrtača, u kojemu obilazite katove, saune i bazene stepenicama ili liftom. Posvuda se nalaze kukice za odlaganje ogrtača, a ako ga i izgubite u moru sličnih (kao što se dogodilo meni J), dodijelit će vam se novi ogrtač. Japanke, koje su također uključene u cijenu, možete zadržati za uspomenu (za posjetu termama ne treba vam ništa osim kupaćeg kostima).

Bazen u prizemlju kružnog je oblika s polukružnim dijelom unutar kojeg struji voda. U sredini se nalaze klupe s masažnim mjehurićima, a prisutan je i masažni slap. Uokolo bazena postavljene su ležaljke, a uz bazen se nalaze i prostorije za masažne tretmane. Na drugom katu nalaze se dvije tematski različite saune – rimska s mozaikom Minerve i sauna u georgijanskom stilu te vruća infracrvena komora. Uz njih se nalazi i prostorija s izrazito hladnim zrakom i koritom leda koji se konstantno generiraju. osjećaj hlađenja na uzavreloj koži zaista je fantastičan. Sve četiri prostorije su maglovite, pa se krećemo se u njima pomoću vlastite intuicije, osjećaja za orijentaciju i zvukova, a iskustvo kretanja je vrlo zanimljivo. Celestijalna dvorana namijenjena je relaksaciji. Na istom katu nalaze se i masažni te stropni tuševi praćeni svjetlosnim efektima. Konačno, na vrhu građevine nalazi se veliki krovni bazen ograđen staklenim panelima s pogledom na Bath. U ovom bazenu provela sam najviše vremena u ugodnom razgovoru sa Stephane, zaposlenicom Thermae, koja mi je navela ostale znamenitosti Batha i opisala korištenje tubaste plutače* u bazenu (*moj prijedlog naziva derivirao je iz njegovog oblika i namjene).

Kao šlag na kraju, posjetila sam restoran gdje sam naručila obrok po izboru. Menu je sadržavao delicije u stilu slow food ili fine dining restorana. Upućena sam za stol za dvoje uz prozor kroz koji je zraka svjetlosti obasjavala stol, a ugodan povjetarac rashlađivao je posjetitelje netom izašle iz vruće vode. Naručila sam specijalite kuće – quiche s kruškom i plavim sirom za predjelo, ribu za glavno jelo i vruću čokoladu s daškom vanilije za desert. Rastopljena čokolada stigla je stigla prva, poslužena odvojeno od gustog mlijeka s bogatom pjenom i čokoladnim kapljicama na vrhu, uz komad tradicionalnog biskvita (pudding). Pojela sam pola porcije čololade prije nego sam ostatak umiješala u zapjenjeno mlijeko. Puding i čokolada zabavljali su me 15-ak minuta, kada je stigao topli quiche na salati. S obzirom da sam bila pozvana na tour de Bath Abbey u 16 sati, bila sam primorana otkazati ribu, kako bih stigla na vrijeme. Naime, čak 35 minuta bilo je potrebno za poslužiti ova dva jela, svježe pripremljena, ukusna i vrhunske kvalitete. Praktični feature je taj da se vrijeme provedeno u restoranu ne odbija od ukupnog vremena namijenjenog boravku u termama. Napustila sam Thermae nakon točno dva sata, i mokre kose otputila se do Opatije, udaljene 2 minute trčanja.

The Bath Abbey

Galerija fotografija (autor VJB)

Opatija se izdvaja stilski i funkcionalno i kronološki.

Puno ime Opatije (anglikanske župne crkve i nekadašnjeg benediktinskog samostana) je The Abbey Church of Saint Peter and Saint Paul. Osnovana je u 7. stoljeću, a današnja građevina iz 16. stoljeća jedan je od najboljih primjera engleske gotike. Križnog tlocrta, izgrađena je od bathskog žućkastog kamena, s brojnim vitrajima.

Svakodnevno je organizirano nekoliko vođenih obilaska Opatije, a ja sam prisustvovala posljednjem. Obilazak obuhvaća penjanje preko 270 stepenica u nekoliko etapa, s pauzama prilikom kojih se objašnjava funkcioniranje Opatije, upravljanje zvonima te karakteristike arhitekture. Rečeno mi je također da se u podrumu Opatije trenutno vrše arheološka iskopavanja. Prisjetila sam se predavanja održanog u okviru Humanities Division Sveučilišta u Oxfordu, kojem sam prisustvovala prije nekoliko mjeseci, a u kojem je prezentirana njezina renovacija i projekt prezentacije kao značajnog primjera kulturne baštine u Britaniji.

Opatija je velika i impozantna. Brodovi su presvođeni lepezastim svodovima – izvedba koja se smatra najboljim svjetskim primjerom ove vrste gradnje. Uz Opatiju u Bathu nalazi se veliki broj crkvi sagrađenih unutar i izvan gradskih zidina građenih za stanovništvo koje nije bilo u mogućnosti obilaziti Opatiju.

Na vođenom obilasku najviše je bilo riječi o crkvenim zvonima kojih je deset; osam zvona izrađeno je 1700. godine, a dva manja dodana su 1774., kako bi ih ukupno bilo deset. Sva zvona još uvijek vise o originalnom drvenom okviru. Najveće i najteže zvono (1,5 tona) je posebno – nakon što je iznenada napuklo 1869. godine, trebalo ga je ponovno izliti. Nakon dvostrukog ugađanja (ispostavilo se da je ostarjeli orguljaš koji ga je pratio na podešavanje nagluh) koje je koštalo za to vrijeme enormnu količinu novaca (oko sto i nešto funti) i problema s isplatom za to potrebite donacije, od milja je prozvano the troublesome one. Posjetili smo i stražnju stranu sata, koje se nekoć navijalo ručno, a danas elektronički, stisnuti u malu prostoriju nad crkvenim stropom.

Vodstvo završava na najudaljenijem tornju sa širokim pogledom na grad.

Osim što je poznat po rimskom i suvremenom kupalištu, Bath je znamenit i po tome što je u njemu obitavala Jane Austin. Brojne gradske ture posvećene su njoj i njezinom opusu. Veliki gradski park uz rijeku nudi Afternoon Tea, a zamijetila sam i restoran sa srednjovjekovnim jelima i bathskim specijalitetom (koji nisam imala vremena probati, ali izgledom i sastojcima podsjeća na nešto između buhtle, peciva i pince) – the Bath bun. Nalazi u najstarijoj očuvanoj kući u Bathu, iz 1482. godine.

Zahvaljujem Rimskim termama (The Roman Baths), Thermae Spa i Bath Abbey na obilasku muzeja, kupanju i obilasku opatije!

Posjet Bathu ostat će mi u posebnoj uspomeni – posjetila sam ga netom nakon što mi je ponuđena pozicija na Faculty of Classics (zato kasni članak – radim!) i ovim posjetama i doživljajima proslavila svoje oxfordsko zaposlenje 🙂

Vendi Jukić Buča

Oxford, 14. 8. 2018.

>Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

Dreaming [in]Spires (of) Oxford* – Museum of Oxford (osvrt Vendi Jukić Buča)

Muzej Oxforda nalazi se u Gradskoj vijećnici (Town Hall), impozantnoj građevini u samom centru grada, u blizini najstarijeg gradskog raskršća (križanje ulica High Street, Cornmarket Street, Queen’s Street i St. Aldates) poznatog po imenu Carfax.

Ulica St. Aldates, u kojoj se nalazi Gradska vijećnica, do 13. stoljeća bila je centar židovskog kvarta te je na tom mjestu stanovao Židov David sa ženom Licoriciom, u kući čiji su podrumi još uvijek sačuvani u podrumu Gradske vijećnice.

Današnji Town Hall, treći po redu, izgrađen je 1897. godine po projektu arhitekta Henry Harea kao najmodernija onodobna građevina sa sistemom unutrašnjeg strujanja zraka, električne rasvjete i kuhinjskih aparata koji su radili na plin.

Jedna od prostorija u kojima se danas nalazi Muzej nekoć je bila ured gradskog inžinjera Williama Whitea, koji je na toj poziciji proveo 40 godina, aktivno doprinoseći razvoju grada (za vrijeme njegove uprave izgrađeni su kanalizacijski sustav, sustav odvodnje naplavnih voda, javni toaleti i kupališta, što je sve zajedno doprinijelo povećanju stupnja gradske higijene).

Fotografija: VJB.

Prvi muzej otvoren je 1975. godine, a 2011. zatvoren. Nakon redizajna 2012. godine u uredu Williama Whitea i pokrajnjoj prostoriji otvorena je izložba Explore Oxford, u fuknciji muzeja. Whiteova soba i danas izgleda kao ured, s velikim stolom, kožnim naslonjačem, čak i zakuskom u ladici kako ju je pohranjivao White, u tolikoj mjeri da posjetitelji katkad pomisle da ulaze u nečiji privatni ured. Iako mala obujmom, brojnim izlošcima izložba prezentira oxfordsku povijest od razdoblja Saxonaca do modernog doba.

Dva su ulaza u Muzej – onaj podalje od ulaznih vratiju Gradske vijećnice vodi u prostoriju koja je kronološki prva. U njoj su prezentirani arheološki nalazi i povijesna građa. Arheološki izlošci, koji potječu s područja Oxforda i okolice, nalaze se u vitrinima koje su ranije korištene u muzeju Ashmolean. Svaki centimetar zidnog prostora ispunjen je slikama i fotografijama. Izlizanost karti s prikazom razvoja grada svjedoče o njihovoj učestaloj upotrebi, a svaka razvojna faza povezana je s određenom vitrinom. Prvi spomen oxfordskog pojedinca odnosi se na ulomak mortarija iz rimskog razdoblja na kojem je ugravirano Tamesibugus, a smatra se da se radi o osobi koja je izradila ovu keramičku posudu (ulomak je izložen u drugoj prostoriji Muzeja, u vitrini poezanoj s invencijama). Od ostalih arheoloških nalaza iz vremena Saxonaca istaknula bih koštane klizaljke i kožnu dječju cipelu. Srednjovjekovni nalazi obuhvaćaju staklene i keramičke posude. Prisutan je gotovo cjelovit Bartmann vrč. Ovi keramički gazirani vrčevi s prikazom bradatog muškarca na vratu, proizvođeni napose u Njemačkoj u razdoblju 16. i 17., koristili su se, osim za pohranu tekućina, kao objekti povezani s dobrom magijom, ispunjeni različitim ‘čarobnim’ predmetima i potom ugrađeni u kuće kako bi zaštitili nju i njezine stanovnike. Stakleni vrčevi nose pečate proizvođača piva (beer, ale) koji su u srednjovjekovnom Oxfordu bili brojni. Izloženi su drveni artefakti iz razdoblja Tudora i originalni drveni quarterboys s tornja Carfax, koji su udarcem u zvono označavali svaku četvrtinu sata. U jednoj od vitrine nalazi se Cromwellova posmrtna maska (kopija napravljena od originala), kao i mač s prikazom kralja Charlesa I. iz vremena kada je Oxford bio pod opsadom Parlamentarnih snaga, nakon čije pobjede, tijekom kratkog razdoblja, postaje glavnim gradom Engleske.

Druga prostorija posvećena je razvoju grada prema njegovim dijelovima. Istočni dio (City of Inventions) obilježen je autoindustrijom koju je razvio William Morris, kasnije Lord Nuffield (poznati engleski auto Mini Morris nosi njegovo ime); južni dio (City at Play) posvećen je zabavi i igri jer se na rijeci Cherwell plovilo i, nekada, kupalo; u zapadnom dijelu (City at Work) odvijala se proizvodna aktivnost u tvornicama, od kojih je najpoznatija Cooper’s, koja je proizvodila marmeladu (proizvodnju je započela supruga Franka Coopera, Sarah Jane Cooper); te sjeverni dio (City of Words), u kojem su se izrađivale knjige, osnivale biblioteke i održavali sajmovi (St. Giles fair). Izloženi su sat Charles Dodgsona (Lewis Carroll, autor Alise u zemlji čudesa), ranije spomenuti ulomak mortarija, keramičke posude koje su nekoć sadržavale Cooper’sovu marmeladu, maketa Nevilla Rainsleya, poznatog maketara, dio podnice izrađene od ulomaka goveđih kostiju (knuckle bone) i brojni drugi.

U svakoj vitrini nalazi se LCD monitor koji projicira fotografije određenog dijela grada i vezane tematike.

U okviru izložbe postavljen je interaktivni izložak putem kojeg se ‘putuje po Oxfordu’ – usmjeravanjem cijelog aparata prema određenoj vitrini te upravljanjem touch screenom, mogle su se odabirati oxfordske lokacije uz posjetu na virtualan način. Putovanje je pratila glazbena tema, a ovisno o sredstvu kojim se putovalo, čule su se automobilske trube, biciklistička zvonca, zvuk valova i slično.

Obilazak muzeja je besplatan, a donacija je dobrodošla. Kutija za donacije je poseban izložak – naime, ubačena kovanica pokreće mehanizam lutka u njoj.

U okviru Muzeja djeluje trgovina koja nudi suvenire britanske i oxfordske proizvodnje. U ponudi se nalaze ručno izrađene limene posude u obliku replike atrakcija sa sajma St. Giles punjene karamelama i keksima, tea towels-i s prikazom mape Oxforda, brojni printovi, šalice, razglednice, slatkiši (čokolade u obliku vola) i brojni drugi proizvodi.

Uz trgovinu postavljeno je još nekoliko vitrina s umjetninama vezanim uz status grada (oxfordski srebrni mace najveći je u Britaniji), srebrno posuđe, plakete te svečana gradska uniforma.

Pod upravom Muzeja u produžetku hodnika s café-om nalazi se galerija u kojoj se izlažu povremene izložbe. Trenutno je izložena ‘Urban art’ izložba o grafitima i lokalnim graffiti umjetnicima u Oxfordu.

Muzej redovito organizira aktivnosti namijenjene djeci i odraslima, predavanja i brojne slične evente, navedene u muzejskoj brošuri koja se tiska svakih par mjeseci.

28. travnja Muzej se zatvara kako bi se kompletno renovirao. Renovacija će trajati dvije godine te će muzej ponovno biti otvoren tijekom ljeta 2020.

Zahvaljujem Muzeju Oxforda na mogućnosti obilaska i fotografiranja.

*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.

Vendi Jukić Buča

U Oxfordu, 18/4/2018

>Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča)

‘Filling up the Table’ – a part of ‘A Right Royal Adventure’ project in the Ashmolean Museum (review by VJB)

Interactive activity ‘Filling up the Table’ in the Ashmolean, by Vendi Jukic Buca

On Saturday, 24th March 2018, the part of GLAM (The Gardens, Libraries and Museums (GLAM) of the University of Oxford) Joint Museums Volunteer Service organised activities created by several volunteers to celebrate the Ashmolean’s acquisition of the William Dobson’s painting ‘Group Portrait of Prince Rupert, Colonel William Legge and Colonel John Russell’ on the 400th anniversary of the birth of Elias Ashmole. The whole event was named ‘A Right Royal Adventure’.

‘Filling up the Table’

As an archaeologist, Vendi Jukic Buca, PhD took a part in the program as author and conductor of the activity under the title ‘Filling up the Table’ in the Ashmolean museum The Activity was inspired by the empty table shown on the Painting. The idea was to bring the painting to life and to enable the visitors to recreate this historic scene using other artefacts available in the Museum.

Vendi Jukic Buca. Photo by Ian Wallman.

The activity had multiple components: it included interactive object handling (17th century objects), setting up the empty table (as from the painting) with dishes and foods from the 17th century and taking pictures of the visitors dressed in the 17th century clothing (shown on the picture) with a Polaroid camera, followed up with the Trail. Visitors were motivated to leave a feedback.

The Trail consisted of the artefacts from adjacent rooms, carefully chosen and related to the Dobson’s painting and/or 17th century tableware made in the UK or exported to the UK. The selection of recipes from 17th century was presented, included a one by Lady Ann Fanshawe, who lived in Oxford in 17th century, the author of a recipe book. Additional information about Oxford (e.g., England’s coffee house being opened in Oxford in 17th century) was included. VJB was the designer of the Trail, as well as author of the drawings and photographs of the artefacts, other than those included in the database.

Both children and adults took part and enjoyed in the activity. The interest was high to the point that visitors queued in order to participate. Almost all printed Trails were taken.

Trail (A3, tri-fold):

Outside

Inside

Acknowledgements of the Author:

Special thanks go to Caroline Moreau and Joy Todd from the GLAM Volunteer Service, who realised the potential of this activity and acquired a significant amount of props, as well as for useful discussion and help expanding the idea.

I would also like to thank Rowan Guthrie from the Education Department who helped me with the preparation and photographic material research in the Ashmolean’s database.

A big ‘Thank you’ goes to my wonderful volunteers, Linda and Nichola, who helped me on the spot!

Also, I would like to thank my colleague Kristina Gwirtzman for useful discussion, and my husband Berislav Buča for composing the pigeon joke!

Vendi Jukić Buča

In Oxford, 27th March 2018

Gallery of photographs (by the official Ashmolean museum photographer Ian Wallman)

Gallery of photographs of the whole event on the official site (by the official Ashmolean museum photographer Ian Wallman): https://iwphotographic.pixieset.com/ashmolean-rightroyaladventurebyianwallman/

Teaser

Trail

The Ashmolean Museum – Imagining the Divine: Art and the Rise of World Religions (osvrt Vendi Jukić Buča)

Na dan moga dolaska u Oxford, 19. listopada 2017. godine, u Ashmolean-u je otvorena izložba Imagining the Divine: Art and the Rise of World Religions. Radi intenzivnog volonterskog angažmana vezanog uz događanja u okviru GLAM-a (Gardens, Libraries and Museums of the University of Oxford) uspjela sam ju posjetiti tek dan prije zatvaranja.

Privremene izložbe postavljaju se u galeriji na trećem katu Muzeja, koja zauzima desno krilo etaže s izlazom u manju suvenirnicu (veća se nalazi na -1 etaži muzejske zgrade). Razgled stalnog postava Ashmolean-a je besplatan (donacija je dobrodošla), a za povremene izložbe treba kupiti ulaznicu čija cijena iznosi 10 funti (za 10 funti mogu se popiti otprilike 3.5 do 4 eat-in kave).

Imagining the Divine | Zamišljanje božanskog prezentira vizalnu kulturu najranijeg perioda najvećih svjetskih religija: budizma, kršćanstva, hinduizma, islama i židovstva. Autori izložbe su Jaś Elsner i Stefanie Lenk. Izložba je nastala kao rezultat novih istraživanja proizašlih iz suradnje kroz projekt Empires of Faith, s Britanskim muzejem i Sveučilištem u Oxfordu uz priloge vodećih znanstvenika s ciljem demonstracije fundamentalnog značaja vizualizacije u razvoju i objašnjenju religijskih ideja.

This is a groundbreaking show. Not just fabulous things to look at (though there are plenty of those) – but an attempt to raise big questions about how different cultures have made their gods visible to themselves, how the imagery was formed and evolved, and how different traditions of representation interacted with one another. It couldn’t be more relevant.

Konzultantica izložbe, klasičarka Mary Beard

Statue of Dionysus
Cyrene, Libya, 2nd century Marble, H 175cm
© Trustees of the British Museum
Ustupio: The Ashmolean Museum

Izložbom su prezentirani artefakti iz muzeja Ashmolean, ali i iz drugih brojnih muzeja, kolekcija i privatnih zbirki koje su posudile izloške (the British Museum, the Victoria & Albert Museum, National Institution Archaeological Museum of Macedonia, National Museum Scotland, Bodleian Library, British Library, the Nasser D Khalili Collection of Islamic Art, Sarikhani Collection, Corpus Christi College Cambridge, Lichfield Cathedral and Birmingham Museums Trust).

Izložba započinje prikazima rimskih božanstava (kovrčavi Jupiter), njihovom transformacijom u okviru asimiliranih orijentalnih kultova (kovrčavi Jupiter Serapis, kovrčavi rogati Jupiter Amon) i u konačnici razvojem u pojedine aspekte kršćanske simbolike (kovrčavi, ispočetka golobradi, a kasnije bradati, Krist).

Bust of Jupiter Serapis
Roman Empire, 2nd century Marble, H 59cm
© Trustees of the British Museum
Ustupio: The Ashmloean Museum

Ovaj kontinuitet predočava i izrazito značajan najstariji prikaz Krista na području sjeverne Europe, svakako najstariji u Velikoj Britaniji u tehnici mozaka. Pronađen je u Hintonu, u crkvi Sv. Marije, kao dio veće cjeline. U pozadini se nalazi hi-ro monogram, koji označava prva slova imena Isusa Krista na grčkom jeziku. Ostali dijelovi mozaka bili su ornamenirani poganskim scenama što ukazuje na međusobno ispreplitanje simbolike.

 

Central roundel from the Hinton St Mary Mosaic Dorset, early-4th century
© Trustees of the British Museum
Ustupio: The Ashmolean Museum

Osim rijetke kultne statue Dioniza iz 2. stoljeća, ističe se detaljno ornamentiran ulomak staklenog ovala a fondo d’oro iz Ashmolean-a, kakvih se nekoliko skromnijih primjeraka pronašlo i na području Dalmacije. Po prvi puta prezentirani su ranokršćanski sarkofazi iz Ashmolean-a.

 

Base of an oval, gold-glass serving dish: a married couple surrounded by biblical scenes of salvation
Italy, 3rd-4th century
D 10.8 cm
© Ashmolean Museum, University of Oxford
Ustupio: The Ashmolean Museum

U nastavku su predočeni rani figurativni i predfigurativni prikazi Bude, poput Budinih stopala, svitci s prikazima deset avatara Višne, brončane i kamene skulpture Višne, te fotografija danas uništenog Bude iz Bamiyana. Izloženo je nekoliko najstarijih sačuvanih Kurana te kasnoantičkih židovskih artefakata. Ostali izlošci obuhvaćaju izbor različitih karata, svitaka, crteža, novaca, manuskripata, keramičkih posuda i posuda od plemenith metala te škrinja i amuleta.

 

Footprints of the Buddha
Dome-slab sculpture carved on the front with Buddhapada (footprints of the Buddha), each foot bearing a dharmacakra (wheel of the law) and lotuses
Deccan, India, 2nd century
Carved stone, H 10.5 x W 64.8 x D 70.2 cm
© Trustees of the British Museum Central
Ustupio: The Ashmolean Museum

Posljednja prostorija posvećena je razvoju religije na Britanskim otocima. Ističu se kameni obostrano ornamentirani križevi te nakit, od kojih je zanimljiv tzv. Ballycottin Cross – fibula u bliku križa na čijem se križanju hasti nalazi islamski pečat, pronađena u mjestu Ballycottin u Irskoj. Postavlja se pitanje da li su kreatori artefakta znali o čemu se radi li su pečat smatrali lijepim kuriozitetom.

Ballycottin Cross – Brooch with cross and Islamic seal Found in Ballycottin, Ireland
Gilt copper alloy and glass, H 4.4 cm
© Trustees of the British Museum
Ustupio: The Ashmolean Museum

Izložba prezentira isprepletenost najvažnijih svjetskih religija, njihov međusoban utjecaj i interakciju.Zahvaljujemo The Ashmolean Museum na mogućnosti obilaska izložbe i ustupljenim fotografijama.

Vendi Jukić Buča

Oxford, 26. 2. 2018.

Dreaming [in]Spires (of) Oxford* – The Ashmolean Museum of Art and Archaeology (osvrt Vendi Jukić Buča)

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča.

Ashmolean Museum (punim imenom The Ashmolean Museum of Art and Archaeology) kultna je muzejska institucija i arheološka meka, prvi sveučilišni i najpoznatiji arheološki muzej na svijetu. Osnovan je na temelju privatne kolekcije koju je Elias Ashmole (1617. – 1692.) darovao Sveučilištu u Oxfordu 1677. godine. Prvotna kolekcija sadržavala je antički novac, knjige, geološke uzorke i zoološke primjerke (primjerice, posljednjeg prepariranog dodoa, koji je u međuvremenu propao). Ovaj kabinet kurioziteta prvotno je smješten u građevinu u Broad Street (‘Stari Ashmolean’), u kojoj se danas nalazi Museum of the History and Science. Smatra se da je ova građevina prva u Britaniji, a vjerojatno i na svijetu, izgrađena za muzej, odnosno u skladu s potrebama muzeja.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča.

‘Old Ashmolean’ sadržavao je golemu količinu artefakta prirodne i umjetne (artificial – proizvedeno ljudskom rukom) provenijencije pohranjenih (naguranih) u jednoj prostoriji. U građevini su se nalazili još prostor za predavanja i laboratorij. Stoga je ova građevina, za koju se prvi puta u povijesti uvriježio naziv muzej (originalno značenje riječi odnosti se na svetište muza), obuhvaćala djelatnosti čuvanja i prezentacije (artefakata), proučavanja (na temelju čega su nastajala saznanja i zaključci) i poučavanja (očuvanja znanja i njegov prijenos).

Građevinu u Beaumont Street, u kojoj se danas nalazi Muzej, izgradio je u razdoblju od 1841. do 1845. godine Charles Robert Cockerell (1788. – 1863.), engleski arhitekt, arheolog i pisac.

Početna kolekcija vremenom je proširena arheološkom i povijesnoumjetničkom građom, a dio vezan za zoološke primjerke i geološke uzorke pripao je današnjem Museum of Natural History, smještenom u Parks Roadu (odlična ponuda kave i kolača, preporučamo red velvet cake, u caféu na galeriji s impozantnim pogledom na dinosaure i muzejski postav).

Stalni postav potpuno je besplatan za posjetitelje, a plaća se samo ulaz na povremene izložbe, dok su donacije svakako dobrodošle i podupiru rad Muzeja (isti sistem vrijedi za sve sveučilišne Gardens, Libraries & Museums).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Postav se prostire na nekoliko etaža i obuhvaća odjele ‘Antiquities’ (Antikviteti), ‘Coins’ (Numizmatika), ‘Western Art’ (Zapadnjačka umjetnost), ‘Eastern Art’ (Istočnjačka umjetnost) i ‘Cast Gallery’ (Galerija odljeva). Arheološki artefakti prezentirani su unutar ‘Antiquities’, podijeljeni na kolekcije: ‘Prehistoric Europe’ (Prapovijesna Europa), ‘Ancient Near East’ (Drevni Bliski Istok), ‘Ancient Egypt and Sudan’ (Drevni Egipat i Sudan), ‘Minoan Aegean’ (Minojska egejska kultura), ‘Mycenean and Classical Greece’ (Mikenska i klasična Grčka), ‘Ancient Cyprus’ (Drevni Cipar), the Roman world (Rimski svijet), ‘Medieval and later Europe’ (Srednjovjekovna i kasna Europa) te muzejska ‘Founding Collection’ (početna kolekcija) i povijesni arhivi.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Osim arheoloških izložaka predstavljen je i rad konzervatorskog odjela (Conservation department). Osim što je odgovoran za skrb i zaštitu muzejske građe, Odjel provodi konzervaciju papira, tekstila, artefakata i slika. Pomoću suvremenih metoda, poput rentgena, radiografije i RTI tehnologije, omogućava se pogled od 360 stupnjeva na ispodpovršinske dijelove nekih od najznačajnijih muzejskih artefakata.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Muzej ima četiri kata uz prizemlje i prostor koji se nalazi na -1 nivou. Izlošci su prezentirani tematski, a gdje je moguće i kronološki. Često se na istom katu mogu vidjeti izlošci iz različitih vremenskih razdoblja (primjerce u istoj vitrini nalaze se artefakti iz kasne antike i umjetnine iz 19. stoljeća).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Na -1 nivou arheološke kolekcije prezentirane su kroz cjeline ‘Exploring the past 1’ (Istraživanje prošlosti 1), ‘Ark to Ashmolean’ (Arka k Ashmoleanu), ‘Conservation’ (Konzervacija), ‘Crossing Cultures’ (Isprepletene kulture), ‘Money’ (Novac), ‘Reading and Writing’ (Čitanje i pisanje), ‘Textiles’ (Tekstili), a nastavljaju se u prizemlju cjelinama ‘Aegean World’ (Egejski svijet), ‘Ancient Cyprus and Ancient Near East’ (‘Drevni Cipar i drevni Bliski Istok), ‘Ancient Egypt and Nubia’ (Drevni Egipat i Nubija), ‘Cast Gallery’ (Galerija odljeva), ‘China to AD 800, Chinese Painting’ (Kina do 800. godine, kinesko slikarstvo), ‘European Prehistory’ (Europska prapovijest), ‘Greece, Italy and Rome’ (Grčka, Italija i Rim) i ‘India to AD 600’ (Indija do 600. godine).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1896-1908. Red pottery lion.

Na prvom katu arheološki artefakti uglavnom su prezentirani u okviru cjelina ‘Asian Crossroads’ (Azijska raskrižja), ‘India from AD 600’ (Indija od 600. godine), ‘Islamic Middle East’, ‘Medieval Cyprus’ (Srednjovjekovni Cipar), ‘Mediterranean World’ (Mediteranski svijet). Na drugom značajnija cjelina tiče se srednjovjekovne Engleske – ‘England 400 – 1600’ (Engleska od 400. do 1600. godine).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Ashmolean čuva neke od najpoznatijih i najzanimljivijih arheoloških artefakata – mogu se istaknuti zbirke iznimnih i jedinstvenih primjeraka. Obradovalo me uživo vidjeti keramičke božice sa zmijama u rukama i posude s prikazima živopisnih hobotnica o kojima sam slušala na predavanjima o minojskoj civilizaciji, na studiju arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, profesorice Helene Tomas, koja je doktorirala u Oxfordu s temom linear A i linear B pisma. Ovo su bila neka od najzanimljivijih predavanja, praćena fascinantnim ilustrativnim materijalom.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1911.608. Knosos three-handled jar depicts an octopus.

Artefakti potječu iz raznih krajeva svijeta, a treba istaknuti i lokalne znamenitosti. U okviru zbirke ‘England 400 – 1600’ nalaze se dva izuzetna artefakta – Alfred Jewel, dragulj kralja Alfreda Velikog (vladao 871. – 899.) i škrinjica Thomasa Becketa. Prvi je značajan jer sadrži natpis kojim je navedeno da ga je dao izraditi Alfred te prikaz samog kralja u emajlu, a na drugom je prikazano ubojstvo arhibiskupa Canterburyja (primas engleske crkve),Thomasa Becketa (1119. – 1170).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1836 p.135.371. Alfred Jewel.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN2008.36. Thomas Becket casket.

Ashmolean čuva i jedan vrlo poznati artefakt pronađen na području Hrvatske – glavu carice Livije koju je Arthur Evans otkupio u Metkoviću 1878. godine. Izložena je na postamentu u prostoriji s rimskim izlošcima.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. AN1941.808 Marble head from a statue of Livia.

Osim artefakata, Ashmolean čuva jednu od najstarijih, najvećih i najbolje očuvanih zbirki odljeva grčkih i rimskih skulptura u Britaniji. Kolekcija okuplja povijesne odljeve izrađene tijekom 18. i 19. stoljeća, a oformljena je 1884. godine za potrebe poučavanja klasične arheologije na Sveučilištu. Među brojnim poznatim prikazima ističe se obojan odljev Augusta Prima Porta (jedan od najpoznatijih portreta cara Augusta, iz 1. stoljeća, pronađen u ruševinama Vile Livije, danas u Novom krilu vatikanskih muzeja).

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Donju etažu s izlošcima koje, zbog njihove brojnosti, nije bilo moguće izložiti u Galeriju posjetitelji mogu obići u okviru stučnih vodstava svakog četvrtka i subote. Po dva vodiča zainteresiranima će prezentirati karakteristike i izradu odljeva te prezentirati pojedinačne skulpture po vlastitom izboru. Po završetku vodstva moguće je samostalno razgledati odljeve.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford. Vendi & August.

Prvi puta posjetila sam Ashmolean u lipnju, a vratila sam se još tri puta u posljednjih mjesec dana, otkad sam u Oxfordu. Svaki put obišla sam jedan kat, a nakon što ih obiđem sve, zaključujem da će mi još mjeseci biti potrebni za detaljno proučavanje svih prostorija zasebno. Šetnja kroz arheološko carstvo u gradu koji živi svoju povijest, producira znanje okupljajući vrhunske znanstvenike, posebno je iskustvo koje vrijedi ponavljati.

Autor fotografije: Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford.

Osim stalnog postava, Muzej organizira povremene izložbe na trećem katu. Također, Ashmolean ustupa svoje prostore u suradnji s brojnim organizacijama pri održavanju različitih festivala. Prošli vikend održan je One World Festival u Oxfordu te je dio programa održan u Ashmoleanu. Tom prilikom prisustvovali smo predavanjima, glazbenim izvedbama i degustirali specijalitete sirijske i indijske kulinarike.

Kao organizator sadržaja namijenjog različitoj publici, Ashmolean je institucija otvorena i zanimljiva svima, od znanstvenika do znatiželjnika.

U okviru Muzeja djeluje kavarnica s raznolikom ponudom kolača i malih zalogaja, muzejski shop i veliki restoran na krovnoj terasi (četvrta etaža). Preporučamo carrot cake i posjet suvenirnici.

Zahvaljujemo muzeju Ashmolean na mogućnosti obilaska i dozvoli objave fotografija.

Vendi Jukić Buča

U Oxfordu, 25. 11. 2017.

*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.

Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča with permission of the Ashmolean Museum, University of Oxford).