MKN – Obilježavanje 3. obljetnice rada Muzeja krapinskih neandertalaca (2010. – 2013.)

 

U Muzeju krapinskih neandertalaca, u petak 1. ožujka 2013. godine u 18 sati, održat će se obilježavanje 3. obljetnice rada Muzeja krapinskih neandertalaca (2010. – 2013.).

 

Izvor

MKN PRESS

 

 

MKN - Poziv na obilježavanje 3. obljetnice rada Muzeja krapinskih neandertalaca (201. - 2013.). Ustupio: MKN PRESS.
MKN – Poziv na obilježavanje 3. obljetnice rada Muzeja krapinskih neandertalaca (201. – 2013.). Ustupio: MKN PRESS.

Muzej krapinskih neandertalaca [Osvrt Sonja Jeđud i Robert Tabula]

Muzej krapinskih neandertalaca gradio se punih 11 godina, a svoja je vrata javnosti otvorio krajem veljače 2010. godine. Smjestio se kraj Hušnjakova brda, prvog paleontološkog spomenika prirode u Hrvatskoj, gdje su pronađeni ostaci neandertalaca. Hušnjakovo brdo nalazi se na zapadnom dijelu  grada Krapine. Ovo nalazište spada u vrh svjetskih paleontoloških, paleoantropoloških i arheoloških lokaliteta.

Istraživanja na Hušnjakovu brdu započela su 23. kolovoza  1899. na čelu s Dragutinom Gorjanovićem-Krambergerom. Kramberger se tom prilikom odazvao na poziv fra Dominika Antolkovića  koji ga je upoznao s ostacima kosti i zubala pronađenih na tom području.  Tijekom šestogodišnjeg iskapanja pijeska nađeno je oko 900 ljudskih fosilnih kostiju, velik broj paleolitskog kamenog oruđa te fosilni ostaci životinja (špiljski medvjed, vuk, dabar, los, jelen, nosorog, divlje govedo i dr.). Pronađeni su i ostaci ognjišta, što je bio jasni pokazatelj da su krapinski praljudi poznavali vatru. Obzirom da su neandertalci živjeli u špiljama, koje su nerijetko i sami prokopavali, Hušnjakovo se brdo, sa svojim pješčanicima, pokazalo iznimno prikladno za život. Spomenute su iskopine na Hušnjakovu brdu kasnije bile zatrpane nanosima rječice Krapinčice.

Starost krapinskog pračovjeka procjenjuje se na 100 000 godina te je poznato da se bavio lovom i skupljanjem šumskih plodova. Analizom i usporedbama dokazano je da su špilju istovremeno nastanjivale dvije rase. Obje su pripadale istoj vrsti neandertalaca, međusobno se razlikujući po građi tijela i fizionomiji lica.  Kramberger  je rase podijelio na višu i nižu. Plosnata glava, duga lubanja, produljeno lice i udovi bile su karakteristike višeg tipa, dok je niži tip bio robusnije građe, kraćih udova, zdepastog tijela, oble lubanje i širokog lica.

Važno je istaknuti da je rekonstrukcija neandertalaca  u svijetu često temeljena na predrasudama  o praljudima kao o priglupim i zaostalim bićima. Takvo predstavljanje je u potpunosti iskrivljeno i netočno. Neandertalci su bili na izrazito visokom stupnju razvoja, sposobni  samostalno izrađivati sofisticirana oruđa, brinuti se za bolesne članove zajednice, pokapati svoje mrtve, imati posmrtne običaje  i međusobno komunicirati. Prikaz takvih neandertalaca može se vidjeti u Muzeju krapinskih neandertalaca.

Stručnjaci Muzeja krapinskih neandertalaca pobrinuli su se da velik dio ostatka s Hušnjakova brda bude izložen u muzejskom kompleksu. U suvremenom okruženju muzejskog zdanja u obliku školjke, smjestila se vizualno-interaktivna naracija o nastanku, životu i djelu krapinskih praljudi, ali i o biološkoj evoluciji općenito.  Muzejski postav zanimljiva je i osebujna kombinacija najsuvremenijih virtualnih prikaza i klasičnog muzeološkog postava, koja otključava  vrata prošlosti futurističkim ključem.  Muzej je prvenstveno djelo arhitekta Željka Kovačića i paleontologa Jakova Radovčića, poznatoga stručnjaka za krapinske neandertalce. Većinu troškova za izradnju muzeja  snosilo je Ministarstvo kulture, a dio i grad Krapina.

Muzej je smješten  u udolini između dva brežuljka, a prostire se kroz dvije etaže na ukupno 1200 četvornih metara. Muzej se savršeno uklapa u prirodu koja ga okružuje, obzirom da je fasada izrađena od žutog miocenskog  pijeska s Hušnjakova brda, dok staklena ploha muzeja nepogrešivo zrcali okoliš.  Prije ulaska posjetitelji prelaze potočić koji teče pored muzeja, ali i ispod rešetke pred samim ulazom u muzej. Simbolizam vodenog prijelaza Jakov Radovčić tumači u Vodiču muzeja kao

ulazak u podzemni svijet  razvedenoga misaonog spleta, muzejske imaginacije i susreta s nepoznatim što postoji s druge strane našeg življenja.

Prolaskom kroz vrata, veliko predvorje Muzeja se u svojoj ogoljenoj betonskoj nutrini otvara posjetitelju gotovo neprimjetnom veličinom i prostranošću. Preko staklene fasade, s unutarnje strane, razvučeno je platno na kojemu se vrti projekcija 16-minutnog filma o životu neandertalaca. Izvrsno napravljeni film prati jedno neandertalsko pleme kroz godinu dana, a autentične lokacije (Vindija te okolica Krapine), uz prikaz ozljeda i ritualnih običaja koji su vidljivi i na samim nalazima iz Hušnjakovog brda, lagano i efektno približavaju cijeli niz saznanja i istraživanja apsolutno svakom posjetitelju muzeja kroz prizmu lako usvojivog medija, te u isto vrijeme prepuštaju i najnezainteresiranijem posjetitelju mogućnost da uživa u neobaveznom gledanju filma.

Nakon završetka projekcije put se nastavlja kroz mali prolaz na drugoj strani predvorja, s rekonstrukcijom ljekarne u kojoj su obrađivani prvi pronađeni nalazi, a postepeno se stječe kratak, ali konstruktivan uvid u događaje, koji su pokrenuli istraživanja Gorjanović-Krambergera na prijelazu 19. u 20.st. Prikazana je kratka povijesti razvoja znanosti i konteksta u kojemu su nalazi iz Krapine potvrdili ono što se u to doba tek počelo dokazivati i istraživati, a taj prvi segment muzeja završava s tehnološki naprednijim odvojkom u kojemu se na velikom ekranu vrte, u stilu mnogobrojnih forenzičkih serija, digitalne slike fragmentata kostiju sa samoga nalazišta.

Uz pomoć razvijene tehnologije i preplitanjem najmodernijih medija i načina na koji se prikazuje svaki važniji segment nalazišta, time i tijek evolucije, dobivamo uvid u sve ono što je postojalo prije čovjeka, a uz pomoć najvećih čovjekovih dostignuća.

Putem info punktova posjetitelji mogu nakon skeniranja svojih ulaznica rješavati informativne kvizove, slikati se u društvu Krambergera ili neandertalaca te kroz postav u(o)čiti dodatne informacije o svemu onome što je bitno za muzejsku cjelinu i ono što prikazuje. Kako bi priča imala svoj puni smisao, nakon uvodnog i vijugavog hodnika znanosti i povijesti, muzej se opet širi i otvara, putem video prikaza Velikog praska i nastanka Zemlje započinje vertikalni uspon kroz koji pratimo formiranje života na zemlji. Geološka razdoblja su označena na podu, a likovna rješenja mnogobrojnih umjetnika prikazuju formiranje najjednostavnijih oblika života koji se razvijaju kako se hoda prema gore, prema sve većim životinjama i prema najranijim čovjekovim precima. Izuzevši skulpture prvih hominida i realističnu rekonstrukciju neandertalskog plemena na vrhu uspona, dio likovnih rješenja djeluje gotovo infantilno naspram skulptura hominida i neandertalaca. Takvim pristupom se s druge strane naglašava viši evolucijski stupanj i razvijenost složenijih oblika života.

Posebnu atrakciju u muzeju čine pripadnici neandertalskog plemena, koji se moglo vidjeti i na platnu na početku muzeja,  i koji su u svakom trenutku prisutni – kroz male proreze u zidovima moguće je, gotovo voajerski, gledati predvorje muzeja i projekciju filma. Iz te pozicije se ne gubi kontinuitet priče, to je svojevrstan podsjetnik koji posjetitelju omogućuje promatranje neandertalskog života sa skrovitog mjesta, s čime se dobiva jedna dimenzija u kojoj realnost postaje složenija i bliža, samim time što smo udaljeniji i skriveniji. Elisabeth Daynès u umjetničkom smislu približava prikaz neandertalaca na jedan poseban i uzbudljiv način. Neandertalsko pleme koje se nalazi na vrhu uspona i koje simbolizira sve ono što je dovelo do stvaranja ovoga muzeja djeluje tako stvarno, i u tolikoj mjeri ‘živo’, da nije nimalo teško uživjeti se u to prošlo vrijeme. Tim se putem stvara pogodno tlo za prikazivanje neandertalca kao jedne komplesne i složenije pojave od onoga što se obično označava pod tim imenom – slika pogrbljene kreature s drvenom ili kamenom toljagom se ovdje briše na izravan i pristupačan način.

Nakon evolucijskog uspona, muzej se u potpunosti otvara posjetiteljima i naglasak se stavlja na pojačanu interakciju posjetitelja i muzeja. Od uspoređivanja s neandertalskom morfologijom, preko pritiskanja pojedinih dijelova tijela na modelu ležećeg ljudskog oblika  na kojem se onda u digitalnom obliku prikazuju najčešće bolesti i ozljede na tim dijelovima tijela, do jednog kruga na podu koji reproducira led pun pukotina, a koji, kada se na njega stane pucketa i postaje sve ‘razlomljeniji’.

Nalazi i kontekst neandertalaca na širem geografskom području, na kraju muzeja, ustupaju mjesto astronautu koji izvire iz stropa i koji predstavlja, za sada, posljednju stanicu čovjekovih dostignuća.

Izlaskom iz muzeja, kratkom se šetnjom  stiže do samoga nalazišta na kojemu obitavaju skulpture neandertalaca. Priča završava tamo gdje je i počela prije više od 100 000 godina. Uzbudljiv i odlično realiziran muzejski prostor, pomoću suvremene tehnologije te pristupačnosti i otvorenosti prema posjetiteljima pruža jedinstveni uvid u evoluciju i krapinskog neandertalca.

 

U Zagrebu, 27. ožujka 2012., Sonja Jeđud, Robert Tabula

Muzej krapinskih neandertalaca – Vodič [Osvrt Robert Tabula]

 

Vodič Muzeja krapinskih neandertalaca na jednostavan i linearan način upoznaje svakog čitatelja i potencijalnog posjetitelja o izgledu i konceptu Muzeja.

Kroz 32 stranice, uz popratni tekst i veliki broj fotografija, dobivamo kratak i sažet uvid u bogatstvo koje se skriva iza arhitekturalne vanjštine Muzeja. Tekst je pisan na jednostavan i zanimljiv način, bez nepotrebnog razvodnjavanja i elitističkog zatvaranja – vodič je informativan i pristupačan svakome, baš poput samoga Muzeja. U tom smislu ovaj vodič postaje kompletno i koherentno pomoćno sredstvo u obilasku postava. Linearno usklađen s konceptom i postavom Muzeja, vodič služi kao idealni pratilac svakom posjetitelju, odličan podsjetnik na ono što je viđeno i doživljeno u Muzeju te kao intrigantni podstrek za one koji će ga tek posjetiti.

I kroz ovaj mali odsječak cijelog idejnog sklopa Muzeja, autori vodiča pokazuju da se niti jedan dio naracije nije prepustio nonšalantnosti i nedorečenosti.

Naslovnica 'Vodiča' Muzeja krapinskih neandertalaca.

Naslovnica 'Vodiča' Muzeja krapinskih neandertalaca.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poglavlja

  1. Susret s prošlošću
  2. Krapina, 1899.
  3. U potrazi za precima
  4. Otkriće na Hušnjakovu brijegu
  5. Dragutin Gorjanović-Kramberger
  6. Odjeci i tumačenje otkrića
  7. Isčitavanje nalaza
  8. Postanak svijeta
  9. Uspon života
  10. Stanište krapinskih neandertalaca
  11. Morfologija
  12. Kamenodobna struktura
  13. Okoliš
  14. Ponašanje
  15. Vrijeme i prostor
  16. Sudbina
  17. Paleolitik u Hrvatskoj
  18. Nakon neandertalaca

 

 

Muzej krapinskih neandertalaca



Muzej krapinskih neandertalaca posvećen je nalazištu krapinskih neandertalaca na lokalitetu ‘Hušnjakovo’, koje je prvi paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj, a pripada među najznačajnije paleoantropološke lokalitete svijeta.

Muzej krapinskih neandertalaca. Autor: Robert Tabula.

Muzej krapinskih neandertalaca. Autor: Robert Tabula.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

POVIJEST MUZEJA

Godine 1969. u zgradi nekadašnjeg Kneippovog lječilišta osnovan je ‘Muzej evolucije’ u Krapini, koji je za javnost otvoren u rujnu 1971. godine. Novi ‘Muzej krapinskih neandertalaca’ gradio se 11 godina, a otvoren je 27. veljače 2010. godine.

 

Opširnije o povijesti muzeja

Nalazište krapinskih neandertalaca na lokalitetu ‘Hušnjakovo’ prvi je paleontološki spomenik prirode u Hrvatskoj, a pripada među najznačajnije paleoantropološke lokalitete svijeta. Iznimnim bogatstvom nalaza i otkrićem najvećeg obitavališta neandertalskoga pračovjeka, zahvaljujući geologu i paleontologu Dragutinu Gorjanoviću-Krambergeru, do danas je ostalo nenadmašno vrelo suvremenih znanstvenih informacija. Odlukom Zemaljskog zavoda za zaštitu prirodnih rijetkosti u Zagrebu 1948. godine, proglašena je ‘polupećina Hušnjakovo kod Krapine i okolica te pećine’ zaštićenom prirodnom rijetkošću. Godine 1969. u zgradi nekadašnjeg Kneippovog lječilišta osnovan je ‘Muzej evolucije” u Krapini’. Stalni postav je osmislio pok. akademik Mirko Malez koji je 60-ih godina 20. stoljeća pristupio detaljnoj stratigrafskoj analizi nalazišta i odredbi kulturnih i faunističkih ostataka u Krapini. Tada su na Nalazištu uređene staze, postavljene ograde i klupe za odmor, a svoje mjesto su po prvi puta našle rekonstrukcije neandertalaca i životinja.

Prve rekonstrukcije se i danas nalaze na Nalazištu, a izradio ih je pok. kipar Stanko Tucaković prema uputama dr. sc. M. Maleza. Inženjerka Ana Töpfer uredila je tzv. ‘neandertalski perivoj’ te je također zaslužna za revitalizaciju lokaliteta Hušnjakovo. ‘Muzej evolucije’  otvoren je za javnost u rujnu 1971. godine.

Muzejski fundus sadržavao je geološku, paleontološku i arheološku zbirku, a koncepcija stalnog postava se odnosila na prezentaciju stijena i minerala Hrvatskog zagorja, razvoj života na Zemlji, te razvoj čovjeka s posebnim naglaskom na krapinskog neandertalca. Nalazište je bilo predstavljeno odljevima kostiju neandertalaca, faunističkom fosilnom zbirkom, kamenim oruđem, te dokumentacijom o otkriću. ‘Muzej evolucije’ je u vrijeme osnutka bio u sklopu Fonda za unapređenje šuma općine Krapina, a 1971. se prenosi na Šumsko gospodarstvo Zagreb. Godine 1977. osnovana je organizacija ‘Nalazište pračovjeka Krapina’, a od 1988. nalazi se u sastavu ‘Centra za kulturu, umjetnost i informiranje’ u Krapini. Tek 1993. godine Muzej postaje vlasništvo Republike Hrvatske. Novi ‘Muzej krapinskih neandertalaca’ gradio se 11 godina, a otvoren je 27. veljače 2010. godine.

 

MUZEJSKA DJELATNOST

• Zbirke

Zbirke obuhvaćaju: geološku, paleontološku, zbirku eksperimentalne arheologije i zbirku skulptura.

Geološka i paleontološka zbirka oformljene su i sastavljene putem prikupljanja u Krapini i Zagorju te kroz razmjenu s muzejima diljem svijeta.

U samome muzeju, na nalazištu i u parku Hušnjakovo nalaze se 64 skulpture koje su izradili kipari i umjetnici iz cijeloga svijeta. Posebno se ističe centralna zbirka dermoplastičnih skulptura francuske Paleo-umjetnice Elisabeth Daynès koja ujedno čini glavni ekspozicijski sklop stalnog postava Muzeja.

Zbirka eksperimentalne arheologije ima ukupno 129 predmeta. Zbirka sadrži donirane predmete pokojnog Stjepana Vukovića, osnivača Arheološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin, te začetnika eksperimentalne arheologije u Hrvatskoj. Sastoji se od Vukovićeve dokumentacije, njegovih ručnih izrađevina u kamenu i drvetu, te osmišljene eksperimentalne bušilice pomoću koje je radio brojne eksperimente.

 

• Izdavačka djelatnost

Muzej izdaje monografije, vodiče, knjige, kataloge.

Muzej posjeduje i knjižnicu dostupnu javnosti koja se nalazi u zgradi nekadašnjeg Kneippovog lječilišta i muzejsku trgovinu u samoj zgradi Muzeja.

 

Izvor

MKN PRESS