ArheoKalendar© 2019.

Arheologija.hr

Projekt: ArheoKalendar© 2019.

‘An Elephantastic Adventure in Petra’ by Judith McKenzie

U suradnji s foto arhivom Manar al-Athar Sveučilišta u Oxfordu (projekt Faculty of Classics, na kojem je zaposlena Vendi Jukic Buca, glavna urednica Portala), kreirali smo ArheoKaledar u formi slikovnice. Priču o dva slona koji traže svoje kljove u Petri inspirirao je pravi ‘mali princ’ Hashem, sin jordanske HRH princeze Dane Firas koji obožava slonove. Priča će biti objavljena u formi slikovnice početkom iduće godine.

Fotografije Petrinih kulturnih i zemljopisnih znamenitosti ilustriraju avanturu dvoje slonova koji na svome putu, u potrazi za kljovama, sreću druge životinje i mitološka bića koja im pomažu u njihovoj misiji.

ArheoKalendar© objavljujemo na engleskom jeziku, uz prijevod na hrvatski jezik u ovom postu i na FB stranici Arheologije.

Sve fotografije su autorske | Sva prava rezervirana

Autori fotografija: HRH Princess Dana Firas, Kristina Gwirtzman, Sean Leatherbury, Maria Lidova, Judith McKenzie, Otto Nieminen, Steve Walsh.

Naslov: Berislav Buča, Marlena Whiting, Vendi Jukić Buča, Beatrice Leal

Oblikovanje Kalendara: Vendi Jukić Buča

Kalendar je izrađen u verziji formata A4 panorama

Kalendar

Čestitka 2019. u znaku je ArheoKalendara©.

Oxford, 31. 12. 2018.

Glavni i odgovorni urednik

Vendi Jukić Buča

00. Naslovnica.

01. Siječanj.

02. Veljača.

3. Ožujak.

4. Travanj.

5. Svibanj.

6. Lipanj.

7. Srpanj.

8. Kolovoz.

9. Rujan.

10. Listopad.

10. Studeni.

12. Prosinac.

Homerovi akcijski junaci [piše Ada Jukić]

Kad danas gledamo filmove u kojima se za box office rezultate bore akcijski junaci,  možemo se upitati kakvi su bili junaci prije ‘filmske ere’. Kakvi su bili najstariji junaci koji su stekli literarnu slavu?  Težnja k besmrtnosti ugrađena je u ljudsku civilizaciju. Kakvi su oni koji su uspjeli u tome? Tko uživa u slavi koja traje tisućama godina, a ne samo televizijskoj sezoni?

Upamćeno ime najbliže je besmrtnosti

Žudnja za slavom ispunjavala je mitološke junake i određivala njihove postupke,  imali su stalno na umu što će o njima misliti sljedeće generacije. Jesu li s tim ciljem bili besprijekorni junaci? Jesu li protagonisti prvih epova i saga bili pravedni i dosljedni, jesu li makar bili uvijek hrabri? I nepobjedivi, kao filmski akcijski junaci?

Što stariji to bolji

Prije je bilo bolje, kažu čak i oni u ‘najboljim godinama’. Bilo je lakše naći posao, hamburgeri su bili deblji, ljudi su znali što hoće… I Platon žali za ‘zlatnim vremenima’ iz svoje idealističke perspektive. Pa jesu li i prošli junaci bili bolji od današnjih?  Uzori koje naše junačke generacije ne mogu dosegnuti? Ili su se promijenili kriteriji po kojima netko postaje junakom? Već stari Nestor kuka za junacima svoje mladosti, kojima nisu ravni ni najveći ratnici pod Trojom. Što je Ahil u odnosu na Herakla?

Ahilej – Crtež Vendi Jukić Buča

Izvori znanja prije ‘guglanja’

Dok kližemo internetom, nitko nam ne priječi uzeti u ruke knjigu. Od opjevanih  junaka zapadne povijesti odabrala sam neke Homerove likove, dakle, sretnike koji su dospjeli u ‘najbolje književno izdanje’.  Većina junaka koje ću predstaviti dolaze iz ‘Ilijade’, a među njima je i naslovni junak ‘Odiseje’, pa dotičemo oba Homerova djela, a preko Eneje možemo i do Vergilija i Rima ☺ Nema kraja povijesnim junačkim podvizima!. Uz Homerova djela kao literarnu osnovu, kao izvor na raspolaganju je i Herodotova  ‘Povijest’, uzbudljiva kao pustolovna serija, s epizodama horora i spektakla. Tu su i djela grčkih i rimskih filozofa i tragičara te drugi izvori koje sam koristila, a s druge strane akcijska  ‘filmska ‘literatura’ (vidi Popis literature). A u temeljima epskih, lirskih, povijesnih, pa u naše vrijeme filmskih obrada su grčki mitovi, kao široka ‘knjiga snimanja’ o ljudskoj prirodi i društvu.

Tko je mogao postati slavan prije Big Brothera

Kako se prije kvizova i talent showova moglo postati zvijezdom? Ni tada nije manjkalo onih koji su bili spremni učiniti sve da se domognu slave. Samo što im nije bilo dovoljno ‘pet minuta’, niti su mogli postati popularni dok ih gledaju na televiziji. Ne znači da su stari slavoljupci bili talentiraniji niti boljih namjera. Jedan od njih bio je u stanju zapaliti i hram kako bi mu se zapamtilo ime. Neću ga spomenuti, jer ne treba udovoljiti očekivanjima destruktivaca. Kad bismo svim negativcima u povijesti namjerno zaboravili ime, možda bi bilo manje kandidata za tu kategoriju!

Junaci mitova nisu samo junaci

Na vrhu junačkog castinga bila su božanstva koja, skrojena po čovjekovom liku i duhu, nisu pokazivala odlike savršenstva. Najjači je Zeus, i to sâm ističe čak i u ‘obiteljskom krugu’. Na početku osmog pjevanja ‘Ilijade’ Zeus od bogova traži pokornost, argumentirajući to svojom snagom, a ne snagom svojih argumenata. Onog ga ne posluša,

‘Taj će udaren ružno na Olimp vratiti se natrag,

Ili ću zgrabiti njega i baciti u mračni Tartar (VIII,12-13)*

Zanimljivo je kako svoju snagu uspoređuje ne samo s podređenima pojedinačno, već njihovim udruženim snagama (zna kakve kakve sve spletke mogu koristiti protiv vlasti ☺). A i kad ga razljuti žena, prijeti joj fizičkom kaznom. Zeus svoj nadmoćni položaj ne koristi samo za političke ciljeve, već  osobne zavodničke pohode, a onda slabo štiti ljepotice koje je osvojio milom ili silom. Poslovična je njegova popustljivost prema ljubomornoj Heri koja proganja ljubavnice svoga muža i potomke tih veza, a jednome od njih svojom mržnjom osigurala je slavu. Heraklo je protagonist tuceta ‘best-tellera’ (uspješnica usmenim izdanjem) po Herinom, odnosno Euristejevom scenariju. Zeus je tipični primjer popustljivog moćnika koji izbjegava gnjavažu više nego se zalaže za pravdu. Ali, on je bio ‘glavni’, nadležan za ‘opće stanje stvari’. Što je sa specijaliziranim mandatarima, primjerice onima zaduženim za razum, razbor, mudrost?

Atena, Zeusova kći, u ‘Ilijadi’ je na strani Ahejaca, iako joj je i u Troji posvećen hram. Božica mudrosti služi se lažima, prevarama i obmanama kako bi osigurala pobjedu ‘svojoj momčadi’. A protivnica je Trojanaca ne zato što su učinili zločin protiv razuma ili antičko ‘etničko čišćenje’, već zato što jedan Trojanac (Prijamov Paris) u natjecanju ljepote nije nju (već Afroditu) proglasio najljepšom!? Toliko o ženskim prioritetima, pa makar bile i mudrih glava :).

Kraljevi krvavih prijestolja

Popularni su bili i kraljevi, osnivači gradova, država i dinastija, koji su na različite (obično krvave) načine postizali svoje pozicije, te njihovi rođaci koje su ubijali ili protjerivali prije nego bi ovi ubili njih. To pokazuje da slavni postaju ne samo zaslužni i pohvalni, već okrutnici i nasilnici, ako u akciji za postizanje ciljeva postignu ‘specijalne efekte’. Uzmimo, na primjer, Atreja, oca dvojice istaknutih Homerovih Grka pod Trojom, Agamemnona i Menelaja, koji su se kao braća, začudo, dobro slagali. Imali su na raspolaganju svaki svoj grad državu, jedan Mikenu, drugi Spartu, a pod Trojom je bilo jasno razgraničenje funkcija (Agamemnon je bio glavni). Uostalom, Agamemnon je pohodom na Troju zastupao interese svojega brata koji je ostao bez žene (ljepotice Helene), ali za njega (i druge grčke sudionike pohoda na Troju)  to je značilo i priliku za osvajanje, razaranje i pljačku, pa i otmicu žena. Jednom takvom otmicom (Hriseide), pa Apolonovom intervencijom na molbu njenog oca (Apolonova svećenika) i počinje zaplet u Ilijadi.

Glavne ženske uloge

I žene su mogle postati slavne, većinom kao majke ili supruge slavnih muškaraca, ali neke su se proslavile vlastitim djelima.  Na čelu im je Medeja, koja je sve učinila za Jasona, a onda mu sve uzela, uključivo i zajedničku djecu.

Puno blaže reagirala je prevarena Arijadna koju je ostavio Tezej nakon  što mu je pomoću genijalne ideje i svoje ‘niti’ omogućila izlazak iz kretskog labirinta i pobjedu Minotaura. Na putu kući ostavio ju je na otoku Naksosu, gdje je žalovala dok joj se nije ‘posrećilo’ (kako bi komentirala predatorica iz ‘Seksa i grada’). Ne samo da je našla novog muža, već je to bio zanosni Dionis, pa je i njoj sâmoj pribavio božanske privilegije.

Besmrtni zbog smrti

Besmrtnost su mogli postići i oni koji bi umrli ‘prije vremena’.  Nakon napornog pothvata koji su učinili za svoju majku, Herinu svećenicu (vukli su njena kola umjesto volova) braća Biton i Kleob nagradjeni su ‘slatkom smrću u cvijetu mladosti’. Zanimljivo je da je to bio rezultat majčine molbe bogovima da im da najbolje što se čovjeku može dati i eto, vidimo, što je to. Ovaj primjer navodi kao drugi izbor u kategoriji sretnika Solon za vrijeme posjete Sardu, kad ga je Krez upitao za mišljenje o najsretnijem čovjeku na svijetu (prvi ‘najsretnik po Solonu’ nije celebrity, već obični čovjek iz atenskog naroda koji je umro prije svojih potomaka, a za zasluge u domovinskom ratu dobio pokop na državni trošak. O tome piše Herodot, a vidi se kakve su mogućnosti za ljudski ‘Happy End’ :).

Slava se mogla postići i na atletskom natjecanju.  Ali ipak najveći podvizi vezani su za prigode u kojima je ulog život, dakle u ratnim sukobima ili sukobima sa zvjerima. Većina obračuna s hidrama, lavovima i veprovima obavljena je u mitološko doba, a većinu poslova čišćenja (i u doslovnom smislu, čitaj Euristejeve štale) obavio je kasnije divinizirani Heraklo, a primjer Tezeja i Jazona pokazuje kako su dosta toga postigli uz pomoć žena, kojima kasnije nisu pokazali zahvalnost.

Ahil  kontra Hektora

Što se tiče aktualne ‘druge generacije’ junaka o kojima piše ‘Ilijada’, a koji su, kako kaže starački pristrani Nestor, slabiji od junaka iz njegove mladosti, oni su se najprije mogli iskazati u ratu. A i u Homerovo vrijeme za rat se moralo naći opravdanje. To nije bio interes za osvajanje teritorija, pljačku  ili porobljavanje, već je to morala biti moralna potreba, po mogućnosti osveta za učinjenu nepravdu. Grabež jedne ljepoptice (pa i najljepše na svijetu), uzrokovao je takvu povredu časti grčkih plemena, da su krenuli u pohod na bogatu maloazijsku Troju kao da je svakom od sto tisuća razdraženih vojnika oteta žena.  Ali nije to bilo samo nadahnuće i unutrašnji poriv. ‘Moralnu motiviranost’ pojačali su i penali za nesudjelovanje, kako bi se osigurala brojnost napadača, a neki od glavnih junaka Trojanskog rata s grčke strane tu su pokazali, bilo vlastitom odlukom ili utjecajem drugih, prve naznake svoje (ne)junačke prirode, to jest nesklonost borbi. Kako bi izbjegli ‘vojnu obvezu’, Odisej se pravio ludim, a Ahilej se skrivao preobučen u djevojku.  Za najvećeg grčkog junaka moglo se naći opravdanje, a to je da ga je na to prisilila brižna besmrtna mati, Tetida, koja je znala (iz epskog serijala o ‘moći sudbine’) što će mu se tamo dogoditi. Ali, on je odabrao slavu pred opcijama dugovječnog i nezamjetnog života. Tko od smrtnika ima mogućnost takvog izbora?

Na cijeni je bila sposobnost pronalaženja opravdanja za bijeg, strah, malodušnost i odustajanje, što nisu tipične karakteristike junaka:), ali stvar je i onda bila u interpretaciji:)

Nastavak slijedi.

Ada Jukić

Zagreb, 26. prosinca 2018.

*Citati iz ‘Ilijade’ navedeni su oznakom pjevanja i stiha, primjerice, Prvo pjevanje, stihovi od 17. do 21: (I, 17-21)

Literatura:

Homer  ‘Ilijada’ Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1987. preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić
Homer ‘Odiseja’ Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1987. preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić
Herodot ‘Povijest’, Matica hrvatska, Zagreb, 2007., preveo i priredio Dubravko Škiljan
Robert Graves: ‘Grčki mitovi’, Nolit, Beograd, 1974.
Vojtech Zamarovsky ‘Junaci antičkih mitova’, Leksikon grčke i rimske mitologije, Školska knjiga, Zagreb 1989.
Sofoklo ‘Filoktet’  Grafički zavod Hrtvatske, Zagreb 1980.
Sofoklo ‘Antigona’, Školska knjiga, Zagreb 1989.
Publije Vergilije Naron ‘Eneida’ Zora, Matica hrvatska, Zagreb 1970.
Djela Eshila, Euripida, Platona, Aristotela…

Filmska ‘literatura’:

Troja (Troy; 2004.), redatelj Wolfgang Petersen (BLU RAY izdanje)
Helena Trojanska (Helen of Troy; 1956.), redatelj Robert Wise (DVD izdanje)
Sudar Titana (Clash of Titans; 2010.), redatelj Louis Leterrier (BLU RAY izdanje)
Bijes Titana (Wrath of the Titans; 2012.), redatelj Jonathan Liebsman (BLU RAY izdanje)
Filmovi  o superjunacima
Akcijski i povijesni filmovi

Ostali izvori:

studij povijesti umjetnosti i sociologije, opće gimnazijsko znanje, kazalište,  putovanja, predavanja, Internet

BLU RAY: TROJA, povijesni [piše Ada Jukić]

Troja
Redatelj: Wolfgang Petersen

Tko odluči umjesto ‘Ilijade’ (oko 16000 stihova) pogledati ‘Troju’ (oko 160 minuta), pa se pretvarati da je pročitao Homera, bit će ‘uhvaćen na djelu’. Jer ne samo da Petersonov film, i kad ga hvale (vidi Cover Blue Raya), ne može postići nemjerljive dimenzije Homerovog epa, već što su u filmu izmijenjene neke činjenice iz literarnog podloška koje spadaju u ‘obveznu faktografiju’ klasične naobrazbe, pa se onaj tko uz film po slavnom epu ne koristi literaturu, može proslaviti neznanjem ☺.

Neke intervencije u Homerovu fabulu su prihvatljive. To što film uključuje motiv Trojanskog konja i osvajanje Grada, zaokružuje priču o Troji, iako Homer ‘Ilijadu’ zaključuje padom Hektora, a ne Troje, to jest, pogrebom i oplakivanjem njenog najvećeg junaka. Ali to što u filmu strada Menelaj, ne samo da nije točno ‘po Homeru’, već dovodi u pitanje događaje u sljedećem ključnom Homerovom i svjetskom epu, u kojem Agamemnonov brat i Helenin muž (koji ženu primi natrag poslije desetljeća veze s Parisom i nema dokaza da joj je što predbacivao ☺), primi u posjetu Telemaha, Odisejevog sina. Što s drugim djelima grčke tragedije koje se oslanjaju na Homera ili njegove mitološke temelje? Ako pri kraju Petersenove ‘Troje’ strada i Agamemnon, kako će ga po povratku u Grčku dotući Klitemnestra i kako će Orest izvršiti svoju osvetu, kako će se proslaviti Elektra?

Nisu to jedine žrtve filmske ‘pjesničke slobode’. U brojnim američkim filmovima baziranim na grčkoj mitologiji i klasičnoj literaturi, ima toliko izmjena, zamjena i dopuna koje nisu opravdane drugim, novim, filmu inherentnim determinizmom, kao da samo dodavanje, izostavljanje ili miješanje likova i događaja predstavlja autorsku kreaciju. Prihvaćam pravo na slobodu filmskog kreativca u odnosu literarni predložak, pa bio i Homerov, ali u pogledu načina interpretacije likova i činjenica, a ne faktografske izmjene.

Time što u Petersenovom filmu Hektor prije odlučne bitke s Ahilejem ne trči tri puta oko zidova Troje (kao što trči, to jest bježi, u epu) i što borba s Ahilejem traje dugo, time redatelj, odnosno scenarist, odlikuju svog glavnog pozitivca, (Eric Bana, kojemu bih dala prednost ne samo u duelu s Bradom Pittom ☺, već u svakom castingu). Izostavljanjem detalja privremene malodušnosti junaka čini se prilagodba suvremenoj percepciji akcijskog junaka, u kojem ovaj ne oklijeva pred nadmoćnim protivnicima (jer je siguran da će pobijediti ☺).

U Homerovo doba tolerira se određena doza sraha, slabosti i tuge u junaka. Kad Hektor u 7. poglavlju ‘Ilijade’ zove na dvoboj (to nije onaj dvoboj Parisa i Menelaja prikazan (s izmijenjenim ishodom) u filmu), tek nakon Nestorovog ukora (u kojem starac sam sebe hvali ubojitim mladenačkim podvigom ☺), javi se nekoliko (devet) dobrovoljaca. U vrijeme kad je i najveći junak mogao zbog povrede ponosa ili gubitka djevojke roniti gorke suze, toleriralo se i taktičko izbjegavanje neprijatelja ‘junačkim trkom’, i Homer to povezuje. Apolon je Hektoru udijelio ‘junaštvo i koljena brza’ (*22. pjevanje, stih 204). To oklijevanje i povlačenje doživljavaju i drugi junaci s ahejske i trojanske snage, ali to poništava njihovu osudu, jer je njihovo ponašanje rezultat intervencija s Olimpa, napose Zeusa, ili dobivaju drugu šansu, pa ponovo u borbi, srčanošću (ili okrutnošću) vraćaju svoj ‘dobar glas’.

Jedini koji ne oklijeva i koji se ne boji (osim kad se skoro utopi u rijeci i to ne zbog smrti, već načina na koji bi mogao umrijeti) je Ahilej. Ali on zna (i svi znaju!) da je on najjači, pa se i nema koga bojati. On i izgleda najjači, očekivali bismo da je i najveći, njegovo koplje ne može nitko osim njega držati, pa ga Patroklo ne uzima, kad u Ahilovoj opremi ode u bitku. A ta veličina koja impresionira vojsku i koja vizualno ističe njegovu snagu nije ostvarena dodjelom uloge u filmu. U vrijeme snimanja Brad Pitt je možda bio na Olimpu holivudskog castinga, a i činjenica da je plavokos mogla je doprinijeti njegovu izboru, ali i u scenama u kojima mišićima fascinira Briseidu, ne djeluje monumentalno ni zastrašujuće u odnosu na druge ‘snagatore’. A njegovo isticanje žudnje za slavom i mehaničko shvaćanje načina kojim se postiže, čini ga gotovo jednako žrtvom celebrity mita kao i sudionici Big Brothera koji su spremni za sve kako bi se ‘proslavili’. Bez demoniziranja Ahila, kao u nekim filološkim ili psihološkim analizama ‘Ilijade’, nije ga moguće uzeti za uzor idealnog junaka, pa ne vjerujem ni da je Homer bio posve na njegovoj strani. On je podložan emocijama više nego razumu, bezumno je samoljubiv i time podložan manipulaciji, što lukavi Odisej koristi, ponaša se nezrelo i razmaženo, pod sažaljivom brigom božanske majke koja zna za njegovu sudbinu, pa mu nastoji ugoditi kao bolesnom djetetu. Njegova opsesija slavom djeluje isprazno, jer prihvaća bilo koji izazov da do nje dođe, a u filmu gubi i onu zanimljivu stranu dvojbe iz Homera. Zašto on napada Trojance, oni mu nisu ništa skrivili? To se može pitati svaki sudionik rata, napose na napadačkoj strani. Ali kad osobno osjeti napad ili gubitak, empatija za drugu stranu nestaje i izbijaju agresivni mehanizmi. Napose je motiv osvete istaknuo Homer, kao jedne od konstanti ljudske prirode. Žudnja za osvetom slađa je od meda, kaže, i taj stih nije pokopan u Troji. Ali Ahil ima pravo, pobjeda je bitna za ‘nepropadnu slavu’, a ne cilj borbe ili njena opravdanost. I to ne govori toliko o junacima, koliko o onima koji ih slave, to jest publici, društvu, svijetu, čovječanstvu. O tome Homer piše, jednako kao ratu. I danas više ljudi zna za Džingis kana nego Roberta Kocha.

Što se drugih u filmu uloga tiče, već sam spomenula Erica Banu, idealan Hektor, privlačniji od najjačeg junaka, ‘jači’ nego u Homerovom izdanju. Dobar izbor lika Andromahe (Saffron Burrows), odana supruga, majka, snaha, tragičan lik (i ona će se ‘izvući’ iz Troje, ali ne tragedije, za to treba čitati druge stihove). Nezahvalnu ulogu ‘najljepše žene na svijetu’ dobila je u ono vrijeme popularna Diane Kruger. Kako biti najljepša, kad se ‘o ukusima ne raspravlja’ ☺? S obzirom na ‘epske zapise’ bila je plavokosa, pa je bar to bila smjernica u izboru. U filmu je imala aktivnu ulogu u odluci Parisa da je povede iz Sparte (pri tome nisu zaboravili ponijeti blago), a uspjela je (uz Afroditinu pomoć) održati bračnu strast i poslije deset godina (partnerstva), što nije mali pothvat. Sjetimo se da je Paris, tamnokosi Orlando Bloom, u filmskom koloru, bio spreman dati blago, ali ženu ne. Petersonov Agamemnon svojim je kraljevskim ponašanjem, otvorenim vlastoljubljem i zlatoljubljem, gotovo simpatičniji od Homerovog lika. Najveću filmsku promociju dobila je epizodna Briseida (Rose Byrne), koja se iz Ahilovog objekta žudnje prometnula u muzu koja upravlja njegovim postupcima, a ne samo libidom. Ostarjeli Peter O’Tool kao Prijam dobio je svoj glasoviti govor na ne-sretnom kraju filma.

Glazba Jamesa Hornera uključuje istočnjački leitmotiv dubokog ženskog glasa koji asocira na ‘Gladijatora’ (Ridley Scott, 2000., skladatelj Hans Zimmer).

Masovne i akcijske scene ostvarene su, kao što bi se i moglo očekivati uz tehnološke resurse početka 21. stoljeća, dojmljivo. Rekonstrukcija Troje, grčke flote, ratne opreme, bitaka i dvoboja zadovoljavajuće su produkcije. Ali to nije film o kojem će se govoriti izvan konteksta vremena i prostora u kojem je nastao. A to je ono što je postigla ‘Ilijada’.

Ada Jukić
U Zagrebu, 18. prosinca 2018.

* Citati i podloge iz knjige Homer ‘Ilijada’, preveo i protumačio Tomo Maretić, pregledao i priredio Stjepan Ivšić, Nakladni zavod Matice Hrvatske, Zagreb 1987.

** Povod za ponovno gledanje Filma je Godina Troje (proglašena povodom 20-godišnjice uvrštenja nalazišta Troje u Turskoj u fundus vrijednosti UNESCO-a). Godina Troje u Hrvatskoj obilježena je programom događanja u Arheološkom muzeju Zagreba tijekom 2018., između ostalog, izložbama i predavanjima od kojih sam nekima sa zadovoljstvom nazočila:
AMZ – Godina Troje u Hrvatskoj (Predavanje o Troji – prof. dr. sc. Rüstem Aslan)
AMZ – Predavanje – TRAGOVIMA IZGUBLJENIH TROJANACA I UKRADENOGA TROJANSKOGA BLAGA (dr. sc. Helena Tomas)
AMZ – Predavanje REFLEKSIJE TROJANSKOG RATA U KULTURI – ODABRANE TEME (dr. sc. Marina Milićević Bradač)

Detalji o filmu:

Troy (2004.)
Scenarij: David Benioff po Homeru
Glazba: James Horner
Glume: Brad Pitt, Eric Bana, Orlando Bloom, Diane Kruger, Brendan Gleeson, Brian Cox, Sean Bean, Saffron Burrows, Julie Christie, Peter O’Toole,
Još glume: Gulian Glover, Nathan Jones, Adoni Maropis, Jacob Smith, John Shrapnel, Siri Svegler, Lucie Barat, Ken Bones, Manuel Cauchi, Garrett Hedlund, James Cosmo, Rose Byrne, Tyler Mane
Warner Bros., Helena Productions, Latina Pictures, 2004. / 2010., CF

Informacije o Blu Ray izdanju:

Trajanje: 162 min
Format: 2.41 : 1
Film u boji
Jezici: DTS-HD Master Audio: engleski 5.1; Dolby Digital: turski 2.0, ruski 2.0, poljski 5.1, mađarski 5.1, češki 5.1, engleski 5.1, tajlandski 5.1
Podnaslovi: hrvatski, engleski, slovenski, estonski, češki, bugarski, arapski, tajlandski, korejski, islandski, kineski, portugalski, ukrajinski, turski, srpski, ruski, rumunjski, poljski, litvanski, latvijski, mađarski, hebrejski, grčki

Blu Ray dodaci:

U središtu bitke – Analiza uzbudljivih akcijskih scena
Od ruševina do stvarnosti – Povijest i produkcija filma
Troja: Odiseja efekata
Galerija bogova – 3D animirani vodič kroz grčku mitologiju
Grčka brodogradnja – Vizualizacija scena
Kino najava

Napomena: Tekst je prenesen s portala www.film-mag.net

Čestitka 2019. (Uredništvo)

Predstavljamo čestitku za 2019. godinu u suradnji s Manar al-Athar projektom Sveučilišta u Oxfordu.

Čestitka najavljuje ovogodišnji ArheoKalendar© pod nazivom ‘An Elephantastic Adventure in Petra’ (‘Slonofantastična avantura u Petri’) – priču o dva slona u potrazi za svojim kljovama u Petri, autorice profesorice Judith McKenzie, direktorice Projekta.

Kalendar objavljujemo idući tjedan.

U Oxfordu, 20. 12. 2018.
Uredništvo

Predstavljena tiskana izdanja Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Arheološkog muzeja Istre

U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu predstavljena su tiskana izdanja Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Arheološkog muzeja Istre.

Knjige su predstavili doc.dr. Ivan Basić, prof.dr. Danijel Džino, prof.dr.Ivan Matejčić i prof.dr. Ante Milošević.

Predstavljanje knjiga ; Foto RJ

Opširniji prikaz knjiga uskoro slijedi…

Museo Archeologico Regionale Lilibeo di Marsala (osvrt Kristina Gwirtzman)

Marsala, Sicilija

Web: http://www.marsalaturismo.it/index.php?mn=1:118:0:0

Kolovoz, 2018

Autor teksta i fotografija: Kristina Gwirtzman, MA, MA

Galerija fotografija

Museo Archeologico Regionale Lilibeo di Marsala nalazi se u sicilijanskom gradu Marsali, smještenom na zapadnoj strani otoka koju su nekad davno (već u 10. st. pr. n. e.) kontrolirani drevni Feničani. Današnji Muzej nalazi se u prostorima nekadašnje tvornice vina Baglio Anselmi koji svojom arhitekturom visokih stropova, prostranih dvorana i velikog unutarnjeg dvorišta čine idealan “dom” nalazima koje čuvaju.

Muzej se nalazi u sklopu Arheološkog parka Lilybaeum, grada čija prošlost seže duboko u prapovijest i kontinuirano teče, na istom mjestu, sve do srednjeg vijeka. Ostaci Lilybaeuma u raznim fazama postojanja, mogu se razgledati šetnjom arheološkim parkom, kojeg uglavnom čini velik zaravnjen plato na kojem su, na više mjesta, otvoreni i prezentirani arheološki iskopi.

Sam Muzej čuva mnoštvo nalaza, među kojima dominiraju oni feničke i rimske provenijencije, pronađenih tijekom višegodišnjih iskopavanja Lilybaeuma te obližnjih lokaliteta u regiji Trapani, no jedinstven je po olupini feničkog ratnog broda, jedinoj ove vrste u svijetu!

Interesantno je kako za ovaj fantastičan nalaz ne zna puno posjetitelja koji dolaze na Siciliju, što potvrđuje i relativno slaba posjećenost Muzeju. Olupina je C-14 metodom datirana u 3. st. pr. n.e., preciznije u 235. godinu, odnosno u vrijeme Punskih ratova. Brod je bio dugačak 35 metara, širok 4.8 metra, a dubina mu se procijenjuje na 2.7 metara. Otkriven je slučajno, 1969. godine, nedaleko od današnjeg grada Marsale. U istraživanju, koje je donijelo mnoštvo senzacionalnih podataka, sudjelovao je međunarodni tim arheologa pod vodstvom britanke Honor Frost, a prilikom rekonstrukcije trupa, odnosno za izradu metalnog kostura, angažiran je poznati brodograditelj Vito Bonanno.

Muzej u Marsali. Autor: KG.

Posebno je važno istaknuti otkriće ugraviranih i bojanih “oznaka-vodilja” na raznim konstrukcijskim dijelovima broda koje su brodograditeljima omogućavale lakše i brže sastavljanje. One ukazuju na postojanje masovne produkcije brodskih dijelova, čime je potvrđena istinitost podataka u tekstovima starih rimskih historiografa koji govore o iznimno brzoj i efikasnoj brodogradnji drevnih Feničana.

“Brod iz Marsale” u literaturi se uglavnom definira kao ratni – takav je zaključak donesen radi oblika trupa i popratnih nalaza, odnosno tereta broda, no, upravo radi velike količine amfora koje je brod, u vrijeme potonuća, u trupu sadržavao, postoje i mišljenja po kojima je on imao dvojnu funkciju – uz to što je bio ratni, mogao je služiti i kao brzi trgovački brod, ovisno o trenutnoj potrebi. Među nalazima, u olupini su pronađeni i dijelovi stabljiki biljke kanabis (cannabis sativa). Pretpostavlja se da su biljku koristili mornari koji su očito, već i u tim davnim vremenima, bili svijesni njezinih svojstava.

Što se tiče same kvalitete prezentiranih informacija, Muzej i arheološki park popraćeni su solidnom količinom jasno pisanih višejezičnih informacijskih panela pa se posjetitelj može dobro informirati i bez stručnog vodstva. Prezentacija unutar samog muzeja klasična je i slijedi kronološko – topografski obrazac organizacije nalaza. Dodatak tome multimedijski je prikaz simulacije pomorske bitke u vrijeme Prvog punskog rata. Ono što je meni kao arheologu predstavljalo svojevrsni nedostatak jest nepostojanje muzejske trgovine i nemogućnost kupnje nekih od tiskovina vezanih uz muzejske nalaze i lokalitet te originalnih suvenira. Fotografiranje je dozvoljeno, a ako ste student arheologije ili arhitekture, ulaz je, uz prethodno predočenje studentske iskaznice, besplatan.