Museo Archeologico Regionale Lilibeo di Marsala (osvrt Kristina Gwirtzman)

Marsala, Sicilija

Web: http://www.marsalaturismo.it/index.php?mn=1:118:0:0

Kolovoz, 2018

Autor teksta i fotografija: Kristina Gwirtzman, MA, MA

Galerija fotografija

Museo Archeologico Regionale Lilibeo di Marsala nalazi se u sicilijanskom gradu Marsali, smještenom na zapadnoj strani otoka koju su nekad davno (već u 10. st. pr. n. e.) kontrolirani drevni Feničani. Današnji Muzej nalazi se u prostorima nekadašnje tvornice vina Baglio Anselmi koji svojom arhitekturom visokih stropova, prostranih dvorana i velikog unutarnjeg dvorišta čine idealan “dom” nalazima koje čuvaju.

Muzej se nalazi u sklopu Arheološkog parka Lilybaeum, grada čija prošlost seže duboko u prapovijest i kontinuirano teče, na istom mjestu, sve do srednjeg vijeka. Ostaci Lilybaeuma u raznim fazama postojanja, mogu se razgledati šetnjom arheološkim parkom, kojeg uglavnom čini velik zaravnjen plato na kojem su, na više mjesta, otvoreni i prezentirani arheološki iskopi.

Sam Muzej čuva mnoštvo nalaza, među kojima dominiraju oni feničke i rimske provenijencije, pronađenih tijekom višegodišnjih iskopavanja Lilybaeuma te obližnjih lokaliteta u regiji Trapani, no jedinstven je po olupini feničkog ratnog broda, jedinoj ove vrste u svijetu!

Interesantno je kako za ovaj fantastičan nalaz ne zna puno posjetitelja koji dolaze na Siciliju, što potvrđuje i relativno slaba posjećenost Muzeju. Olupina je C-14 metodom datirana u 3. st. pr. n.e., preciznije u 235. godinu, odnosno u vrijeme Punskih ratova. Brod je bio dugačak 35 metara, širok 4.8 metra, a dubina mu se procijenjuje na 2.7 metara. Otkriven je slučajno, 1969. godine, nedaleko od današnjeg grada Marsale. U istraživanju, koje je donijelo mnoštvo senzacionalnih podataka, sudjelovao je međunarodni tim arheologa pod vodstvom britanke Honor Frost, a prilikom rekonstrukcije trupa, odnosno za izradu metalnog kostura, angažiran je poznati brodograditelj Vito Bonanno.

Muzej u Marsali. Autor: KG.

Posebno je važno istaknuti otkriće ugraviranih i bojanih “oznaka-vodilja” na raznim konstrukcijskim dijelovima broda koje su brodograditeljima omogućavale lakše i brže sastavljanje. One ukazuju na postojanje masovne produkcije brodskih dijelova, čime je potvrđena istinitost podataka u tekstovima starih rimskih historiografa koji govore o iznimno brzoj i efikasnoj brodogradnji drevnih Feničana.

“Brod iz Marsale” u literaturi se uglavnom definira kao ratni – takav je zaključak donesen radi oblika trupa i popratnih nalaza, odnosno tereta broda, no, upravo radi velike količine amfora koje je brod, u vrijeme potonuća, u trupu sadržavao, postoje i mišljenja po kojima je on imao dvojnu funkciju – uz to što je bio ratni, mogao je služiti i kao brzi trgovački brod, ovisno o trenutnoj potrebi. Među nalazima, u olupini su pronađeni i dijelovi stabljiki biljke kanabis (cannabis sativa). Pretpostavlja se da su biljku koristili mornari koji su očito, već i u tim davnim vremenima, bili svijesni njezinih svojstava.

Što se tiče same kvalitete prezentiranih informacija, Muzej i arheološki park popraćeni su solidnom količinom jasno pisanih višejezičnih informacijskih panela pa se posjetitelj može dobro informirati i bez stručnog vodstva. Prezentacija unutar samog muzeja klasična je i slijedi kronološko – topografski obrazac organizacije nalaza. Dodatak tome multimedijski je prikaz simulacije pomorske bitke u vrijeme Prvog punskog rata. Ono što je meni kao arheologu predstavljalo svojevrsni nedostatak jest nepostojanje muzejske trgovine i nemogućnost kupnje nekih od tiskovina vezanih uz muzejske nalaze i lokalitet te originalnih suvenira. Fotografiranje je dozvoljeno, a ako ste student arheologije ili arhitekture, ulaz je, uz prethodno predočenje studentske iskaznice, besplatan.

 

Helena Tomas ‘Prapovijesni Kikladi’ (osvrt Vendi Jukić Buča)

Školska knjiga, Zagreb, 2016.
Za izdavača: Ante Žužul
Urednik: Deniver Vukelić, prof.
Recenzenti: dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof., dr. sc. Hrvoje Potrebica, izv. prof., dr. sc. Dražen Maršić, red. prof.
Grafička dizajnerica: Lovorka Sabljić
Izrada zemljovida: Tomislav Kaniški
Slikovni materijal: Detaljan popis slikovnog materijala nalazi se na str. 429 (Kazalo fotografija), Piktoteka Školske knjige
Jezik: hrvatski
Stranice:464
ISBN 978-953-0-30887-9

Galerija fotografija (autor VJB, uz odobrenje Autorice)

Publikacija ‘Prapovijesni Kikladi – Kulture ranoga brončanog doba na kikladskome otočju u Grčkoj’ objavljena je kao 15. knjiga Biblioteke Lucius izdavača Školske knjige, u formi sveučilišnog udžbenika. Prema riječima Autorice, prvi je od tri planirana udžbenika o egejskim brončanodobnim civilizacijama – egejskoj, minojskoj i mikenskoj.

Dr. sc. Helena Tomas, izv. prof., zaposlena je na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predaje kolegije Osnove egejske arheologije, Egejska arheologija, Mikenska epigrafija – kolegije u okviru kurikuluma koji nisu direktno vezani uz hrvatsku arheologiju i arheološke kulture na području Hrvatske (kakvih nedostaje – primjerice o egipatskoj civilizaciji! koja je osnova za kronologiju i razvoj arheološke znanosti). Kolegiji profesorice Tomas kojima sam prisustvovala tijekom studija arheologije, bili su medju najzanimljivijim kolegijima moje generacije (ujedno prve generacije koja ih je slušala), što je bilo potvrđeno iznimnim interesom studenata i visokom uspjehom prolaznosti na ispitu. To je postignuto ne samo zanimljivom tematikom ‘misterioznog’ Linear B pisma i civilizacije koja ga je koncipirala, već i modernim pristupom profesorice Tomas uz PowerPoint prezentacije, isprintima popisa literature uz svako predavanje, prezentacijom živopisnih fotografija i tlocrta uz vizualne analize i opise te osobni stil, pristup i ugodnu komunikaciju sa studentima.

Uz navedene kolegije, dr.sc. Helena Tomas predaje i Grčki jezik za arheologe I te Grčki jezik za arheologe II.

U Predgovoru Autorica osobnim izričajem detaljno opisuje okolnosti nastanka knjige – navodi stipendije koje su joj omogućile putovanja Grčkom, obilaske lokaliteta i muzeja te zahvaljuje suradnicima i pojedincima koji su dali doprinos njezinom istraživanju i, u konačnici, nastanku knjige.

Slijedi Tablica usporedne kronologije Egipta, Kiklada, Krete i grčkog kopna.

U Uvodu se raspravlja o terminu ‘kikladska civilizacija’, odnosno promišlja o tome radi li se o civilizaciji ili skupu egejskih kultura. Poglavlje započinje prikazom razvoja egejske arheologije i glavnim odrednicama egejskih civilizacija i nastavlja analizom problematičnosti pojma ‘kikladska civilizacija’. Navodi se popis muzeja i privatnih zbirki s kikladskim umjetninama iz cijelog svijeta.

Slijedi poglavlje s etimološkim, mitološkim, zemljopisnim i klimatskim podacima.

Poglavlje ‘Povijest istraživanja’ prezentira srednjovjekovne i novovjekovne putopisce i istraživače te početke arheoloških iskopavanja, suvremena istraživanja i istraživače.

Kronologija je obrađena zasebnim poglavljem: općenite smjernice te podjela kikladskog brončanog doba.

Iduće poglavlje odnosi se na prirodne karakteristike Kiklada – ‘Prirodni resursi’, koji su bogati opsidijanom i metalima.

Slijede poglavlja o naseljavanju i prebivateljima Kiklada tijekom neolitika i brončanog doba uz opise kultura.

Naselja i nastambe, groblja i pogrebni običaji te nalazi (mramorne posude, keramika, mramorne figurine, metalurgija, oružje, nakit) prezentirani su u zasebnim poglavljima.

Posebno poglavlje posvećeno je plovidbi i prekomorskoj trgovini.

Nakon poglavlja ‘Društvena organizacija’, posljednje je poglavlje pod naslovom ‘Kraj kikladske civilizacije’ te Epilog s osobnim sjećanjima Autorice na boravak i dogadjaje na Lokaciji.

Prilažem citat kao ‘teaser’.

Tijekom dugogodišnjih priprema za ovu knjigu te putovanja po Kikladima, što sam spomenula u Predgovoru, upoznala sam veoma mnogo različitih ljudi, od osamljenih otočana i pastira do vodećih kikladskih arheologa i znanstvenika. Bilo je puno situacija i avantura koje bi valjalo zapisati kao ‘Behind the scenes’ uradak koji bi pratio ovu knjigu, mnogo slučajnosti, iznenađenja, ali i puno trenutaka u kojima bih se osjetila sretnom i ispunjenom što je, eto, obilaženje egejskih otoga dio mog posla. Takve bi trenutke pratila nevjerica da su mi dodjeljene stipendije da po cijelo ljeto putujem Grčkom.

Jedan mi se događaj posebno usjekao u pamćenje, a njim bih ovu knjigu htjela i završiti.’

Iz Epiloga

Na kraju Publikacije nalaze se ‘Transliteracija grčkog alfabeta’, Popis kratica, Kazalo fotografija, Kazalo pojmova, Bibliografija, Biješka o autorici te Sadržaj.

Svako poglavlje započinje citatom na hrvatskom jeziku i u originalu. Publikacija impresionira i tehničkom izvedbom. Tvrdo je ukoričena, tiskana na glossy papiru te opremljena brojnim ilustracijama, fotografijama i kartama.

Zahvaljujem dr. Rajki Makjanić na posudbi publikacije.

Vendi Jukić Buča

U Oxfordu, 5. 7. 2018.

A bath in Bath – Kupanje u Bathu (piše Vendi Jukić Buča)

Najveći, najbolje očuvan i najbolje prezentiran lokalitet rimskog razdoblja u Velikoj Britaniji nalazi se u Bathu. Osim Britanaca Bath posjećuju brojni turisti, a red ispred ulaza ovog arheološkog i povijesnog spomenika dug j4e čak i tijekom radnog dana. Termalni izvori u tolikoj su mjeri bili značajni za razvoj Batha, da je po njima moderni grad dobio ime. Bath je engleska riječ za kupanje i kupalište, a tako su lokalni stanovnici nazivali termalne izvore koji su obilježili cjelokupni gradski krajolik. Grad je 1987. godine dobio status Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

The Roman Baths

Galerija fotografija (autor VJB)

Rimske terme – Roman Baths – muzejski je kompleks s rimskim lokalitetom prezentiranim in situ. Rimski grad, koji je nosio ime Aquae Sulis (vode Sulisa), osnovan je 60. godine. Rimljani su, po osnutku grada u dolini rijeke Avon, izgradili terme, hram božice Minerve te kružnu građevinu (pretpostavljeni Tholos, jedini poznati u Britaniji). S obzirom da je grad naseljen u kontinuitetu, rimski kupališni kompleks, koji se nalazi ispod razine današnjeg grada, otkriven je i istražen tek tijekom kasnog 19. stoljeća.

Iznenađujući su veličina, razina očuvanosti te kvaliteta prezentacije ovog lokaliteta.

U središnjem dijelu današnjeg muzejskog kompleksa nalazi se otvoreni bazen The Great Bath. Obložen je s 45 olovnih ploča i ispunjen vrućom termalnom vodom koja protječe kroz cijele Rimske terme (na pojedinim mjestima vide se mjehurići koji izbijaju na površinu). Nekoć je Veliki bazen bio natkriven bačvastim svodom, visine 40 metara na najvišem mjestu. U bazen, dubok 1,6 metara, spušta se stepenicama koje se nalaze na svim njegovim stranama. Uokolo se nalaze niše, za koje se pretpostavlja da su natkrivale klupe i male stolove. Danas bazen nema krovište, a poviše je okružen terasom izgrađenom 1894. godine. Na ogradi ophoda nalaze se viktorijanske skulpture rimskih careva i guvernera Britanije koje ‘nadgledaju’ Veliki bazen.

Muzej je organiziran uokolo Velikog bazena. Dostupni su audiovodiči na više jezika koji sadrže informacije o artefaktima te dodatna objašnjenja muzejskih stručnjaka osobno. Na samom početku izložene su makete područja termi i hrama. Jedan od najznačajnijih kamenih izložaka je prednja strana hrama, u kojem se čuvao kip Minerve Sulis, jednog od dva hrama klasičnog razdoblja na području Rimske Britanije. Zabat prikazuje reljef Meduze Gorgone (ova teorija smatra se najvjerojatnijom, iako se radi o prikazu muškarca), koja je smatrana simbolom Minerve Sulis. Uokolo zabata postavljene su stepenice kružnog oblika, u formi gledališta amfiteatra, kako bi posjetilji mogli sjediti dok gledaju animaciju rekonstrukcije koloriranog zabata iz rimskog razdoblja, odnosno njegovog pretpostavljenog originalnog izgleda.

Muzej je organiziran prema sljedećim cjelinama.

People of Aquae Sulis and the Beau Street Hoard, kojom je prezentiran život građana Aquae Sulis i znamenita ostava rimskog novca (preko 17000 primjeraka datiranih u razdoblje od 32. god. pr. n. e. do 274.) iz Beau Street otkrivena 2007. godine.

Roman Worship, kojom je prezentiran postupak posjete termama i štovanja božice Minerve Sulis. Izloženi su privatni oltari postavljeni u dvorištu Hrama te poznati tzv. curse tablets –privatne poruke ispisane na olovnim i kositrenim pločicama, koje su se zamotane u svitak bacale u Izvor u kojem je, prema vjerovanju, obitavao duh Božice. Poruke su sadržavale kletve ljutitih koji su molili Božicu da ih osveti na način da kazni one koji su im učinili nepravdu, često navodeći imena potencijalnih počinitelja. Uglavnom se radi o nedjelima poput krađe osobnih predmeta i imovine. The curse tablets uključeni su u UNESCO Memory of the World Register.

qu[i] mihi vilbiam in[v]olavit                         execro qui involaver-
sic liquat com[o] aqua …..                          -it qui Deomiorix de hos
qui eam [invol] avit                                      -[i]pitio suo perdiderit qui-
… Velvinna Ex[s]upereus                            -cumque r[es] deus illum
Verianus Severinus                                     inveniat sanguine et
Augustalis Comitianus                                 vitae suae illud redemat
Minianus Catus
Germanill[a] Iovina

May he who has stolen Vilbia                        I curse (him) who has stolen,
become as liquid as water …                         who has robbed Deomiorix from
who has stolen it (or her)                               his house. Whoever (stole his)
Velvinna, Exsupereus,                                   property, the god is to find him.
Verianus, Severinus,                                      Let him buy it back with his own life.
Augustalis, Comitianus,
Minianus, Catus,
Germanilla, Jovina.

Temple Courtyard and Minerva – unutar moderne muzejske konstrukcije nalazi se natkriveni i zaštićeni prostor hramskog dvorišta iznad kojeg se prolazi metalnim stepeništima i ograđenim putevima. Ovo područje bilo je namijenjeno okupljanju štovatelja božice Minerve Sulis. Izloženi su oltar na kojem su se prinosile žrtve, brojni oltari s inskripcijama te pozlaćana brončana glava Božice – jedan od najpoznatijih artefakata rimskog razdoblja u Britaniji.

The Sacred Spring and Associated Objects – u središtu Muzeja nalazi se staklom ograđena terasa s pogledom na izvor termalne vode. Svakodnevno izvire preko 1,170,000 litara mineralne ljekovite vode temperature 46°C. Bio je običaj u Izvor bacati darove Božici – pronađeno je preko 12,000 rimskih kovanica te veliki broj tabli s kletvama. Metalne posude (patere) s inskripcijama DSM (Deae Sulis Minerva) vjerojatno su bile namijenjene prinosu žrtvi i darova svete vode.

Changing Rooms and Saunas – uokolo Velikog bazena nalaze se Istočne i Zapadne terme. Istočne terme obuhvaćaju veliku kupelj s toplom vodom koja je dopirala cijevima iz Velikog bazena te niz grijanih prostorija, čiji se broj povećavao kako su terme rasle do svog maksimuma u 4. stoljeću. U nekoliko prostorija, kao i na području Zapadnih termi, postavljeni su transparentni zasloni s video projekcijama, CGI rekonstrukcije i zvučni efekti prikazuju Rimljane u postupku korištenja ovih objekata.

Heated Rooms and Plunge Pools – Zapadne terme obuhvaćaju niz bazena i grijanih prostorija s hipokaustima (s dobro očuvanim stupcima od opeke) te krugli bazen s hladnom vodom dubok 1,6 metara.

Na samom kraju posjete može se okusiti voda o kojoj se toliko priča – postavljena je slavina iz koje istječe topla ljekovita mineralna voda, a ukoliko nemate vlastitu bocu, na volju su papirne čašice. Čin-čin!

The Thermae Spa

Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

S obzirom da su termalni izvori u Bathu, jedni od tri najznačajnija u Velikoj Britaniji i dalje aktivni, adaptirani su za moderni užitak kupanja u formi termalnog kompleksa Thermae Spa (u daljnjem tekstu Thermae) u Bath Street. Thermae obuhvaćaju dvije lokacije koje se međusobno nalaze u neposrednoj blizini – The Cross Bath (manje) i The New Royal Bath (veće terme). The Cross Bath terme (Grade I listed building) povijesni su spomenik obnovljen 1789. u stilu neoklasicizma te restauriran 1990. godine. Nalazi se uz bolnicu Sv. Ivana (St John’s Hospital) koju je, kao jednu od prvih ubožnica u Engleskoj, dao sagraditi početkom 12. stoljeća Reginald Fitz Jocelin, biskup Batha i nadbiskup Canteburyja. Radi se o nenatkrivenom bazenu u obliku velikog jacuzzija okruženom prostorijama svlačionica i recepcije. Namijenjene su posjeti manjeg broja ljudi i dolazak je potrebno prethodno najaviti. Također, moguće ih je zakupiti za privatnu sesiju.

S obzirom da se nalaze u užoj gradskoj sredini, razvoj većih termi nije mogao biti proveden na horizontalnoj, već samo na vertikalnoj osnovi. Stoga je glavni kompleks organiziran na nekoliko etaža – što ga čini zanimljivim i aktivnim mjestom posjete.

U Glavnoj zgradi (The New Royal Bath) nalaze se dva bazena – jedan u prizemlju, koncipiran u kružni tok s vodenom strujom, a drugi na samom vrhu građevine, s impresivnim pogledom na Bath. Na prvom katu nalaze se svlačionice i tuševi, dok se na drugom nalaze moderni ‘tepidariumi’ i ‘frigidarium’.

Thermae nude nekoliko vrsta cjenovnih ‘paketa’, među kojima se ističe kombinacija s posjetom Rimskih termi. Posjet je limitiran na 2 sata (duži boravak u termalnim ljekovitim vodama ne preporuča se iz zdravstvenih razloga) s dodatnih završnih 15 minuta namijenjenih sušenju kose i oblačenju. U cijenu je uključena posudba ručnika i kupaće ogrtača, u kojemu obilazite katove, saune i bazene stepenicama ili liftom. Posvuda se nalaze kukice za odlaganje ogrtača, a ako ga i izgubite u moru sličnih (kao što se dogodilo meni J), dodijelit će vam se novi ogrtač. Japanke, koje su također uključene u cijenu, možete zadržati za uspomenu (za posjetu termama ne treba vam ništa osim kupaćeg kostima).

Bazen u prizemlju kružnog je oblika s polukružnim dijelom unutar kojeg struji voda. U sredini se nalaze klupe s masažnim mjehurićima, a prisutan je i masažni slap. Uokolo bazena postavljene su ležaljke, a uz bazen se nalaze i prostorije za masažne tretmane. Na drugom katu nalaze se dvije tematski različite saune – rimska s mozaikom Minerve i sauna u georgijanskom stilu te vruća infracrvena komora. Uz njih se nalazi i prostorija s izrazito hladnim zrakom i koritom leda koji se konstantno generiraju. osjećaj hlađenja na uzavreloj koži zaista je fantastičan. Sve četiri prostorije su maglovite, pa se krećemo se u njima pomoću vlastite intuicije, osjećaja za orijentaciju i zvukova, a iskustvo kretanja je vrlo zanimljivo. Celestijalna dvorana namijenjena je relaksaciji. Na istom katu nalaze se i masažni te stropni tuševi praćeni svjetlosnim efektima. Konačno, na vrhu građevine nalazi se veliki krovni bazen ograđen staklenim panelima s pogledom na Bath. U ovom bazenu provela sam najviše vremena u ugodnom razgovoru sa Stephane, zaposlenicom Thermae, koja mi je navela ostale znamenitosti Batha i opisala korištenje tubaste plutače* u bazenu (*moj prijedlog naziva derivirao je iz njegovog oblika i namjene).

Kao šlag na kraju, posjetila sam restoran gdje sam naručila obrok po izboru. Menu je sadržavao delicije u stilu slow food ili fine dining restorana. Upućena sam za stol za dvoje uz prozor kroz koji je zraka svjetlosti obasjavala stol, a ugodan povjetarac rashlađivao je posjetitelje netom izašle iz vruće vode. Naručila sam specijalite kuće – quiche s kruškom i plavim sirom za predjelo, ribu za glavno jelo i vruću čokoladu s daškom vanilije za desert. Rastopljena čokolada stigla je stigla prva, poslužena odvojeno od gustog mlijeka s bogatom pjenom i čokoladnim kapljicama na vrhu, uz komad tradicionalnog biskvita (pudding). Pojela sam pola porcije čololade prije nego sam ostatak umiješala u zapjenjeno mlijeko. Puding i čokolada zabavljali su me 15-ak minuta, kada je stigao topli quiche na salati. S obzirom da sam bila pozvana na tour de Bath Abbey u 16 sati, bila sam primorana otkazati ribu, kako bih stigla na vrijeme. Naime, čak 35 minuta bilo je potrebno za poslužiti ova dva jela, svježe pripremljena, ukusna i vrhunske kvalitete. Praktični feature je taj da se vrijeme provedeno u restoranu ne odbija od ukupnog vremena namijenjenog boravku u termama. Napustila sam Thermae nakon točno dva sata, i mokre kose otputila se do Opatije, udaljene 2 minute trčanja.

The Bath Abbey

Galerija fotografija (autor VJB)

Opatija se izdvaja stilski i funkcionalno i kronološki.

Puno ime Opatije (anglikanske župne crkve i nekadašnjeg benediktinskog samostana) je The Abbey Church of Saint Peter and Saint Paul. Osnovana je u 7. stoljeću, a današnja građevina iz 16. stoljeća jedan je od najboljih primjera engleske gotike. Križnog tlocrta, izgrađena je od bathskog žućkastog kamena, s brojnim vitrajima.

Svakodnevno je organizirano nekoliko vođenih obilaska Opatije, a ja sam prisustvovala posljednjem. Obilazak obuhvaća penjanje preko 270 stepenica u nekoliko etapa, s pauzama prilikom kojih se objašnjava funkcioniranje Opatije, upravljanje zvonima te karakteristike arhitekture. Rečeno mi je također da se u podrumu Opatije trenutno vrše arheološka iskopavanja. Prisjetila sam se predavanja održanog u okviru Humanities Division Sveučilišta u Oxfordu, kojem sam prisustvovala prije nekoliko mjeseci, a u kojem je prezentirana njezina renovacija i projekt prezentacije kao značajnog primjera kulturne baštine u Britaniji.

Opatija je velika i impozantna. Brodovi su presvođeni lepezastim svodovima – izvedba koja se smatra najboljim svjetskim primjerom ove vrste gradnje. Uz Opatiju u Bathu nalazi se veliki broj crkvi sagrađenih unutar i izvan gradskih zidina građenih za stanovništvo koje nije bilo u mogućnosti obilaziti Opatiju.

Na vođenom obilasku najviše je bilo riječi o crkvenim zvonima kojih je deset; osam zvona izrađeno je 1700. godine, a dva manja dodana su 1774., kako bi ih ukupno bilo deset. Sva zvona još uvijek vise o originalnom drvenom okviru. Najveće i najteže zvono (1,5 tona) je posebno – nakon što je iznenada napuklo 1869. godine, trebalo ga je ponovno izliti. Nakon dvostrukog ugađanja (ispostavilo se da je ostarjeli orguljaš koji ga je pratio na podešavanje nagluh) koje je koštalo za to vrijeme enormnu količinu novaca (oko sto i nešto funti) i problema s isplatom za to potrebite donacije, od milja je prozvano the troublesome one. Posjetili smo i stražnju stranu sata, koje se nekoć navijalo ručno, a danas elektronički, stisnuti u malu prostoriju nad crkvenim stropom.

Vodstvo završava na najudaljenijem tornju sa širokim pogledom na grad.

Osim što je poznat po rimskom i suvremenom kupalištu, Bath je znamenit i po tome što je u njemu obitavala Jane Austin. Brojne gradske ture posvećene su njoj i njezinom opusu. Veliki gradski park uz rijeku nudi Afternoon Tea, a zamijetila sam i restoran sa srednjovjekovnim jelima i bathskim specijalitetom (koji nisam imala vremena probati, ali izgledom i sastojcima podsjeća na nešto između buhtle, peciva i pince) – the Bath bun. Nalazi u najstarijoj očuvanoj kući u Bathu, iz 1482. godine.

Zahvaljujem Rimskim termama (The Roman Baths), Thermae Spa i Bath Abbey na obilasku muzeja, kupanju i obilasku opatije!

Posjet Bathu ostat će mi u posebnoj uspomeni – posjetila sam ga netom nakon što mi je ponuđena pozicija na Faculty of Classics (zato kasni članak – radim!) i ovim posjetama i doživljajima proslavila svoje oxfordsko zaposlenje 🙂

Vendi Jukić Buča

Oxford, 14. 8. 2018.

>Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

E–knjiga – The Lamps of Late Antiquity from Rhodes (prikaz Vendi Jukić Buča)

Archaeopress Publishing Ltd, Oxford, 2016.
Web
Jezik: engleski
Stranica: 699
ISBN 978 1 78491 746 3
ISBN 978 1 78491 747 0 (e-Pdf)
Galerija fotografija [foto: VJB]

Publikacija je dostupna u print i e-verziji. Obje verzije moguće je kupiti online: http://www.archaeopress.com/public/displayProductDetail.asp?id=%7BF79C9481-651A-4673-818D-8FC360BAAA52%7D

Publikacija The Lamps of Late Antiquity from Rhodes analizira i kataloški prezentira korpus kasnoantičkih keramičkih svjetiljaka i svjetiljaka izrađenih od bakrene slitine, datiranih u razdoblje od 3. do 7. stoljeća, pronađenih tijekom zaštitnih istraživanja na području grada Rodosa.

http://www.archaeopress.com/ArchaeopressShop/Photos/440F771C426346EAB82B9AA752D93F4C/9781784917463.jpg

Grad Rodos bio je važna luka na istoimenom otoku tijekom helenističkog razdoblja. Razarajući potres koji je pogodio grad 515. godine obilježio je njegovu tranziciju iz kasnorimskog u ranobizanstki period – smanjen je broj stanovništva, ulice projektirane prema pravilnoj Hipodamsovoj mreži nisu održane u toj formi, a velike bazilike izgrađene su na mjestima antičkih svetišta. Recentna zaštitna iskopavanja otkrila su dijelove grada s kućama, palačama, ulicama i grobljima te rezultirala značajnim brojem arheoloških nalaza, među kojima i keramičkih svjetiljaka. Svjetiljke s Rodosa, i Dodekana općenito, koje potječu iz ovog perioda nisu u velikoj mjeri zastupljene u literaturi stoga je cilj publikacije prezentirati stilske promjene tijekom dužeg vremenskog razdoblja na ovoj vrsti arheološkog materijala. Također, uključeni su topografski pregled ranobizantskog grada Rodosa, opisi građevinskih ostataka te analiza ekonomskih i komercijalnih akrivnosti otoka tijekom razdoblja kasne antike.

Autorica publikacije dr. Angeliki Katsioti zaposlena je pri Greek Ministry of Culture and Sports at the Ephorate of Antiquities of the Dodecanese kao Head of the Department of Byzantine and Post-Byzantine Sites, Monuments, Research and Museums. Područje njezinog znanstvenog interesa je kasnoantička arheologija te bizantska umjetnost i ikonografija.

The lamps of Rhodes studied here clearly represent a fraction of the devices employed for lighting from the 3rd to the 7th centuries. But they do constitute a representative sample of the local demand, market trends and imports brought into the island. It is hoped that the scale and distribution of the sites surveyed in the course of this investigation will at least ensure that its conclusions are not really in danger of being overturned in the future; although they should be usefully elaborated by further research. Time will tell.

Autorica dr. Angeliki Katsioti, iz Zaključka

Publikacija je podijeljena na pet (A–E) cjelina. Nakon Predgovora Autorice sa zahvalama, započinje se Uvodom koji obuhvaća prezentaciju povijesti istraživanja i metodologije (A1). Slijedi Povijesni kontekst (A2) kojim su prezentirani topografski podaci koji se odnose na kasnorimsko-ranobizantsko razdoblje grada Rodosa, Nekropole i ruralnog područja Rodosa.

Druga cjelina (B0–12) odnosi se opis prisutnih tipova svjetiljaka uz katalošku prezentaciju. Kataloški pregled obuhvaća: kataloški broj, inventarni broj, tip/kategoriju, opis, opis ručke, dimenzije, dataciju, provenijenciju, stranicu u dnevniku iskopavanja, druge brojeve, bibliografiju, napomenu te fotografiju (ulomka) svjetiljke.

Slijedi Zaključak (C).

Četvrta cjelina (D1–8) obuhvaća topografsku kartu Rodosa i lokacije arheoloških radova, popis signature, inskripcija i simbola, popis table, table, popis ilustracija, ilustracije i druge tehničke podatke.

Posljednja cjelina (E1–3) odnosi se na NAA i XRF analizu svjetiljaka.

Publikacija je opremljena ilustrativnim prilozima – fotografijama u boji, crno-bijelim fotografijama, crtežima, tablama, planovima i grafovima.

Zahvaljujem izdavaču Arcaheopress na ustupljenoj e-knjizi.

Vendi Jukić Buča

Oxford, 6. 5. 2018.

Dreaming [in]Spires (of) Oxford* – Museum of Oxford (osvrt Vendi Jukić Buča)

Muzej Oxforda nalazi se u Gradskoj vijećnici (Town Hall), impozantnoj građevini u samom centru grada, u blizini najstarijeg gradskog raskršća (križanje ulica High Street, Cornmarket Street, Queen’s Street i St. Aldates) poznatog po imenu Carfax.

Ulica St. Aldates, u kojoj se nalazi Gradska vijećnica, do 13. stoljeća bila je centar židovskog kvarta te je na tom mjestu stanovao Židov David sa ženom Licoriciom, u kući čiji su podrumi još uvijek sačuvani u podrumu Gradske vijećnice.

Današnji Town Hall, treći po redu, izgrađen je 1897. godine po projektu arhitekta Henry Harea kao najmodernija onodobna građevina sa sistemom unutrašnjeg strujanja zraka, električne rasvjete i kuhinjskih aparata koji su radili na plin.

Jedna od prostorija u kojima se danas nalazi Muzej nekoć je bila ured gradskog inžinjera Williama Whitea, koji je na toj poziciji proveo 40 godina, aktivno doprinoseći razvoju grada (za vrijeme njegove uprave izgrađeni su kanalizacijski sustav, sustav odvodnje naplavnih voda, javni toaleti i kupališta, što je sve zajedno doprinijelo povećanju stupnja gradske higijene).

Fotografija: VJB.

Prvi muzej otvoren je 1975. godine, a 2011. zatvoren. Nakon redizajna 2012. godine u uredu Williama Whitea i pokrajnjoj prostoriji otvorena je izložba Explore Oxford, u fuknciji muzeja. Whiteova soba i danas izgleda kao ured, s velikim stolom, kožnim naslonjačem, čak i zakuskom u ladici kako ju je pohranjivao White, u tolikoj mjeri da posjetitelji katkad pomisle da ulaze u nečiji privatni ured. Iako mala obujmom, brojnim izlošcima izložba prezentira oxfordsku povijest od razdoblja Saxonaca do modernog doba.

Dva su ulaza u Muzej – onaj podalje od ulaznih vratiju Gradske vijećnice vodi u prostoriju koja je kronološki prva. U njoj su prezentirani arheološki nalazi i povijesna građa. Arheološki izlošci, koji potječu s područja Oxforda i okolice, nalaze se u vitrinima koje su ranije korištene u muzeju Ashmolean. Svaki centimetar zidnog prostora ispunjen je slikama i fotografijama. Izlizanost karti s prikazom razvoja grada svjedoče o njihovoj učestaloj upotrebi, a svaka razvojna faza povezana je s određenom vitrinom. Prvi spomen oxfordskog pojedinca odnosi se na ulomak mortarija iz rimskog razdoblja na kojem je ugravirano Tamesibugus, a smatra se da se radi o osobi koja je izradila ovu keramičku posudu (ulomak je izložen u drugoj prostoriji Muzeja, u vitrini poezanoj s invencijama). Od ostalih arheoloških nalaza iz vremena Saxonaca istaknula bih koštane klizaljke i kožnu dječju cipelu. Srednjovjekovni nalazi obuhvaćaju staklene i keramičke posude. Prisutan je gotovo cjelovit Bartmann vrč. Ovi keramički gazirani vrčevi s prikazom bradatog muškarca na vratu, proizvođeni napose u Njemačkoj u razdoblju 16. i 17., koristili su se, osim za pohranu tekućina, kao objekti povezani s dobrom magijom, ispunjeni različitim ‘čarobnim’ predmetima i potom ugrađeni u kuće kako bi zaštitili nju i njezine stanovnike. Stakleni vrčevi nose pečate proizvođača piva (beer, ale) koji su u srednjovjekovnom Oxfordu bili brojni. Izloženi su drveni artefakti iz razdoblja Tudora i originalni drveni quarterboys s tornja Carfax, koji su udarcem u zvono označavali svaku četvrtinu sata. U jednoj od vitrine nalazi se Cromwellova posmrtna maska (kopija napravljena od originala), kao i mač s prikazom kralja Charlesa I. iz vremena kada je Oxford bio pod opsadom Parlamentarnih snaga, nakon čije pobjede, tijekom kratkog razdoblja, postaje glavnim gradom Engleske.

Druga prostorija posvećena je razvoju grada prema njegovim dijelovima. Istočni dio (City of Inventions) obilježen je autoindustrijom koju je razvio William Morris, kasnije Lord Nuffield (poznati engleski auto Mini Morris nosi njegovo ime); južni dio (City at Play) posvećen je zabavi i igri jer se na rijeci Cherwell plovilo i, nekada, kupalo; u zapadnom dijelu (City at Work) odvijala se proizvodna aktivnost u tvornicama, od kojih je najpoznatija Cooper’s, koja je proizvodila marmeladu (proizvodnju je započela supruga Franka Coopera, Sarah Jane Cooper); te sjeverni dio (City of Words), u kojem su se izrađivale knjige, osnivale biblioteke i održavali sajmovi (St. Giles fair). Izloženi su sat Charles Dodgsona (Lewis Carroll, autor Alise u zemlji čudesa), ranije spomenuti ulomak mortarija, keramičke posude koje su nekoć sadržavale Cooper’sovu marmeladu, maketa Nevilla Rainsleya, poznatog maketara, dio podnice izrađene od ulomaka goveđih kostiju (knuckle bone) i brojni drugi.

U svakoj vitrini nalazi se LCD monitor koji projicira fotografije određenog dijela grada i vezane tematike.

U okviru izložbe postavljen je interaktivni izložak putem kojeg se ‘putuje po Oxfordu’ – usmjeravanjem cijelog aparata prema određenoj vitrini te upravljanjem touch screenom, mogle su se odabirati oxfordske lokacije uz posjetu na virtualan način. Putovanje je pratila glazbena tema, a ovisno o sredstvu kojim se putovalo, čule su se automobilske trube, biciklistička zvonca, zvuk valova i slično.

Obilazak muzeja je besplatan, a donacija je dobrodošla. Kutija za donacije je poseban izložak – naime, ubačena kovanica pokreće mehanizam lutka u njoj.

U okviru Muzeja djeluje trgovina koja nudi suvenire britanske i oxfordske proizvodnje. U ponudi se nalaze ručno izrađene limene posude u obliku replike atrakcija sa sajma St. Giles punjene karamelama i keksima, tea towels-i s prikazom mape Oxforda, brojni printovi, šalice, razglednice, slatkiši (čokolade u obliku vola) i brojni drugi proizvodi.

Uz trgovinu postavljeno je još nekoliko vitrina s umjetninama vezanim uz status grada (oxfordski srebrni mace najveći je u Britaniji), srebrno posuđe, plakete te svečana gradska uniforma.

Pod upravom Muzeja u produžetku hodnika s café-om nalazi se galerija u kojoj se izlažu povremene izložbe. Trenutno je izložena ‘Urban art’ izložba o grafitima i lokalnim graffiti umjetnicima u Oxfordu.

Muzej redovito organizira aktivnosti namijenjene djeci i odraslima, predavanja i brojne slične evente, navedene u muzejskoj brošuri koja se tiska svakih par mjeseci.

28. travnja Muzej se zatvara kako bi se kompletno renovirao. Renovacija će trajati dvije godine te će muzej ponovno biti otvoren tijekom ljeta 2020.

Zahvaljujem Muzeju Oxforda na mogućnosti obilaska i fotografiranja.

*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.

Vendi Jukić Buča

U Oxfordu, 18/4/2018

>Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča)

Photographic Conservation Training Day @ West Berkshire Museum, Newbury (osvrt Vendi Jukić Buča)

Na poticaj kolega iz Museum of Oxford prisustvovala sam obuci o konzerviranju fotografija održanoj 7. 3. 2018. u West Berkshire Museum. Radionicu je vodila konzervatorica Sarah Allen. Training day bio je namijenjen muzejskim djelatnicima u čijim zbirkama se nalaze stare fotografije, međuostalim i arheolozima, te volonterima koji sudjeluju u radu muzejskih zbirki. Cilj radionice bio je pružiti sukus podataka na temelju kojih muzejski djelatnici mogu adekvatno intervenirati ukoliko dođu u doticaj sa starim fotografijama i poduzeti korake u njihovoj zaštiti i očuvanju. Iako je radionica bila besplatana, bilo je potrebno rezervirati mjesto putem Eventbrite-a – online platforme za rezervaciju i kupovinu karata.

West Berkshire Museum nalazi se u gradiću Newbury, do kojeg vlak iz Oxforda vozi s presjedanjem u Readingu, a ukupno trajanje putovanja iznosi sat vremena u jednom smjeru. Vrijeme presjedanja je ograničeno na nekoliko minuta te iako je kolodvor u Readingu izrazito velik (preko 13 perona), kao značajno sjecište raznih ruta prema Londonu, snalaženje je jednostavno uz natpise i zaposlenike koji efikasno usmjere užurbanog putnika.

Putovanje engleskim vlakovima je izrazito komotno. Ako nije u tijeku štrajk (a i on je adekvatno najavljen) točni su, brzi i ugodni. U vlakovima na ‘dužim’ relacijama, primjerice za London, poslužuju se pića i grickalice. Internet i punjači gotovo redovito su prisutni, kao i funkcionirajući toalet.

Radionica je trajala 6 sati (od 10 do 16) s dvije pauze za kavu (iako su kava i čaj bili dostupni tijekom cijele radionice) i ručkom za sudionike.

Autor fotografije: VJB.

Prva sekcija obuhvatila je teorijski dio vezan uz tehničke podatke: što su fotografije, kako su izumljene te navod i opis čimbenika koji pogoduju njihovom propadanju. Nakon pauze prezentirani su izabrani primjerci različito oštećenih fotografija uz komentar o njihovim oštećenjima. Najčešći razlog propadanja fotografija, kao što smo prisutni bili u mogućnosti zaključiti, inherentna je nestabilnost fotografskog formata te njihovo nepravilno skladištenje (visoka temperature i visoka/niska relativna vlažnost). Drugi dio radionice podrazumijevao je teorijski dio – predavanje o vrstama fotografija. Nakon ručka uslijedio je praktični dio – identifikacija različitih primjeraka fotografija. Brojne fotografije, različite izrade, djeluju vrlo slične, te je potrebno dugogodišnje iskustvo da bi ih se bilo u stanju razaznati. Upravo je određenje vrste fotografije krucijalno u njezinoj konzervaciji, na temelju čega je moguće odrediti adekvatan postupak njezinog čišćenja i zaštite. U suprotnom, fotografiju je moguće još više oštetiti.

Na kraju radionice navedeni su postupci pravilne pohrane fotografija.

Prisutni smo bili u mogućnosti razgledati West Berkshire Museum, o kojem pripremam posebni članak.

Zahvaljujem Museum of Oxford na poticaju k sudjelovanju.

Vendi Jukić Buča

Oxford, 15. 3. 2018.