A bath in Bath – Kupanje u Bathu (piše Vendi Jukić Buča)

Najveći, najbolje očuvan i najbolje prezentiran lokalitet rimskog razdoblja u Velikoj Britaniji nalazi se u Bathu. Osim Britanaca Bath posjećuju brojni turisti, a red ispred ulaza ovog arheološkog i povijesnog spomenika dug j4e čak i tijekom radnog dana. Termalni izvori u tolikoj su mjeri bili značajni za razvoj Batha, da je po njima moderni grad dobio ime. Bath je engleska riječ za kupanje i kupalište, a tako su lokalni stanovnici nazivali termalne izvore koji su obilježili cjelokupni gradski krajolik. Grad je 1987. godine dobio status Svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

The Roman Baths

Galerija fotografija (autor VJB)

Rimske terme – Roman Baths – muzejski je kompleks s rimskim lokalitetom prezentiranim in situ. Rimski grad, koji je nosio ime Aquae Sulis (vode Sulisa), osnovan je 60. godine. Rimljani su, po osnutku grada u dolini rijeke Avon, izgradili terme, hram božice Minerve te kružnu građevinu (pretpostavljeni Tholos, jedini poznati u Britaniji). S obzirom da je grad naseljen u kontinuitetu, rimski kupališni kompleks, koji se nalazi ispod razine današnjeg grada, otkriven je i istražen tek tijekom kasnog 19. stoljeća.

Iznenađujući su veličina, razina očuvanosti te kvaliteta prezentacije ovog lokaliteta.

U središnjem dijelu današnjeg muzejskog kompleksa nalazi se otvoreni bazen The Great Bath. Obložen je s 45 olovnih ploča i ispunjen vrućom termalnom vodom koja protječe kroz cijele Rimske terme (na pojedinim mjestima vide se mjehurići koji izbijaju na površinu). Nekoć je Veliki bazen bio natkriven bačvastim svodom, visine 40 metara na najvišem mjestu. U bazen, dubok 1,6 metara, spušta se stepenicama koje se nalaze na svim njegovim stranama. Uokolo se nalaze niše, za koje se pretpostavlja da su natkrivale klupe i male stolove. Danas bazen nema krovište, a poviše je okružen terasom izgrađenom 1894. godine. Na ogradi ophoda nalaze se viktorijanske skulpture rimskih careva i guvernera Britanije koje ‘nadgledaju’ Veliki bazen.

Muzej je organiziran uokolo Velikog bazena. Dostupni su audiovodiči na više jezika koji sadrže informacije o artefaktima te dodatna objašnjenja muzejskih stručnjaka osobno. Na samom početku izložene su makete područja termi i hrama. Jedan od najznačajnijih kamenih izložaka je prednja strana hrama, u kojem se čuvao kip Minerve Sulis, jednog od dva hrama klasičnog razdoblja na području Rimske Britanije. Zabat prikazuje reljef Meduze Gorgone (ova teorija smatra se najvjerojatnijom, iako se radi o prikazu muškarca), koja je smatrana simbolom Minerve Sulis. Uokolo zabata postavljene su stepenice kružnog oblika, u formi gledališta amfiteatra, kako bi posjetilji mogli sjediti dok gledaju animaciju rekonstrukcije koloriranog zabata iz rimskog razdoblja, odnosno njegovog pretpostavljenog originalnog izgleda.

Muzej je organiziran prema sljedećim cjelinama.

People of Aquae Sulis and the Beau Street Hoard, kojom je prezentiran život građana Aquae Sulis i znamenita ostava rimskog novca (preko 17000 primjeraka datiranih u razdoblje od 32. god. pr. n. e. do 274.) iz Beau Street otkrivena 2007. godine.

Roman Worship, kojom je prezentiran postupak posjete termama i štovanja božice Minerve Sulis. Izloženi su privatni oltari postavljeni u dvorištu Hrama te poznati tzv. curse tablets –privatne poruke ispisane na olovnim i kositrenim pločicama, koje su se zamotane u svitak bacale u Izvor u kojem je, prema vjerovanju, obitavao duh Božice. Poruke su sadržavale kletve ljutitih koji su molili Božicu da ih osveti na način da kazni one koji su im učinili nepravdu, često navodeći imena potencijalnih počinitelja. Uglavnom se radi o nedjelima poput krađe osobnih predmeta i imovine. The curse tablets uključeni su u UNESCO Memory of the World Register.

qu[i] mihi vilbiam in[v]olavit                         execro qui involaver-
sic liquat com[o] aqua …..                          -it qui Deomiorix de hos
qui eam [invol] avit                                      -[i]pitio suo perdiderit qui-
… Velvinna Ex[s]upereus                            -cumque r[es] deus illum
Verianus Severinus                                     inveniat sanguine et
Augustalis Comitianus                                 vitae suae illud redemat
Minianus Catus
Germanill[a] Iovina

May he who has stolen Vilbia                        I curse (him) who has stolen,
become as liquid as water …                         who has robbed Deomiorix from
who has stolen it (or her)                               his house. Whoever (stole his)
Velvinna, Exsupereus,                                   property, the god is to find him.
Verianus, Severinus,                                      Let him buy it back with his own life.
Augustalis, Comitianus,
Minianus, Catus,
Germanilla, Jovina.

Temple Courtyard and Minerva – unutar moderne muzejske konstrukcije nalazi se natkriveni i zaštićeni prostor hramskog dvorišta iznad kojeg se prolazi metalnim stepeništima i ograđenim putevima. Ovo područje bilo je namijenjeno okupljanju štovatelja božice Minerve Sulis. Izloženi su oltar na kojem su se prinosile žrtve, brojni oltari s inskripcijama te pozlaćana brončana glava Božice – jedan od najpoznatijih artefakata rimskog razdoblja u Britaniji.

The Sacred Spring and Associated Objects – u središtu Muzeja nalazi se staklom ograđena terasa s pogledom na izvor termalne vode. Svakodnevno izvire preko 1,170,000 litara mineralne ljekovite vode temperature 46°C. Bio je običaj u Izvor bacati darove Božici – pronađeno je preko 12,000 rimskih kovanica te veliki broj tabli s kletvama. Metalne posude (patere) s inskripcijama DSM (Deae Sulis Minerva) vjerojatno su bile namijenjene prinosu žrtvi i darova svete vode.

Changing Rooms and Saunas – uokolo Velikog bazena nalaze se Istočne i Zapadne terme. Istočne terme obuhvaćaju veliku kupelj s toplom vodom koja je dopirala cijevima iz Velikog bazena te niz grijanih prostorija, čiji se broj povećavao kako su terme rasle do svog maksimuma u 4. stoljeću. U nekoliko prostorija, kao i na području Zapadnih termi, postavljeni su transparentni zasloni s video projekcijama, CGI rekonstrukcije i zvučni efekti prikazuju Rimljane u postupku korištenja ovih objekata.

Heated Rooms and Plunge Pools – Zapadne terme obuhvaćaju niz bazena i grijanih prostorija s hipokaustima (s dobro očuvanim stupcima od opeke) te krugli bazen s hladnom vodom dubok 1,6 metara.

Na samom kraju posjete može se okusiti voda o kojoj se toliko priča – postavljena je slavina iz koje istječe topla ljekovita mineralna voda, a ukoliko nemate vlastitu bocu, na volju su papirne čašice. Čin-čin!

The Thermae Spa

Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

S obzirom da su termalni izvori u Bathu, jedni od tri najznačajnija u Velikoj Britaniji i dalje aktivni, adaptirani su za moderni užitak kupanja u formi termalnog kompleksa Thermae Spa (u daljnjem tekstu Thermae) u Bath Street. Thermae obuhvaćaju dvije lokacije koje se međusobno nalaze u neposrednoj blizini – The Cross Bath (manje) i The New Royal Bath (veće terme). The Cross Bath terme (Grade I listed building) povijesni su spomenik obnovljen 1789. u stilu neoklasicizma te restauriran 1990. godine. Nalazi se uz bolnicu Sv. Ivana (St John’s Hospital) koju je, kao jednu od prvih ubožnica u Engleskoj, dao sagraditi početkom 12. stoljeća Reginald Fitz Jocelin, biskup Batha i nadbiskup Canteburyja. Radi se o nenatkrivenom bazenu u obliku velikog jacuzzija okruženom prostorijama svlačionica i recepcije. Namijenjene su posjeti manjeg broja ljudi i dolazak je potrebno prethodno najaviti. Također, moguće ih je zakupiti za privatnu sesiju.

S obzirom da se nalaze u užoj gradskoj sredini, razvoj većih termi nije mogao biti proveden na horizontalnoj, već samo na vertikalnoj osnovi. Stoga je glavni kompleks organiziran na nekoliko etaža – što ga čini zanimljivim i aktivnim mjestom posjete.

U Glavnoj zgradi (The New Royal Bath) nalaze se dva bazena – jedan u prizemlju, koncipiran u kružni tok s vodenom strujom, a drugi na samom vrhu građevine, s impresivnim pogledom na Bath. Na prvom katu nalaze se svlačionice i tuševi, dok se na drugom nalaze moderni ‘tepidariumi’ i ‘frigidarium’.

Thermae nude nekoliko vrsta cjenovnih ‘paketa’, među kojima se ističe kombinacija s posjetom Rimskih termi. Posjet je limitiran na 2 sata (duži boravak u termalnim ljekovitim vodama ne preporuča se iz zdravstvenih razloga) s dodatnih završnih 15 minuta namijenjenih sušenju kose i oblačenju. U cijenu je uključena posudba ručnika i kupaće ogrtača, u kojemu obilazite katove, saune i bazene stepenicama ili liftom. Posvuda se nalaze kukice za odlaganje ogrtača, a ako ga i izgubite u moru sličnih (kao što se dogodilo meni J), dodijelit će vam se novi ogrtač. Japanke, koje su također uključene u cijenu, možete zadržati za uspomenu (za posjetu termama ne treba vam ništa osim kupaćeg kostima).

Bazen u prizemlju kružnog je oblika s polukružnim dijelom unutar kojeg struji voda. U sredini se nalaze klupe s masažnim mjehurićima, a prisutan je i masažni slap. Uokolo bazena postavljene su ležaljke, a uz bazen se nalaze i prostorije za masažne tretmane. Na drugom katu nalaze se dvije tematski različite saune – rimska s mozaikom Minerve i sauna u georgijanskom stilu te vruća infracrvena komora. Uz njih se nalazi i prostorija s izrazito hladnim zrakom i koritom leda koji se konstantno generiraju. osjećaj hlađenja na uzavreloj koži zaista je fantastičan. Sve četiri prostorije su maglovite, pa se krećemo se u njima pomoću vlastite intuicije, osjećaja za orijentaciju i zvukova, a iskustvo kretanja je vrlo zanimljivo. Celestijalna dvorana namijenjena je relaksaciji. Na istom katu nalaze se i masažni te stropni tuševi praćeni svjetlosnim efektima. Konačno, na vrhu građevine nalazi se veliki krovni bazen ograđen staklenim panelima s pogledom na Bath. U ovom bazenu provela sam najviše vremena u ugodnom razgovoru sa Stephane, zaposlenicom Thermae, koja mi je navela ostale znamenitosti Batha i opisala korištenje tubaste plutače* u bazenu (*moj prijedlog naziva derivirao je iz njegovog oblika i namjene).

Kao šlag na kraju, posjetila sam restoran gdje sam naručila obrok po izboru. Menu je sadržavao delicije u stilu slow food ili fine dining restorana. Upućena sam za stol za dvoje uz prozor kroz koji je zraka svjetlosti obasjavala stol, a ugodan povjetarac rashlađivao je posjetitelje netom izašle iz vruće vode. Naručila sam specijalite kuće – quiche s kruškom i plavim sirom za predjelo, ribu za glavno jelo i vruću čokoladu s daškom vanilije za desert. Rastopljena čokolada stigla je stigla prva, poslužena odvojeno od gustog mlijeka s bogatom pjenom i čokoladnim kapljicama na vrhu, uz komad tradicionalnog biskvita (pudding). Pojela sam pola porcije čololade prije nego sam ostatak umiješala u zapjenjeno mlijeko. Puding i čokolada zabavljali su me 15-ak minuta, kada je stigao topli quiche na salati. S obzirom da sam bila pozvana na tour de Bath Abbey u 16 sati, bila sam primorana otkazati ribu, kako bih stigla na vrijeme. Naime, čak 35 minuta bilo je potrebno za poslužiti ova dva jela, svježe pripremljena, ukusna i vrhunske kvalitete. Praktični feature je taj da se vrijeme provedeno u restoranu ne odbija od ukupnog vremena namijenjenog boravku u termama. Napustila sam Thermae nakon točno dva sata, i mokre kose otputila se do Opatije, udaljene 2 minute trčanja.

The Bath Abbey

Galerija fotografija (autor VJB)

Opatija se izdvaja stilski i funkcionalno i kronološki.

Puno ime Opatije (anglikanske župne crkve i nekadašnjeg benediktinskog samostana) je The Abbey Church of Saint Peter and Saint Paul. Osnovana je u 7. stoljeću, a današnja građevina iz 16. stoljeća jedan je od najboljih primjera engleske gotike. Križnog tlocrta, izgrađena je od bathskog žućkastog kamena, s brojnim vitrajima.

Svakodnevno je organizirano nekoliko vođenih obilaska Opatije, a ja sam prisustvovala posljednjem. Obilazak obuhvaća penjanje preko 270 stepenica u nekoliko etapa, s pauzama prilikom kojih se objašnjava funkcioniranje Opatije, upravljanje zvonima te karakteristike arhitekture. Rečeno mi je također da se u podrumu Opatije trenutno vrše arheološka iskopavanja. Prisjetila sam se predavanja održanog u okviru Humanities Division Sveučilišta u Oxfordu, kojem sam prisustvovala prije nekoliko mjeseci, a u kojem je prezentirana njezina renovacija i projekt prezentacije kao značajnog primjera kulturne baštine u Britaniji.

Opatija je velika i impozantna. Brodovi su presvođeni lepezastim svodovima – izvedba koja se smatra najboljim svjetskim primjerom ove vrste gradnje. Uz Opatiju u Bathu nalazi se veliki broj crkvi sagrađenih unutar i izvan gradskih zidina građenih za stanovništvo koje nije bilo u mogućnosti obilaziti Opatiju.

Na vođenom obilasku najviše je bilo riječi o crkvenim zvonima kojih je deset; osam zvona izrađeno je 1700. godine, a dva manja dodana su 1774., kako bi ih ukupno bilo deset. Sva zvona još uvijek vise o originalnom drvenom okviru. Najveće i najteže zvono (1,5 tona) je posebno – nakon što je iznenada napuklo 1869. godine, trebalo ga je ponovno izliti. Nakon dvostrukog ugađanja (ispostavilo se da je ostarjeli orguljaš koji ga je pratio na podešavanje nagluh) koje je koštalo za to vrijeme enormnu količinu novaca (oko sto i nešto funti) i problema s isplatom za to potrebite donacije, od milja je prozvano the troublesome one. Posjetili smo i stražnju stranu sata, koje se nekoć navijalo ručno, a danas elektronički, stisnuti u malu prostoriju nad crkvenim stropom.

Vodstvo završava na najudaljenijem tornju sa širokim pogledom na grad.

Osim što je poznat po rimskom i suvremenom kupalištu, Bath je znamenit i po tome što je u njemu obitavala Jane Austin. Brojne gradske ture posvećene su njoj i njezinom opusu. Veliki gradski park uz rijeku nudi Afternoon Tea, a zamijetila sam i restoran sa srednjovjekovnim jelima i bathskim specijalitetom (koji nisam imala vremena probati, ali izgledom i sastojcima podsjeća na nešto između buhtle, peciva i pince) – the Bath bun. Nalazi u najstarijoj očuvanoj kući u Bathu, iz 1482. godine.

Zahvaljujem Rimskim termama (The Roman Baths), Thermae Spa i Bath Abbey na obilasku muzeja, kupanju i obilasku opatije!

Posjet Bathu ostat će mi u posebnoj uspomeni – posjetila sam ga netom nakon što mi je ponuđena pozicija na Faculty of Classics (zato kasni članak – radim!) i ovim posjetama i doživljajima proslavila svoje oxfordsko zaposlenje 🙂

Vendi Jukić Buča

Oxford, 14. 8. 2018.

>Galerija fotografija (autor VJB | Thermae Spa PRESS)

E–knjiga – The Lamps of Late Antiquity from Rhodes (prikaz Vendi Jukić Buča)

Archaeopress Publishing Ltd, Oxford, 2016.
Web
Jezik: engleski
Stranica: 699
ISBN 978 1 78491 746 3
ISBN 978 1 78491 747 0 (e-Pdf)
Galerija fotografija [foto: VJB]

Publikacija je dostupna u print i e-verziji. Obje verzije moguće je kupiti online: http://www.archaeopress.com/public/displayProductDetail.asp?id=%7BF79C9481-651A-4673-818D-8FC360BAAA52%7D

Publikacija The Lamps of Late Antiquity from Rhodes analizira i kataloški prezentira korpus kasnoantičkih keramičkih svjetiljaka i svjetiljaka izrađenih od bakrene slitine, datiranih u razdoblje od 3. do 7. stoljeća, pronađenih tijekom zaštitnih istraživanja na području grada Rodosa.

http://www.archaeopress.com/ArchaeopressShop/Photos/440F771C426346EAB82B9AA752D93F4C/9781784917463.jpg

Grad Rodos bio je važna luka na istoimenom otoku tijekom helenističkog razdoblja. Razarajući potres koji je pogodio grad 515. godine obilježio je njegovu tranziciju iz kasnorimskog u ranobizanstki period – smanjen je broj stanovništva, ulice projektirane prema pravilnoj Hipodamsovoj mreži nisu održane u toj formi, a velike bazilike izgrađene su na mjestima antičkih svetišta. Recentna zaštitna iskopavanja otkrila su dijelove grada s kućama, palačama, ulicama i grobljima te rezultirala značajnim brojem arheoloških nalaza, među kojima i keramičkih svjetiljaka. Svjetiljke s Rodosa, i Dodekana općenito, koje potječu iz ovog perioda nisu u velikoj mjeri zastupljene u literaturi stoga je cilj publikacije prezentirati stilske promjene tijekom dužeg vremenskog razdoblja na ovoj vrsti arheološkog materijala. Također, uključeni su topografski pregled ranobizantskog grada Rodosa, opisi građevinskih ostataka te analiza ekonomskih i komercijalnih akrivnosti otoka tijekom razdoblja kasne antike.

Autorica publikacije dr. Angeliki Katsioti zaposlena je pri Greek Ministry of Culture and Sports at the Ephorate of Antiquities of the Dodecanese kao Head of the Department of Byzantine and Post-Byzantine Sites, Monuments, Research and Museums. Područje njezinog znanstvenog interesa je kasnoantička arheologija te bizantska umjetnost i ikonografija.

The lamps of Rhodes studied here clearly represent a fraction of the devices employed for lighting from the 3rd to the 7th centuries. But they do constitute a representative sample of the local demand, market trends and imports brought into the island. It is hoped that the scale and distribution of the sites surveyed in the course of this investigation will at least ensure that its conclusions are not really in danger of being overturned in the future; although they should be usefully elaborated by further research. Time will tell.

Autorica dr. Angeliki Katsioti, iz Zaključka

Publikacija je podijeljena na pet (A–E) cjelina. Nakon Predgovora Autorice sa zahvalama, započinje se Uvodom koji obuhvaća prezentaciju povijesti istraživanja i metodologije (A1). Slijedi Povijesni kontekst (A2) kojim su prezentirani topografski podaci koji se odnose na kasnorimsko-ranobizantsko razdoblje grada Rodosa, Nekropole i ruralnog područja Rodosa.

Druga cjelina (B0–12) odnosi se opis prisutnih tipova svjetiljaka uz katalošku prezentaciju. Kataloški pregled obuhvaća: kataloški broj, inventarni broj, tip/kategoriju, opis, opis ručke, dimenzije, dataciju, provenijenciju, stranicu u dnevniku iskopavanja, druge brojeve, bibliografiju, napomenu te fotografiju (ulomka) svjetiljke.

Slijedi Zaključak (C).

Četvrta cjelina (D1–8) obuhvaća topografsku kartu Rodosa i lokacije arheoloških radova, popis signature, inskripcija i simbola, popis table, table, popis ilustracija, ilustracije i druge tehničke podatke.

Posljednja cjelina (E1–3) odnosi se na NAA i XRF analizu svjetiljaka.

Publikacija je opremljena ilustrativnim prilozima – fotografijama u boji, crno-bijelim fotografijama, crtežima, tablama, planovima i grafovima.

Zahvaljujem izdavaču Arcaheopress na ustupljenoj e-knjizi.

Vendi Jukić Buča

Oxford, 6. 5. 2018.

Dreaming [in]Spires (of) Oxford* – Museum of Oxford (osvrt Vendi Jukić Buča)

Muzej Oxforda nalazi se u Gradskoj vijećnici (Town Hall), impozantnoj građevini u samom centru grada, u blizini najstarijeg gradskog raskršća (križanje ulica High Street, Cornmarket Street, Queen’s Street i St. Aldates) poznatog po imenu Carfax.

Ulica St. Aldates, u kojoj se nalazi Gradska vijećnica, do 13. stoljeća bila je centar židovskog kvarta te je na tom mjestu stanovao Židov David sa ženom Licoriciom, u kući čiji su podrumi još uvijek sačuvani u podrumu Gradske vijećnice.

Današnji Town Hall, treći po redu, izgrađen je 1897. godine po projektu arhitekta Henry Harea kao najmodernija onodobna građevina sa sistemom unutrašnjeg strujanja zraka, električne rasvjete i kuhinjskih aparata koji su radili na plin.

Jedna od prostorija u kojima se danas nalazi Muzej nekoć je bila ured gradskog inžinjera Williama Whitea, koji je na toj poziciji proveo 40 godina, aktivno doprinoseći razvoju grada (za vrijeme njegove uprave izgrađeni su kanalizacijski sustav, sustav odvodnje naplavnih voda, javni toaleti i kupališta, što je sve zajedno doprinijelo povećanju stupnja gradske higijene).

Fotografija: VJB.

Prvi muzej otvoren je 1975. godine, a 2011. zatvoren. Nakon redizajna 2012. godine u uredu Williama Whitea i pokrajnjoj prostoriji otvorena je izložba Explore Oxford, u fuknciji muzeja. Whiteova soba i danas izgleda kao ured, s velikim stolom, kožnim naslonjačem, čak i zakuskom u ladici kako ju je pohranjivao White, u tolikoj mjeri da posjetitelji katkad pomisle da ulaze u nečiji privatni ured. Iako mala obujmom, brojnim izlošcima izložba prezentira oxfordsku povijest od razdoblja Saxonaca do modernog doba.

Dva su ulaza u Muzej – onaj podalje od ulaznih vratiju Gradske vijećnice vodi u prostoriju koja je kronološki prva. U njoj su prezentirani arheološki nalazi i povijesna građa. Arheološki izlošci, koji potječu s područja Oxforda i okolice, nalaze se u vitrinima koje su ranije korištene u muzeju Ashmolean. Svaki centimetar zidnog prostora ispunjen je slikama i fotografijama. Izlizanost karti s prikazom razvoja grada svjedoče o njihovoj učestaloj upotrebi, a svaka razvojna faza povezana je s određenom vitrinom. Prvi spomen oxfordskog pojedinca odnosi se na ulomak mortarija iz rimskog razdoblja na kojem je ugravirano Tamesibugus, a smatra se da se radi o osobi koja je izradila ovu keramičku posudu (ulomak je izložen u drugoj prostoriji Muzeja, u vitrini poezanoj s invencijama). Od ostalih arheoloških nalaza iz vremena Saxonaca istaknula bih koštane klizaljke i kožnu dječju cipelu. Srednjovjekovni nalazi obuhvaćaju staklene i keramičke posude. Prisutan je gotovo cjelovit Bartmann vrč. Ovi keramički gazirani vrčevi s prikazom bradatog muškarca na vratu, proizvođeni napose u Njemačkoj u razdoblju 16. i 17., koristili su se, osim za pohranu tekućina, kao objekti povezani s dobrom magijom, ispunjeni različitim ‘čarobnim’ predmetima i potom ugrađeni u kuće kako bi zaštitili nju i njezine stanovnike. Stakleni vrčevi nose pečate proizvođača piva (beer, ale) koji su u srednjovjekovnom Oxfordu bili brojni. Izloženi su drveni artefakti iz razdoblja Tudora i originalni drveni quarterboys s tornja Carfax, koji su udarcem u zvono označavali svaku četvrtinu sata. U jednoj od vitrine nalazi se Cromwellova posmrtna maska (kopija napravljena od originala), kao i mač s prikazom kralja Charlesa I. iz vremena kada je Oxford bio pod opsadom Parlamentarnih snaga, nakon čije pobjede, tijekom kratkog razdoblja, postaje glavnim gradom Engleske.

Druga prostorija posvećena je razvoju grada prema njegovim dijelovima. Istočni dio (City of Inventions) obilježen je autoindustrijom koju je razvio William Morris, kasnije Lord Nuffield (poznati engleski auto Mini Morris nosi njegovo ime); južni dio (City at Play) posvećen je zabavi i igri jer se na rijeci Cherwell plovilo i, nekada, kupalo; u zapadnom dijelu (City at Work) odvijala se proizvodna aktivnost u tvornicama, od kojih je najpoznatija Cooper’s, koja je proizvodila marmeladu (proizvodnju je započela supruga Franka Coopera, Sarah Jane Cooper); te sjeverni dio (City of Words), u kojem su se izrađivale knjige, osnivale biblioteke i održavali sajmovi (St. Giles fair). Izloženi su sat Charles Dodgsona (Lewis Carroll, autor Alise u zemlji čudesa), ranije spomenuti ulomak mortarija, keramičke posude koje su nekoć sadržavale Cooper’sovu marmeladu, maketa Nevilla Rainsleya, poznatog maketara, dio podnice izrađene od ulomaka goveđih kostiju (knuckle bone) i brojni drugi.

U svakoj vitrini nalazi se LCD monitor koji projicira fotografije određenog dijela grada i vezane tematike.

U okviru izložbe postavljen je interaktivni izložak putem kojeg se ‘putuje po Oxfordu’ – usmjeravanjem cijelog aparata prema određenoj vitrini te upravljanjem touch screenom, mogle su se odabirati oxfordske lokacije uz posjetu na virtualan način. Putovanje je pratila glazbena tema, a ovisno o sredstvu kojim se putovalo, čule su se automobilske trube, biciklistička zvonca, zvuk valova i slično.

Obilazak muzeja je besplatan, a donacija je dobrodošla. Kutija za donacije je poseban izložak – naime, ubačena kovanica pokreće mehanizam lutka u njoj.

U okviru Muzeja djeluje trgovina koja nudi suvenire britanske i oxfordske proizvodnje. U ponudi se nalaze ručno izrađene limene posude u obliku replike atrakcija sa sajma St. Giles punjene karamelama i keksima, tea towels-i s prikazom mape Oxforda, brojni printovi, šalice, razglednice, slatkiši (čokolade u obliku vola) i brojni drugi proizvodi.

Uz trgovinu postavljeno je još nekoliko vitrina s umjetninama vezanim uz status grada (oxfordski srebrni mace najveći je u Britaniji), srebrno posuđe, plakete te svečana gradska uniforma.

Pod upravom Muzeja u produžetku hodnika s café-om nalazi se galerija u kojoj se izlažu povremene izložbe. Trenutno je izložena ‘Urban art’ izložba o grafitima i lokalnim graffiti umjetnicima u Oxfordu.

Muzej redovito organizira aktivnosti namijenjene djeci i odraslima, predavanja i brojne slične evente, navedene u muzejskoj brošuri koja se tiska svakih par mjeseci.

28. travnja Muzej se zatvara kako bi se kompletno renovirao. Renovacija će trajati dvije godine te će muzej ponovno biti otvoren tijekom ljeta 2020.

Zahvaljujem Muzeju Oxforda na mogućnosti obilaska i fotografiranja.

*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.

Vendi Jukić Buča

U Oxfordu, 18/4/2018

>Galerija fotografija (autor Vendi Jukić Buča)

Photographic Conservation Training Day @ West Berkshire Museum, Newbury (osvrt Vendi Jukić Buča)

Na poticaj kolega iz Museum of Oxford prisustvovala sam obuci o konzerviranju fotografija održanoj 7. 3. 2018. u West Berkshire Museum. Radionicu je vodila konzervatorica Sarah Allen. Training day bio je namijenjen muzejskim djelatnicima u čijim zbirkama se nalaze stare fotografije, međuostalim i arheolozima, te volonterima koji sudjeluju u radu muzejskih zbirki. Cilj radionice bio je pružiti sukus podataka na temelju kojih muzejski djelatnici mogu adekvatno intervenirati ukoliko dođu u doticaj sa starim fotografijama i poduzeti korake u njihovoj zaštiti i očuvanju. Iako je radionica bila besplatana, bilo je potrebno rezervirati mjesto putem Eventbrite-a – online platforme za rezervaciju i kupovinu karata.

West Berkshire Museum nalazi se u gradiću Newbury, do kojeg vlak iz Oxforda vozi s presjedanjem u Readingu, a ukupno trajanje putovanja iznosi sat vremena u jednom smjeru. Vrijeme presjedanja je ograničeno na nekoliko minuta te iako je kolodvor u Readingu izrazito velik (preko 13 perona), kao značajno sjecište raznih ruta prema Londonu, snalaženje je jednostavno uz natpise i zaposlenike koji efikasno usmjere užurbanog putnika.

Putovanje engleskim vlakovima je izrazito komotno. Ako nije u tijeku štrajk (a i on je adekvatno najavljen) točni su, brzi i ugodni. U vlakovima na ‘dužim’ relacijama, primjerice za London, poslužuju se pića i grickalice. Internet i punjači gotovo redovito su prisutni, kao i funkcionirajući toalet.

Radionica je trajala 6 sati (od 10 do 16) s dvije pauze za kavu (iako su kava i čaj bili dostupni tijekom cijele radionice) i ručkom za sudionike.

Autor fotografije: VJB.

Prva sekcija obuhvatila je teorijski dio vezan uz tehničke podatke: što su fotografije, kako su izumljene te navod i opis čimbenika koji pogoduju njihovom propadanju. Nakon pauze prezentirani su izabrani primjerci različito oštećenih fotografija uz komentar o njihovim oštećenjima. Najčešći razlog propadanja fotografija, kao što smo prisutni bili u mogućnosti zaključiti, inherentna je nestabilnost fotografskog formata te njihovo nepravilno skladištenje (visoka temperature i visoka/niska relativna vlažnost). Drugi dio radionice podrazumijevao je teorijski dio – predavanje o vrstama fotografija. Nakon ručka uslijedio je praktični dio – identifikacija različitih primjeraka fotografija. Brojne fotografije, različite izrade, djeluju vrlo slične, te je potrebno dugogodišnje iskustvo da bi ih se bilo u stanju razaznati. Upravo je određenje vrste fotografije krucijalno u njezinoj konzervaciji, na temelju čega je moguće odrediti adekvatan postupak njezinog čišćenja i zaštite. U suprotnom, fotografiju je moguće još više oštetiti.

Na kraju radionice navedeni su postupci pravilne pohrane fotografija.

Prisutni smo bili u mogućnosti razgledati West Berkshire Museum, o kojem pripremam posebni članak.

Zahvaljujem Museum of Oxford na poticaju k sudjelovanju.

Vendi Jukić Buča

Oxford, 15. 3. 2018.

‘Filling up the Table’ – a part of ‘A Right Royal Adventure’ project in the Ashmolean Museum (review by VJB)

Interactive activity ‘Filling up the Table’ in the Ashmolean, by Vendi Jukic Buca

On Saturday, 24th March 2018, the part of GLAM (The Gardens, Libraries and Museums (GLAM) of the University of Oxford) Joint Museums Volunteer Service organised activities created by several volunteers to celebrate the Ashmolean’s acquisition of the William Dobson’s painting ‘Group Portrait of Prince Rupert, Colonel William Legge and Colonel John Russell’ on the 400th anniversary of the birth of Elias Ashmole. The whole event was named ‘A Right Royal Adventure’.

‘Filling up the Table’

As an archaeologist, Vendi Jukic Buca, PhD took a part in the program as author and conductor of the activity under the title ‘Filling up the Table’ in the Ashmolean museum The Activity was inspired by the empty table shown on the Painting. The idea was to bring the painting to life and to enable the visitors to recreate this historic scene using other artefacts available in the Museum.

Vendi Jukic Buca. Photo by Ian Wallman.

The activity had multiple components: it included interactive object handling (17th century objects), setting up the empty table (as from the painting) with dishes and foods from the 17th century and taking pictures of the visitors dressed in the 17th century clothing (shown on the picture) with a Polaroid camera, followed up with the Trail. Visitors were motivated to leave a feedback.

The Trail consisted of the artefacts from adjacent rooms, carefully chosen and related to the Dobson’s painting and/or 17th century tableware made in the UK or exported to the UK. The selection of recipes from 17th century was presented, included a one by Lady Ann Fanshawe, who lived in Oxford in 17th century, the author of a recipe book. Additional information about Oxford (e.g., England’s coffee house being opened in Oxford in 17th century) was included. VJB was the designer of the Trail, as well as author of the drawings and photographs of the artefacts, other than those included in the database.

Both children and adults took part and enjoyed in the activity. The interest was high to the point that visitors queued in order to participate. Almost all printed Trails were taken.

Trail (A3, tri-fold):

Outside

Inside

Acknowledgements of the Author:

Special thanks go to Caroline Moreau and Joy Todd from the GLAM Volunteer Service, who realised the potential of this activity and acquired a significant amount of props, as well as for useful discussion and help expanding the idea.

I would also like to thank Rowan Guthrie from the Education Department who helped me with the preparation and photographic material research in the Ashmolean’s database.

A big ‘Thank you’ goes to my wonderful volunteers, Linda and Nichola, who helped me on the spot!

Also, I would like to thank my colleague Kristina Gwirtzman for useful discussion, and my husband Berislav Buča for composing the pigeon joke!

Vendi Jukić Buča

In Oxford, 27th March 2018

Gallery of photographs (by the official Ashmolean museum photographer Ian Wallman)

Gallery of photographs of the whole event on the official site (by the official Ashmolean museum photographer Ian Wallman): https://iwphotographic.pixieset.com/ashmolean-rightroyaladventurebyianwallman/

Teaser

Trail

(UK) ASHMOLEAN MUSEUM – FILLING UP THE TABLE participativna aktivnost i vodič dijelom Muzeja, autorice Vendi Jukić Buča (Uredništvo)

Dr Vendi Jukic Buča, glavna urednica portala Arheologija.hr i GLAM volonter, održat će u subotu 24. ožujka interaktivnu prezentaciju svojeg grafički oblikovanog vodiča (Trail) tematski istaknutim artefaktima i umjetninama u muzeju Ashmolean u Oxfordu (Velika Britanija).

Prezentacija se održava u okviru programa obilježavanja nabavke slike Williama Dobsona ‘Group Portrait of Prince Rupert, Colonel William Legge and Colonel John Russell’ i 400. obljetnice rođenja Eliasa Ashmolea, osnivača Muzeja, a uključuje interaktivno predstavljanje ‘Traila’ te obradu izdvojenog motiva sa Slike, to jest  dopunu praznog stola artefaktima iz fundusa Muzeja (Fillig up the Table).

Aktivnost je dizajnirana za djecu i odrasle.

Ulaz na cjelodnevni subotnji događaj je slobodan.

Vidimo se u Ashmoleanu!

*The Gardens, Libraries and Museums (GLAM) of the University of Oxford

https://www.ashmolean.org/sites/default/files/ashmolean/documents/media/ashmolean_press_release_-_william_dobson_acquisition_15.05.2017_v5.pdf

https://www.ashmolean.org/event/a-right-royal-adventure

Foto: poster grafički oblikovanog vodiča (Trail) o muzejskim tematski istaknutim artefaktima i umjetninama u muzeju Ashmolean u Oxfordu (Velika Britanija). Autorica dr Vendi Jukić Buča.

Dr Vendi Jukic Buca, editor-in-chief of the website Arheologija.hr and GLAM (The Gardens, Libraries and Museums (GLAM) of the University of Oxford ) volunteer, will undertake an interactive activity ‘Filling up the Table’ in the Ashmolean museum, on Saturday, 24th of March.

The activity is organised to celebrate the Ashmolean’s acquisition of the William Dobson’s painting ‘Group Portrait of Prince Rupert, Colonel William Legge and Colonel John Russell’ on the 400th anniversary of the birth of Elias Ashmole. This activity will include an interactive object handling and setting up the empty table (from the painting) and taking pictures following the Trail.

The activity is designed for both children and adults.

Free participation.

See you at the Ashmolean museum!