AMZ – POP-ART SOLINJANKA (osvrt Vendi Jukić Buča)

Glava mlade djevojke pronađene u Solinu, skulptura poznata kao Solinjanka (možda Plautilla, supruga rimskog cara Karakale), jedan je od najpoželjnijih arheoloških suvenira, kao artefakt koji je, uz vučedolsku golubicu, vjerojatno najpoznatiji arheološki nalaz s područja Hrvatske. Glava Solinjanke izložena je u stalnom postavu Antičke zbirke Arheološkog muzeja u Zagrebu, čiji je prepoznatljivi zaštitni znak.

U muzejskoj Suvenirnici bilo je moguće kupiti vjernu repliku ovog antičkog portreta u originalnoj veličini izrađenu od gipsa.

Radi proširenja ponude kroz fascinaciju ovom jedinstvenom skulpturom, povodom Međunarodnog dana muzeja 2016. godine Arheološki muzej u Zagrebu koncipirao je posebno izdanje svog zaštitnog znaka – repliku skulpture u smanjenoj veličini te intenzivno obojanu skulpturu u obje veličine (izvornoj i smanjenoj).

Boje su različite te se kombiniranjem različito obojanih glava u prostoru postižu efektne vizualne kompozicije. Koncept je inspiriran pop-artom, umjetničkim pokretom sredine prošlog stoljeća, i djelima njegovog najpoznatijeg predstavnika, Andy Warhola.

Solinjanke u ovom izdanju predstavlje su u razdoblju od 14. do 22. svibnja 2016. godine, a čega se uvrštene u stalnu ponudu Suvenirnice AMZ-a.

Podaci o suvenirima

Originalna visina: 22,5 cm
Umanjena visina: 13 cm
Materijal gips, boja

Cijena skulpture u originalnoj visini: 400 kn
Cijena sculpture smanjenih dimenzija: 200 kn

 

Galerija (fotografije ustupio AMZ PRESS)

Galerija (autor Vendi Jukić Buča)

Vendi Jukić Buča

Oxford, 7. studenog 2017.

‘Dreaming [in]Spires (of) Oxford’* – Oxford Castle/Oxfordski zamak (osvrt Vendi Jukić Buča)

Povijest Oxforda (o kojem ćemo pisati u zasebnom članku) započinje naseljavanjem Saxonaca i osnivanjem grada oko 900. godine.

Grad je oštećen i osvojen tijekom normanskog osvajanja Engleske pod vodstvom Williama Osvajača (1066.-1071./1088). Prema podacima iz Abingdon Chronicles (Historia Ecclesie Abbendonensis) napisanih u 12. stoljeću, na zapadnom dijelu grada Zamak je sagradio 1071. godine Williamov suborac normanski barun Robert D’Oyly, koji je po uspostavi vlasti imenovan višim šerifom Oxfordshirea (High Sheriff of Oxfordshire). Građen kao motte-and-bailey castle, odnosno zamak na umjetno podignutoj uzvisini s ograđenim dvorištem i zaštićen vodenim opkopom, nije bio namijenjen vojnom korištenju, već je u njemu D’Oyly organizirao monastičku zajednicu s kapelicom i stambenim odajama monaha. Ova zajednica jedan je od najstarijih britanskih obrazovnih centara – ovdje je 1139. godine Geoffrey of Monmouth napisao poznatu History of the Kings of Britain (najpoznatija je među ovim legendama ona o kralju Arturu).

Najstariji danas sačuvani dio zamka je St George’s tower, s čijeg vrha se prosire impresivan pogled na Oxford.

U podnožju se nalazi kapela s kriptom, rekonstruirana 1794. godine upotrebom normanskih stupova i kapitela, od kojih je jedan posebno zanimljiv jer sadrži ljudski prikaz. Od 13. stoljeća do 1577. godine Zamak je bio u funkciji administrativnog centra.

Organizacija muzejskog postava organizirana je u okviru zatvorske funkcije zamka. Zatvorom je postao nakon 3. engleskog građanskog rata (1649. – 1651.), a ova funkcija mu je ukinuta 1996.(!) godine.

Unutrašnjost zamka preuređena je u muzej koji je moguće obići u okviru organiziranih vodstava. Vodiči utjelovljuju pojedine osobe znamenite za povijest Oxforda i samog znamka: ranije spomenuti Robert D’Oyly i Geoffrey of Monmouth, Black Bess iz 18. stoljeća (uhićena i osuđena, pronašla je propust u zakonu kako bi izbjegla smrt), Daniel Harris (zaposlenih Zatvora – kao guverner je mijenjao zatvorsku politiku te je prvi poduzeo arheološka istraživanja na području Zamka tijekom kojih je otkrio nadsvođenu prostoriju prikrivenu uzvisinom i kriptu), Mary Blandy (optuženica za očevo ubojstvo iz višeg društvenog sloja radi čega je imala zatvorske privilegije – smatra se da je oca ubila zato što joj je preko oglasa tražio supruga nudeći svoje bogatstvo, a nakon čega nije prihvatio njezin odabir), Elizabeth Boswell (prva zatvorenica koja je uspjela pobjeći iz zatvora te jedina koja je uspjela pobjeći dvaput), Isaac Darkin (u najboljem odijelu obučen prilikom izvršenja smrtne kazne vješanjem nije čekao egzekutera da ga objesi) te Mr Barker (zatvorski čuvar – podržavao je izdržavanje kazne teškim fizičkim radom). Mene, i grupu s kojom sam obišla Muzej, vodio je Giles Freeman Covington, dvadesettrogodišnji pomorac osuđen za ubojstvo škotskog torbara, obješen 7. ožujka 1791. godine. Njegovo je tijelo, nakon izvršenja smrtne kazne, preuzeo ‘Dr Pegge’ kako bi ga prezentirao na javnom predavanju Škole anatonije (Anatomy Scool at Christ Church). Kasnije su njegove kosti očišćene i povezane žicom kako bi se koristile pri poučavanju idućih 70 godina. Danas je u muzejskom postavu prikazana njihova fotografija, a izložene su u Oxfordskom muzeju.

Vodstvo traje oko sat i pol i organiziarano je u malim grupama. Obilazi se prvo St George’s tower, a zatim se razgledavaju zatvorske prostorije. U pojedinim prostorijama prezentiran je onodobni interijer te scene iz života zatvorenika (primjerice soba Mary Blandy).

Izložene su fotografije zatvorenika, paneli s propisima, zatvorskim pravilima, tekstualnim opisima suđenja i služenja zatvorske kazne te egzekucija, popisima smaknutih i načinima njihovih smaknuća te zanimljivostima iz zatvorskog života.

U vitrinama su izloženi i artefakti koje su koristili zatvorski čuvari, ali i osobni predmeti zatvorenika. Samostojeće su rekonstrukcije naprava namijenjenih izvršenju smrtne kazne (sam čin prikazan je u crtežu).

Na posebnom aparatu može se iskusiti fizički napor uložen u guranje kola, čime se kažnjavalo zatvorenike.

Posjetiteljima je omogućeno fotografiranje (en face i u profilu) ispred linija koje obilježavaju visinu, kakvo je uobičajeno prilikom uhićenja (mug shot), a izrađena fotografija može se kupiti.

Umjetno podignuti brežuljak iz 11. stoljeća, koji se nalazi u neposrednoj blizini, posjetitelji obilaze sami. Na vrhu se nalazi rešetkama zatvoreni ulaz u komoru za vodu iz 13. stoljeća.

U okviru Muzeja djeluje i suvenirnica, a obližnji restoran/kafić nudi veliku kavu, a za dodatnu funtu uključen je i kolač (u našem slučaju sponge cake s double cream and jam) kao okrepljujući završetak opsežnog informativnog obilaska i jedinstvenog iskustva.

Zahvaljujem organizaciji ‘Oxford Castle Unlocked’ na mogućnosti obilaska i fotografiranja.

Vendi Jukić Buča

U Oxfordu, 3. 11. 2017.

*Igra riječima. Nadimak Oxforda je the City of Dreaming Spires.

Galerija fotografija (autor: VJB)

Obavijest – Arheologija.hr u Oxfordu (Uredništvo)

Od posljednjeg tjedna listopada 2017. redakcija portala Arheologija.hr djeluje iz Oxforda, Velika Britanija, u koji su preselili njegovi osnivači Vendi Jukić Buča i Berislav Buča, zajedno s ljubimcem Pulcijem.

Dr. sc. Berislav Buča prihvatio je poslijedoktorsku poziciju na Odsjeku za fiziku Sveučilišta u Oxfordu, što je bio povod preseljenju.

Uz seriju članaka o Oxfordu i Velikoj Britaniji, najavljujemo i ovogodišnji ArheoKalendar© s oxfordskim znamenitostima, koje će predstaviti arheomačak Pulci.

Izvještavanje o arheološkim događajima u Hrvatskoj ostat će glavna djelatnost Portala.

Uredništvo

Oxford, 23. 10. 2017.

 

 

Priručnik – Terminološki rječnik antičkog staklarstva (osvrt Vendi Jukić Buča)

Muzej antičkog stakla u Zadru, Zadar, 2017.
MAS
Za nakladnika: Ivo Fadić, ravnatelj Muzeja antičkog stakla u Zadru
Tekst: Ivo Fadić, Šime Perović
Fotografije: Foto arhiv Muzeja antičkog stakla u Zagrebu, Gradski muzej Sisak, Arheološki muzej Narona, Ivo Fadić, Irena Jukić, Šime Perović
Crteži: Jadranka Belevski
Jezik: hrvatski
Stranica: 100
ISBN 978-953-7866-59-4
Galerija fotografija [foto: VJB]

Naslovnica Priručnika. Foto: VJB.

‘Terminološki rječnik antičkog staklarstva’ autora Ive Fadića i Šime Perovića priručnik je, kako piše u Predgovoru, nastao iz potrebe da se omogući terminološka dosljednost i standardiziranost izraza korištenih u proučavanju antičkog stakla.

Naime, kao posljedica utjecaja izvora i literature pisanih različitim jezicima, u hrvatskoj arheološkoj akademskoj zajednici se akumulirao tezaurus pojmova i naziva o povijesti staklarstva, koji su jasni užem čitalačkom krugu, no za njihovu lakšu, precizniju i širu uporabu neminovno je sazrijelo vrijeme da se napravi cjeloviti popis takvih pojmova, donese njihovo tumačenje na hrvatskom jeziku s mogućim istoznačnicama. Pritom je naš metodološki pristup obogaćen sistematizacijom istoznačnica  što mislimo da pruža dodatnu vrijednost ovom projektu sakupljanja i objavljivanja termina.

Iz Predgovora

Konceptualna ideja ovog priručnika temeljnena je na stvarnoj potrebi izrade priručnika ove vrste. Priručnik je sadržajno podijeljen na tri cjeline: Oblici, Tehnike izrade i ukrašavanja te Tehničke termine, uz dodatak Kazala i Literature.

U poglavlju Oblici abecednim redom navedeni su oblici staklenih posuda – prvo je prezentirana morfologija, a zatim su imenovani i opisani oblici, uz navod zanimljivih detalja. Uz hrvatske, navedeni su engleski i talijanski nazivi koji također izviru iz originala. Ovisno o obliku, navedeni su poznati podaci o dataciji, veličini, načinu izrade, funkciji i dr.

U poglavlju Tehnike izrade i ukrašavanja tehnike su navedene abecednim redom i opisane, a također je naveden i njihov izraz na engleskom i talijanskom jeziku.

Poglavlje Tehnički termini donosi specifične pojmove koji su vezani uz opis, izradu te karakteristike pojedinih staklenih oblika ili procesa njihove izrade. Izrazi su, osim na hrvatskom, navedeni i na engleskom i talijanskom jeziku te opisani.

Uz većinu pojmova pridodan je ilustrativan aspekt crteža ili fotografije, radi njihovog boljeg razumijevanja, a kod poglavlja o tehnikama izrade, kod brojnih se metoda nalaze slike postupka izrade u stripu kao vizualizacija procesa.

Kazalo je podijeljeno na tri dijela – obuhvaća zasebne abecedne popise pojmova na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku.

Zahvaljujem Muzeju antičkog stakla na ustupljenom recenzentskom primjerku publikacije.

Vendi Jukić Buča

U Zagrebu, 16. 10. 2017.

 

Uz članak Priručnik – Terminološki rječnik antičkog staklarstva (osvrt Vendi Jukić Buča) >http://www.arheologija.hr/?p=11093. fotografije: Vendi Jukić Buča.

Posted by Arheologija on 16. listopada 2017

 

 

Boštjan Kovačič ‘Platno v jami: rojstvo umetnosti in zavedanja’ (osvrt Vendi Jukić Buča)

Založba Amalietti & Amalietti, Ljubljana, 2016.
Web
Urednik: Peter Amalietti
Jezik: slovenski
Stranica: 220
Cijena: 19 EUR
ISBN 978-961-6934-77-0
Galerija fotografija [foto: VJB]

Naslovnica Publikacije. Foto: VJB.

Publikacija “Platno v jami: rojstvo umetnosti in zavedanja”/“Platno u spilji: rođenje umjetnosti i svijesti”, autora Boštjana Kovačića, objavljena je u okviru zbirke Prazgodovina/Prapovijest ljubljanskog izdavača Založbe Amalietti & Amalietti.

Boštjan Kovačič diplomirani je sociolog. Bavi se proučavanjem fenomena razvijanja svijesti i drugih sličih pitanja. U svojoj prvoj knjizi “Ples, duh in človeška kultura”/“Ples, duh i ljudska kultura” predstavio je ples kao pojavu širu od kulture, dok se u drugoj publikaciji, “Platno v jami: rojstvo umetnosti in zavedanja”/“Platno u spilji: rođenje umjetnosti i svijesti”, posvetio pitanjem početka svijesti, kulture i umjetnosti ljudske vrste te predstavio svoj izvorni model djelovanja svijesti, koji je imenovao Noesis.

Vsaka umetnost zrcali svoj čas in svet, v katerm se rodi. Najstarejša znana umetnost so jamske slikarije. Te jamske podobe v sebi skrivaju goščo informacij in so sredstvo komunikacije ali nekakšna prva semantika mislečega človeka, obenem pa tudi predstavljajo prvo kognitivno projekcijsko platno tako resničnega kot tudi imaginarnega sveta in nam razkrivajo dobo skokovitega razvoja človeškega zavedanja. Stena paleolitske jame je obenem tudi kanvas ali projekcijsko platno, na katerega se prenašajo v zavesti zajete podobe iz zunanjega ali notranjega sveta, in ki obstaja kot prazaslon za mišljenje realnosti in nekakšna starodavna camera obscura. Slikarije niso torej le podobe zunanjega sveta, temveč tudi nekakšna psihična geografija. Morda je ta skriti svet za človeka gornjega paleolitika poln nevidne duhovne substance, duše in duha in so zato te slike polne vitalnosti in življenja, istočasno pa so tudi prav nasprotno slike smrti, mirovanja in negibnosti.

Svaka umjetnost zrcali svoje vrijeme i svijet u kojemu je nastala. Najstarija poznata umjetnost su spiljske slikarije. Ti spiljski prikazi u sebi skrivaju brojne informacije i sredstvo su komunikacije ili nekakva prva semantika mislećeg čovjeka, istovremeno predstavljaju prvo kognitivno projekcijsko platno kako realnog, tako i imaginarnog svijeta te nam otkrivaju razdoblje brzog razvoja ljudske svijesti. Zid paleolitske spilje istovremeno je kanvas ili projekcijsko platno, na kojeg se prenose oblici pohranjeni u svijesti iz vanjskog ili unutrašnjeg svijeta, i koji postoji kao prazaslon za mišljenje realnosti i nekakva drevna camera obscura. Slikarije nisu samo prikazi vanjskog svijeta već također nekakva psihička geografija. Možda je taj skriveni svijet za čovjeka gornjeg paleolitika pun nevidljive duhovne supstance, duše i duha te su zato te slike pune vitalnosti i života, istovremeno su priustne nasuprotne slike smrti, mirovanja i nepokretnosti.

Boštjan Kovačić

Prijevod: VJB.

Na temelju jamskih slika Autor razvija tri izvorna teorijska modela – model ljudske svijesti Noesis, model magičnog mišljenja i model kreativnog anthroposa. Pri njihovom razvoju naglašava važnost ritma kao temeljne konstante svijesti.

Knjiga je podijeljna na tri dijela – Prvi dio sadrži poglavlja Tu se zavedam, Platon v jami, Platno v jami; poglavlja Model zavedanja Noesis, Ustvarjanje realnosti, Podoba in ideja, Magični prostor pripadaju Drugom dijelu, dok Treći dio obuhvaća poglavlja Lovec in smrt, Simbol in kultura te Kognitivna revolucija.

Publikacija je objavljena u mekom uvezom, A5 dimenzija te sadrži brojne crno-bijele fotografije spiljskih slika.

Zahvaljujem gospodinu Boštjanu Kovačiču na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča
Zagreb, 16. 10. 2017.

 

Uz članak Boštjan Kovačič ‘Platno v jami: rojstvo umetnosti in zavedanja’ (osvrt Vendi Jukić Buča) >http://www.arheologija.hr/?p=11090. Fotografije: Vendi Jukić Buča.

Posted by Arheologija on 16. listopada 2017

 

 

 

Zbornik – Istra u novom vijeku (osvrt Vendi Jukić Buča)

Arheološki muzej Istre, Pula, 2017.
AMI
Za organizatora i izdavača: Darko Komšo
Recenzenti: dr. sc. Tea Perinčić, Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, akademik Radoslav Tomić, Institut za povijest umjetnosti u Zagrebu, dr. sc. Nataša Štefanec, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za povijest
Prijevod na engleski: Miloš Ilgo, dr. sc. Željka Miklošević, dr. sc. Tanja Trška
Urednica: Tatjana Bradara
Jezik: hrvatski, engleski
Stranica: 409
Cijena: 350 kn
ISBN 978-953-8082-13-9
Galerija fotografija [foto: VJB]

Naslovnica Zbornika. Foto: VJB.

Zbornik “Istra u novom vijeku”, urednice Tatjane Bradare, objavljena je kao 30. svezak u serije Monografije i katalozi Arheološkog muzeja Istre u Puli.

Dr. sc. Tatjana Bradara muzejska je savjetnica i voditeljica Novovjekovne zbirke Arheološkog muzeja Istre u Puli.

Zbornik “Istra u novom vijeku” dio je opsežnog znanstveno-popularnog multimedijalnog projekta ‘Istra, lav i orao’ započetog 2013. godine, koji je objedinio brojne izložbene, nakladničke, promotivne, edukacijske i kulturološke aktivnosti Arheološkog muzeja Istre u Puli.

Tiskanjem ovog zbornika i postavljanjem predstojeće izložbe dječjih radova proizašlih iz izložbe ‘Istra, lav i orao’ realizirat će se svi zacrtani ciljevi ovog projekta, započetog 2013. godine. Ovaj projekt ostvario je svoj primarni cilj – predstavio je bogatu baštinu novog vijeka Istre, promovirao rad prve novovjekovne arheološke zbirke na području Hrvatske i proširio spoznaje o ovom zanimljivom razdoblju.

Iz Predgovora, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo

Popis članaka

Predgovor

Riječ urednice

ROBERT KURELIĆ ‘Mletačka Republika i Habsburška Monarhija na prijelazu iz kasnog srednjovjekovlja u rani novi vijek (1400. – 1600.)’

ŽELJKO BISTROVIĆ ‘Venecijanski zvonoljevači i njihova zvona u Istri i na Kvarneru u srednjem i ranom novom vijeku’

PREDRAG MARKOVIĆ ‘Genius loci u istarskom kiparstvu gotičkog razdoblja – srednjovjekovna baština Istre između ‘lava’ i ‘orla”

DANIJEL CIKOVIĆ ‘Arhivske novosti o srebrnoj pali Eufrazijeve bazilike’

IVAN MATEJČIĆ ‘Pulski poliptih’

MARKUS LEIDECK ‘Bune podanika u austrijskoj Istri te njihov odraz u arhivskom gradivu’

IRMA HUIĆ ‘Urbanizam srednjovjekovnih naselja na granici mletačke i habsburške Istre’

JOSIP VIŠNJIĆ ‘Istarske feudalne rezidencijalne utvrde tijekom kasnog srednjeg i ranog novog vijeka (15. – 17. stoljeće)’

DANIJELA DOBLANOVIĆ ‘Stanovništvo Istre u ranome novom vijeku s aspekta dinamika demografskog ponašanja’

JASENKA GUDELJ ‘Materijalna kultura društvenih elita mletačke Istre: kuća obitelji Negri iz Labina početkom 16. stoljeća’

VALNEA DELBIANCO ‘Philippa Lazea – Puljanka, plemkinja, pjesnikinja’

MILENA JOKSIMOVIĆ ‘Pula i njeni stanovnici u izvješću o vitizaciji biskupa Agostina Valiera Pulskoj biskupiji 1580. godine’

SLAVEN BERTOŠA ‘Zanimljivosti iz matičnih knjiga grada Pule u novome vijeku’

LUKA BEKIĆ ‘Novovjekovne lule i boce iz podmorja Istre’

NIKOLA LOVRINIĆ ‘Odjeci glazbene renesanse i baroka u Istri: Gabriello Puliti – ‘vir musicae peritissimus”

DAMIR TULIĆ ‘Mramorni oltari 17. stoljeća u Istri’

MATEJA JERMAN ‘Boljun između lava i orla: prilog poznavanju augsburškog i mletačkog zlatarstva u Hrvatskoj’

IVA JAZBEC TOMAIĆ ‘Između dviju provincija: tkanine Jacopa Linussija u Istri’

ELVIS ORBANIĆ ‘Vjerske procesije u austrijskoj Istri druge polovine 18. stoljeća’

Popis autora u monografiji

Popis predavanja održanih u Muzejsko-galerisjkom prostoru Sveta Srca

 

Publikacija je velikih dimenzija i tvrdo ukoričena. Sadrži brojne fotografije u boji, table i karte.

Zahvaljujem Arheološkom muzeju Istre u Puli na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča
Zagreb, 16. 10. 2017.

Uz članak Zbornik – Istra u novom vijeku (osvrt Vendi Jukić Buča) >http://www.arheologija.hr/?p=11088. Fotografije: Vendi Jukić Buča.

Posted by Arheologija on 16. listopada 2017