AMZ | HRZ – Otvorenje izložbe ‘Tihi svjedoci vjere, baštine i raskoši Crkva sv. Nikole biskupa u Žumberku – konzervatorsko-restauratorski radovi’ [PRESS]

Arheološki muzej u Zagrebu i Hrvatski restauratorski zavod imaju čast pozvati Vas na otvorenje izložbe:

Tihi svjedoci vjere, baštine i raskoši
Crkva sv. Nikole biskupa u Žumberku – konzervatorsko-restauratorski radovi

u utorak, 21. ožujka 2017. godine u 12 sati.

Na otvorenju će govoriti:

Sanjin Mihelić, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zagrebu
Ana Azinović Bebek, Služba za arheološku baštinu, Hrvatski restauratorski zavod, autorica izložbe
Tajana Pleše, v.d. ravnateljica Hrvatskog restauratorskog zavoda
Zdenko Šiljak, načelnik općine Žumberak
Mons. Juraj Jerneić, kaljski župnik

Izložbu će otvoriti:
Davor Trupković, pomoćnik ministrice kulture

Svečano otvorenje biti će popraćeno nastupom KUD Žumberčani.

Izložbu će otvoriti Davor Trupković, pomoćnik ministrice kulture, uz govore Sanjina Mihelića, ravnatelja Arheološkog muzeja u Zagrebu, Ane Azinović Bebek, autorice izložbe (Hrvatski restauratorski zavod), Tajane Pleše, v. d. ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda, Zdenka Šiljaka, načelnika općine Žumberak i mons. Juraja Jerneića, kaljskog župnika. Svečano otvorenje bit će popraćeno nastupom KUD Žumberčani.

Kroz preko 160 eksponata autori Ana Azinović Bebek i Ljubo Gamulin govore priču srednjovjekovne žumberačke crkve sv. Nikole biskupa, građevine s dugom poviješću i kontinuitetom korištenja te donedavnim središtem župe.  Arhivska i povijesna istraživanja upotpunila su otkrića vezana uz arhitekturu crkve te njezine faze i opremu. Iako radovi još nisu u potpunosti završeni, rezultati iznenađuju i oduševljavaju. Groblje oko crkve sv. Nikole biskupa u funkciji je od 14. do 18. stoljeća. Do sada su arheološki istražena 254 groba, kao i kosturnica s posmrtnim ostacima 223 pokojnika. Time su otkriveni običaji nekadašnjeg žumberačkog stanovništvu vezani uz život i smrt te posebno bogatu i jaku pobožnost. Dok su u 14. i 15. stoljeću pokojnike ukapali u zemljane rake umotane u mrtvačko platno pa su stoga ti grobovi uglavnom bez arheoloških nalaza, u 16. stoljeću dolazi do promjene pogrebnih običaja. Pokojnici se u novom vijeku ukapaju odjeveni u bolju odjeću, najčešće s nabožnim predmetima kao što su križevi, krunice i svetačke medaljice. Ovi predmeti svjedoče ne samo o osobnoj pobožnosti, omiljenim svecima i vjerskim običajima nego i o mobilnosti stanovnika. Žumberčani su odlazili na hodočašća unutar današnje Hrvatske, ali i u Italiju, Austriju i Njemačku. U kripti u svetištu crkve pronađen je svileni prsluk i kožne cipele u lijesu plemkinje. Strpljivim i zahtjevnim radovima rekonstruirana je plemićka nošnja 17. stoljeća, a prsluk i cipele plemkinje iz Žumberka prvi će puta biti predstavljeni javnosti. Ova izložba rezultat je višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja Hrvatskog restauratorskog zavoda te može služiti kao primjer interdisciplinarnog pristupa i izvrsne suradnje među znanstvenim i kulturnim institucijama.

Izložba ostaje otvorena do 30. travnja 2017.
Ciklus događanja uz izložbu

Izvor

AMZ PRESS

Monografija – Zaštitna arheologija u okolici Varaždina [osvrt Vendi Jukić Buča]

Ministarstvo kulture RH, Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2006.
HRZ
Za izdavača: mr. sc. Božo Biškupić
Urednik: mr. sc. Jasen Mesić
Izvršni urednik: mr. sc. Luka Bekić
Autori tekstova: mr. sc. Luka Bekić/ M.A., Darko Komšo, dr. sc. Zorko Marković / Ph.D.
Recenzenti:
red. prof. dr. Aleksandar Durman, Odsjek za argeologiju, Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu
red. prog. dr. Mitja Guštin, Inštitut za dediščino Sredozemlja, Univerza na Primorskem, Kopar
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić
Crteži: keramika – Luka Bekić, metal – Luka Bekić, kamen – Darko Komšo, Ivo Juričić, Luka Bekić
Fotografije: terenske – Luka Bekić, Ante Vranković, manji predmeti – Luka Bekić, veći predmeti – Vid Barac, Natalija Vasić
Nacrti profila: Robert Čimin, Igor Miholjek, Helena Nodilo
Geodetske izmere i izrada tlorisa: Damir i Biserka Oštrek, Ante Jukić (Ciglenica)
Restauracija keramičkih nalaza: Mladen Mustaček, Služba za arheološku baštinu, HRZ, Zagreb
Restauracija metalnih nalaza: Damir Doračić, AMZ u Zagrebu
Određenje kamenih izrađevina: Darko Komšo, AMI u Puli
Određenje životinjskih kostiju: prof. dr sc. Krešimir Babić, mr. sc. Tajana Trbojević Vukičević, Ana Štilinović, Laboratorij za arheozoologiju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, mr. sc. Mario Jurišić, Služba za arheološku baštinu, HRZ, Zagreb
Određenje kostiju: dr. sc. Mario Šlaus, Mario Novak, Odsjek za arheologiju, HAZU
Reljefna karta: Damir Jurković, Mladen Kolarek
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 309

ISBN 935-6240-87-2

Galerija fotografija [foto: VJB]

Monografija – Zaštitna arheologija u okolici Varaždina. Foto: VJB.

Monografija – Zaštitna arheologija u okolici Varaždina. Foto: VJB.

Monografija ‘Zaštitna arheologija u okolici Varaždina – Arheološka istraživanja na autocesti Zagreb – Goričan i njezinim prilaznim cestama’ publikacija je kojom se znanstvenoj i široj javnosti prezentiraju nalazi i rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja provedenih prilikom izgradnje Autoceste Zagreb – Goričan te novih obilaznica gradova Varaždinske i Međimurske županije koji su povezani s Autocestom.

Vrijedni arheološki nalazi i otkrića ugledali su svjetlo dana kao još jedan pozitivni učinak izgradnje cesta i autocesta. Ti arheološki nalazi svjedočanstvo su veza s ostatkom Europe, dokaz da su komunikacije i povezivanje bile uspostavljenje od davnih vremena. Povezivanje kultura i suradnja bili su sastavni dio življenja, baš kao što nam to i danas omogućuju novoizgrađene prometnice.

Ministar kulture RH, mr. sc. Božo Biškupić, iz Predgovora

Nadzor nad izgradnjom Autoceste Zagreb – Goričan, na dionici Breznički Hum – Varaždin i priključnim dionicama obližnjih gradova preuzeo je 2002. godine Odjel za zaštitu arheološke baštine Ministarstva kulture. Arheološki nadzor i iskopavanje provođeno je pod vodstvom Luke Bekića, autora Publikacije.

Prilikom izgradnje Autoceste pronađena su brojna arheološka nalazišta. Radi arheološkog pregleda dionica i provođenja arheoloških iskopavanja oformljen je arheološki mobilni tim koji je bio u mogućnosti promptno reagirati pri njihovom pronalasku. Prilikom pronalaska arheoloških nalazišta, neoštećene pozicije istraživane su standardnim arheološkim iskopom i sondama, a iskopana zemlja dodatno pregledavana. Prikupljeni nalazi (metal, keramika, kamen i dr.) konzerirani su i, ukoliko bi bilo moguće, rekonstruirani. Pronađene su i prikupljene životinjske i ljudske kosti, kao i određena količina uzoraka zemlje i ugljena radi podrobnije analize. Iskopi i nepokretni nalazi dokumentirani su totalnom geodetskom stanicom, na osnovi čega su kasnije izrađeni tlorisi. Karakteristični profili dokumentirani su postupkom tehničkog crtanja na milimetarskom papiru i potom digitalno obrađeni te georeferencirani.

Publikacijom su prezentirana pronađena velika i višeslojna te mala ili u tragovima arheološka nalazišta. Svako je obilježeno prema lokaciji te sadržaju nalaza. Nalazišta su datirana od razdoblja prapovijesti do srednjeg vijeka, a najčešće se radi o dijelovima naselja ili arhitekture. Nalazi su prezentirani tipološki, kronološki prema vremenu nastanka. Fotografije prikazuju proces istraživanja, početnu i završnu situaciju, nalaze in situ te rekonstruirane nalaze. Priloženi su crteži, tlocrti i table. Na kraju Publikacije nalazi se Karta nalazišta i Literatura.

Publikacija je velikih dimenzija i tvrdo ukoričena.

Popis lokaliteta:

Gromače 1 kod Varaždinskih toplica – Rimska cesta

Gromače 2 kod Varaždinskih toplica – Tragovi obitavanja iz ranog bakrenog doba

Ciglenica kod Varaždinskih toplica – Srednjovjekovno selišta

Bukovje kod Banjščine (Varaždinberg) – Privremeno pastirsko stanište mlađeg željeznog doba

Husta kod Jakopovca – Tragovi obitavanja iz mlađeg željeznog doba i kasnog srednjeg vijeka

Blizina kod Jakopovca (Varaždin) – Višeslojno naselje

Gornji Pustakovec kod Čakovca – Bakrenodobno naselje

Stara Ves kod Nedelišća (Čakovec) – Višeslojno razvedeno naselje

Pod kategorijom ‘Ostala nalazišta na trasi i u njezinoj blizini’ navedena su i predstavljena manja nalazišta.

Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča

Split, 6. 3. 2017.

Monografija – Nove arheološke spoznaje o Donjoj Podravini [osvrt Vendi Jukić Buča]

Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2013.
HRZ
Urednik: Josip Višnjić, mag. arh.
Tekstovi: Josip Višnjić, Tihomir Percan, Ivica Pleština, Lea Čataj, Andrej Janeš, Martina Ćurković, Antonija Jozić
Recenzenti: dr. sc. Snježana Karavanić, IARH, Zagreb, dr. sc. Tatjana Tkalčec, IARH, Zagreb, dr. sc. Jacqueline Balen, AMZ
Prijevod na engleski: Neven Ferenčić
3D mikroskeniranje: Vektra d.o.o., Varaždin
Crteži tabli: digitalna obrada i crteži skeniranih nalaza – Josip Višnjić, tehnički crteži nalaza – Katarina Jerbić Percan
Fotografije arheološkog materijala: Robert Mosković, Martina Ćurković, Antonija Jozić
Terenske fotografije: Josip Višnjić, Tihomir Percan, Ivica Pleština, Andrej Janeš
Geodetske izmjere i izrada tlocrta: Tihomir Percan, Andrej Janeš, Josip Višnjić, Ivica Pleština
Restauriranje i konzerviranje nalaza: Martina Ćurković, Antonija Jozić
Obrada životinjskih osteoloških ostataka: dr. sc. Tajana Trbojević Vukičević, Laboratorij za arheozoologiju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Obrada ljudskih osteoloških ostataka: dr. sc. Mario Šlaus, dr. sc. Mario Novak, Vlasta Vyroubal, Željka Bedić, Jozo Perić Peručić, Odjel za arheologiju, HAZU
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 270

ISBN 978-953-7389-14-7

Galerija fotografija [foto: VJB]

Monografija – Nove arheološke spoznaje o Donjoj Podravini. Foto: VJB.

Monografija – Nove arheološke spoznaje o Donjoj Podravini. Foto: VJB.

Monografija ‘Nove arheološke spoznaje o Donjoj Podravini – Zaštitna istraživanja na magistralnom plinovodu Slobodnica – Donji Miholjac’ publikacija je kojom se znanstvenoj i široj javnosti prezentiraju nalazi i rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja provedenih prilikom izgradnje magistralnog plinovoda Slobodnica – Donji Miholjac.

Gradnja velikih infrastrukturnih objekata, pa tako i plinovoda, zaslužna je za veliki broj odrađenih zaštitnih arheoloških istraživanja diljem Hrvatske u posljednjih desetak godina. Ovakvi postupci, koji podrazumijevaju ‘simbiozu’ građevinskih i istraživačkih arheoloških radova, propisani su Zakonom o zaštiti i očuvanja kulturnih dobara Republike Hrvatske, a njihovo izvršavanje predstavlja preduvjet dobivanju uporabnih dozvola za novoizgrađene objekte. Iznimku nije predstavljala ni gradnja magistralnog plinovoda Slobodnica – Donji Miholjac.

Iz Uvoda, Josip Višnjić

Djelatnici Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda terenski su dio arheoloških istraživanja proveli u razdoblju od rujna do prosinca 2009. godine. Voditelj istraživanja bio je Josip Višnjić, zamjenik voditelja Tihomir Percan, a u arheološkim istraživanjima sudjelovali su arheolozi Andrej Janeš, Ivica Pleština, Tomislav Pušić te studentice arheologije Mirna Crnković i Hana Ivezić.

Ukupno je istraženo preko 9000 dužinska metra, a širina iskopa iznosila je 5 metara. Trasu plinovoda označavao je ured ovlaštenog inženjera geodezije, nakon čega se strojem uklanjao površinski sloj preorane zemlje. U nadzoru su bili arheolozi kako bi određivali dubinu iskopa te pomoćni radnici koji su čistili iskop radi boljeg uočavanja arheoloških struktura. Druga radna ekipa bila je zadužena za iskopavanje uočenih i označenih arheoloških struktura.

Istraženo je ukupno 12 potencijalnih arheoloških lokaliteta, a nalazi su prisutni na njih devet; na pet su pronađeni značajni nalazi, dok su na preostala četiri pronađeni pojedinačni ili malobrojni nalazi.

Najstariji artefakti potječu iz razoblja neolitika, vremena sopotske kulture, s nalazišta Golinci – Selište, nalazi iz kasnog brončanog doba prisutni su na nalazištima Golinci – Ograd, Rakitovica – Kraka i Donji Miholjac – Prinčevac, a nalazi iz razdoblja ranog novog vijeka pronađeni su na nalazištu Donji Miholjevac – Farkaševci. Sva nalazišta naseobinskog su karaktera. Nakon terenskih arheoloških radova nalazi su dopremljeni u radionicu Odjela za kopnenu arheologiju HRZ gdje su pregledani i sortirani. Rekonstrukcija posuda kod ulomaka koji su to omogućavali, izrađena je u Odjelu za restauraciju arheoloških nalaza HRZ u Zadru.

Nalazi su (iznimni keramički, metalni, koštani i kameni) nacrtani i kataloški obrađeni. Prilikom dokumentiranja keramičkih nalaza korištena je suvremena tehnologija skeniranja pomoću 3D mikroskenera. Iako se navode općenite prednosti ovog načina prezentiranja arheoloških artefakata, objektivno gledajući artefakti djeluju plastično, detalji nisu istaknuti, rubovi su neravni (korištena je niska rezolucija) naglasak je stavljen na osjenčanost, a boja je siva te ne pridonosi realnoj prezentaciji artefakata. Također, nisu precizno uklopljeni u cjelinu s pridodanim crtežima, koji su također skenirani u niskoj rezoluciji pa se povećanjem stvaraju mrlje na rubovima. 3D skeniranje artefakata svakako je vrijedan doprinos njihovoj dokumentaciji i analizi, a moglo bi pridonijeti i izraženijoj prezentaciji, ali u nekom sofisticiranijem vidu od printanja slike na papir. Metalni, koštani i litički materijal crtan je tradicionalnim tehnikama.

U okviru istraživanja i prezentacije ovih lokaliteta obrađene su terenske geodetske snimke, analizirani koštani ljudski i životinjski ostaci te uzorci ugljena.

Nakon Uvoda, Publikacija je podijeljen na poglavlja prema lokalitetima, različitih autora.

Popis poglavlja:

  1. Donji Miholjac – Prinčevac
  2. Donji Miholjac – Farkaševci
  3. Rakitovica – Kraka
  4. Golinci – Ograd
  5. Golinci – Selište
  6. Ostala nalazišta na trasi plinovoda
  7. Konzerviranje i restauriranje keramičkih arheoloških nalaa s lokaliteta na trasi magistralnog plinovoda Slobodnica – Donji Miholjac
  8. Konzervatorsko-restauratorski zahvati na metalnim nalazima s lokaliteta Slobodnica – Donji Miholjac

Publikacija sadrži veliki broj slikovnih priloga – fotografija, karata, crteža i tabli.

Na kraju Publikacije nalazi se Popis literature.

Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča

Split, 6. 3. 2017.

Monografija – Josipovac Punitovački – Veliko polje I [osvrt Vendi Jukić Buča]

Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2009.
HRZ
Urednik: mr. Lea Čataj
Tekstovi: Služba za arheološku baštinu, HRZ: mr. Lea Čataj, Ivana Hirschler, Andrej Janeš, Marijana Krmpotić, Maša Vuković Buriš
Laboratorij za arheozoologiju, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: dr. sc. Tajana Trbojević Vukičević
Arheološki muzej Istre, Pula: Darko Komšo
Recenzenti: mr. sc. Jacqueline Balen, AMZ, doc. dr. sc. Jasna Šimić, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet Osijek, dr. sc. Tajana Sekelj-Ivančan, Institut za arheologiju, Zagreb
Prijevod na engleski: Ana Majurić
Crteži: keramika i metal –  Marijana Krmpotić, litika – Darko Komšo
Terenske fotografije: Lea Čataj, Ivana Hirschler, Igor Humjan, Marijana Krmpotić, Vinko Madiraca, Sara Popović, Slavica Postonjski, Petar Protić, Hrvoje Tkalac, Dora Vukčević
Fotografije arheološkog materijala: Jurica Škudar, Foto-laboratorij, Informacijsko-dokumentacijski laboratorij HRZ
Mirkofotografije arheološkog materijala: Darko Komšo, AMI, Pula (Analiza kamenih izrađevina, slika 1), Marijana Fabečić, Prirodoslovni laboratorij, KRZ (Retz-Gajary kultura, slike 37 i 38)
Mozaik fotografija (str. 286): Maša Vuković Biruš
Digitalna obrada fotografija i tabli: Dora Vukčević
Geodetske izmjere i izrada tlocrta: Lea Čataj
Nacrti profila: Ivana Hirschler, Marijana Krmpotić, Sara Popović, Slavica Postonjski
Restauriranje i konzerviranje nalaza: Matija Krklec, Maša Vuković Biruš
Obrada ljudskih osteoloških ostataka: dr. sc. Mario Šlaus, Odjel za arheologiju, HAZU
Laboratorijska XRF analiza: Domagoj Mudronja, Prirodoslovni laboratorij HRZ
Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 295

ISBN 978-953-7389-07-9

Galerija fotografija [foto: VJB]

Monografija – Josipovac Punitovački - Veliko polje I. Foto: VJB.

Monografija – Josipovac Punitovački – Veliko polje I. Foto: VJB.

Monografija ‘Josipovac Punitovački – Veliko polje I – eneolitičko, brončanodobno i srednjovjekovno naselje’ publikacija je kojom se znanstvenoj i široj javnosti prezentiraju nalazi i rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja provedenih prilikom izgradnje koridora autoceste C5, na dionici Đakovo-Osijek.

Magistralni pravci autocesta, plinovoda ili plovnog kanala na području Slavonije sa Srijemom i Baranjom, neposredno su povezani s arheologijom, odnosno s arheološkim rekognosciranjem tih pravaca, praćenjem građevinskih radova i arheološkim istraživanjem lokaliteta zatečenih izgradnjom. Gledajući arheološki te pravce rastvaranja površinskih slojeva zemlje, možemo sagledati kao sonde golemih razmjera, koje će obogatiti arheološku kartu regije. Pri tome će pokretni nalazi nakon konzervatorsko-restauratorskih postupaka, zauzeti svoje mjesto u muzejskim zbirkama ili depoima, dok će građevne arheološke strukture, koje se nađu na pravcu buduće autoceste, najvjerojatnije ostati tek dokumentirane.

Iz Predgovora, Ferdinand Meder, prof., ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda

Istraživanja, započeta 2007. godine, provedena su u organizaciji Odjela za kompnenu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda u suradnji s Hrvatskim autocestama. Voditeljica arheoloških istraživanja bila je Lea Čataj, a zamjenica Ivana Hirschler, arheologinje zaposlenice Zavoda. Više arheologa i studenata arheologije sudjelovalo je u istraživanju površine od oko 40.000 m2 s petstotinjak pronađenih objekata.

U Publikaciji su prezentirani arheološki i konzervatorsko-restauratorski rezultati dosadašnjih radova na istraživanju i nalazima lokaliteta Josipovac Punitovački – Veliko polje I.

Prvi stanovnici ovog područja doselili su u vrijeme eneoltika, a na temelju nalaza određena je njihova pripadnost Retz-Gajary i badenskoj kulturi. Provedene radiokarbonske analize datiraju uzorke u četvrto tisućljeće pr. n. e. Nalazi iz brončanog doba pripadaju vinkovačkoj kulturi 2. polovice 3. tisućljeća pr. n. e. i grupi Belegiš 15. st. pr. n. e. Nalazi srednjovjekovnog naselja datirani su u razdoblje od 11. do 13. st.

Pronađeni su ostaci naseobina i jedan paljevinski grob te veliki broj keramičkih i kamenih artefakata. Keramičke posude određene su prema tehnološkim, oblikovnim i dekorativnim karakteristikama, koje se znanstvenim metodama sustavno obrađuju te konzerviraju i restauraju. Obnavljanjem je proizvedeno 28 različitih keramičkih predmeta, a provedena su i dva arheološka eksperimenta; provjeren je način dobivanja vrpčastih ukrasa na keramičkim posudama starije faze grupe Belegiš, te način izrade i primjena eneolitičke pintadere – pečata s lokaliteta Josipovac.

Litičke nalaze analizirao je ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo. Tajana Trbojević Vukičević s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu anazirala je životinjske kosti.

Nakon Predgovora i Uvoda Publikacija je podijeljena na tematska poglavlja različitih autora.

Popis poglavlja:

  1. Uvod (L. Čatej, I. Hirschler)
  2. Geografski okvir (I. Hirschler)
  3. Arheološka slika prostora (I. Hirschler)
  4. Metodologija i tijek istraživanja (I. Hirschler)
  5. Retz-Gajary kultura (L. Čataj)
  6. Badenska kultura (L. Čataj)
  7. Vinkovačka kultura (I. Hirschler)
  8. Grupa Belegiš (M. Krmpotić)
  9. Srednji vijek (A. Janeš)
  10. Konzerviranje i restauriranje keramičkih nalaza (M. Vuković Biruš)
  11. Arheološki eksperiment: Čemu su služile pintadere iz Josipovca? (M. Vuković Biruš)
  12. Arheološki eksperiment: Vrpčasti ukrasi na ulomcima starije faze grupe Belegiš s lokaliteta Josipovac Punitovački – Veliko polje I (M. Krmpotić, M. Vuković Biruš)
  13. Analiza kamenih izrađevina (D. Komšo)
  14. Govedo – osnova stočarstva na lokalitetu Josipovac Punitovački – Veliko polje I (T. Trbojević Vukičević)
  15. Pogovor (L. Čataj, I. Hirschler, A. Janeš, M. Krmpotić, M. Vuković Biruš)

Publikacija, velikih dimenzija i tvrdo ukoričena, sadrži veliki broj slikovnih priloga – fotografija, karata, crteža i tabli.

Na kraju Publikacije nalazi se Karta nalazišta i Popis literature.

Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča

Split, 6. 3. 2017.

Monografija – Restauriranje Tizianove slike iz crkve sv. Dominika u Dubrovniku [osvrt Vendi Jukić Buča]

Hrvatski restauratorski zavod, Dominikanski samostan sv. Dominika u Dubrovniku, Zagreb, 2008.
HRZ

Za nakladnike: Ferdinand Meder, P. Kristijan Dragan Raić
Urednica: Višnja Bralić

Autori: Milan Pelc, Vinicije B. Lupis, Višnja Bralić, Pavao Lerotić, Mario Braun, Domagoj Mudronja
Recenzenti: Vladimir Marković, Sanja Cvetnić

Prijevod na engleski: Graham McMaster

Bibliografija: Irina Šadura, Janja Ferić Balenović

Fotografije: Vidoslav Barac, Mario Braun, Milan Drmić, Jovan Kliska, Pavao Lerotić, Vinicije B. Lupis, Nikolina Oštarijaš, Milan Pelc. Vlaho Pustić, Stefano Scarpelli

Jezici: hrvatski, engleski
Stranica: 184
ISBN 978-953-7389-05-5

Galerija fotografija [foto: VJB]

Restauriranje Tizianove slike iz crkve sv. Dominika u Dubrovniku. Foto: VJB.

Naslovnica publikacije ‘Restauriranje Tizianove slike iz crkve sv. Dominika u Dubrovniku’. Foto: VJB.

 

Monografija ‘Restauriranje Tizianove slike iz crkve sv. Dominika u Dubrovniku’ posvećena je prezentaciji procesa konzervacije i restauracije slike Tiziana Vecellija ‘Sveta Marija Magdalena sa sv. Vlahom, arkanđelom Rafaelom s Tobijom i donatorom’ koja se nalazi u crkvi sv. Dominika Dominikanskog samostana u Dubrovniku.

Da je neophodna konzervacija i restauracija slike poznatog majstora, uočili su stručni djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda 1987. godine u vrijeme pripreme izložbe ‘Hrvati – kršćanstvo – kultura’, održane u Vatikanu povodu velikog jubileja 2000 godina kršćanstva 1999. godine, dijagnostičkom rendgenskom snimkom. S radovima na slici započeli su 2001. godine stručnjaci HRZ-a za laboratorijske analize, fizikalna istraživanja nedetruktivnim metodama u suradnji s stručnjacima iz Italije, Stefanom Scarpellijem i Carlom Lallijem, pod vodstvom konzervatora-restauratora u Odjelu za štafelajno slikarstvo, dr. sc. Višnje Bralić i Pavla Lerotića, a obavljen je i niz konzultacija s brojnim specijalistima te akademikom Vladimirom Markovićem. Radovi su obuhvaćali cjelovit proces istraživanja, dokumentiranja, konzervacije i restauriranja čime su postignuti ciljevi uređenja i obnove slike – konzervatorski je konsolidirana povezanost platna kao nosioca oslikane površine s podlogom i bojom, provedeno je površinsko čišćenje i uklanjanje intervencija koje su djelomično prekrivale original, te izvršen restauratorski postupak retuširanja površine oštećene boje.

Image may contain: 5 people

Još u fazi obnove Tizianova slika je 2004. godine prezentirana na izložbi ‘Hrvatska renesansa’ u dvorcu Ecouen pokraj Pariza, koja je po završetku prenesena u zagrebačku Galeriju Klovićevi dvori. Nakon završetka intervencija, Slika je izložena na izložbi posvećenoj prezentaciji izvršenih restauratorskih radova, koja se održala u Muzeju za umjetnost i obrrt u razdoblju od 16. siječnja do 25. veljače 2007. godine.

No automatic alt text available.

Monografija se sastoji od Uvodne riječi Ferdinanda Medera, tadašnjeg ravnatelja Hrvatskog restauratorskog zavoda i Uvodne riječi P. Kristijana Dragana Raiča, priora Dominikanskog samostana sv. Dominika u Dubrovniku te članaka vezanih uz prezentaciju povijesnih okolnosti iz kojih potječe Tizianova slika (M. Pelc ‘Dubrovačka slikarska kultura 16. stoljeća’, V. B. Lupis ‘Dominikanci u kulturnoj povijesti Dubrovnika i narudžba Tizianove oltarne slike’, V. Bralić ‘Tizianova Sv. Marija Magdalena sa sv. Vlahom, arkanđelom Rafaelom s Tobijom i donatorom između povijesne predaje i novih istraživanja’) i opis provedenih radova (P. Lerotić, V. Bralić ‘Stanje očuvanosti i restauratorski radovi na slici u posljednja dva stoljeća’, P. Lerotić, V. Bralić ‘Slikarska tehnika i materijali’, P. Lerotić ‘Restauratorski radovi’, M. Braun ‘Nedestruktivna istraživanja’, D. Mudronja ‘Prirodoznanstvene analize pigmenata i veziva’).

‘S uvjerenjem da je ova knjiga paradigmatski primjer monografske obrade jednog umjetničkog djela, uz svestrane analize s povijesnog, kulturološkog i prirodoslovnog aspekta, te s detaljnim prikazom konzervatorsko-restauratorskih postupaka, ona doseže najviše razine stručnog i znanstvenog pristupa ovom poslu.’

Iz Uvodne riječi, Ferdinand Meder, ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda

Image may contain: text

Monografija sadrži brojne reprodukcije u boji, detalje uzoraka, fotografije prije i poslije zahvata te grafičke rezultate analize pigmenata fluorescencijom.

Na kraju Publikacije nalaze se Literatura i Prijevod na engleski jezik.

Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča

Zagreb, 20. 12. 2016.

Tajne o bojama. Priručnik za pripravu boja iz 15. stoljeća [osvrt Vendi Jukić Buča]

Hrvatski restauratorski zavod, Zagreb, 2016.
HRZ

Za izdavača: Tajana Pleše
Urednica: Ksenija Škarić
Recenzentice: Srebrenka Bogović Zeskoski, Maja Pavela Vrančić

Prijevod teksta i objašnjenja: Jurica Matijević, Jelica Zelić
Stranica: 407
ISBN 978-953-7389-23-9
Galerija fotografija [foto: VJB]

Tajne o bojama. Fotografija: VJB.

Naslovnica publikacije ‘Tajne o bojama’. Fotografija: VJB.

 

Publikacija ‘Tajne o bojama. Priručnik za pripravu boja iz 15. stoljeća’ temelji se na rukopisu ‘Tajne o bojama’ pronađenom u knjižnici samostana Svetog Spasitelja u Bologni, koji je u stručnim krugovima poznat kao Bolonjski rukopis. U njemu su zapisane recepture za pripremu boja i njihovu primjenu u likovnim umjetnostima i različitim zanatima, opisane su njihove osobine te mogućnost aplikacije na različitim materijalima. Originalni rukopis sadrži 246 papirnatih listova, od kojih nisu sve stranice ispisane. Pisan je polugoticom, a nastao je u dvije faze. Naknadno dopisani recepti pisani drugačijem rukopisom i drugom tintom, u Publikaciji su označeni velikim slovom B ispred broja recepta.

Prvi dio Publikacije izravan je prijevod Priručnika u kojem se pisac obraća čitatelju u prvom licu. Poglavlje je podijeljeno na manje cjeline koje se odnose na opis sirovina potrebnih za izradu boja, opis izrade određene boje, opis materijala za aplikaciju boja, postupka bojanja te izradu podloga. Uz osnovni recept Autor donosi i varijacije u izradi određene boje i njezinih nijansi. Svaki recept je numeriran i na taj način omogućava snalaženje unutar poglavlja, ali i u naknadnoj analizi u poglavlju koje slijedi, a kojem je sadržana rasprava.

76. O pravljenju plave.

Uzmi vrlo tanke srebrne limove pa ih u jednom vrču vješto učvrsti iznad para najjačeg octa, 126 i to tako da ostane prst praznog prostora između octa i limova. Vrč dobro pokrij da ne odušuje. Stavi ga mjesec dana na toplo mjesto, kao što je gnoj ili komovina. Tada lonac otvori i ugledat ćeš na limovima plavu. Otari je i sastruži pa spomenute limove ponovo stavi u posodu kako je gore opisano. To ponavljaj dok se limovi ne istroše. Ako nemaš srebrne limobe, umjesto njih stavi mjedene i radi kako je opisano. Ali neće ispasti tako lijepa.

 

126 Sličan opis ovome je 53. recept. Thompson primjećuje da je postupak dobivanja plave boje izlaganjem srebrnih limova parama octa s kemijskog aspekta nejasan i sumnjiv, premda ie više puta spomenut u starim priručnicima. Thompson zato govori o ‘zagonetki srebrne plave’ (the silver-blue mystery). (…)

 

Primjer izrade plave boje iz publikacije ‘Tajne o bojama’, str. 66.

 

No automatic alt text available.

 

Tekst prijevoda dopunjen je bilješkama koje objašnjavaju pojmove i upućuju čitatelja na dorađene i proširene informacije sadržane u poglavlju ‘Tehnološki okvir’, odnosno drugom dijelu Publikacije. Radi se o autorskom poglavlju prevoditelja i priređivača ove knjige, konzervatora-restauratora Jurice Matijevića i inženjerke kemijske tehnologije dr. sc. Jelice Zelić. Na ovom mjestu znanstveno se analizira prevedeni tekst te se na temelju suvremenih znanja i suvremenom nomenklaturom pokušavaju protumačiti kemijski sastav boja i materijala te procesi opisani u Bolonjskom rukopisu. Autori koriste i citiraju brojnu literaturu s opisom eksperimenata putem kojih se pokušala dokazati ispravnost srednjovjekovnih receptura.

2. 14. 3. Zagonetka srebrne plave

U Tajnama o bojama 45. recept opisuje pripravu plave iz srebra, i to tako da se srebrni limovi izlažu parama octene kiseline. On pripada nizu srednjovjekovnih recepata koji tvrde: ako se srebro izloži parama octa ili amonijaka, nastaje najljepša od svih plavih. No ako se srebrni limovi zaista izlože djelovanjem para octa, nastaje samo srebrov acetat koji je bijele boje. Takvi recepti nisu rijetki ni u drugim srednjovjekovnim tehnološkim priručnicima. Thompson je sadržaj tih recepata nazvao ‘zagonetka srebrne plave’ (the silver-blue mystery). (…)

 

Primjer analize recepta (dio) iz publikacije ‘Tajne o bojama’, str. 258

 

Image may contain: text

 

Treći dio Publikacije donosi tekst izvornika ‘Segreti per colori’ prema suvremenoj transkripciji Pietra Baraldija iz 2008. godine.

Na kraju se nalaze cjeline Kazalo materijala, Stare mjere, Literatura i O autorima.

Zahvaljujem Hrvatskom restauratorskom zavodu na ustupljenom primjerku.

Vendi Jukić Buča

Zagreb, 20. 12. 2016.