Arheološki muzej Zadar

ARHEOLOŠKI MUZEJ ZADAR osnovan je s ciljem prikupljanja, čuvanja i prezentiranja arheoloških spomenika Zadra i okolice, a skrbi i o rotondi sv. Donata, u kojoj je Muzej ranije bio smješten,  sklopu bivšeg samostana sv. Nikole te Muzeju ninskih starina u Ninu.

Rotonda sv. Donata u kojoj se od 1893. do 1954. godine nalazio Muzej. Autor: Julija Vuljanko.

POVIJEST MUZEJA

Početkom druge austrijske vladavine u Dalmaciji, 30. 11. 1832. godine, osnovan je Arheološki muzej Zadar. Muzej je od 1893. godine bio smješten unutar rotonde sv. Donata, a 1954. godine dodijeljene su mu prostorije Filozofskog fakulteta. Nova zgrada izgrađena je 1971./1972. godine unutar obnovljenog sklopa samostana i crkve sv. Marije. Stalna izložba postavljena je tijekom 1974. (tematska cjelina srednjeg vijeka u prizemlju i rimskog razdoblja, na prvom katu) i 1975. godine (tematska cjelina prapovijesti, na drugom katu).

Opširnije o povijesti Muzeja

Pojavom humanizma započelo je razdoblje interesa pojedinaca o zadarskim starinama i arheološkim spomenicima (Suić 1954: 7). U radovima I. Luciusa, Š. Ljubavca Zadranina i D. Farlatija spominju se podaci to arheološkim nalazima iz Zadra (Suić 1954: 7). Putopisac i arheolog Jacob Spon spominje kako je u Zadru u njegovo vrijeme, dakle u 17. stoljeću, bilo sakupljača starina (Suić 1954: 7). U tijeku 18. stoljeća nastajale su privatne zbirke, a najopsežnija je bila zbirka antičke skulpture i plastike lokalne provenijencije (Nin, Zadar) zadarskog liječnika Ante Danieli Tommasonia, zaljubljenika u starine, koji je otkupljivao spomenike pronađene u Zadru i okolici kao i spomenike pronađene tijekom arheoloških iskopavanja koje je sam financirao (Babić 2000: 318; Ljubić 1888: 22; Suić 1954: 8).
Početkom druge austrijske vladavine u Dalmaciji, 30. 11. 1832. godine, osnovan je Narodni, odnosno Pokrajinski muzej u Zadru, kao institucija zadužena za izvršavanje odredbe austrijskog namjesnika u Dalmaciji, generala Vettera Vjenceslava von Lilienberga, koji je naredio da se sakupe sve starine Zadra na jednom mjestu, te je pozvao i pojedine lokalne vlasti Dalmacije da šalju u Zadar arheološke spomenike (Suić 1954: 8).
Lapidarij je 1877. godine postavljen u eksedru Javnog perivoja (Dječji park), a ostali artefakti pohranjuju se u zadarskoj Gimnaziji. Od 1880. godine (koja se smatra službenom godinom osnutka Arheološkog muzeja) rotonda sv. Donata adaptira se za smještaj inventara Muzeja, koji je u nju preseljen 1893. godine. Za postav zbirki i izradu kataoga zaslužni su konzervator i kustos Ivan Smirić i kasniji ravnatelj Josip (Giuseppe) Bersa (Suić 1954: 8).
Dio zbirke Danieli – Pellegrini, koja je u međuvremenu promijenila nekoliko vlasnika, početkom 20. stoljeća otkupljuje Arheološki institut u Beču za Arheološki muzej Zadar.
Tijekom prva dva desetljeća 20. stoljeća Muzej je vršio iskopavanja sredstvima Arheološkog instituta u Beču (Suić 1954: 8). Arheološka istraživanja u Ninu (Aenona) i Podgrađu kod Benkovca (Asseria) vodili su areholozi Mihovil Glavinić, Luka Jelić te Mihovil Abramić (Suić 1954: 8). Ova istraživanja prekinuta su za vrijeme talijanske okupacije, te su se radovi ograničili na otkopavanje rimskih nekropola i foruma antičkog Jadera (Suić 1954: 8). Muzej je preuređen i otvoren za javnost nakon Oslobođenja, u studenom 1945. godine (Suić 1954: 8). U to vrijeme

”trebalo je osposobiti muzej kao kulturnu i naučnu ustanovu svim potrebnim pomagalima i stučnim kadrom, a s druge strane obnoviti veze s terenom, od koga je četvrt stoljeća bio otrgnut” (Suić 1954: 8).

S ovim ciljem osnovana je Biblioteka koja je sredinom prošlog¸a stoljeća obuhvaćala preko 10 000 svezaka stručne literature (Suić 1954: 8). ‘Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku’ postaje zajedničko glasilo Arheološkog muzeja u Splitu i Arheološkog muzeja Zadar (Suić 1954: 9).
Muzej je 1954. godine preseljen u zgradu bivšeg Zavoda sv. Dimitrija, kasnije Filozofskog fakulteta. Zbog širenja Fakulteta bilo je nužno Muzeju osigurati adekvatan prostor. Nova muzejska zgrada izgrađena je 1971./1972. godine unutar obnovljenog sklopa samostana i crkve sv. Marije.

Arheološki muzej u Zadru. Autor: VJB.

MUZEJSKA DJELATNOST

• Zbirke
Muzej obuhvaća Prapovijesni odjel, Antički odjel, Srednjovjekovni odjel te Odjel za podmorsku arheologiju.
Stalni postav realiziran je 1974. i 1975. godine. Akademski slikar Mladen Pejaković izradio je idejna i likovna rješenja, a muzeološke koncepcije profesori Arheološkog odsjeka Filozofskog fakulteta u Zadru; Janko Belošević (srednji vijek), Šime Batović (prapovijest) te Julijan Medini i kustos Muzeja Boris Ilakovac (antika).
Srednjovjekovni spomenici izloženi su u prizemlju. Obuhvaćeno je razdoblje od 7. do 12. stoljeća, a odnose se najvećim dijelom na materijalnu i duhovnu kulturu Hrvata. Na prvom katu izloženi su spomenici rimskog razdoblja sjeverne Dalmacije. Ova izložba trenutno je zatvorena zbog pripreme novog postava. Na drugom katu izložen je prapovijesni materijal. Čuva se više od 100 000 raznih arheoloških predmeta iz svih kulturnih i povijesnih razdoblja od paleolitika do kraja 11. stoljeća.

• Istraživačka djelatnost
Muzej vrši sistematska, zaštitna i sondažna arheološka istraživanja, te zaštitu i obradu arheološke građe.

• Izdavačka djelatnost
Muzej posjeduje Biblioteku te izdaje časopis Diadora (A2), te različite zasebne publikacije (monografije, katalozi, vodiči, separati).

U sklopu Muzeja djeluju Pedagoško-andragoški odjel te preparatorska i konzervatorska radionica, fotolaboratorij, knjižnica i crtaonica koji su smješteni u sklopu bivšeg samostana sv. Nikole.

Literatura:

Babić 2000. Babić, Ivo. ”Zadarski knez Petronja i njegova kći Stana”, Opvscvla Archaeologica Radovi arheološkog zavoda, Vol. 23 – 24, No. 1. Zagreb, 2000., 317-325.
Ljubić 1888. Ljubić, Šime. ”O napredku arkeologičke znanosti u našoj Hrvatskoj zemlji (I)”, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 10, No. 1. Zagreb, 1888., 19-23.
Suić 1954. Suić, Mate (ur.). Muzeji i zbirke Zadra. Zadar, 1954.

[slideshow gallery_id=”6″]
Fotografije: Vendi Jukić Buča.